tag:blogger.com,1999:blog-1371381700805171122024-03-13T07:36:44.497-07:00Bošnjacima u amanet***Da bi se razumjelo srce i um jedne osobe ne treba gledati ono što je ona već postigla, već ono što ona želi da postigne.Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.comBlogger247125tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-74267189615935163952012-10-12T00:45:00.001-07:002012-10-12T00:45:51.450-07:00DOGAÐAJI 1913. I 1919. U PLAVSKO-GUSINJSKOM KRAJU IMAJU GENOCIDNI KARAKTER<br />
<div class="nadnaslov" style="background-color: white; font-family: Arial, sans-serif; font-size: 12px; margin-bottom: 10px;">
IZ ARHIVE BOŠNJACI:net: <b>Dr. Mustafa MEMIĆ</b>, doktor historijskih nauka i nosilac partizanske spomence 1941. godine</div>
<div class="naslov" style="background-color: white; font-family: Times, serif; font-size: 20px; font-weight: bold; margin: 10px; text-align: center;">
<strong>DOGAÐAJI 1913. I 1919. U PLAVSKO-GUSINJSKOM KRAJU IMAJU GENOCIDNI KARAKTER</strong></div>
<div class="uvod" style="background-color: white; border: 0px solid red; font-family: Arial, sans-serif; font-size: 12px; margin-bottom: 15px;">
<strong>Autor: Esad Krcić</strong><br /><div style="color: grey; font-size: 11px;">
Objavljeno: 08. October 2012. 00:10:33</div>
</div>
<div class="uvod" style="background-color: white; font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14px; line-height: 20px;">
<table align="center" bgcolor="black" border="0" cellpadding="5" cellspacing="0" style="width: 500px;"><tbody>
<tr><td align="left" style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 12px;"><span style="color: white;">Gl. urednik Bošnjaci.Net je prije sedam godina uradio interview sa dr. Mustafom Memićem, koji u povodu 100.godišnjice genocida nad Bošnjacima i Albancima u plavsko-gusinjskom kraju ponovo objavljujemo. Dr. Memić je uz dr. Bajrama Redžepagića, među privima počeo pisati na temu genocida u Plavu i Gusinju i rasvjetljavati istine o stradanju naroda ovog kraja u genocidu vremenu crnogorske okupacije, odnosno zločinu pod crnogorskom zastavom i kapom. Mustafa Memić je prije pet godina je preselio na ahiret.</span></td></tr>
</tbody></table>
<br /><br /><i>Povod ovog intervjua je knjiga «Pojave prozelitizma u plavsko-gusinjskom kraju 1913. i 1919. godine» autora dr. Mustafe Memića, doktora historijskih nauka i nosioca partizanske spomenice 1941. godine, koja je krajem jula 2004. godine štampana u Sarajevu. Nakon prošlogodišnje promocije u Plavu, Gusinju, Sarajevu..., knjiga je sa izuzetnim interesovanjem prihvaćena od širih masa, a posebno onih kojima je stalo da više saznaju o dešavanjima u plavsko-gusinjskom kraju 1912. i 1913., i 1919. godine, kada je u ovom kraju izvršeno nasilno pokrštavanje muslimanskog stanovništva (Bošnjaka i Albanaca), i kada je izvršen genocid nad mještanima plavsko-gusinjskog kraja. O ovoj temi, naš sagovornik tvrdi, da se dugo nije smjelo pričati i pisati, ali vjerovatno i sam autor potaknut objavljenom knjigom «Pokrštavanje Muslimana 1913.» (2003) autora Živka M. Andrijaševića i Zorana Stanojevića, u izdavaštvu časopisa «Almanah» iz Podgorice, te prije toga objavljenom feljtonu u dnevnom podgoričkom listu «Vijesti» (30. april 2003. – 05. juni 2003.), gdje su se određene historijske činjenice pokušale izvrnuti, odlučio se, iako u dubokoj starosti, za pisanje još jednog značajnog djela, koje će bez sumnje pomoći u rasvjetljavanju događaja prije više od 90 godina.<br />Dr. Mustafa Memić, iako u poznim godinama i sa krhkim zdravljem, ipak se rado odazvao našem pozivu na razgovor, da našim čitateljima kaže riječ dvije o knjizi o kojoj se već naširoko priča.<br />Kako smo saznali od autora, uskoro bi se moglo očekivati da se štampa drugo dopunjeno izdanje spomenute knjige. Naravno, štampanje drugog izdanja će zavisti od nas čitalaca, ukoliko se budemo zanitersirali da nabavimo primjerak prvog izdanja. Svakako, mi knjigu srdačno preporučujemo, posebno onima koji su iz plavsko-gusinjskog kraja, da ova knjiga zauzima jedno vidno mjestu u njihovoj kući. Čitajte, pamtite i ne zaboravite!</i><br /><br /><table align="right" bgcolor="maroon" border="0" cellpadding="3" cellspacing="0" style="width: 200px;"><tbody>
<tr><td align="left" style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 12px;"><span style="color: white;"><center>
<img border="0" src="http://www.bosnjaci.net/foto/M_Memic2_big.jpg" width="200" /></center>
<br /><b>Dr. Mustafa MEMIĆ</b> r.a., doktor historijskih nauka i nosilac partizanske spomence 1941. godine</span></td></tr>
</tbody></table>
<b>BOŠNJACI.net: Gosp. Memiću, nekoliko Vaših djela koje ste objavili posljednjih godina bila su zapažena među brojnim čitaocima. Posljednje<i>«Prozelitizam u plavsko-gusinjskom kraju 1913-1919. godine», </i>koje ste objavili prošle godine, među čitaocima je bilo posebno zapaženo, dok su i internet surferi pokazali veliko inetresovanje za nju. Molim vas da prokomentarišete osnovne svoje motive za objavljivanje ovog djela.<br />Dr. MEMIĆ: </b>Sve do skoro, u plavsko-gusinjskom kraju veoma se malo pisalo, iako su događaji koji su se na tom prostoru dešavali bili dosta burni i interesantni. Kao historičar iz tog kraja i kao intelektualac ocijenio sam da to nije dobro, ne samo sa aspekta toga kraja, već i znatno šire. Istraživanjima koja sam vršio došao sam do zaključka da razlog takvom odnosu je izrazito nepoznavanje burnih događaja koji su se kroz historiju na ovim prostorima zbivali. Postojala je u tome i težnja određenih struktura ondašnje vlasti da se o tome ne piše, smatrajući valjda da potpunija spoznaja o njima može negativno da utiče na međunacionalne odnose u tom kraju, posebno u Crnoj Gori. Bila je to za dugo tabu-tema o kojoj se nije smjelo pisati.<br /><br /><b>BOŠNJACI.net: Kao istraživaču, koliko Vam je poznato da je pisano o prozelitizmu u tom kraju?<br />Dr. MEMIĆ: </b>O toj pojavi ranije nije pisano. U svojim djelima pokrštavanje je najprije spomenuo dr. Jovan Cvijić, optužujući zato, umjesto kralja Nikolu, ranijeg plavskog hodžu mula Hajra Bašića, odnosno Balšu Balšića, nakon pokrštavanja, koji je, u svojstvu predsjednika kraljevskog suda neke od presuda potpisivao, a odluke donosili general Avro Cemović i kapetan Gusinjske kapetanije Milivoj Dragović. Nakon što su strijeljali oko 800 građana, preživjeli su se obratili gusinjskom muftiji za spas od smrti. Da bi spasio živote onih koji još nisu bili strijeljani, muftija je aprila 1913., izdao tzv. „fetvu“ odobravajaući da muslimani toga kraja, da bi spasili goli život, pređu u pravoslavnu vjeru, pa da se vrate u islam kada to bude dozvoljeno.<br />Pojavu strijeljanja plavsko-gusinjskih muslimana (kirdžija) literarno je spomenuo poznati književnik iz ovoga kraja Radovan Zogović. On je u svojoj poznatoj zbirci pjesama <i>«Prkosne strofe» </i>objavio i jednu pjesmu koja je nosila naziv<i>«Uspomene iz Balkanskog rata». </i>On u ovoj pjesmi piše kako su ondašnji kraljevi sprovodili muslimane na masovno strijeljanje (odlazili i vraćali se po nove grupe). Zogović one koji su vođeni na strijaljanje naziva «pastirima, kosačima i kiradžijama», a one koji su ih vodili na strijeljanje «krilašima», tako se nazivala vojska kralja Nikole.<br />Jedan od onih koji je pokušao da objasni ovu pojavu bio je general-major ondašnje jugoslavenske vojske Zufer Musić, među borcima više poznat kao »komandant Zufer» (bio je ratni komandant prve Kosmovske udarne partizanske brigade). Posebno zapažen u borbama na prostorima Zapadne Makedonije, kao komandant prvog partizanskog bataljona u sastavu Prve proleterske makedonsko-kosmetovske brigade.<br />Kao prvi intelektualac plavsko-gusinjskog kraja poslije 1919. godine imao je žarku želju da napiše monografiju plavsko-gusinjskog kraja. Ta je želja vjerovatno proizilazila iz činjenice, da je i njegov otac mula Sado-ef. Musić, tada imam plavske džamije u vrijeme okupacije Plava od strane crnogorske vojske, bio je odabran među 11 plavskih prvaka koji su marta 1913. godine strijeljani, bez sudske presude, sa ciljem da se plavsko-gusinjsko muslimansko stanovništvo zastraši i što prije prevede u pravoslavnu vjeru. Zufer je tada ostao kao posmrče (imao je nepunu tek 1 godinu), i nakon očeve smrti živio je i odgajao se kod svog amidže. Pišući o plavsko-gusinjskom kraju, Zufer je na prvim stranicama svoje neobjavljene knjige pisao o nasilnom pokrštavanju plavsko-gusinjskih muslimana (Bošnjaka i Albanaca), posebno objašnjavajući strijeljanje svoga oca sa još deset drugih plavsko-gusinjskih prvaka. Međutim, za svoga života nije uspio da objavi ovo svoje djelo. Umro je oktobra 1968. god., na dužnosti u Vojno-historijskom institutu u Beogradu.<br />Još jedno djelo detaljnije je objašnjeno nešto kasnije u monografiji plavsko-gusinjskog kraja Čeda Ćulafića. Pisao je pod nazivom «Prokletijski meterizi». Knjiga nije objavljena zbog suprotstavljanja tadašnjeg predsjednika Opštinskog odbora SUBNOR-a i njegovih saradnika u Plavu.<br />Oko 1930. godine jedan od tadašnjih plavsko-gusinjskih srednjoškolaca Idriz Šahmanović, učenik ondašnje kraljevske medrese u Skoplju, pokušao je o ovoj temi da nešto napiše, što je onda zapazio i osudio tadašnji profesor ove škole i predavač na Filozofskom fakultetu prof. dr. Pera Slijepčević. On je revoltiran ovom pojavom napustio Veliku medresu, a Šahmanović je bio prinuđen da napusti ovu školu i svoje daljnje školovanje nastavi u ondašnjoj Šerijatskoj gimnaziji u Sarajevu. Završio je Višu sudačku teološku školu u Sarajevu i nakon toga bio šerijatski sudija u Bitolju.<br /><br /><div align="center" color:="" maroon="maroon" style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 12px;" white="white">
<b><span style="font-size: small;">Pojam pokrštavanja sačuvan je duboko u svijesti plavsko-gusinjskih muslimana</span></b></div>
<br /><br /><b>BOŠNJACI.net: Tematika, kojom smo počeli razgovor, zauzima vidno mjesto u vašim djelima. Najzad i odbrana vaše doktorske disertacije je na ovoj tematici.<br />Dr. MEMIĆ: </b>Da, u mojim djelima i u doktorskoj disertaciji <i>«Muslimani Crne Gore u procesu oslobodilačkih borbi»,</i>o ovoj temi posvećena je posebna pažnja, ali ne kao posebno djelo, već u sklopu doktorske disertacije. Prilikom odbrane disertacije ispitna komisija nije prigovarala ovoj temi. Doktorska disertacija objavljena je na Filozofskom fakultetu u Ljubljani pred ispitnom komisijom čiji je predsjednik bio akademik i profesor na Filozofskom fakultetu dr. Janko Pleterski.<br /><br /><b>BOŠNJACI.net: Gospodine Memiću, možete li nam objasniti Vaše motive o kojima ste pisali u ostalim vašim djelima?<br />Dr. MEMIĆ: </b>Dva su osnovna motiva u vezi sa tim. Prvo, pojam pokrštavanja sačuvan je duboko u svijesti plavsko-gusinjskih muslimana, odnosno Bošnjaka i Albanaca islamske vjere koji žive na tom prostoru. Ta pojava, iako ona nije bila sadržana u zvaničnoj historografiji, bila je permanentno prisutna u svijesti ljudi ovog kraja. Ista je prepričavana na «sijelima», koja su bila dosta česta. Strah da se ne povrate ta vremena visio je kao «mač nad glavom» među velikim brojem stanovništva ovog kraja. Sve do kapitulacije Kraljevine Jugoslavije o njoj se pričalo, više metodom šaputanja, strahujući od odmazde ondašnjih policijskih vlasti. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije kao da su otvorene mogućnosti da se obnove sjećanja na to vrijeme. Politika italijanskog okupatora koja se zasnivala na principu «zavadi pa vladaj», tu je pojavu obilato iskorištavala težeći izazivanju međunacionalnih i međuvjerskih sukoba, naročito nakon 13-to julskog ustanka crnogorskog naroda 1941.godine. Kao pripadnik antifašističke borbe i jedan od njenih rukovodioca, često sam se nalazio u situaciji da pokušavam objasniti te pojave, skrećući pažnju da se tako nešto ne može ponoviti u novim uslovima. Sjećajući se tih dana, moram da podsjetim da je u tim našim zajedničkim opredjeljenima bilo i drugačijih shvatanja i suprotstavljanja, to bi bio osnovni problem u ostvarivanju platforme NOB-e i uključivanju naroda iz ovih krajeva u istu. Nevjerica je bila velika. Ondašnji sekretar sreskog komiteta KPJ Bogdan Novović posebnim pismom obratio se Bošnjacima i Albancima ovoga kraja, ističući da «mi nismo krivi za ono što su od vas radili naši preci», obećavajući im da se događaji iz tog vremena u novim uslovima neće moći ponoviti. O strahu koji je zavladao među stanovništvom Plava i Gusinja pisao je u svojoj «Historiji» i imam Nove džamije u Gusinju Redžo-ef. Radončić, ukazujći istovremeno koliki je i kakav značaj odigrala Muslimanska antifašistička omladina Gusinja, školovana pretežno u Velikoj medresi u Skoplju, koja je značajno pomogla da ljudi shvate ono što je bilo sadržano u platformi NOB-e, da se oslobode strahovanja i smjelije pristupe navodno oslobodilačkoj borbi. Ipak, nosioci platforme te borbe ustručavali su se nakon oslobođenja zemlje da o ovim pojavama pišu i da ih objašnjavaju, strahujući da sjećanja na te događaje mogu negativno uticati na bratstvo i jedinstvo među narodima. Zato se tek u julu 1975.g., prvi put javno progovorilo o tim pojavama prilikom otvaranja spomenika žrtvama fašističkog terora iz 1941-45.g. Tada je objašnjeno da su zločini nad narodom ovog kraja vršeni i ranije, te da je dug antifašista svih nacionalnosti da svaki o tome progovori, da te pojave objašnjavaju, jer se samo tako one mogu prevazilaziti. Pokazalo se da ovakvo javno istupanje i pozivanje na zajedničko prevazilaženje strahota prošlosti nije moglo da se prihvati od strane onih koji su se javno izjašnjavali za bratstvo i jedinstvo, tu pojavu nisu mogli da prihvate iz nacionalističkih pobuda, pa su umjesto podrške organizovali proteste i zahtjeve da se istupanja o kojima se govori o zločincima o ranijim vremenima spriječe birokratskim metodama, koje su se zasnivale na nasilju. Zbog toga se i pokušaj da se ove pojave potpunije i otvorenije objasne u historijskim i literarnim djelima, koja su ponekad objavljivana, izvodio sa dosta taktičnosti i rizika.<br />Drugi moj motiv da ovu pojavu potpunije objasnim historijskom metodom bila je pojava knjige Živka M. Andrijaševića i Zorana Stanojevića «Pokrštavanje Muslimana». Sama činjenica da je ovoj pojavi posvećena i objavljena posebna knjiga i feljton u podgoričkim «Vijestima» (nakon odbijanja redakcije «Vijesti» da objavi reagiranje, Bošnjaci.net su u junu-julu 2003. objavili reagiranje dr. Memića na taj feljton. Op. E.K.), po meni je značajan korak u pogledu približavanja ove pojave javnosti i težnje da se o njoj javno progovori. Odajući u tome priznanje autorima, osjetio sam se dužnim da o tim pojavama i sam javno i potpunije progovorim i učinim doprinos da se one objektivnije objasne, jer su Andrijašević i Stanojević pisali o pokrštavanju izolovano od drugih pojava i uzroka koji su mu prethodili; koji u svom opisu imaju genocidni karakter. Smatrao sam da se ne ne može pisati samo o pokrštavanju, a da se istovremeno, odnosno prethodno, ne objasni da je prije pokrštavanja izvršeno i masovno strijeljanje pripadnika muslimanske vjeroispovijesti. Strijeljanje je vršeno da bi se muslimanski narod prisilio da, navodno, dobrovoljno pređe u pravoslavnu vjeru. Strijeljano je oko 7% ukupnog stanovištva na spomenuta dva masovna strelišta. Dijelom na osnovu provizornih presuda «Kraljevskog vojnog suda», bez saslušanja i bez prava žalbe. Ljudi koji su strijeljani, pethodno su odvođeni masovno, u kolonama, na oko 20 km udaljenosti, odjeveni u svečana odijela i zakopavani plitko, da bi psi, kasnije, lahko pronalazili i unakazivali njihove leševe. Strijeljanja su vršena po okolnim brdima, gdje su većim dijelom formirane masovne grobnice. Kako sam naveo na početku, oni koji su preživjeli obratili bi se tamošnjem muftiji za savjet, kako da sačuvaju goli život. Tada je muftija izdao «Fetvu», kojom je dozvolio da preostalo muslimansko stanovništvo, radi spasa života, može privremeno prihvatiti pravoslavnu vjeru i u njoj ostati do momenta kada se pojave uslovi da se ponovo vrate na islam. Tu pojavu spomenuti autori Andrijašević i Stanojević prešutkuju a izvršeno pokrštavanje objašnjavaju «dobrovoljnošću» onih koji su ostali u životu. Kakva je ta dobrovoljnost bila u historijskim dokumentima objašnjeno je da su građani, kada im je saopštena proklamacija Kralja Nikole da mogu prelaziti u vjeru svojom voljom i odlaziti u, do tada zatvorene, džamije, ljudi su masovno trčali do obližnje rijeke, te su pijeskom i šljunkom trljali svoje tijelo dok im krv nije potekla, da bi oprali dijelove tijela koji su tokom pokrštavanja «miropomazani». Nakon toga su trčali do najbliže džamije, svrstavali se u saffove i klanjali. Tu pojavu Andrijašević i Stanojević nazivaju dobrovoljnošću i objašnjavaju da je Kralj Nikola saglašavao se sa izvršenim pokrštavanjem, navodno, vjerujući da je pokrštavanje vršeno dobrovoljno. Odgovornost za izvršeno djelo se pokušavala prebaciti na lokalnu vlast u tamošnjim krajevima čiji je uticaj bio neosporan, ali uz zaštitu i odobrenje kraljevske vlasti, jer navodno nema pismenog dokaza da je pokrštavanje naređeno, odnosno od strane Kraljevske vlasti. Sama činjenica da je tih dana naredbom ministra Vojnog suda formiran Kraljevski prijeki sud, koji je nečasnim i svojevoljnim metodama donosio presude o masovnim strijeljanjima, sama po sebi govori. Prešutkuje se kraljeva naredba da se strijeljaju svi oni koji pokušaju da se prikriju ili pobjegnu bez privođenja sudu, iskorištena je od strane policijskih vlasti i pripadnika donjo-vasojevićke brigade da i bez saslušanja i privođenja sudu strijeljaju i sve one koji odbiju da pređu u pravoslavnu vjeru.<br /><br /><b>BOŠNJACI.net: Da li se onda u tom kontekstu može pisati i govoriti o masovnom dobrovoljnom prelasku u pravoslavlje, ako se već zna da su džamije i škole u ovom kraju bile zatvorene prije toga, neke čak i porušene?... Kako to pojašnjavate?<br />Dr. MEMIĆ: </b>Ne može se pisati o dobrovoljnom prelasku na pravoslavnu vjeroispovjest kada se ono vrši masovno, a ne pojedinačno, i bez ikakve pojedinačne odredbe da se prelazak u drugu vjeru može vršiti samo pojedinačno i na osnovu prethodne pripreme (podučavanja o osnovnim odredbama). Ž. Andrijašević i Z. Stanojević u svom djelu ne spominju da je pokrštavanju prethodilo zatvaranje deset džamija, mekteba (osnovnih škola) i ruždije (nepotpuna četverogodišnja srednja škola, u kojoj se program izučavao po evropskim standardima).<br />Spomenuti autori nijednom riječju ne objašnjavaju da su oni koji su pokrštavani dobijali nova pravoslavna imena, da je svako imao kuma pravoslavne vjere, koji je, sam ili sa popom, obilazio kuće za vrijeme pravoslavnog posta da kontroliše šta se u tim domovima jede. Naređeno je da se ženama zabrani pokrivanje. Uvedena je obaveza učešća u tzv. «šarenom kolu», gdje su žene i djevojke, do tada muslimanke, morale izlaziti otkrivena lica, hvatati se u «šareno kolo» sa crnogorskim stanovništvom, iako prije nisu ulazile ni u odaje svojih kuća kada su im isti dolazili u goste. Brojne su pojave koje su nakon tako ,,dobrovoljnog'' pokrštavanja sprovođene. One su ranjavale dušu i svijest onih koji su to morali da rade. O svemu tome Andrijašević i Stanojević u svojim djelima ne pišu. Ne pišu ni to da je oko 27% građana uspjelo da pobjegne u Sjevernu Albaniju, da bi izbjegli nasilno pokrštavanje. Radi se o oko 790 izbjeglih.<br /><br /><div align="center" color:="" maroon="maroon" style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 12px;" white="white">
<b><span style="font-size: small;">Neprihvatljivo je pisati o masovnoj pojavi pokrštavanja i strijeljanja, a ne spomenuti dokumentaciju o toj pojavi, koja je objavljena u albanskoj historografiji</span></b></div>
<br /><br /><b>BOŠNJACI.net: Motivi za pisanje ovog djela su zaista jaki...<br />Dr. MEMIĆ: </b>Želim istaći, da sam radi objektivne istine i cjelovitijeg objašnjenja, osjetio dug i potrebu da ove pojave pokušam objasniti. Prema tome, to je bio jedan od motiva za objavljivanje spomenute knjige. Istina je da u arhivu Crne Gore ne postoji ili je prikriven, odnosno uništen, veći broj dokumenata koji svjedoče o ovim pojavama. Međutim, ovaj mali broj dokumenata koji postoje spomenuti autori su prešutjeli.<br />Spomenuo bih još izvještaj predsjednika plavske opštine o strijeljanju jedanaest uglednih građana, gdje je narodu saopštena naredba da prisustvuje strijeljanju, te sam način kako je to izvršeno, kao i presude Kraljevskog suda o strijeljanju, koje su objavljene putem Hrvatskog dnevnika u Zagrebu 2. marta 1941. godine. Neprihvatljivo je pisati o masovnoj pojavi pokrštavanja i strijeljanja, a ne spomenuti dokumentaciju o toj pojavi, koja je objavljena u albanskoj historografiji, u kojoj su objašnjeni počinjeni zločini po selima, gdje je broj žrtava prikazan prema starosti i spolnoj pripadnosti.<br />Nedostatak ove knjige bio je i taj što nije dobro objašnjena nacionalna i vjerska struktura stanovništva ovog kraja. Naime, učešće pravoslavnog stanovništva je iznosilo oko 12% i sve do tada, ovi krajevi nisu bili u sastavu Crne Gore.<br /><br /><b>BOŠNJACI.net: Možete li nam, čitatelja radi, objasniti kako su u osnovi nastali procesi masovnog strijeljanja i pokrštavanja u plavsko-gusinjskom kraju, i kako su se odvijali?<br />Dr. MEMIĆ: </b>Mislim da bi bilo suvišno, i ovom prilikom, da te procese kompleksnije objašnjavam, jer oni su sadržani u knjizi koju sam objavio. Ipak, kako rekoste čitatelja radi, podsjetit ću da je u prvim danima Prvog balkanskog rata crnogorski istočni odred, koji je brojio oko 12. 000 boraca, naoružan ruskom artiljerijom (najsavršenijim naoružanjem u tom vremenu), u oktobru 1912.godine napao Plav i Gusinje, sa ciljem da ga zauzme. U crnogorskoj historografiji, a i u spomenutoj knjizi Andrijaševića i Stanojevića, ovo zauzimanje kvalifikuje se «oslobodilačkim» činom. Potpunija i konkretna analiza pokazuje da ovo nije imalo nikakve karakteristike «oslobodilačkog rata», već da je po svim elementima to bilo osvajanje i okupacija. Ne samo po tome što je tada u tim krajevima 88% ukupnog činilo necrnogorsko stanovništvo, već prvenstveno po metodama koje su nakon okupacije primjenjivane. U ovom slučaju plavsko-gusinjsko stanovništvo nije bilo spremno da pruži potpuniji otpor osvajaču, kako je to učinjeno u decembru 1879. godine, u bici kod Nokšića, u okolini Plava, i 1854.godine u “Polimskoj vojni”, kada je crnogorskom osvajaču nanijet težak vojnički poraz. Tada su bili sasvim drugi uslovi. Osmanska država je poslije Berlinskog kongresa reopkupirala plavsko-gusinjski kraj, stacionirala na tom prostoru regularne osmanske jedinice i preuzela odbranu ovoga kraja. Dobrovoljačko-domorodačka vojska, u historijskim izvorima poznata kao «Koloni militer», je razoružana i spriječavano je ponovno naoružanje stanovništva. Istovremeno, rasturen je «Komitet narodnog spasa», pod vođstvom Ali-paše Gusinjca, Jakoba Ferovića i mulla Jahije-Jaha Musića. Spomenuto vođstvo, u novim uslovima, nije bilo spremno da organizuje otpor, već je u vrijeme kada je nastupala crnogorska vojska pobjeglo u Kosovsku Mitrovicu. Ipak, i pored toga, dio domorodačkog stanovništva organizovano u neregulrnim jedinicama, nije prihvatilo poziv tadašnjeg vođstva na mirnu okupaciju, već su pojedinačno i u manjim grupama pružili otpor crnogorskoj vojsci, koji je bio posebno zapažen na planini Visitor, iznad Plava, i u predjelima planine Greben. U borbama na Visitoru, kao borci spominju se mulla Arif-ef. Krcić i Sejdo Redžić.<br />Nakon okupacije izvršeno je potpuno razoružavanje stanovništva, a 110 najuglednijih građana je zatvoreno. Dva mjeseca nakon zauzimanja plavsko-gusinjskog kraja, na ovaj teren dolazi Donjovasojevićka brigada, pod komandom Avra Cemovića. Prvi pokušaj da se stanovništvo privoli da pređe na pravoslavnu vjeru bilo je naređenje da svo stanovništvo mora nositi crnogorske kape, na kojima se nalazio križ i četiri ćirilična slova 'S'. Shvativši da ovakav način pokrštavanja se ne razvija kako je planirano i da je veoma mali broj stanovnika prihvatio naređenje, u Gusinju (gdje je bilo sjedište kapetanije) formiran je i kraljevski vojni sud, koji je na efikasan način počeo proces saslušavanja. Saslušavanja su bila u grupama. Optuženima nisu donošene presude, niti im je data mogućnost žalbe. Istoga dana donošena su rješenja o privođenju optuženih pred Kraljevski vojni sud. I tamo su, po kratkom postupku, donošena grupna rješenja o strijeljanju. Na planinskom prevoju Previja iznad Andrijevice, tridesetak kilometara udaljenosti od plavsko-gusinjskog kraja, vršeno je masovno strijeljanje u grupama od oko 200 ljudi. U izvještaju predsjednika Općine Plav, upućenog kraljevskim vlastima, objašnjen je način kako je, najprije, strijeljano jedanaest prvaka plavske općine. Nakon što je strijeljano oko 7% ukupnog stanovništva, a priobližno isto toliko ih je prebjeglo preko Prokletija, zavladao je totalni strah. Niko više nije bio siguran da li će preživjeti i kada će doći red na njega. Objašnjeno je da se nakon toga dio građana obratio gusinjskom muftiji za savjet, a da im je ovaj odobrio privremen prelazak na pravoslavnu vjeru, radi spašavanja života, savjetujući im da se vrate na islam kada bude moguće. Nakon što je oko 800 građana strijeljano, otpočeo je proces tzv. «dobrovoljnog» pokrštavanja. Prema iskazu prote Đorđa Šekularca, koji je rukovodio ovim pokrštavanjem, u pravoslavnu vjeru prevedeno je 12000 građana (intervju sa Šekularcem objavila je beogradska “Politika”, dvanaest godina kasnije, 1924.g.). Objasnio sam da su, prilikom pokrštavanja, izmjenjena imena pokrštenim, da su im zabranjeni svi islamski običaji i nošnja, uveden pravoslavni post i običaj da nekadašnje muslimanske žene umjesto prisustvuju i izlaze na begluke, svake nedjelje, gdje su se morale uključiti u crnogorsko kolo, zatim su zatvorene sve džamije, mektebi i ruždije...<br /><br /><div align="center" style="background-color: maroon; background-position: initial initial; background-repeat: initial initial; color: white; font-family: Arial, sans-serif; font-size: 12px;">
<b><span style="font-size: small;">Austrougarski konzul iz Prizrena je obavijestio svoju vladu o pokrštavanju, jer je i katoličko stanovništvo bilo žrtva pokrštavanja - krštenje sa tri prsta, pri čemu su ostala dva bila odsijecana</span></b></div>
<br /><br /><table align="right" bgcolor="maroon" border="0" cellpadding="3" cellspacing="0" style="width: 220px;"><tbody>
<tr><td align="left" style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 12px;"><span style="color: white;"><center>
<img border="0" src="http://bosnjaci.net/foto/M_Memic_big.jpg" width="200" /></center>
Smatrao sam da se ne može pisati samo o pokrštavanju, a da se istovremeno, odnosno prethodno, ne objasni da je prije pokrštavanja izvršeno i masovno strijeljanje pripadnika muslimanske vjeroispovijesti. Strijeljanje je vršeno da bi se muslimanski narod prisilio da, navodno, dobrovoljno pređe u pravoslavnu vjeru. Strijeljano je oko 7% ukupnog stanovištva na spomenuta dva masovna strelišta. Dijelom na osnovu provizornih presuda «Kraljevskog vojnog suda», bez saslušanja i bez prava žalbe. Ljudi koji su strijeljani, pethodno su odvođeni masovno, u kolonama, na oko 20 km udaljenosti, odjeveni u svečana odijela i zakopavani plitko, da bi psi, kasnije, lahko pronalazili i unakazivali njihove leševe. Strijeljanja su vršena po okolnim brdima, gdje su većim dijelom formirane masovne grobnice. Kako sam naveo na početku, oni koji su preživjeli obratili bi se tamošnjem muftiji za savjet, kako da sačuvaju goli život. Tada je muftija izdao «Fetvu», kojom je dozvolio da preostalo muslimansko stanovništvo, radi spasa života, može privremeno prihvatiti pravoslavnu vjeru i u njoj ostati do momenta kada se pojave uslovi da se ponovo vrate na islam.</span></td></tr>
</tbody></table>
<b>BOŠNJACI.net: Mislim da je važno ovdje posebno naglasiti odlazak uglednih ljudi iz našeg kraja kod crnogorskog kralja na Cetinje i intervenciju austro-ugarske vlade.<br />Dr. MEMIĆ: </b>Da, trojica odvažnih muslimana sa Adem-agom Omeragićem i Smailem efendijom Nikočevićem, uspjela su da stignu do Cetinja, te Kralja Nikolu zamole za spas. Kralj je već bio obaviješten putem međunarodne štampe. Ipak, presudno je bilo to što je ondašnji austrougarski konzul iz Prizrena obavijestio svoju vladu o ovim dešavanjim, jer je i katoličko stanovništvo bilo žrtva pokrštavanja (krštenje sa tri prsta, pri čemu su ostala dva bila odsijecana). Austrougarska vlada je intervenisala, pozivajući se na član 30. Berlinskog ugovora, kojim se Crna Gora obavezivala poštivati slobodu vjerskog opredjeljenja i imovinu muslimanskog stanovništva. Nakon toga, Kralj Nikola izdao je proklamaciju kojom je plavsko-gusinjskom stanovništvu bila odobrena sloboda vjerske opredijeljenosti. Smijenjen je oblasni upravitelj plavsko-gusinjske oblasti i na njegovo mjesto imenovan je general Mašan Božović. Po svom dolasku u Gusinje, Božović je sazvao opštenarodni zbor, na kojem je pročitao Kraljevu proklamaciju i stanovništvo obavijestio ih da je vjerska opredijeljenost stvar njihovog slobodnog izbora. Već je objašnjena reakcija stanovništva nakon ove obavijesti. Time je okončan proces pokrštavanja. Sav narod, izuzev pet porodica, vratio se na prethodnu vjeru – odnosno islam. Smijenjen je dotadašnji kapetan gusinjske kapetanije Milivoje Dragović, a na njegovo mjesto, na insistiranje delegacije iz Plava i Gusinja koja je boravila kod Kralja Nikole, postavljen je Đuro Vujošević iz plemenske zajednice Kuča. Nakon toga prestala su nasilja i uspostavljena je sloboda kretanja i opredjeljenja stanovništva.<br /><br /><b>BOŠNJACI.net: Možete li nam objasniti, kako se nakon toga, odnosno poslije dolaska srpske vojske koja je preko Prokletija trebala da se povuče u Skadar i nakon kapitulacije kraljevske crnogorske vojske, ponašalo muslimansko stanovništvo u ovom kraju, te da li je bilo težnji i pojava osvete za ono što je njima učinjeno tokom prve polovine 1913.godine? <br />Dr. MEMIĆ: </b>Dio srpske vojske, koji se preko Plava i Gusinja povlačio za Skadar, od strane muslimanskog stanovništva ovog kraja priman je i prihvaćen na veoma prijateljski način. To je dirnulo srpsku vojsku, koja je prilikom ispraćaja otpjevala jednu svoju pjesmu: <i>«Zbogom, Plave i Gusinju, zbogom, rodni kraju» </i>prihvatajući ih kao dio Šumadije. Odabrana je grupa koja je poznavala put prema Skadru i ona se srpskoj vojsci stavila na raspolaganje, prevodeći ih preko Prokletija. U Skadar su stigli nakon dva dana pješačenja, bez ikakvih problema.<br />Tada se pojavila težnja albanskog seoskog stanovništva da se izvrši navodna osveta nad 30-tak srpskih porodica, koje su ostale u Gusinju poslije kapitulacije crnogorske vojske, predvođene kapetanom Đurom Vujoševićem. Oni su povlačenjem srpske vojske, pravovremeno, pokušali da se povuku iz Gusinja. Kapetan Đuro Vujošević je, ondašnjem prvaku Gusinjske općine Adem-agi Omeragiću u amanet ostavio svog sina Stanka Vujoševića, kasnije majora jugoslovenske vojske.<br />U spisu «Naše rodoslovlje» Stanko Vujošević objašnjava da su Adem-aga Omeragić i Smail-ef. Nikočević, tadašnji gusinjski prvaci, sa još nekoliko istaknutih ličnosti došli u posjetu kapetanu Đuri Vujoševiću. Vidjevši da se i on sa ostalih 30-tak porodica sprema da napusti Gusinje, saopštili su mu da za to nema potrebe i izrazili su želju da ostane među njima. Obećali su mu sigurnost boravka i ekonimsku pomoć da se prehrani: <i>«...Ostani, bit će ti kao i nama! Ti si se korektno ponašao prema ovom narodu od vremena kada si preuzeo kapetanstvo u Gusinjskoj kapetaniji. Osjećamo se dužnim da ti pomognemo...». </i>Kapetan Vujošević je prihvatio njihovu ponudu. Ali, nakon toga dolazi do koncentracije brojnih vojnih snaga iz Sjeverne Albanije i seoskog stanovništva iz okoline Plava i Gusinja. Pokazalo se da žele nasilno da uđu u Gusinje i, iz osvete, pobiju crnogorske porodice. Gradsko stanovništvo Gusinja, predvođeno spomenutim čelnicima, organiziralo se i sa oružjem spriječilo ulazak u grad onih koji su opkolili Gusinje. Tri dana su pružali oružani otpor, a zatim su shvatili da ne mogu izvršiti datu obavezu prema crnogorskim porodicama, te, ožalošćeni, pošli su kapetanu Đuri Vujoševiću. Saopštili su mu da ne mogu izdržati nalet onih koji napadaju, da im oprosti i nagovorili su ga da sa crnogorskim porodicama napusti grad, uz oružano obezbjeđenje muslimanskih stanovnika Gusinja. Probijajući se iz opkoljenog grada, trojica građana Gusinja su poginuli. Ostali dio pratnje uspio ih je dovesti do granice, gdje je življelo pleme Kuča (Veli Polje), odakle su i porodice koje su se povlačile. Nisu uspjeli da im obezbijede sigurnost u gradu, ali su zato uspjeli da im obezbijede prelazak na prostore Kuča.<br />U tom vremenu, prije nego što su austrougarske okupacione jedinice došle u grad, nastala je jedna vrsta bezvlasti. Starhujući od nepoželjnih posljedica, Gusinjani su na zboru plemenskih prvaka odlučili da formiraju borbenu četu od domorodačkog stanovništva, koju su zadužili da vrši obezbjeđenje i sprječava samovolju pojededinaca. Odabrani komadant, Rašo Hot, uslovno je prihvatio dužnost, insistirajući da u toj četi budu zastupljeni pripadnici svih bratstava, želeći da se obezbjedi od eventualne osvete u slučajevima ako bude primoran da vrši likvidaciju onih koji su vršili zločine. Pokazalo se da je to mudro, jer samo nekoliko dana poslije formiranja čete ubijen je jedan Crnogorac iz bratstva Zovčarevića. Komandir čete je, nakon izvršene potjere, uspio da uhvati ubicu. Da bi spriječili slične pojave, opredijelili su se na javno strijeljanje ubice. Izvršioci strijeljanja bili su odabrani iz svih bratstava, kako ne bi došlo do osvete bratstva iz kojeg je poticao ubica. Na ovo je računao komandir čete Rašo Hot, kada je preuzimao dužnost komandira Čete za bezbjednost. Ovo ističem da bih ukazao na spremnost ljudi ovog kraja da se suprotstave nasilju i anarhiji, sa težnjom da se ostali dio crnogorskog stanovništva fizički uništava zbog događaja kada je muslimansko stanovništvo masovno strijeljano u odbijanju prisilnog prelaska na pravoslavnu vjeru.<br />Tolerancija muslimanskog prema crnogorskom stanovništvu iskazivana je i tokom djelovanja crnogorskih komita, koji su tokom komitovanja prelazili i na teritorij gdje je življelo muslimansko stanovništvo. Ovo stanovništvo se nije suprotstavljalo crnogorskim komitima, već im je pomagalo da se sklone od austrougarske okupacione vojske i prehrane.<br /><br /><div align="center" color:="" maroon="maroon" style="font-family: Arial, sans-serif; font-size: 12px;" white="white">
<b><span style="font-size: small;">Na ulicama Plava, 1919. godine ležalo je oko 450 poginulih, pretežno žena, djece i staraca</span></b></div>
<br /><br /><b>BOŠNJACI.net: U knjizi <i>«Prozelitizam u plavsko-gusinjskom kraju» </i>, u jednom dijelu ste spomenuli i pokolj plavskog stanovništva 1919. godine, i masovnu emigraciju plavsko-gusinjskog stanovništva u okolinu Skadra, nakon dolaska srpske vojske i nakon proboja Solunskog fronta.<br />Dr. MEMIĆ: </b>Da, to je tačno. U vrijeme dok je ovim krajevima upravljala austrougarske, Plavljani i Gusinjani formirali su dva komitska bataljona, koji su oružano napali okupacionu austrougarsku vojsku, sa kojima je tada bila i jedna njemačka jedinica. Primorali su ih da napuste Plav i Gusinje i da pokušaju da se probiju prema Podgorici. Na prostoru Sjeverne Albanije, oko «Selce» i predjela «Prdeljeca», dogodio se jedan veći oružani sukob, u kojem je poginulo više od 50 okupacionih vojnika, a jedan broj vojnika i grupe oficira je zarobljen i sproveden za Plav i Gausinje. Ovu akciju su Plavljani i Gusinjani organizovali i sproveli zajedno sa crnogorskom komitskom četom, koju je predvodio Boško Đuričanin sa činom poručnika crnogorske vojske. Bila je to jedna od sedam komitskih jedinica, koja je tokom okupacije djelovala na prostoru okupirane Crne Gore. Tada su formirana dva komitska bataljona. Jednim je komandovao Šefko Kurtagić iz Plava, a drugim Smail-ef. Nikočević iz Gusinja. Kada su, 24. oktobra 1918.godine, stigle srpske jedinice sa Solunskog fronta, Plav i Gusinje su već bili oslobođeni od strane udruženih plavsko-gusinjskih bataljona i komitske čete Boška Đuričanina. Srpska vojska je sankcionisala postojeće stanje i, zadržavajući jednu četu iz Plava, pošla prema Podgorici. Nešto više od tri mjeseca, dva bataljona Plavljana i Gusinjana uz prisustvo jedne srpske čete održavali su punu vlast na ovom prostoru. Nakon toga, paravojne, plemenske jedinice iz plemena Vasojevića, opredijelile su se da uđu u Plav i Gusinje i formiraju svoju vlast. Stečeno iskustvo iz Balkanskog rata primoralo je Plavljane i Gusinjane da se tome suprotstave. Jedna delegacija, predvođena Smail-ef. Nikočevićem, krenula je za Podgoricu sa ciljem da od Komande srpske vojske dobije saglasnost da Plavljani i Gusinjani organizuju lokalnu vlast od svojih ljudi uz prisustvo jedne srpske čete, koja je u Plavu ostala kada je kroz ovaj kraj prošla srpska vojska sa Solunskog fronta. Nisu uspjeli da dobiju saglasnost Zetske divizije. Nakon toga, Smail-ef. Nikočević, kao vodeća ličnost delegacije, otputovao je za Skadar sa ciljem da o novonastaloj situaciji upozna predstavnike evropskih sila, koji su tada predstavljale okupacione vlasti u ovome gradu (Englezi, Francuzi i Italijani). Osim toga, tada su se javljali i neki skadarski pravci zainteresirani za Plav i Gusinje, da se oružano suprotstave ulasku crnogorskih jedinica i, kao svoju pomoć, poslali određeno naoružanje. Po povratku iz Podgorice i Skadra, Smail-ef. Nikočević je shvatio da o opstanku neke vrste plavsko-gusinjske autonomije i formiranju lokalne vlasti nema mogućnosti, te da se oni ponovo moraju brinuti sami za sebe i po potrebi oružano suprotstaviti ulasku plemenske vojske iz Vasojevića. Otpočelo je koncentrisanje vojnih jedinica prema crnogorskoj granici, ne dirajući četiri srpske vojske koje su se među njima nalazile. Otpočeo je proces ponovnog naoružavanja. Karakteristična je izreka iz tog vremena: <i>«Prodaj majku a kupi ćesarku» </i>- (austrougarsku pušku). Jedna grupa Plavljana samostalno se, bez suglasnosti plavsko-gusinjskih glavara, opredijelila da preko Rugovske klisure izvrši napad na srpsku vojsku u Peći i da ovaj grad zauzme. Kada je o tome obaviještena komanda srpske vojske, u dokumentima se spominju i Vojvoda Stepa Stepanović u Sarajevu i komadant savezničkih snaga u Istanbulu, shvatili su ovaj pokret kao pobunu i naredili angažovanje srpske vojske iz Prizrena radi ugušenja pobune. Istovremeno je data suglasnost crnogorskim paravojnim jedinicama u gornjem Vasojeviću da se i oni uključe u ugušivanje pobune, što su ovi jedva dočekali. Snage koje su pokušale da napadnu na Peć, povukle su se. Međutim, kada je srpska vojska iz Prizrena upotrijebila artiljeriju, gađajući gradsko naselje Plava, i kada su vasojevićke jedinice ulazile u ovaj grad došlo je do težeg krvoprolića. Na ulicama Plava ležalo je oko 450 poginulih, pretežno žena, djece i staraca, koji su pretežno stradali od djejstva artiljerijskih oruđa. U takvoj situaciji nastala je panika. Sve i odraslo i za pokret sposobno stanovništvo izbjeglo je sa ovih terena i preko Sjeverne Albanije odbjegli su u Skadar. Bilo je oko 3000 duša. Komanda savezničkih snaga opredijelila se na njihovo razoružavanje i sprječavanje da uđu u Skadar. To je povjereno italijanskim jedinicama. Rukovodstvo plavsko-gusinjskih izbjeglica prihvatilo je poziv da se predaju i razoružaju. Razoružani su provedeni kroz Skadar i smješteni su u selo Barbaluš. U okolini Skadra formiran je tada koncentracioni logor. Bio je to prvi internacionalni logor na Balkanu. Komanda Zetske divizije u Podgorici uputila je svog opunomoćenog obavještajnog oficira koji se upoznao sa stanjem u logoru i koji je o onome što je utvrdio dostavio pismen izvještaj komandi Zetske divizije koja se čuva u Arhivu oružanih snaga Jugoslavije u Beogradu. Nakon toga izvršen je atentat na vođu izbjegličkih snaga Smail-ef. Nikočevića. Posredstvom komande savezničkih snaga ovaj je izbjeglički logor nakon godinu dana rasformiran, a izbjeglice vraćene u njihov rodni kraj (Plav i Gusinje). Za to vrijeme njihove su kuće i sva imovina opljačkani. Ta se pojava u plavsko-gusinjskom narodu pamti kao «pljačka». Pošto vrijeme nisu pratili po kalendaru sva su se događanja pa i rođenja i smrt, vjenčanja i svi značajni događaji pratili i označavali prema dva događaja: masovna ubistva (mušketanje) i pokrštavanje 1913. godine i izbjeglištvo u Skadar nakon kojeg je došlo do «pljačke» (1913. odnosno 1919 -1920 godine). Bili su to granični vremenski okviri i kalendar prema kojima su praćena i obilježavana sva kasnija događanja. Omogućen im je život u svojim rodnim kućama, ali ne samo u totalnoj bijedi i siromaštvu, već kao građani koji su imali ograničena građanska prava; kao građani drugog reda. U takvim uslovima dočekali su Drugi svjetski rat i kapitulaciju Kraljevine Jugoslavije.<br /><br /><b>BOŠNJACI.net: Gospodine Memiću, kako bi nakon svega ovoga, kao historičar i prvoborac NOR-a, okarakterisali sve ove pojave?<br />Dr. MEMIĆ: </b>Ovo pitanje bi zasluživalo potpunije i prdrobnije objašnjenje. U kratkim crtama pokušaću da iznesem neka svoja razmatranja za Plav i Gusinje i događanje u Balkanskom ratu i u prvoj godini nakon završenog I svjetskog rata. Ona nisu imala oslobodilački karakter za bošnjački i albanski narod u ovim krajevima. Nacionalno oslobođenje manjeg dijela stanovništva ostvareno je putem gaženja osnovnih ljudskih prava ostalih građana. Prestala je sigurnost za fizičko opstojanje stanovništva na ovim prostorima. Proces oslobođenja jednih i razvoj progresa ostvarivan je totalnim obespravljenjem i materijalnim osiromašenjem stanovništva. Kao metod razvoja uspostavljeno je nasilje. Preovladavalo je bezvlašće i sigurnost građana, ne samo u pojedinačnim odnosima već i u njihovom pravnom položaju prema državnim institucijama. Na veoma grub način, jedno vrijeme je izvršeno i vjersko obespravljivanje, nasilno pokrštavanje i ugušivanje svih vjerskih obilježja. Nastala je imovinska nesigurnost. Uspostavljene su metode diktature koje su na ovom prostoru bile više izražene nego u drugim krajevima zemlje. Nastalo je i nasilje u kulturnom životu i njegovanju tradicije ljudi u ovim krajevima. Feudalni odnosi iz osmanskog vremena rušeni su uz uspostavljanje novih feudalnih odnosa, koji su bili drastičniji u odnosu na osmanski period. Nastalo je rušenje i onako skromnih kulturnih dostignuća i nastao period pune kulturne zaostalosti. Jedno vrijeme ukinuta su vjerska prava, a zatim održavana u ograničenom i kontrolisanom obimu. Vještačkim i nasilnim metodama pokušavali su se izbrisati multinacionalne, multivjerske i multikulturne razlike, koje su imale obilježja genocidnih pojava. Progresa u ovim krajevima nije bilo, već je regres zavladao u svim oblastima. Nastala je potpunija diferencijacija među stanovništvom uz izrazitiji razvoj na principu osiromašenja najvećeg dijela stanovništva uz blago i ograničeno bogaćenje pojedinaca. Sa iskustvima trgovačkog duha veliki broj stanovništva opredijelio se na kiridžiluk. Do Balkanskog rata dio izvoznih aktivnosti Crnogoraca ostvarivao se putem trgovaca u ovom kraju, što je u novim uslovima potpuno onemogućeno. Konzervatizam je preovladavao a težnje za novim u društveno-ekonomskom životu su onemogućavane. Nacionalna svijest ljudi ugušivana je u ma kom obliku. Nastao je politički nacionalizam koji se ogledao u tome da se što potpunije izvrši srbizacija stanovništva. Nastala je deformacija svih ljudskih vrijednosti. Prestalo je njegovane čojstva koje je bilo karakteristično kako za crnogorski narod tako i za ove krajeve. Nastala je socijalna bijeda, konzervatizam i policijski sistem. Nastala je degradacija političke svijesti i obespravljivanje i onih ljudskih prava koja su ugovorom bila utvrđena na Berlinskom kongresu. Prvenstveno u odnosu na ispoljavanje vjerskih ubjeđenja i raspolaganjem imovine.<br />U ovakvim uslovima ekonomski, kulturni, društveni i politički položaj stanovništva u ovim krajevima bio je na veoma niskom nivou. U vrijeme Berlinskog kongresa politika Crne Gore bila je proklamovana da joj se obezbijede nove teritorije na kojima se mogu razvijati bez pljačke i otimanja. Teritorija Plava i Gusinja trebala je da im omogući veći nivo društveno-ekonomskog razvoja. Poslije Balkanskog I svjetskog rata društveno-ekonomski nivo razvijenosti pao je na najnižu ljestvicu. Postao je najsiromašiji kraj po nivou društveno-ekonomske razvijenosti, ne samo u vrijeme Kraljevine Jugoslavije - nego i u vrijeme SFRJ sa najnižim društvenim proizvodom po glavi stanovništva.<br /><br /><b>BOŠNJACI.net: I na kraju, interesatno bi bilo da kažete ko su bili najznačajniji recenzenti i promotori vaših knjiga?<br />Dr. MEMIĆ: </b>Prvu knjigu o <i>Velikoj medresi </i>recenzirali su: dr. Antun Kolendić i Edib Hasanagić, obojica iz Beograda. Kolendić je zavičajno iz Dubrovnika a Hasanagić iz Priboja (prva generacija iz Velike medrese zajedno sa Rifatom Burdževićem).<br />Knjigu <i>«Bošnjaci-muslimani Sandžaka i Crne Gore» </i>recenzirali su: dvojica univerzitetskih prfesora-akademik dr. Avdo Sućjeska i prof. Pravnog fakulteta u Sarajevu Mustafa Imamović. Među ostalim recenzentima spominju se dr. Enes Pelidija i dr. Rasim Muminović, obojica sa Filozofskog fakulteta iz Sarajeva, zatim dr. Šeflet Krcić, profesor Univerziteta u Novom Pazaru, odnosno bivši profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću, te akademik prof. dr. Ljubomir Berberović.<br />Knjigu<i> «Bošnjaci-muslimani Crne Gore» </i>recenzirali su: dr. Novak Kilibarda profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću i dr. Safet Bandžović, naučni savjetnik u historijskom institutu u Sarajevu. Knjigu <i>«Korjeni zla i nasilja» </i>recenzirali su: direktor Historijskog instituta u Sarajevu Husnija Kamberović i magistar historijskig nauka u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti Muharem Kreso.<br />Posljednju moju knjigu <i>»Prozelitizam u plavsko-gusinjskom kraju 1913-1919.g.» </i>recenzirali su: akademik Muhamed Filipović i slavni general armije RBiH u penziji mr. Sefer Halilović. On je bio optužen, navodno po komandnoj odgovornosti i nakon četiri godine istražnog postupka, nedavno je oslobođen svake odgovornosti, što je među borcima i u narodu sa velikim zadovoljstvom prihvaćeno.</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-41961655746569294092012-10-11T23:33:00.000-07:002012-10-11T23:33:03.851-07:00Genocid u Srebrenici*<span style="background-color: blue; color: white;"><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Genocid u Srebrenici se dogodio jula 1995. godine i podrazumijeva masovna ubistva velikog broja Bošnjaka muškaraca i dječaka, u rasponu od maloljetnika do staraca. Genocid se dogodio u regionu Srebrenice, a izvele su ga Vojska Republike Srpske pod komandom generala Ratka Mladića uključujući i paravojne formacije "Škorpioni", pod kontrolom Ministarstva unutrašnjih poslova iz Srbije. Događaj se smatra jednim od najvećih masakara u Evropi od Drugog svjetskog rata, u kojem je ubijeno oko 8,000 ljudi. Masakr se generalno smatra jednim od najužasnijih događaja u savremenoj evropskoj historiji. Mladić i drugi srpski oficiri su u međuvremenu optuženi za ratne zločine uključujući i genocid na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). MKSJ je između ostalog donio pravosnažnu presudu u kojoj masakr u Srebrenici kvalifikuje kao čin genocida.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Bosna je svoj put prema nezavisnosti započela 15. oktobra 1991. godine parlamentarnom deklaracijom o suverenosti. Evropska zajednica je priznala Republiku Bosnu i Hercegovinu 6. aprila 1992, a Sjedinjene Države učinile su to idućeg dana. Međutim, stvar nije bila riješena međunarodnim priznanjem jer je u to vrijeme počela ofanziva srpskih snaga za osvajanje i etničko čišćenje teritorije. Međunarodna zajednica pokušala je u više navrata uspostaviti mir, no ti pokušaji imali su tek ograničen uspjeh. U istočnom dijelu Bosne, koji je u blizini Srbije, razvio se osobito žestok napad Srba.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Srbi su namjeravali sačuvati Bosnu i Hrecegovinu kao sastavni dio bivše države. To je zaista bio njihov temeljni, dugoročni i politički cilj u Bosni i Hercegovini. Željeli su živjeti u istoj državi s drugim Srbima, a jedina država koja je to mogla garantovati bila je bivša Jugoslavija. Srbi su shvatili da područje srednjeg Podrinja za njih ima ogromno strateško značenje. Bez područja srednjeg Podrinja ne bi bilo Republike Srpske, ne bi bilo teritorijalnog integriteta srpskih etničkih teritorija. Umjesto toga, srpsko stanovništvo bi bilo prisiljeno prihvatiti takozvani status enklave na svojim etničkim teritorijama. Teritorija bi bila podijeljenja na dva dijela, cijelo područje bi bilo razbijeno i bilo bi odvojeno od same Srbije i područja nastanjenih gotovo 100% srpskim stanovništvom.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Usprkos tome što je u Srebrenici stanovništvo bilo pretežno bošnjačko, srpske paravojne snage sa tog područja i iz susjednih dijelova istočne Bosne početkom 1992. godine su na nekoliko sedmica okupirale grad. Međutim, u maju 1992. grupa boraca Armije RBiH pod komandom Nasera Orića uspjela je ponovo osvojiti Srebrenicu. Tokom nekoliko idućih mjeseci Orić i njegovi ljudi širili su oslobođeni teritorij serijom iznenadnih napada. Do septembra 1992. snage Armije RBiH iz Srebrenice spojile su se sa snagama iz Žepe, grada pod bošnjačkom kontrolom južno od Srebrenice. Do januara 1993. enklava je dodatno proširena, tako da je uključivala Cersku, enklavu pod kontrolom Bošnjaka, koja se nalazila zapadno od Srebrenice. U to vrijeme srebrenička enklava dostigla je svoj najveći opseg od 900 kvadratnih kilometara, no nikada se nije spojila sa glavnim područjem pod bosanskom kontrolom na zapadu i ostala je ranjivo ostrvo usred teritorija pod kontrolom Srba.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">U januaru 1993. bosanskohercegovačke snage napale su srpsko selo Kravica. Srbi su odgovorili kontraofanzivom koja je trajala tokom nekoliko idućih mjeseci, osvojivši na kraju sela Konjević Polje i Cersku, prekinuvši vezu između Srebrenice i Žepe i smanjivši veličinu srebreničke enklave na 150 kvadratnih kilometara. Stanovnici obližnjih područja, Bošnjaci, slili su se u grad Srebrenicu, tako da se broj njegovih stanovnika popeo na 50.000 do 60.000 ljudi. Za vrijeme tih vojnih aktivnosti tokom mjeseci nakon januara 1993. pojavili su se izvještaji o teroru Bošnjaka nad srpskim civilima, kao i o srpskom teroru nad bošnjačkim civilima.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Komandant Zaštitnih snaga UN-a (UNPROFOR), francuski general Philippe Morillon posjetio je Srebrenicu u martu 1993. Do tada je grad već postao prenapučen i vladali su uslovi opsade. Srpske snage su u svom napredovanju prekinule dovod vode, tako da u gradu tekuće vode gotovo i nije bilo. Ljudi su struju dobivali iz improvizovanih generatora za električnu struju. Hrana, lijekovi i druge nužne potrepštine bili su izuzetno rijetki. Prije odlaska, general Morillon je na javnom skupu uspaničenim stanovnicima Srebrenice rekao da se grad nalazi pod zaštitom UN-a i da ih on nikada neće napustiti.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Između marta i aprila 1993. iz Srebrenice je pod pokroviteljstvom Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice (UNHCR) evakuisano otprilike 8000 do 9000 Bošnjaka. Evakuacijama su se, međutim, protivile bosanske vlasti u Sarajevu, smatrajući da se time doprinosi "etničkom čišćenju" teritorije.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Srpske vlasti su i dalje ostale usredotočene na zauzimanje enklave koja je zbog svoje blizine srbijanskoj granici i zbog činjenice da je bila potpuno okružena teritorijom pod kontrolom Srba bila i strateški važna i lako osvojiva. Srbi su 13. aprila 1993. predstavnicima UNHCR-a rekli da će u roku od dva dana napasti grad ako se Bošnjaci ne predaju i ne pristanu na evakuaciju.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><br />
<center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">April 1993.: Savjet bezbjednosti Srebrenicu proglašava "zaštićenom zonom"</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Savjet bezbjednosti je 16. aprila 1993. reagovao tako što je donio rezoluciju kojom je proglasio da "sve strane i drugi, Srebrenicu i njenu okolinu trebaju smatrati "zaštićenom zonom" koja se ne smije oružano napadati niti izlagati nekom drugom neprijateljskom činu." Istovremeno je Savjet bezbjednosti još dvije enklave, Žepu i Goražde, stavio pod zaštitu UN-a.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Prva grupa vojnika UNPROFOR-a stigla je u Srebrenicu 18. aprila 1993.</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Općenito se smatralo da su srpske snage koje su okruživale enklavu disciplinovane i dobro naoružane. VRS (Vojska Republike Srpske) je bila organizovana po teritorijalnom principu i Srebrenica je pripadala području pod kontrolom Drinskog korpusa. Oko enklave je bilo razmješteno između 1000 i 2000 vojnika iz tri brigade Drinskog korpusa, a te snage bile su opremljene tenkovima, oklopnim vozilima, artiljerijskim oružjem i minobacačima. Jedinica ARBiH koja je ostala u enklavi, odnosno 28. divizija, nije bila ni dobro organizovana, a niti dobro opremljena. Nedostajala je čvrsta komandna struktura i sistem komunikacije, neki od vojnika ARBiH imali su stare lovačke puške ili uopšte nisu imali oružja, a samo nekolicina njih imala je prave uniforme. Međutim, Pretresno vijeće Haškog tribunala je saslušalo i svjedočenja da 28. divizija nije bila onako slaba kakvom su je neki opisivali. Sigurno je da je broj ljudi u 28. diviziji nadmašivao broj ljudi u Drinskom korpusu, pri čemu su redovno protiv snaga VRS-a na tom području vršena izviđanja i diverzije.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Od samog početka obje strane u sukobu su kršile sporazum o "zaštićenoj zoni". Pretresno vijeće je čulo svjedočenja o smišljenoj strategiji Srba da se međunarodnim konvojima pomoći ograniči pristup u enklavu. Pukovnik Thomas Karremans (komandant Holandskog bataljona) je izjavio u svom svjedočenju da su srpske snage sprječavale njegovom ljudstvu da se vrati u enklavu, te da se sprječavalo i unošenje opreme i municije. Nužne potrepštine, poput hrane, lijekova i goriva, bivale su sve rjeđe. Neki Bošnjaci u Srebrenici žalili su se na napade srpskih vojnika.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Pretresno vijeće je saslušalo velikim dijelom neosporeno i vjerodostojno svjedočenje o sistematskom odbijanju Bošnjaka da se pridržavaju sporazuma o demilitarizaciji "zaštićene zone". Bosanski helikopteri su letjeli, kršeći time odredbu o zoni zabrane letenja, ARBiH je otvarala vatru prema srpskim linijama i kretala se kroz "zaštićenu zonu", 28. divizija se nastavila naoružavati, a ARBiH je prisvojila barem jedan dio humanitarne pomoći koji je stizao u enklavu. Srbima se činilo da bosanske snage u Srebrenici koriste "zaštićenu zonu" kao podesnu bazu za pokretanje ofanziva protiv VRS-a, a da UNPROFOR ništa ne čini kako bi to spriječio. General Halilović je priznao da su bosanski helikopteri letjeli i time kršili zabranu letenja, te da je on lično poslao osam helikoptera sa municijom za 28. diviziju. U moralnom smislu on to nije shvaćao kao kršenje sporazuma o "zaštićenoj zoni", s obzirom na činjenicu da su Bošnjaci od početka bili izuzetno loše opskrbljeni oružjem.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Početak 1995.: stanje u "zaštićenoj zoni" Srebrenica se pogoršava</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Početkom 1995. godine do enklave je uspijevalo stići sve manje konvoja sa zalihama. Vojnici Holandskog bataljona koji su stigli u januaru 1995. vidjeli su kako se situacija tokom mjeseci nakon njihovog dolaska rapidno pogoršava. Već siromašni izvori opskrbe za civilno stanovništvo još su se više smanjili, pa su čak i rezerve u hrani, lijekovima, gorivu i municiji snaga UN-a postale opasno male. Na kraju su mirotvorne snage imale toliko malo goriva da su bile prisiljene enklavom patrolirati pješice. Vojnicima Holandskog bataljona, koji su radi dopusta napustili to područje, nije bilo dopušteno da se vrate i njihov broj je sa 600 spao na 400 ljudi.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Od srpske vojske stizali su i drugi zloslutni znaci. U martu i aprilu holandski vojnici primijetili su jačanje srpskih snaga u blizini dva osmatračka punkta, OP Romeo i OP Quebec. Činilo se da su novopridošli srpski vojnici opremljeniji i disciplinovaniji. Jedan od komandanata bosanskih snaga rekao je jednom vojniku Holandskog bataljona da Srbi imaju u planu zauzeti ta dva osmatračka punkta.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Proljeće 1995.: Srbi planiraju napad na "zaštićenu zonu" Srebrenica</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">U martu 1995. Radovan Karadžić, predsjednik Republike Srpske (RS), reagujući na pritisak međunarodne zajednice da se okonča rat i na tekuće napore da se pregovorima postigne mirovni sporazum, izdao je direktivu VRS-u u vezi sa dugoročnom strategijom snaga VRS-a u enklavi. U toj direktivi, poznatoj pod nazivom "Direktiva 7", konkretno se navodi da VRS treba</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">izvršiti potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe, čime sprečiti i pojedinačno komuniciranje između ovih enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Tačno kao što je i bilo predviđeno tom direktivom, sredinom 1995. humanitarna situacija za bosansko-muslimanske civile i vojno osoblje u enklavi postala je katastrofalna. Početkom jula 1995. iz niza izvještaja 28. divizije vidi se kako su snage ABiH u enklavi hitno tražile deblokadu koridora za humanitarnu pomoć i kako je, kada to nije uspjelo, došlo do tragedije civila koji umiru od gladi</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Razdoblje od 6. do 11. jula 1995.: zauzimanje Srebrenice</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Srpski tenkovi tokom napada na SrebrenicuOfanziva VRS-a na Srebrenicu započela je 6. jula 1995. Tokom idućih dana pet posmatračkih punktova UNPROFOR-a u južnom dijelu enklave padaju jedan za drugim uslijed napredovanja snaga bosanskih Srba. Neki od nizozemskih vojnika povukli su se u enklavu nakon što su njihovi položaji bili napadnuti, dok su se posade drugih posmatračkih punktova predale bosanskim Srbima. Istovremeno su se odbrambene snage ABiH našle pod teškom vatrom i bile potisnute natrag prema gradu.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><img align="left" src="http://www.genocid.org/images/articles/225px-Srebrenicatenkovi.jpg" style="border: 0px; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; margin: 5px; text-align: justify;" /><span style="background-color: blue; color: white;"><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Ujutro 10. jula 1995. situacija u samoj Srebrenici bila je napeta. Stanovnici, od kojih su neki bili naoružani, preplavili su ulice grada. Pukovnik Karremans slao je hitne zahtjeve kojima je tražio zračnu podršku NATO-a za odbranu grada, no nikakva pomoć nije stigla do otprilike 14:30 sati 11. jula 1995., kada je NATO bombardovao tenkove VRS-a koji su se primicali gradu. Avioni NATO-a pokušali su bombardovati i artiljerijske položaje VRS-a iznad grada, no tu su operaciju morali prekinuti zbog slabe vidljivosti. Planovi NATO-a da nastavi sa zračnim napadima odbačeni su nakon što je VRS zaprijetio da će ubiti nizozemske vojnike koji su se nalazili u zarobljeništvu VRS-a, te da će granatirati bazu UN-a u Potočarima izvan grada, kao i okolna područja na koja je pobjeglo 20.000 do 30.000 civila.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Masa ljudi u Potočarima</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Suočeni sa činjenicom da je Srebrenica pala pod kontrolu srpskih snaga, na hiljade bošnjačkih stanovnika Srebrenice pobjeglo je u Potočare, kako bi potražili zaštitu u bazi UN-a. Do večeri 11. jula 1995. u Potočarima se okupilo oko 20.000 do 25.000 bošnjačkih izbjeglica. Njih nekoliko hiljada nahrupilo je u samu bazu UN-a, dok su se drugi smjestili po obližnjim fabrikama i poljima. Iako su tamo velikom većinom bili okupljeni žene, djeca, starci i invalidi,[143] svjedoci su procijenili da se u samoj bazi UN-a nalazilo najmanje 300 muškaraca, dok ih je u masi izvan baze bilo između 600 i 900.</span></span><img align="left" src="http://www.genocid.org/images/articles/500px-Srebrenicamapa.jpg" style="border: 0px; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; margin: 5px; text-align: justify;" /><span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Uslovi u Potočarima bili su užasni. Bilo je vrlo malo hrane i vode, a julske vrućine su bile nesnosne. Jedan od oficira Holandskog bataljona situaciju je opisao na sljedeći način: "Bili su u stanju panike, bili su uplašeni i gurali su se prema vojnicima, mojim vojnicima, vojnicima UN-a koji su ih pokušavali smiriti. Ljudi koji bi pali, bili su pregaženi. Situacija je bila haotična."</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">12.-13. juli: Zločini počinjeni u Potočarima</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Kako je prolazio dan 12. juli 1995, i ovako teški fizički uslovi postali su još gori zbog aktivne kampanje terora koja je povećala paniku stanovništva, tako da su svi izbezumljeno željeli otići. Izbjeglice u bazi vidjele su srpske vojnike kako pale kuće i stogove sijena. Tokom poslijepodneva 12. jula 1995. srpski vojnici su se umiješali u masu. Jedan se svjedok sjeća kako je čuo vojnike da psuju bosanske muslimane i govore im da odu, da će biti poklani, da je to srpska zemlja. Došlo je do ubistava.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">U kasnim jutarnjim satima 12. jula 1995. jedan svjedok je vidio hrpu od 20 do 30 tijela nagomilanih iza zgrade "Transporta" u Potočarima, uz neki stroj nalik na traktor. Drugi je svjedok izjavio da je 12. jula oko 12:00 sati vidio jednog vojnika kako je nožem ubio dijete usred gomile prognanika. Izjavio je također da je iza fabrike cinka vidio srpske vojnike kako ubijaju više od stotinu bošnjačkih muškaraca i potom utovaruju njihova tijela na kamion.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Kako se smračilo, teror se pojačao. Krici, puščana paljba i drugi zastrašujući zvuci mogli su se čuti tokom cijele noći i niko nije mogao da spava. Vojnici su izvlačili ljude iz gomile i odvodili ih. Neki bi se vratili, a neki ne. Jedan svjedok je ispričao da su te noći odveli trojicu braće, od kojih je jedan bio tek dijete, dok su ostali bili adolescenti. Kada je majka dječaka krenula da ih traži, našla ih je zaklane.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Te noći je bolničar Holadnskog bataljona naletio na dvojicu srpskih vojnika koji su silovali jednu mladu ženu: "Vidjeli smo dvojicu srpskih vojnika, od kojih je jedan čuvao stražu, a drugi je, skinutih pantalona, ležao na jednoj djevojci. Vidjeli smo da djevojka leži na tlu, na nekoj vrsti dušeka. Na dušeku je bilo krvi, čak je i ona bila pokrivena krvlju. Na nogama je imala modrice. I po nogama joj je tekla krv. Bila je u potpunom šoku. Bila je potpuno izbezumljena."</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Tokom noći i rano idućeg jutra među masom su se proširile priče o silovanjima i ubistvima, pa je u logoru zavladao još veći strah.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Odvajanje bošnjačkih muškaraca u Potočarima</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><img align="left" src="http://www.genocid.org/images/articles/250px-Srebrenicaodvajanje.jpg" style="border: 0px; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; margin: 5px; text-align: justify;" /><span style="background-color: blue; color: white;"><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Od jutra 12. jula srpske snage počele su da izdvajaju muškarce od ostalih izbjeglica u Potočarima i drže ih na zasebnim mjestima. Jedan svjedok iz Holandskog bataljona vidio je kako muškarce odvode na jednu lokaciju ispred fabrike cinka i potom kako ih iste večeri odvoze kamionom. Nadalje, kada su se bošnjačke izbjeglice počele ukrcavati u autobuse, srpski vojnici sistematski su izdvajali vojno sposobne muškarce koji su se u gužvi pokušavali ukrcati. Ponekad bi zadržali i mlađe i starije muškarce. Ti su ljudi odvođeni u zgradu u Potočarima poznatu kao "bijela kuća". Već uvečer 12. jula 1995. major Franken je čuo da muškarci ne stižu zajedno sa ženama i djecom na odredište u Kladnju.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Dana 13. jula 1995. vojnici Holandskog bataljona primijetili su jasne znake da Srbi ubijaju neke od bošnjačkih muškaraca koji su bili izdvojeni. Tako je, na primjer, vodnik Vaasen vidio dvojicu vojnika kako jednog čovjeka odvode iza "bijele kuće". Čuo je potom hitac i vidio kako se ta dvojica vojnika vraćaju sami. Jedan drugi oficir Holandskog bataljona vidio je srpske vojnike kako jednog nenaoružanog čovjeka ubijaju jednim hicem u glavu. Čuo je i 20-40 hitaca iz vatrenog oružja na sat tokom cijelog poslijepodneva. Kada su holandski vojnici pukovniku Josephu Kingoriju, vojnom posmatraču Ujedinjenih nacija (UNMO) na području Srebrenice, rekli da odvode muškarce iza "bijele kuće" i da se ti muškarci više ne vraćaju, pukovnik Kingori se tamo uputio da bi ispitao što se događa. Kako se približavao tom mjestu, začuo je pucnje, no srpski vojnici su ga zaustavili prije no što je mogao da ustanovi šta se događa</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Kolona bošnjačkih muškaraca</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Kako je situacija u Potočarima uvečer 11. jula 1995. postajala sve kritičnija, među Bošnjacima se proširio glas da se vojno sposobni muškarci trebaju povući u šumu, organizovati kolonu zajedno sa pripadnicima 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine i pokušati se probiti prema teritoriji na sjeveru, pod kontrolom bosanskih vlasti. Oko 22:00 sata uvečer 11. jula 1995. "komanda divizije" je zajedno sa bošnjačkim općinskim vlastima Srebrenice donijela odluku da se organizuje kolona. Mlađi muškarci bojali su se da će ih ubiti ako padnu u srpske ruke u Potočarima i vjerovali da su im šanse veće ako kroz šume pokušaju pobjeći do Tuzle.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Kolona se okupila u blizini sela Jaglići i Šušnjari i počela se kretati prema sjeveru. Svjedoci su procijenili da se u koloni povlačilo između 10.000 i 15.000 ljudi. Oko trećina muškaraca u koloni bili su bosanski vojnici iz 28. divizije, iako nisu svi vojnici bili naoružani.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Oko ponoći 11. jula 1995. kolona se počela kretati duž poteza Konjević Polje-Bratunac. Dana 12. jula 1995. srpske snage pokrenule su artiljerijski napad na kolonu koja je prelazila asfaltnu cestu na području između Konjević Polja i Nove Kasabe, na putu prema Tuzli. Samo otprilike jedna trećina muškarca uspješno je prešla asfaltnu cestu i kolona je razbijena u dva dijela. Cijeli dan i noć ostatak kolone bio je izložen jakoj vatri i granatiranju. Ljudi sa začelja kolone koji su preživjeli te patnje opisali su tu akciju kao "lov na ljude".</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Muškarci Bošnjaci, koji su u Potočarima odvojeni od žena, djece i staraca (čiji broj je iznosio otprilike 1000), prebačeni su u Bratunac, gdje su kasnije dovedeni bošnjački muškarci zarobljeni u koloni. Hiljade zarobljenih Bošnjaka, koji su u zarobljeništvo dospjeli nakon zauzimanja Srebrenice, pogubljeni su gotovo do posljednjeg čovjeka. Neke su ubijali vojnici koji su ih zarobili, pojedinačno ili u malim grupama, a neki su ubijeni na mjestima na kojima su bili privremeno zarobljeni. Međutim, većina njih pobijena je u pažljivo isplaniranim masovnim egzekucijama, počevši od 13. jula 1995, i to na području odmah sjeverno od Srebrenice.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Većina masovnih egzekucija odvijala se prema tačno utvrđenom obrascu. Muškarce su prvo odvodili u prazne škole ili skladišta. Nakon što bi ih tamo držali nekoliko sati, ukrcali bi ih u autobuse ili kamione, odveli na neko drugo mjesto i tamo ih pogubili. Polja na kojima su vršene egzekucije obično su se nalazila na osami. Zarobljenici su bili nenaoružani, no u mnogim slučajevima preduzeti su koraci da se otpor svede na najmanju mjeru, tako što su zarobljenicima stavljali poveze na oči, ruke vezali na leđima ili skidali cipele. Kada bi stigli na mjesta egzekucije, ljude su u malim grupama skidali sa kamiona, postrojavali ih i strijeljali. One koji su preživjeli prve rafale iz vatrenog oružja ubijali bi pojedinačnim hicem, no katkada ih se prethodno ostavljalo da neko vrijeme pate.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Plan da se pogube bošnjački muškarci iz Srebrenice</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Napravljen je koordinirani plan da se zarobe svi vojno sposobni bošnjački muškarci. Među zarobljenima našli su se, u stvari, mnogi dječaci znatno mlađi od te dobi i muškarci koji su bili nekoliko godina stariji, a koji su ostali u enklavi nakon zauzimanja Srebrenice. Ti muškarci i dječaci su se našli na udaru, bez obzira na to da li su odlučili da pobjegnu u Potočare ili da se pridruže koloni Bošnjaka.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Iako su Srbi duže vrijeme bili optuženi za masakr, priznanja od strane srpskih vlasti nije bilo sve do juna 2004. godine. Srpske vlasti su priznale da su njihove sigurnosne snage izvršile pokolj. Komisija za Srebrenicu Republike Srpske je u svom finalnom izvještaju priznala da je ubistvo više od 7800 Bošnjačkih muškaraca i dječaka bilo planirano. Komisija je ustanovila da je više od 7800 ljudi ubijeno nakon što su skupljene 34 liste imena žrtava.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Masovne egzekucije</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><img align="left" src="http://www.genocid.org/images/articles/400px-Satelitsnimakmasovnegrobnice.jpg" style="border: 0px; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; margin: 5px; text-align: justify;" /><span style="background-color: blue; color: white;"><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Obimno planiranje i koordinacija na visokom nivou, bez čega ne bi u nekoliko dana bilo moguće pobiti hiljade ljudi, su očigledni i iz najšturijeg opisa razmjera i metodičnosti kojom su egzekucije bile izvršavane.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">13. jula 1995. ujutro: Egzekucije na Jadru</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Jedna egzekucija manjih razmjera izvršena je na rijeci Jadar 13. jula 1995. godine. 17 muškaraca je odvezeno na mjesto na obali Jadra. Muškarce su onda postrojili i strijeljali. Jedan svjedok, koga je metak pogodio u kuk, skočio je u rijeku i uspio pobjeći.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">13. jula 1995. poslijepodne: Egzekucije u Cerskoj dolini</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Prva velika egzekucija dogodila se poslijepodne 13. jula 1995. godine. Između 1000 i 1500 bošnjačkih muškaraca iz kolone, koji su bježali kroz šumu i bili zarobljeni i zatočeni na poljani kod Sandića, poslijepodne 13. jula 1995, autobusima ili pješice je odvedeno u skladište u Kravici. Oko 18:00 sati, kad se skladište napunilo, vojnici su počeli da unutra ubacuju ručne bombe i pucaju direktno u ljude nagurane u skladištu. Jedan od preživjelih, prisjeća se: odjednom, u skladištu je nastala velika pucnjava, a mi nismo znali odakle dolazi. Bilo je pušaka, ručnih bombi, rafala, u skladištu se tako zamračilo da ništa nismo mogli da vidimo. Ljudi su počeli jaukati, vikati, zapomagati. Onda bi nastalo zatišje, pa bi onda odjednom sve počelo iznova. I tako su oni nastavili pucati sve dok nije pala noć.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Stražari raspoređeni oko zgrade ubijali su zatvorenike koji su pokušavali pobjeći kroz prozore. Kad je pucnjava prestala, skladište je bilo puno leševa.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Analiza kose, krvi i ostataka eksplozivnih materijala sakupljeni u skladištu Kravica jaki su dokazi da je ondje došlo do ubijanja. Na zidovima i podu zgrade vještaci su pronašli tragove hitaca, ostatke eksplozivnog materijala, metaka i čahura, kao i ostatke ljudske krvi, kostiju i tkiva. Forenzički dokazi koje je predočio tužilac upućuju na vezu između skladišta u Kravici, primarne masovne grobnice poznate kao Glogova 2 i sekundarne grobnice poznate pod nazivom Zeleni Jadar 5.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">13.-14. jula 1995.: Tišća</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Autobusi pretrpani bošnjačkim ženama, djecom i starcima na putu iz Potočara u Kladanj bili su zaustavljeni u Tišći i pretraženi, a bošnjački muškarci koji su u njima nađeni iskrcani su iz autobusa.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Svjedočenje otkriva da je u Tišći izvršena vrlo organizovana operacija. Jednog svjedoka u slučaju Krstić, su sa tog kontrolnog punkta odveli u obližnju školu gdje se već nalazio izvjestan broj drugih zarobljenika. Jedan oficir je dao uputstva vojniku koji je svjedoka sprovodio u obližnju školu, gdje je držan velik broj zatvorenika. Čini se da je u školi bio jedan vojnik koji je prenosio i primao naređenja putem poljskog telefona. Negdje oko ponoći, svjedoka su zajedno sa još 22 muškarca ukrcali u kamion, s rukama vezanim na leđima. U jednom momentu je kamion u kojem se vozio svjedok stao, a vojnik koji je bio na tom mjestu je rekao: "Ne ovamo. Odvezi ih gore, tamo gdje su već odvozili ljude." Kamion je došao do drugog punkta, a vojnici su stali oko stražnjeg dijela kamiona i počeli pucati u zarobljenike.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">14. jula 1995.: mjesto zatočenja u školi u Grbavcima i stratište u Orahovcu</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Velika grupa zatvorenika koje su preko noći držali u Bratuncu, rano ujutro 14. jula 1995. godine odvezena je konvojem od 30 autobusa u školu u Grbavcima kod Orahovca.[600] Kad su stigli, školska gimnastička sala već je bila napola puna zarobljenicima koji su stizali od ranih jutarnjih sati,[601] da bi se za nekoliko sati zgrada potpuno napunila. Preživjeli procjenjuju da je tamo bilo 2000 do 2500 ljudi, među kojima je bilo i vrlo mladih i vrlo starih, iako je optužba u slučaju Krstić sugerisala da je to možda pretjerana procjena i da je vjerovatnije da je na toj lokaciji bilo oko 1000 zarobljenika. U jednom trenutku, kako se sjeća jedan svjedok, došao je general Mladić i ljudima rekao: "Eto, vaša vlada vas ne želi pa se ja moram za vas pobrinuti".</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Nakon što su ih u gimnastičkoj sali držali nekoliko sati, muškarce su toga poslijepodneva u manjim grupama odvodili na stratišta. Na odlasku iz gimnastičke sale, svaki zatvorenik je dobio povez za oči i nešto vode. Zatvorenike su zatim kamionima odvozili na stratišta udaljena manje od jednog kilometra. Muškarce bi postrojili i pucali im u leđa. One koji su preživjeli prvu paljbu ubili bi dodatnim hicem. Korištene su dvije susjedne livade: kad se jedna napunila tijelima, egzekutori su se preselili na drugu. Dok su se vršile egzekucije, kako su izjavili preživjeli, teška mehanizacija je kopala jame. Jedan svjedok u slučaju Krstić, koji je preživio strijeljanje pretvarajući se da je mrtav, izvijestio je o tome da se general Mladić dovezao u crvenom automobilu i posmatrao neke od egzekucija.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Forenzički dokazi potkrepljuju ključne momente iskaza preživjelih. Fotografije snimljene iz zraka pokazuju da je tlo u Orahovcu bilo prekopavano između 5. i 27. jula 1995, a zatim ponovo između 7. i 27. septembra 1995. godine. U tom području otkrivene su dvije primarne masovne grobnice koje su istražitelji nazvali "Lažete 1" i "Lažete 2". Grobni lokalitet Lažete 1 Tužilaštvo Haškog tribunala je ekshumiralo između 13. jula i 3. augusta 2000. godine. Svi od 130 nađenih pojedinaca za koje se pol mogao utvrditi bili su muškarci. U grobnici je nađeno 138 poveza za oči. Tokom ekshumacija na tom lokalitetu je nađen identifikacijski materijal za dvadeset i tri lica registrovana kao nestali nakon pada Srebrenice. Grobni lokalitet Lažete 2 djelomično je ekshumirao zajednički tim Tužilaštva i organizacije Ljekari za ljudska prava, između 19. augusta i 9. septembra 1996, a čitava je ekshumacija završena 2000. godine. Sve 243 žrtve iz Lažeta 2 bili su muškarci, a vještaci su ustanovili da je golema većina umrla od povreda nanesenih vatrenim oružjem. Pored toga, nađeno je 147 poveza za oči. Noge jedne žrtve bile su povezane platnenim džakom. Forenzičke analize uzoraka tla i peludi, poveza za oči, ligatura, čahura i zračnih snimaka iskopanih i naknadno prekopanih grobnica po datumima, pokazale su, nadalje, da su tijela iz grobnica u Lažetama 1 i Lažetama 2 bila uklonjena i ponovo ukopana u sekundarne grobnice na lokalitetima nazvanim Cesta za Hodžiće 3, 4 i 5. Zračne snimke pokazuju da su te sekundarne grobnice nastale između 7. septembra i 2. oktobra 1995. godine, a Tužilaštvo ih je sve ekshumiralo 1998. godine.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">14.-16. jula 1995.: lokacija zatočenja u školi u Pilici, stratište na Vojnoj ekonomiji Branjevo</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Dana 14. jula 1995. u pravcu sjevera, u školu u selu Pilica, sjeverno od Zvornika, autobusima je prevezeno još zarobljenika. Kao i u drugim objektima zatočenja, ni ovdje nije bilo hrane ni vode te je više muškaraca umrlo od vrućine i dehidracije u gimnastičkoj dvorani škole. Ljude su u školi u Pilici držali dvije noći. Dana 16. jula 1995, prema sada već poznatom obrascu, ljude su prozvali da izađu iz škole i ukrcali ih u autobuse s rukama vezanim na leđima. Zatim su ih odvezli na Vojnu ekonomiju Branjevo gdje su ih postrojavali u grupama od 10 i strijeljali.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Dražen Erdemović, ratni zločinac koji je priznao zločin, a potom pred Haškim tribunalom i osuđen, je bio pripadnik 10. diverzantskog odreda VRS-a (prištapske jedinice Glavnog štaba) i učestvovao je u masovnoj egzekuciji. G. Erdemović je svjedočio za optužbu u slučaju Krstić i u svom iskazu pomenuo i sljedeće: Ljudima ispred nas je naređeno da se okrenu leđima prema nama. Nakon što su nam okrenuli leđa, mi smo u njih pucali. Izdana nam je naredba da pucamo.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Erdemović je rekao da su sve žrtve osim jedne nosile civilnu odjeću i da, s izuzetkom jednog lica koje je pokušalo pobjeći, prije strijeljanja niko nije pružio nikakav otpor. U nekim slučajevima egzekutori su bili naročito okrutni. Kad bi neko od vojnika prepoznao nekoga koga je poznavao iz Srebrenice, toga bi čovjeka tukli i ponižavali prije nego što bi ga ubili. Erdemović je svoje kolege, vojnike, morao da nagovara da za strijeljanje prestanu da koriste mitraljeze: iako su mitraljezi zarobljenicima nanosili smrtne ozljede, smrt nije nastupala odmah pa su tako njihove muke bivale produžene.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Erdemović je posvjedočio da je, 16. jula 1995. oko 15:00 sati, nakon što su završili s egzekucijom zarobljenika na Vojnoj ekonomiji Branjevo, njemu i ostalim vojnicima iz 10.diverzantskog odreda rečeno da grupa od 500 zarobljenih bosanskih muslimana iz Srebrenice pokušava da pobjegne iz obližnjeg društvenog doma. Erdemović i ostali pripadnici njegove jedinice odbili su da učestvuju u daljem ubijanju. Onda im je rečeno da dođu na sastanak s pomenutim potpukovnikom u kafić u Pilici. Erdemović i ostali vojnici otišli su u kafić kako se od njih tražilo, a dok su čekali, čuli su pucnjavu i detonacije ručnih bombi. Buka je trajala otprilike 15-20 minuta, nakon čega je jedan vojnik iz Bratunca ušao u kafić i prisutne obavijestio da je "sve gotovo".</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Toga dana, na tom stratištu, ubijeno je između 1000 i 1200 ljudi.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Na fotografijama područja oko Vojne ekonomije Branjevo snimljenim iz zraka 17. jula 1995. vide se veliki broj leševa u polju pored Vojne ekonomije kao i tragovi rovokopača koji je pokupio leševe iz polja.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Proces pronalaženja žrtava na području Srebrenice, često u masovnim grobnicama, njihova ekshumacija i identifikacija traje relativno sporo. Do 2002. godine 5000 tijela je ekshumirano i tek 200 identifikovano. Od tada broj ekshumiranih tijela je porastao na 6000, a identifikovanih na oko 2000 (podaci iz 2005. godine)</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Prekopavanja grobnica</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Forenzički dokazi pokazuju da su početkom jeseni 1995. godine, srpske snage napravile značajan napor da se prikriju masovna pogubljenja tako što su premještali primarne grobnice u udaljene sekundarne grobnice. Forenzički dokazi također pokazuju da su u periodu od nekoliko sedmica u septembru i početkom oktobra 1995. godine srpske snage iskopale mnoge primarne grobnice i premjestile tijela u udaljene sekundarne grobnice. Forenzičke analize su uspjele da povežu određene primarne i sekundarne grobnice tj.:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Branjevo vojna baza i Čančari put 12 </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Petkovići brana i Liplje 2 </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Orahovac (Lažete 2) i Hodžići put 5 </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Orahovac (Lažete 1) i Hodžići put 3 i 4 </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Glogova i Zeleni Jadar 5 </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Kozluk i ČanČari put 3 </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Dokazi o prekopavanjima pokazuju značajan napor da se leševi iz primarnih grobnica sakriju što je nesumljivo prouzrokovano velikim međunarodnim pritiskom koji je uslijedio nakon pada Srebrenice. Takve ekstremne mjere ne bi bile neophodne da je većina ljudi (u primarnim grobnicama) poginuli u borbama.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Epilog i nedavni događaji</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><img align="left" src="http://www.genocid.org/images/articles/180px-Independent.jpg" style="border: 0px; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; margin: 5px; text-align: justify;" /><span style="background-color: blue; color: white;"><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Vijesti o masakru su se prvi put pojavile u svjetskim medijima augusta 1995. godine. Dana 10. augusta Sjedinjene Američke Države su objavile satelitske fotografije koje su prikazale moguće masovne grobnice nedaleko od sela Nova Kasaba. Na osnovu toga američki reporter David Rohde je posjetio sjeveroistočnu Bosnu i istražio slučaj na licu mjesta. Dana 18. augusta Rohde je objavio u Christian Science Monitor-u značajne vijesti i priče u kojima je opisao dokaze koji ukazuju da se masakr velikih proporcija desio u Srebreničkoj oblasti. Svjetski mediji su objavili da se veliki masakr nad Bošnjacima dogodio nakon sto su srpske snage okupirale UN zaštićenu zonu i da UN posmatrači nisu ništa učinili da to spriječe.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Ratko Mladić i Radovan Karadžić, vojni i politički lideri Srba, su optuženi za zločin genocida, zločine protiv čovječnosti, te kršenja zakona o običajima ratovanja, pred Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, godine 1996. Radislavu Krstiću, najvišem oficiru srpske vojske u Haškom tribunalu , je suđeno 2000. godine, za zločin genocida u Srebrenici. Godine 1995. Krstić je rukovodio napadom na Srebrenicu, zajedno sa generalom Mladićem. Augusta 2001. godine, Radislav Krstić je osuđen po optužbi za zločin genocida, a dobio je 46 godina zatvorske kazne.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Nakon dugotrajne diskusije o genocidu u Srebrenici, aprila 2002. godine, holandska vlada (drugi kabinet wim Koka) je odlučila da podnese ostavku, nakon službene istrage i izvještaja kojeg je načinio Nederlands Instituut voor Oorlogsdocumentatie.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">The Enclave, trodijelna serija bazirana na događajima u Srebrenici, je emitovana 1995. godine na Dutch Public Broadcasting stanici. Nakon toga je napravljen i film, koji je obuhvatio navedene dijelove serije.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Marta 2003. godine, izgrađen je Memorijalni cenatar u Potočarima, kojeg je otvorio Bill Clinton. Prvih 600 identificiranih žrtava genocida je pokopano 31. marta, dok je još 118 našlo svoj smiraj 11. jula iste godine, na osmogodišnjicu genocida. Na devetu godišnjicu genocida, 11. jula 2004. ukopano je još 338 identificiranih žrtava.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">2004. godine Visoki predstavnik međunarodne zajednice Paddy Ashdown je prinudio Vladu Republike Srpske da osnuje Komisiju za istragu događaja u Srebrenici. Komisija je objavila izvještaj u oktobru 2004. u kojima je potvrdila 8731 nestalih i poginulih osoba sa područja Srebrenice (7793 ubijene osobe između 10. i 19. jula 1995. i 938 osoba nakon dog perioda).</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Srpski nacionalisti su osporavali nalaze Komisije, tvrdeći da je Komisija radila pod pritiskom Visokog predstavnika. Međutim, Dragan Čavić, predsjednik Republike Srpske, je preko televizije rekao da su srpske snage pobile nekoliko hiljada civila u Srebrenici, kršeći međunarodno pravo, istakavši da je Srebrenica crno poglavlje srpske historije. U svom televizijskom obraćanju je koristio riječ masakr, umjesto riječi genocid.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Dana 10. novembra 2004. Vlada Republike Srpske je objavila službeno izvinjenje, koje je došlo nakon što je srpska vlada razmotrila izvještaj Komisije. Vlada Republike Srpske je saopštila da: "Izvještaj jasno pokazuje da su ogromni zločini počinjeni u regionu Srebrenice, jula 1995." Tri mjeseca kasnije, 18. januara 2005, dvojica srpskih oficira Vidoje Blagojević i Dragan Jokić su osuđeni i poslani u zatvor za učešće u srebreničkom genocidu.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Dana 2. juna 2005. pojavio se video snimak zlostavljanja i egzekucije, četvero djece i dva mladića, žrtava srebreničkog genocida. Dokaz se pojavio na suđenju Miloševiću, kao svjedočanstvo o umiješanosti pripadnika policijskih jedinica iz Srbije, u srebreničkom genocidu. Video prikazuje sveštenika srpske pravoslavne crkve koji blagosilja nekoliko vojnika. Nakon toga, vojnici se pojavljaju privodeći civile koji su vezani i na kojima se vide tragovi fizičkog nasilja. Kasnije su identifikovani kao četvorica maloljetnika mlađih od 16 godina, i dvojica ljudi dvadesetih godina. Dok se voze u kamionu, ležeći svezani na podu kamiona, vojnici ih šutaju nogama u glavu i psuju. Nakon toga prikazana je egzekucija četvorice civila, koji su nakon toga snimljeni kako leže u polju. Nakon toga se čuje negodovanje kamermana, koji se žali na ispražnjene baterije, jer nije u stanju da snima i dalje monstruozni zločin. Vojnici naređuju dvojici civila da premjeste leševe tek ubijenih ljudi u obližnju štalu, nakon čega su i njih dvojica pogubljeni.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Video je izazvao javno zgražavanje u Srbiji. U danima nakon njegovog prikazivanja Srbijanska vlada je vrlo brzo uhapsila neke od bivših vojnika identifikovanih na videu. O događaju su najviše izvještavale novine Danas i radio televizijska stanica B92. Sve relevantne svjetske medijske kuće su nekoliko dana izvještavale i prikazivale snimku strijeljanja Bošnjaka. Prema izvorima bosanskih medija nekoliko članova familije pogubljenih mladića, vidjeli su pogubljenja svojih najmilijih na televiziji. Ipak mišljenja su i dalje bila podjeljena i nastupio je velik revizijski odgovor. Novinska kuća Dnevne novosti je ubrzo nakon prikazivanja videa objavila listu od 3,287 Srba navodno ubijenih u i oko Srebrenice, dok je i video koji prikazuje pogubljenja srpskih vojnika od strane mudžahedina također objavljen u to vrijeme. Ipak, kasnije se utvrdilo da se radi o montiranom snimku, na kojem se nigdje ne prikazuje pogubljenje srpskog vojnika. Srpska radikalna strnka, je inače javno na press konferenciji priznala da je snimak montiran.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Sredinom 2005. godine sarajevski fotograf Tarik Samarah u kooperaciji sa skoro osnovanom nevladinom organizacijom Inicijativa mladih za ljudska prava je postavio 27 velikih reklaminih panoa u sjećanje na genocid u Srebrenici, širom Beograda. Panoi su izazvali veliku kontraverzu i mnogi su bili uništeni sa porukama na kojima je pisalo "Nož, žica, Srebrenica," "Biće Repriza," i "Ratko Mladić".</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">11. jula 2005. navršilo se 10 godina od genocida u Srebrenici. Komemorativnoj ceremoniji u Potočarima je prisustvovalo oko 50,000 ljudi i preko 40 državnih delegacija. Tog dana je sahranjeno dodatnih 610 identifikovanih žrtava. Srbijanski predsjednik Boris Tadić je također prisustvovao komemoraciji, odao je počast i poklonio se pred tabutima žrtava. Tadićevo prisustvovanje je izazvalo ogorčenje među srpskim ultra nacionalistima, ali je pozdravljeno od strane međunarodne zajednice. Francuski, holandski i britanski ministri su također bili prisutni kao i bivši američki predstavnik za Balkan Richard Holbrook. Britanski sekretar inostranih poslova Jack Straw se izvinuo u ime međunarodne zajednice rekavši: sram je međunarodne zajednice da se ovakvo zlo dogodilo ispred našeg nosa, a da nismo učinili ništa.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Masovne grobnice se i dan danas otkopavaju, a žrtve se sa počastima sahranjuju što daje osjećaj epiloga za familije koje su izgubile svoje najmilije.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Rezolucija Sjedinjenih Američkih Država broj 199</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Dana 27.juna 2005. godine američki Predstavnički dom je usvojio rezoluciju (H. Res 199 sponzorisanu od strane kongresmena Christophera Smitha i Benajanina Cardina) i na taj način obilježio desetogodišnjicu genocida u Srebrenici. Rezolucija je usvojena sa apsolutnom većinom od 370 glasova za, 1 glasom protiv, dok su 62 glasača bila odsutna.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Rezolucija je višepartijska mjera kojom se obilježavao 11.juli 1995-2005. desetogodišnjica srebreničkog genocida u kojem je preko 8,000 muškaraca i dječaka detaljno i metodično odvojeno od njihovih kćeri, majki, sestara i supruga i potom ubijeno od strane srpskih snaga, zakopano u masovne grobnice i onda prekopano u sekundarne grobnice kako bi se prikrio zločin. Srebrenica je pala nakon napada srpskih snaga 11. jula 1995. godine koja je u to vrijeme bila UN sigurnosna zona i pod zaštitom međunarodne zajednice. Masakr u Srebrenici je bio najgori genocidni zločin u Evropi poslije Drugog svijetskog rata.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Rezolucija navodi da:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">"Politika agresije i etničkog čišćenja koju su implementirale srpske snage u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine sa direktnom pomoći vlasti Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), a koja je uzrokovala raseljenje više od 2,000,000 stanovnika i procjenjeno 200,000 žrtava, desetine hiljada silovanih ili na drugi način mučenih i zlostavljanih osoba, dok su nevini civili Sarajeva i drugih urbanih naselja bili neprestano izloženi granatiranjem i snajperskim napadima; definisani su kao kriminalni čin genocida po definiciji kako navodi članak 2 Konvencije za prevenciju i kažnjavanje genocida, potpisan u Parizu 9. decembra 1948. godine i stavljen u punopravnu snagu 12. januara 1951. godine."</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Revizionizam i poricanje genocida</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Mnoge srpske skupine demantiraju genocid, tvrdeći kako je masovno ubistvo od skoro 8.000 Bošnjaka znatno preuveličano, da vlada Republike Srpske nije imala nikakvu politiku istrebljivanja, ili barem da je obim genocida znato preuveličan. Oni koji ne demantiraju masovna ubistva od strane Republike Srpske (općenito oni koji su neupučeni, s tvrdnjama o potrebi revizije događaja) bave se prikazivanjem "nemoralnih ekvivalenta" koji su nerijetko dio propagande (npr. ubijanje Srba od strane Nasera Orića, etničko čiščenje Srba u Hrvatskoj) i/ili opravdanja za pogubljenja (npr. osveta ili kažnjavanje za sabotaže, terorizam, ili subverziju).</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Srbi nisu imala povjerenje u "zapadno objašnjene" događaja zbog dugih odugovlačenja u dokazivanju da je bilo masovnih grobnica u području Srebrenice, i da su ljudi u njima u stvari bili Bošnjaci (trebalo je skoro deset godina da bi značajan postotak tijela bio identificiran). Prema njima, općeprihvaćena priča je postala još više sumnjiva nakon što je visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio komisiju za Srebrenicu Republike Srpske koja je prvobitno objavila da su Srebreničani izvršili kolektivno samoubistvo. Ovo je samo pogoršalo zabrinutost da postoji pristranost Zapada u vezi s većom koncentracijom na ratne zločine Srba u odnosu na Bošnjake i Hrvate.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Srpska strana je 2004. godine, pod pritiskom Visokog predstavnika, službeno priznala broj ubijenih Bošnjaka i izrazila žaljenje za masakr, a broj ubijenih nije pod znakom pitanja osim za par slučajeva. Mnoge nacije i međunarodne organizacije smatraju da se u Srebrenici desio masakr, a većina ih smatra da se radilo o genocidu. Vlada manjeg bh. entiteta Republike Srpske je osudila zločin. Vlada Srbije je osudila zločin, ali relativizujući ga na način da je osudila i sve druge zločine koji su se dogodili na Balkanu, iako mnogi Srbi iz Srbije i dalje sumnjaju u broj ubijenih. Na zapadu, radikali na obje strane političkog spektra spore se oko genocida radi različitih razloga.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Neki radikalni liberali vide srebrenički genocid kao još jedan slučaj vladine propagande u nepotrebnom ratu. Konzervativci smatraju da je istina izmanipulisana od radikalnih islamista i njihovih saveznika. Ipak ovakva razmišljanja nisu široko rasprostranjena u zemljama NATO pakta, osim u Grčkoj i dijelom u Francuskoj.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Također tvrdilo se i da su srpska sela oko Srebrenice napadana u prodorima iz Srebrenice između maja 1992. i februara 1993. godine. Naseru Oriću se trenutno sudi pred Tribunalom u Hagu, po optužnici za torturu nad srpskim zarobljenicima u ratu, i zbog pogibija srpskih vojnika i civila u selima koja su okruživala Srebrenicu. Međutim, nedavno su dvije tačke optužnice od ukupno šest, odbačene i prije nego što je odbrana započela iznošenje svojih dokaza. Sve strane se slažu da su se neka djela desila, i da postoji određeni broj Srba koji se vode kao nestali. Srbijanska vlada je predala izveštaj UN-u, maja 1994. u kojem navodi nekoliko slučajeva etničkog čišćenja u regionu Srebrenice, Bratunca u Skelana, navodeći imena 301 vojnika i civila koji su navodno ubijeni od Orićevih trupa. Nedavno se pojavio i spisak od 3000 imena Srba koji su navodno ubijeni. Carla del Ponte je naglasila da srpska propaganda manipuliše sa brojem žrtava, kao i da se poginuli vojnici i policajci ne mogu poistovjećivati sa civilnim žrtvama. Međutim, tačan broj navodno ubijenih žrtava u Orićevim prodorima je nepoznat, a njihova tijela još nisu pronađena u masovnim grobnicama. S druge strane tijela Bošnjaka se nastavljaju ekshumirati iz masovnih grobnica, identificirati i potom sahranjivati.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Bilješke</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">U nastojanju da eliminišu grupu Bošnjaka, snage bosanskih Srba su počinile genocid [...] Žalbeno vijeće neosporno navodi da zakon osuđuje, u ispravnim riječima, duboku i trajnu štetu nanesenu, a naziva masakr u Srebrenici pravim imenom: "genocid". (MKSJ, paragraf 37)</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: blue; color: white;">Reference</span></b></center>
<span style="background-color: blue; color: white;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">ICTY, 2004. Appeals chambers judgement in Prosecuter v. Radislav Krstić, available from ICTY website. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">NIOD, 2002. Srebrenica, een 'veilig' gebied. Boom, Amsterdam. ISBN 9053527168. English translation available at the NIOD Srebrenica website. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">David Rohde. 1997. Endgame: The Betrayal and Fall of Srebrenica, Europe's Worst massacre Since World War II. WestviewPress. ISBN 0813335337. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Van Gennep, 1999. Srebrenica: Het Verhaal van de Overlevenden [Srebrenica: The Story of the Survivors]. Van Gennep, Amsterdam. ISBN 90-5515-224-2. (translation of: Samrtno Srebreničko Ijeto '95, Udruženje građana 'Žene Srebrenice',</span></span><span style="background-color: #2f2f2f; color: #aeaeae; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;"> Tuzla, 1998).</span>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-92065154763613621522012-10-11T23:30:00.004-07:002012-10-11T23:31:30.403-07:00Hronologija autostrade pakla*<br />
<center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: red; color: orange;">Hronologija autostrade pakla</span></b></center>
<span style="background-color: red; color: orange;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /></span><img align="left" src="http://www.genocid.org/images/articles/peacekeepers.jpg" style="border: 0px; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; margin: 5px; text-align: justify;" /><span style="background-color: red; color: orange;"><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Dokumentarna hronologija dešavanja u i oko Srebrenice, 1995. godine, tada zaštićene zone UN-a. Podsjećanje na genocid, stradanje, nečovječnost i inertnost međunarodne zajednice. I više od 10.000 ubijenih, nestalih i prognanih Bošnjaka. </span></span><br />
<center style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px;">
<b><span style="background-color: red; color: orange;">SREBRENICA - 10. 11. i 12. JULI 1995. GODINE</span></b></center>
<span style="background-color: red; color: orange;"><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Molim vas da ozbiljno shvatite: ovo nije dobro što vi radite. Ovo je put na koji vi hoćete da izvedete BiH, ista ona autostrada pakla i stradanja kojom su pošli Slovenija i Hrvatska. Nemojte da mislite da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak. Jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rat ovdje.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Ovo su riječi Radovana Karadžića u Skupštini BiH.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Tri godine poslije, u izvješću vojnoga promatrača Ujedinjenih naroda u Srebrenici ostalo je zapisano: “Jutro je neuobičajeno, ali jezivo mirno i tiho.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">( prasak, granate, eksplozije...)</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">11. JULI 1995 . GODINE, kasno poslijepodne.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">General Ratko Mladić i drugi oficiri Vojske RS-a ulaze u Srebrenicu. Praćeni kamerama i snimateljima, šetaju praznim ulicama. General Mladić:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">16. APRILA 1993.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Vijeće Sigurnosti UN-a donosi Rezoluciju broj 819, koja grad Srebrenicu i krug od 50 kilometara oko grada određuje prvom „sigurnosnom zonom" pod "zaštitom" UN-a.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">SREBRENICA, 1995. GODINA. Juni.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Snage Vojske RS-a, predvođene generalom Ratkom Mladićem, stežu obruč oko Srebrenice i onemogućavaju bilo kakav prolaz humanitarne pomoći. Predsjednik Ratnog predsjedništva Općine Srebrenica, Hajrudin Avdić, tih dana izjavljuje:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Srebrenica preživljava najteže trenutke u svojoj istoriji. Nema vode, nema struje, nema lijekova, hrane, odjeće, obuće. Praktično, bukvalno gladuje.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Oružane snage RS-a 6. jula 1995. godine započinju napad na Srebrenicu. Do večeri 9. jula vojska je prodrla četiri kilometra u dubinu enklave - kilometar od Srebrenice.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Ministar u Vladi Republike BiH i predsjednik Komiteta za odnose sa Ujedinjenim narodima, Hasan Muratović, na sjedici republičke Vlade:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ja želim da vas informiram da smo mi jutros imali sastanak sa UNPROFOR-om, sa gospodinom Godijarom, koji zamjenjuje generala Smita. Prisutni su bili također ljudi iz generalštaba našeg. Složili smo se da se tamo situacija smiruje zahvaljujući tome što je UNPROFOR postavio svoju blokadu i zaprijetio Srbima vazdušnim napadima ako budu nastavili sa napredaovanjem, odnosno sa napadima. Mi smo postavili pitanje zašto to nije UNPROFOR uradio ranije. Oni su odgovorili da je njihova procedura jako spora itd. Uglavnom, vrlo čvrsto obećanje i uvjeravanje je s njihove strane da će oni dalje, pod prijetnjom napadima iz zraka, braniti ubuduće zaštićenu zonu.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Jutro, 10. jula. Situacija u gradu napeta. Stanovnici na ulicama, bježe prema Potočarima, gdje se nalazi baza Ujedinjenih naroda. Vojska RS-a granatira bez prestanka:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Alo.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Alo, šef ovdje... mi daj, alo!”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Molim.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Zovem i javljam - tuci slobodno!”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Razumemo!”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ko im jebe mater.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Razumemo. Ako dozvoljavate, odmah ćemo pokositi.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Zovem i javljam - tuci, samo nemoj fabriku ‘Bire’, pošto nam trebaju mašine iz nje.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Razumeo šefe, razumeo.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“I pazite, imajte vezu dobru vezu sa našim, da njih ne pokosite.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ništa se vi ne sekirajte.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Samo dajte ...”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ništa se ne sekirajte.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Samo cepaj i cepaj!”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Zdravo.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Iz Srebrenice novinar izvještač Nihad Nino Čatić u svijet šalje informacije šta se dešava u njegovom opkoljenom gradu:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Poginuli i ranjeni neprestano se dovlače u bolnicu. Nemoguće je opisati. Svake sekunde po tri smrtonosna projektila padne na ovaj grad. U bolnici je trenutno doveženo 17 poginulih, 57 teže ili lakše ranjenih. Da li iko u svijetu može doći da vidi tragediju koja se dešava Srebrenici i njenim stanovnicima? Populacija u ovom gradu nestaje. Da li iza svega stoji Akaši, Butros Gali ili neko drugi? Bojim se da za Srebrenicu neće više biti bitno.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Nino se toga 10. jula 1995. godine zadnji put javio iz Srebrenice - ni danas se ne zna gdje je.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Istoga dana, 10. jula, pukovnik Karemans traži žurnu zračnu potporu NATO-a. Nakon četiri upućena zahtjeva, potpora odobrena, ali se zračni napadi odgađaju do jutra.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">11. juli 1995. godine, Srebrenica. Vrijeme između 10.30 i 11.30.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Vojska RS-a obnavlja tenkovske napade. Pozicije vojnika i kontrolora UN-a pogođene iz tenka T- 55.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Predsjednik Vlade Republike BiH, Haris Silajdžić, u Sarajevu izjavljuje da je posljednji kontakt sa ljudima iz Srebrenice imao u 6 sati i 20 minuta ujutro:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Mogu reći da je moj sagovornik Fahrudin bio veoma ogorčen što se ništa ne radi. Ja ga razumijem, mislim s pravom. Nakon toga smo imali jedan period kada nije bilo granatiranja, po svoj prilici. Međutim, kasnije, kao što je bilo najavljeno od strane mnogo izvora, došlo je do novog napada. Razgovarao sam prije sat vremena sa Osmanom Suljićem, sa načelnikom opštine, koji mi je rekao da više neće zvati, da je situacija kritična i da je vrlo teško uspostaviti bilo kakvu odbranu. Dakle, ja ću vam reći moj komentar, ako nekoga interesuje i ako je to uopšte važno u ovakvoj situaciji, to je da je, to što sam rekao svim agencijama svjetskim, izdaja kompletna i da vjerujem da postoji dogovor sada između UN-a i srpskih terorista. Sada mi kažu da su avioni negdje u zraku, da treba nešto da urade. Po meni, bilo šta da urade sada je u dobroj mjeri kasno.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Zrakoplovi NATO-a 11. jula pokušali su bombardirati artiljerijske položaje Vojske RS-a iznad Srebrenice. Zračna potpora NATO-a je obustavljena nakon što je Vojska RS-a zaprijetila da će pobiti nizozemske vojnike koji su se nalazili u “zatočeništvu Mladićeve vojske” i da će granatirati bazu UN-a u Potočarima, kao i okolna područja, gdje je bilo oko 30 tisuća civila.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">13 sati i 30 minuta.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Srebrenica je pod vatrom i sa istoka i sa juga. Vojnici Armije Republike BiH na južnome dijelu grada napuštaju pozicije.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">15.00 sati, Sarajevo.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Premijer BiH, Haris Silajdžić, osuđuje UN za zakašnjelu i preslabu intervenciju u Srebrenici:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Čujem da su srpski teroristi zauzeli osmatračnicu holandskih trupa i da su uhapsili komandira i da prijete da će ga ubiti ukoliko se ne zaustavi ova akcija NATO aviona. Kao što znate, izgleda da je jedan tenk oštećen. To je cijela akcija, koliko ja znam, i po mom računu - premalo prekasno. Ja ne znam šta se dešava sa stanovništvom Srebrenice, to je najvažnije. Ne znam zašto su, nemam odgovora na to, nemaju ni u NATO-u, ni u UN-u, su morali čekati da teroristi praktično uđu u grad. To ne znam, ali znam da je ovo premalo i prekasno.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">16 sati i 20 minuta.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Vojni promatrači UN-a izvijestili su da su Srbi zauzeli Srebrenicu. Kasno poslije podne, generali Ratko Mladić, Radislav Krstić i drugi oficiri, uz pratnju kamera, prošetali su praznim ulicama Srebrenice. General Ratko Mladić:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“ Ajde Žile, ajde Žile, Ajde Žile, Krstiću, ajde Krle. Snimi im onu zastavu. Baci tu zastavu dole da se ne vijori. Pobodi je dole. Bravo! Pravac Potočari! Pravac Potočari i Bratunac! Nemojte zustavljati, ajde! Kreći ispred mene skroz, ajde. Ajmo momci, napred! Evo nas 11. jula 1995. godine u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Stanovništvo bježi u Potočare, udaljene oko pet kilometara sjeverozapadno od grada, tražeći spas od UN-a. Do večeri 11. jula 1995. godine okupilo se više od 30.000 izbjeglih, većinom žena, djece, staraca. Dio ostaje oko baze UN-a.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Šta su pričali kad nas je UNPROFOR dao sve četnicima? Sve nas, viče, neće vas niko dirati, slobodni ćete biti, mi ćemo vas prevesti. Muško uho nije nijedno prošlo.Uuuu, nemam više nikoga, samo unuče i snahu. Uuuu, rane moje, što li ćemo...?</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“...jedna poginula, jedna ranjena, ruku joj prebili, eno, nije ni ispravljena jošte...”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Izbjegli u Potočarima javno su uvečer 11. jula zahtijevali od pripadnika Nizozemskog bataljona da izađu iz “pakla”. Informiran je o tome i pukovnik Karemans, a preko njega, na sastancima u hotelu “Fontana”, i zapovjednik Glavnog štaba Vojske RS-a, general Ratko Mladić.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">23 sata i 15 minuta.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Mladić u susretu sa UNPROFOR-om proglašava primirje do 12. jula u 10 sati. Tu noć u Bratuncu su održavaju dva sastanka, kojima su nazočili Mladić i njegovi oficiri, pukovnik Karemans, a na jednome i predstavnici izbjeglih civila Srebrenice. Mladić je na tim sastancima kazao da će provjeriti da li se među “vojno sposobnim” muškarcima u Potočarima nalaze, kao je kazao, ratni zločinci. Na tim sastancima je dogovorena i evakuacija izbjeglih civila iz Potočara na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, u pravcu Tuzle, uz navedeno odvajanje muškaraca. Nakon pada Srebrenice, tisuće muškaraca Bošnjaka pokušava se kroz šume probiti do Tuzle.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">12. juli 1995. godine. Vrijeme između 6.00 i .700 sati ujutro.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">U bazu UN-a u Potočarima ulaze posebne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova RS-a radi pronalaženja i izdvajanja “vojno sposobnih” muškaraca.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Prije podne 12. jula situacija u Potočarima se pogoršava. Novinari izvještači bilježe:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Agonija prognanog stanovništva Srebrenice nastavljena je i u Potočarima. U i oko kampa plavih kaciga, u ovom mjestu, prema procjenama UNPROFOR-a, nalazi se oko 25 hiljada ljudi. O preostalim stanovnicima nikada zaštićene zone još uvijek nema informacija.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">U pratnji visokih oficira Glavnog štaba i televizijskih ekipa, u Potočarima se 12. jula prije podne pojavljuje i general Ratko Mladić:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ne bojte se ništa, samo polako, polako. Neka prvo idu žene i djeca. Doći će 30 autobusa, prebacićemo vas prema Kladnju. Ne bojte se ništa, niko vam neće ništa uraditi.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Hvala, hvala.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Hvala, živ bio.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ne zna niko ništa.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Radi se po mom naređenju.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Mladić je dijelio slatkiše djeci, obećavajući okupljenome narodu da će biti prevezeni tamo gdje žele.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">U Sarajevu, Vlada BiH najoštrije se usprotivila kompletnoj evakuaciji stanovništva. Ponovljeno je da UNHCR i ostale organizacije UN-a imaju punu odgovornost nad zonom Srebrenice i zatraženo da se uz pomoć međunarodne zajednice stvore podnošljivi uvjeti za izbjeglice, što podrazumijeva dostavu hrane, vode i lijekova u Potočare. Predsjedavajući Predsjedništva Republike BiH, Alija Izetbegović, upućuje zahtjeve UN-u:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Mi tražimo, prvo, da UN i NATO silom uspostave narušenu zonu Srebrenica u granicama prije napada, tj. u granicama iz maja 1993. godine. Drugo, ako to ne mogu ili neće, tražimo da to javno kažu. Treće, tražimo također da na svaki način, uključujući bacanjem iz zraka, odnosno erdropsom, u zajednici sa UNHCR-om, osiguraju šatore, hranu i lijekove za izbjeglo stanovništvo u pravcu zaštićene zone i evkuaciju ranjenih i bolesnih civila u suprotnom pravcu. Ako to ne mogu ili neće da učine, neka to kažu javno. Dalje, najmanje što su nakon svega dužni prema ovoj zemlji, ravnopravnoj članici UN-a, i prema ovom narodu učiniti to je da dadnu jasne i nedvosmislene odgovore na gornja pitanja. Sadašnja konfuzija u izjavama pojedinih čelnika UN-a, NATO-a, evropskih državnika, američkih državnika, dakle, njihova konfuzija u uzjavama, nejednake izjave, neujednačene izjave samo dalje otežavaju ionako tešku situaciju u Srebrenici. Naravno, njihovi negativni odgovori značili bi javni pristanak na legalizaciju sile u međunarodnom pravu i prihvatanje genocida kao svršene činjenice i ratnih zločinaca kao ravnopravnih pregovarača. To je razlog zbog čega oni izbjegavaju da dadnu jasne odgovore, a to je i razlog zbog čega mi te jasne odgovore tražimo. Ja bih ovdje dodao da ja se bojim da je najnoviji razvoj situacije od danas već dao odgovore na ova pitanja. Naime, neposredno pred polazak na ovu konferenciju za štampu, zato sam i zakasnio, imao sam razgovor, telefonski razgovor iz kog se može zaključiti da su četnici ušli u Potočare, da su razoružali tamošnji holandski bataljon, odnosno dijelove holandskog bataljona, da odvajaju žene i muškarce, da muškarce odvoze na stadion sitd.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Premijer Republike BiH, Haris Silajdžić:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Pa, evo, desetine kamiona već prevoze, nažalost, stanovništvo Srebrenice u pravcu Kladnja, koliko razumijem, a onda u Tuzlu. To su otprilike 1800 do 3000 ljudi. Ostale vode prema stadionu u Bratuncu. To je moja informacija. Maloprije sam razgovarao sa ministrom Cerom, on je potvrdio to. Radi se na smještaju, koliko je moguće, tih ljudi na aerodromu u Tuzli. A vidjet ćemo da li će to biti moguće, radi se o velikom broju ljudi.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Sa spuštanjem mraka, u Potočarima se povećao teror. Vojnici su izvlačili i odvodili ljude iz gomile. Čuli su se krici, zapomaganja, jauci i plotuni. Pojedini izbjegli vidjeli su zlostavljanja, silovanje i ubijanja, a neki su naišli na ubijene. Preživjeli svjedoci kažu:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Kaže: ’Od 12 godina, samo je li muško uho, do 70 odvajajte, pa samo u nepoznato mjesto’ - Mladić, jeste.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Svašta. I mrtvijeh i... udaranja i... svega sam vidio.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Padom Srebrenice prijavio mi se otac u Potočare, otišao. Baš ovdje, kod ovog stuba, izvršeno je ubistvo njegovo. I četiri brata su mi ostala u Srebrenici. I danas ne znam, tragam, ništa.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Odveli svekra, odveli amidžu, odveli amidžića jednoga, odveli koliko ti Bog hoće.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Odvode narod gore, gledaju, dolaze nondi, toče vodu pred nama, gledamo. Ne smije niko da iziđe. Pucaju iznad djece naviše.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Evakuacija izbjeglih iz Potočara prekinuta je tijekom noći i nastavljena u jutarnjim satima 13. jula 1995. godine. Prvi konvoj vozila pratili su pripadnici Nizozemskog bataljona i usput, do Tišće, nije bilo razdvajanja muškaraca. Kasnije su pripadnici Vojske RS-a spriječili pratnju, uz nasilno oduzimanje vozila, pa je u nastavku evakuacije, na različitim mjestima, a najčešće u Tišći, vršeno razdvajanje. Razdvojeni muskarci, među kojima su bila maloljetna djeca i starci, odvezeni su iz Potočara na druga mjesta zatočenja u Bratuncu, 12. i 13. jula, gdje su dovođeni i zarobljenici iz mješovite kolone u šumi, a odatle na mjesta pogubljenja:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ko mravi idu.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ko mravi?”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ja.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Nek radi snajper!”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Popodne će celo vreme raditi oni.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Neka rade.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ali biraćemo.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Molim?”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Biraćemo.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Biraj, burazeru, a neka samo izađe onaj zadnji konvoj.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Razumeo, šefe. Vi ćete dati signal kad da napravim zapreknu.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ha, ha, ha, odlično.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Razumeo.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Samo cepaj, šefe!”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Dobro.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“U živo meso samo!”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">U poslijepodnevnim i ranim večernjim satima snage Vojske i MUP-a RS-a zarobile su veći broj ljudi iz kolone u nekoliko rejona. Vojska je koristila razne načine, uključujući i opremu UN-a i Crvenog križa, kako bi obmanula učesnike kolone, uz obećanje da će im štititi živote, zatim da će biti prebačeni u Tuzlu. Od zarobljenih je oduzimana osobna imovina. Mnogi su na licu mjesta likvidirani. Drugi su odvedeni na druge lokacije gdje su ubijeni. Za šest dana srpske snage pobile su više od osam tisuća Bošnjaka. Slijedi razgovor generala Radislava Krstića i jednog od potčinjenih mu, zapovjednika Dragana Obrenovića:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ubijajte sve redom, u pizdu materinu!”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Sve, sve ide po planu.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Vojska RS-a vršila je, kako se navodilo, pročišćavnaje terena do 19. jula 1995. godine. Manje skupine Bošnjaka su se i poslije 19. jula 1995., danima i mjesecima krile po šumama, pokušavajući da se probije do Tuzle.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Nizozemski bataljon UN-a bez otpora je napustio Srebrenicu. General Ratko Mladić nizozemskom pukovniku Karemansu daje poklon:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Pozdravite.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Hvala.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Vaše u Holandiji.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“...za vas i vašu suprugu, ha, ha, ha.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Hvala lijepo.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">SVJEDOČENJA PREŽIVJELIH:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ja sam jedni preživio u familiji da svijetu kažem prodao nas je narod Ujedinjenih nacija - svijet da zna da smo mi prodati.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Moja majka, brat i otac su tu zadnji put viđeni, evo pet metara od nas. Tu sam ih ja zadnji put vidio. Ja ću tu staviti tri ruže za njih. Molit ću se za njih i za sve nas.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ako sam morala da prećutim Mladiću u Potočarima, koji je bio naoružan do zuba, došao je među civile, među napaćene majke, ne moramo prećutati danas na našem pragu. To je naše tamo - ima inata.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ako ima mjesta mrtvima u Srebrenici, ima mjesta i živima. Mi nikad nećemo zaboraviti, nikad nećemo oprostiti, a vratit ćemo našu djecu - ne kao čobane, vratit ćemo ih školovane, pametne.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Majko, majko</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">još te sanjam,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">sestro, brate,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">još vas sanjam</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">svake noći</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">nema vas, nema vas, nema vas,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">tražim vas, tražim vas, tražim vas,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">gdje god krenem</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">vidim vas.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Majko, oče,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">što vas nema?”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Ja sam se rodila u Potočarima 12. jula 1995. Sad živim u Sent Luisu. Prvi put sam u Srebrenici.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Ovo su riječi Lejle Siručić, koja se rodila u Potočarima u vrijeme pada Srebrenice.. Majka Hamida ovako opisuje te trenutke:</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Prvo smo bili u Vezionici ondje. A onda, odatle smo sišli u Potočare i tu smo bili. Međutim, kad sam ja osjetila da hoću da se porodim, bolove, onda sam tražila pomoć. Pomogao mi dosta Dulo, odavle, iz Srebrenice, on je radio dole. I on mi je pomogao, on mi je doveo te unproforce, oni su me odveli u svoju bolnicu. Tu su me porodili. Bila je jedna naša babica. I poslije odatle su me odveli u Fabriku akumulatora. Tu sam ležala jednu noć sa njom. I odatle smo sjele u autobus i ...Ona nije imala ništa. Nisam znala ni da je živa dok nismo došli u Kladanj. Nije ni plakala, nije ništa, ja mislila umrla. A, eto, kad smo došli u Kladanj, oni su rekli da je ona dobro, da je sve s bebom u redu, ali, eto, ja sam bila u kritičnom stanju.”</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Desetogodišnju Lejlu majka i otac doveli su u Potočare da vidi mjesto gdje se rodila. Rekli su joj da, dok su ljudi umirali i ubijani, da se u Potočarima se rađao i novi život.</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">“Bosno moja,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">ti si moja mati,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Bosno moja,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">majkom ću te zvati,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Bosno, majko,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">Srebrenice, sestro,</span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">neću biti sam.”</span></span>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-92215345243615485272012-10-11T23:26:00.001-07:002012-10-11T23:26:07.063-07:00Genocid kroz historiju*<span style="color: orange;"><b style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">PRVI GENOCID</b><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;"> </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">nad muslimanima događa se 584 godine poslje prvog križarskog rata i trajao je od 1683. do 1699. godine. To je prvi genocid i prva prava, velika i kolektivna tragedija muslimana koja se događa tokom i poslije velikog ili bečkog rata između Turskog carstva i Austrije. Pošto su Turci u tom ratu izgubili sve posjede i vlast u Mađarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji i Boki Kotorskoj, svi muslimani koji se iz ovih zemalja i krajeva nisu uspjeli pravovremeno povući u Bosnu i druge krajeve južno od Save i Dunava bili su, vrlo brzo, kao i muslimani Španije prije dva stoljeća, pobijeni, protjerani, asimilirani i prevedeni u katoličanstvo. Spiritus movens i osnovni agens svih ovih akcija bila je Crkva. Ona se pri tome vodila crkvenim dogmama extra ecclesiam nulla sallus - izvan Crkve nema spasenja i spasenje je samo unutar nje, i extra ecclesiam nullus propheta- izvan Crkve nema poslanika, istine, dobrote, pravde i pravog odnosa sa Bogom. To je crkveno-religijsko opravdanje križarskih ratova, Inkvizicije i genocida nad svim nekršćanima. Kao i dva stoljeća ranije u Spaniji, svi objekti islamske materijalne i sakralne kulture i civilizacije: mezaristani, turbeta, tekije, kutubhane, hamami, bezistani, imareti, musfirhane, sahat-kule, džamije, medrese, sebilji, karavan-saraji i hanovi na tlu Mađarske, Slavonije, Like, Udbine, Krbave, Dalmacije i Boke Kotorske bili su porušeni i uništeni. Muslimane i sve njihove sakralne objekte, za samo šesnaest godina kršćanske vasti (1683. - 1699.) nije mogla sačuvati i spasiti činjenica da su oni prije toga što šezdeset godina, od 1526. do 1683. godine, dok su vladali istim zemljama i krajevima, kršćanima garantirali i omogućavali sva ljudska, vjerska, kulturna i imovinska prava. Umjesto bilo kakve zahvalnosti i tolerancije prema muslimanima, kršćani tih zemalja, u ime religije i ljubavi, dokraja i bez rezerve primjenjuju staro pagansko-faraonsko načelo cuius regio eius religio - čija država njegova je u njoj i religija, kao da su oni stvoritelji zemlje, a ne Bog. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">O prvom genocidu nad muslimanima precizne, jasne i nepobitne podatke, posebno o pokrštavanju, pružaju franjevački arhivi u Dalmaciji, Slavoniji i Lici. Na muslimane u ovim zemljama i krajevima danas jedino podsjećaju različiti toponimi i prezimena (Hadzići, prezime Hodžić). Za prvi genocid nad muslimanima najbitnije je reći da su ratovali Turska i Austija, a da su zrtve bili muslimani Bosnjaci. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><b style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">DRUGI GENOCID</b><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;"> </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">nad muslimanima događa se na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, tačnije 1711. godine uoči Badnje večeri. Te noći je izvršena takozvana "israga poturica", kada je približno 1000 muslimana, koliko ih je, prema mjerodavnim dokazima, tada živjelo na području "Stare Crne Gore" koja se sastojala od svega četri nahije sa sjedištem u Cetinju, bilo pobijeno ili izbjeglo u Nikšić i selo Tudemile kod Bara. Strateg, idejni promotor i agens drugog genocida nad muslimanima, sada na tlu Crne Gore, bila je opet Crkva, ali ne katolička već pravoslavna. Za ovu tvrdnju postoje dva nepobitna svedočanstva: prvo, "istraga peturica", ustvari genocid nad muslimanima se događa uoči Badnje večeri, dakle najvećeg i najsvetijeg hrišćanskog praznika, i drugo, taj događaj, "istraga peturica" je opjevao vladika - najveći crkveni dostojanstvenik i pjesnik Petar II Petrović Njegoš u Gorskom vijencu. On je time pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za sve kasnije genocide nad muslimanima Srbije, Sandžaka, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Tako je Njegoš kao najveći srpsko-crnogorski pjesnik i kao vladika, odnosno nosilac najvise vjerske i svjetovne vlasti, opjevao, posvetio i u najuzvišenije djelo pretvorio genocid ili međunarodni zločin pod kojim se podrazumjeva svjesno, namjerno i plansko potpuno ili djelimično uništavanje nacionalnih, etničkih, rasnih ili religijskih grupa. Motiv za izvršenje genocida su želje za pljačkom i porobljavanjem, rasna, nacionalna i vjerska mržnja i predrasude. Svi ti motivi su opjevani u Gorskom vijencu, a vjersku mržnju prema muslimanima Njegoš izriče riječima "'odža riže na Cetinju" i tvdnjom o isključivosti izmđu lune (mjeseca, op. F.V.) i krsta. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><b style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">TREĆI GENOCID</b><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;"> </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">nad muslimanima, koji će poznati srpski historičar i diplomata Stojan Novaković označiti kao "generalno trebljenje Turaka - muslimana iz naroda" događa se na tlu Srbije između 1804. i 1820. godine kao posljedica Prvog i Drugog srpskog ustanka. Naime, od samog početka 19. stoljeća Srbija i Crna Gora su ekstreminacijom, progonom i ubistvima muslimana, željele stvoriti svoje nacionalne države i stalno ih, na njihovu štetu, proširivati. Tako su genocid i devestacija u odnosu na muslimane konstantne i strateški cilj u politici Srbije i Crne Gore tokom cijelog 19. i 20. stoljeća. Pored Pravoslavne crkve koja od drugog genocida igra ključnu ulogu, u trećem genocidu nad muslimanima njoj se pridruzuju historičari i političari, naravno uz pjesnike poput Njegoša. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><b style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">ČETVRTI GENOCID</b><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;"> </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">nad muslimanima događa se u periodu između 1830. i 1867. godine, kao posljedica Hati-š-Šerifa iz 1830. i njegova aneksa iz 1833. godine, kojima je Srbija stekla status vazalne autonomne kneževine unutar Osmanskog carstva, ali i mogućnost da protjera muslimane iz Užica, Šapca, Sokola i Beograda, što je i učinjeno od 1862. do 1867. godine. Sve prognane muslimane Porta naseljavaju u Bosnu i za njih se podižu dva nova naselja - Gornju i Donju Aziziju, odnosno Bosanski Šamac i Orašje. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><b style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">PETI GENOCID</b><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;"> </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">nad muslimanima, uglavnom Albancima i Turcima, događa se na tlu Srbije i Crne Gore između 1876. i 1878. godine. Poslije ustanka u Hercegovini, potaknutih i vođenih uz pomoć Srbije i Crne Gore, dolazi do Berlinskog kongresa (1878. godine) na osnovu čijih odluka, dotadašnje autonomne kneževine Srbija i Crna Gora stiču potpunu državnu neovisnost, ali i uveliko proširuju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno proširila niškim, pirotskim, topličkim i vranjskim okruzima, a Crna Gora u Hercegovini. Iz svi tih okruga i regija muslimani su odmah potpuno istrijebljeni, uprkost činjenici da se Srbija, shodno odlukama Berlinskog kongresa, obavezala da će poštivati slobodu vjeroispovijesti muslimana. Mada su predjeli današnje južne Srbije tim činom potpuno opustjeli i ostali bez stanovništva, što je dovelo u pitanje poljoprivredu zemlje i nanijelo joj veliku štetu, ipak je mržnja prema muslimanima bila veće i jaća od svake koristi i interesa. U razdoblju od 1862. do 1878. godine, za svega šesnaest godina, nestalo je nekoliko stotina džamija, mnoge sahat-kule, musafirhane, imareti, karavan-saraji, hanovi, bezistani, sebilji i kutubhane, u Beogradu, Šapcu, Užicu, Sokolu, Nišu, Pirotu i Vranju, kao što se, prije nepuna dva stoljeća, desilo na tlu Ugarske, Like, Korduna, Udbine, Dalmacije i Boke. Dakle, dva genocida, od dva različita dušmanina, sa potpuno istim posljedicama događaju se u različitom vremenskom periodu za svega šesnaest godina. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><b style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">ŠESTI GENOCID</b><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;"> </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">nad muslimanima poljedica je austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Mada je Austro-Ugarska posljednja pravna država koja je vladala Bosnom unazad posljednjih 115 godina i koja je garantirala svim građanima osnovna vjersko-duhovna, fizičko-biološka i materijalno-imovinska prava, muslimani su se u početku svim raspoloživim sredstvima suprostavljali Austro-Ugarskoj okupaciji. Oni su se, odmah poslije, ali u toku okupacije, počeli iseljavati u Tursku, Sandžak, Kosovo i Makedoniju, gde je tada još uvijk bila Turska vlast. Tako dolazi do populacije i radikalnog smanjenja muslimaske populacije u ukupnom stanovnistvu Bosne i Hercegovine. Prema popisu iz 1879. godine, muslimani su cinili skoro 39% populacije Bosne i Hercegovine, dok je njihov udio u bh. stanovnistu 1910. godine opao na svega 32%. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><b style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">SEDMI GENOCID</b><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;"> </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">nad muslimanima Sandžaka i Crne Gore, kao i pokušaj nasilnog pokrštavanja muslimana u Plavu i Gusinju, je direktna posljedica Prvog i Drugog balkanskog rata. To je bio sedmi genocid nad muslimanima Balkana, a prvi nad muslimanima Sandžaka, zato što nije postojala vlast koja bi ih zaštitila. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><b style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">OSMI GENOCID</b><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;"> </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">nad muslimanima traje od osnutka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine do propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Mada životi muslimana u prvoj Jugoslaviji nisu imali nikakvu vrijednost, ipak su bili složeni posebno muslimanima Sandžaka i istočne Hercegovine. Tako je u selu Šahovići, u Bjelopoljskom srezu u Sandžaku, 7. Novembra 1924. godine oko 600 muslimana ubijeno bez ikakvog povoda, krivnje i razloga. U Hercegovini je od kraljevih komita tokom devedesetih godina po narudžbi, planu i sistemu, bilo preko tri hiljade vansudskih i neotkrivenih, a dobro poznatih ubistava, naravno počinjenih nad muslimanima. Ta ubistva i zastrašivanja uticali su na izmjenu etničke slike istočne Hercegovine na štetu muslimana, a u korist Srba i Crnogoraca. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><b style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">DEVETI GENOCID </b><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">nad muslimanima traje od 1941. do 1945. godine. Prema dosadašnjim istraživanjima Kocovića, Zerjavića, Dedijera i Miletića, sve nemuslimana, Drugi svjetski rat je odnio 103.000 muslimanskih života ili 8,1% ukupne tadašnje muslimanske populacije. Najviše je muslimana u tom ratu nastradalo od četničkog, komšijskog, noža što ih je stigao na kućnom pragu, u avliji i na njivi. U prvih devet genocida muslimani se nikako nisu oružjem suprostavili svojim koljačima i zlikovcima. Naprotiv, od 1683. do 1992. godine, dakle punih 309 godina, mi smo očekivali da koljači i zlikovci kažu: "mi ćemo vam oprostiti što vas koljemo i ubuduće ćemo vam se smilovati." To se nije nikada dogodilo i to je bila naša najveća iluzija, zabluda i samoobmana. </span><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><br style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;" /><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">I konacno, </span><b style="font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">DESETI</b><span style="background-color: #2f2f2f; font-family: Verdana, Tahoma, Arial, sans-serif; font-size: 11px; text-align: justify;">, najokrutniji i najveći genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini traje od aprila 1992. godine. Po mnogo čemu je on izniman od ostalih devet. Okrutniji je, suroviji, širi i dublji po razmjerama od svih dosadašnjih. On je najavljen pola godine unaprijed i sada se, evo, odvija na očigled cijelog svijeta pod pokroviteljstvom Ujedinjeni Naroda, organizacije za evropsku sigurnost (OESS) pod štafetnom palicom Evropske Zajednice. Ovo je prvi genocid nad muslimanima u kome istovremeno i, na neki način, učestvuje Srbija, Crna Gora i Hrvatska. U predhodnih devet genocida Srbija i Hrvatska nikada nisu istovremeno i zajednički činile genocid nad muslimanima. Međutim, pored svih stradanja, progona i klanja muslimani su u ovome, desetom genocidu, po prvi puta, kao narod, organizirano, kroz vojsku, policiju, politiku i državu svim sredstvima bore i suprostavljaju četnićima i ustašama, dakle jedinim argumentima koji oni razumiju i uvažavaju.</span></span>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-513722482607154312012-03-23T04:39:00.002-07:002012-03-23T04:39:26.563-07:00DALI SE GENOCIDNA REPUBLIKA PODSMIJAVA SVIJETU ?Podsmijevanje i cirkusijada Dali se genocidnao-nacistička republika podsmijava svijetu ili se međunarodna zajednica preko Republike srpske podsmijava državi Bosni i Hercegovini? Ovo pitanje pročitah na jednom forumu. Šta god čovjek da odgovori, svejedno je. Narod naš rasuti po svijetu oguglo je na sve što nam se dogodilo, što se trenutno dešava, i što našim glavama spremaju svjetske protuhe koje nam šalje "svijet" preko raznih emisara u Bosnu. Ono malo upornih građana Bosanaca što su ostali dole iz inata ili što nemaju kuda, ne vjeruje više nikome. Svi su nas izvarali a najviše "visoki predstavnici", oni su nam najviše magle prodali za skupe pare. Samo razmislite koliku platu samo ima ta skupa administracija što se odijeva, obiva, voza i hrani na račun našeg siromašnog bosanskog naroda. U Bosni je počinjen genocid i holokaust Ko god danas od bošnjačkih intelektualaca ili običnog naroda spomene genocid, etnocid, kulturolocid počinjen nad Bosnom i Bošnjacima-muslimanima, biva proglašen fundamentalistom ili teroristom, ili u najmanju ruku sumnjivim elementom. Fašisti, nacisti, koljači, pljačkaši, palikuće i otimači bosanske zemlje koji su stvorili Republiku Srpsku, danas mirno spavaju, glasno pričaju, pjevaju, prave etnički čistu polovicu okupirane nam zemlje, i čak formiraju etnički čistu fudbalsku reprezentaciju tzv. RS, i tor za svoju naciju. Njima ne smije faliti ni dlaka, a glave im čuva "međunarodna zajednica". Ako se i nađe kakav Hare (Haris Silajdžić) koji progovori nekonvencionalno i nediplomatski, onako narodnim jezikom, i pogodi ih istinom, biva ušutkan pa onda etiketiran. Zatvaraju mu vrata mnoge evropske diplomatije, a obavezno biva odgurnut na marginu i u politički ćošak. Republiku srpsku danas u Evropi svi tolerišu i priznaju. Onaj njihov vođa što se gega dok priča pred mikrofonom I pred kamerama, obavezno s vremena na vrijeme nam zaprijeti da će rasturiti državu nam BiH-a. Otvoreno poručuje ostatku Bosne da je za njega Sarajevo Teheran (ima puno džamija) a ostatak Bosne Džamahirija. Da je u Bosni i Hercegovini počinjen genocid svjetskih razmjera viđeno je u direktnom TV prenosu (uvjerili su se gledaoci širom svijeta) u vremenu od 1992-1996. I šta sada? Ništa! Onaj naš slovački, visoki "predstavnik", samo nešto kobajagi priča, i to bilesi na našem, bosanskom jeziku, da ga kao mi Bošnjaci bolje razumijemo. Vjerujte ja ga ništa ne razumijem, ne znam o čemu priča, niti zašto je on ovdje u Bosni. Doduše, ode on počesto u Banja Luku u Dodikove dvore, knjazu na noge, promuhabete oni tako, ručaju, kahvenišu, možda popiju po koju rakijicu, pa jopet se vrne on u Saraj'vo. Iz Sarajeva ondak "visoki" odašalje habere "međunarodnoj zajednici" i poruku u smislu kako niko ne smije dirati Republiku srpsku jer “Srpska” svetinja, te da se biva Bosna i Hercegovina ne može raspasti na miran način. Eto, kada sve skontam i saberem, čini mi se da on i nije bez veze i za džabe poslan u Bosnu. Možda je on došao na dženazu našoj državi Bosni i Hercegovini. Možda griješim, ako sam u krivu, popravite me. Upamet!<b><br />
</b>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-47215823148599860922012-03-01T01:01:00.000-08:002012-03-01T01:01:14.228-08:00<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://3.bp.blogspot.com/-hKOFkEcu0kE/T086fVIOxBI/AAAAAAAADMw/Rtpr5tNW708/s1600/148445_1590393833457_1044205137_31489974_904961_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="http://3.bp.blogspot.com/-hKOFkEcu0kE/T086fVIOxBI/AAAAAAAADMw/Rtpr5tNW708/s320/148445_1590393833457_1044205137_31489974_904961_n.jpg" width="227" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://3.bp.blogspot.com/-t4BTgEgknIY/T086nd_1giI/AAAAAAAADM4/Mv91V5gRjx0/s1600/185846_1736504566134_1044205137_31741652_4723833_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="http://3.bp.blogspot.com/-t4BTgEgknIY/T086nd_1giI/AAAAAAAADM4/Mv91V5gRjx0/s320/185846_1736504566134_1044205137_31741652_4723833_n.jpg" width="272" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://1.bp.blogspot.com/-hQwcBdQkaHg/T086sXlWSYI/AAAAAAAADNA/8v1Qd5ITEZM/s1600/1228978778insan_1_.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="http://1.bp.blogspot.com/-hQwcBdQkaHg/T086sXlWSYI/AAAAAAAADNA/8v1Qd5ITEZM/s320/1228978778insan_1_.jpg" width="211" /></a></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://2.bp.blogspot.com/-ghz5MStrq04/T086tbci5XI/AAAAAAAADNE/FJdXbbGnnkg/s1600/185846_1736504566134_1044205137_31741652_4723833_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="http://2.bp.blogspot.com/-ghz5MStrq04/T086tbci5XI/AAAAAAAADNE/FJdXbbGnnkg/s320/185846_1736504566134_1044205137_31741652_4723833_n.jpg" width="272" /></a></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://2.bp.blogspot.com/-W4aI7zHKpVM/T086t62V4sI/AAAAAAAADNM/uJX0SlVEFY4/s1600/20120227120341.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="239" src="http://2.bp.blogspot.com/-W4aI7zHKpVM/T086t62V4sI/AAAAAAAADNM/uJX0SlVEFY4/s320/20120227120341.jpg" width="320" /></a></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://1.bp.blogspot.com/-Ld50--JYP30/T086u4WYAbI/AAAAAAAADNY/OhLuxfHTLrI/s1600/284006_257155037631939_100000123330162_1217917_8144815_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="http://1.bp.blogspot.com/-Ld50--JYP30/T086u4WYAbI/AAAAAAAADNY/OhLuxfHTLrI/s320/284006_257155037631939_100000123330162_1217917_8144815_n.jpg" width="320" /></a></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://1.bp.blogspot.com/-OC5YUq6hq8g/T086v5JrB-I/AAAAAAAADNc/4U2UkeVQoS8/s1600/bih.gif" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://1.bp.blogspot.com/-OC5YUq6hq8g/T086v5JrB-I/AAAAAAAADNc/4U2UkeVQoS8/s1600/bih.gif" /></a></div><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://4.bp.blogspot.com/-eSU9a98-Uko/T086wrNyfKI/AAAAAAAADNo/RRQsTCZOPZM/s1600/cestitka+1+mart+web.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="247" src="http://4.bp.blogspot.com/-eSU9a98-Uko/T086wrNyfKI/AAAAAAAADNo/RRQsTCZOPZM/s320/cestitka+1+mart+web.jpg" width="320" /></a></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-77112862323377658382012-03-01T00:40:00.001-08:002012-03-01T00:40:14.310-08:00<span style="background-color: #e1ebf2; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">Sretan dan nezavisnosti svima... posebno onima koji su se izborili za nju </span><img alt=";-)" src="http://www.sarajevo-x.com/forum/images/smilies/icon_wink.gif" style="background-color: #e1ebf2; border-bottom-width: 0px; border-left-width: 0px; border-right-width: 0px; border-top-width: 0px; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" title="Wink" /><span style="background-color: #e1ebf2; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><br style="background-color: #e1ebf2; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" /><object height="350" style="background-color: #e1ebf2; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" width="425"><embed src="http://www.youtube.com/v/OmpC_USZkJA" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="350" style="margin-top: 0px; margin-right: 0px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; padding-top: 0px; padding-right: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; "></object>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-14324166953862497842012-03-01T00:39:00.003-08:002012-03-01T00:39:36.591-08:00<span style="background-color: #e1ebf2; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">Sretan Dan nezavisnosti </span><img alt=":bih:" src="http://www.sarajevo-x.com/forum/images/smilies/bih.gif" style="background-color: #e1ebf2; border-bottom-width: 0px; border-left-width: 0px; border-right-width: 0px; border-top-width: 0px; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" title="" /><span style="background-color: #e1ebf2; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><br style="background-color: #e1ebf2; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" /><br style="background-color: #e1ebf2; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" /><object height="350" style="background-color: #e1ebf2; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" width="425"><embed src="http://www.youtube.com/v/R9eGkGltXRw" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="350" style="margin-top: 0px; margin-right: 0px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; padding-top: 0px; padding-right: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; "></object>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-90751053751548919382012-03-01T00:36:00.001-08:002012-03-01T00:36:17.508-08:00<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">Dok su mnogi bjezali i krili se, hrabri su pokazali sta znaju. </span><br style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" /><br style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" /><span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">I ovo su Bosanci...</span><br style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" /><object height="350" style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" width="425"><embed src="http://www.youtube.com/v/2SD00Acg-dI" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="350" style="margin-top: 0px; margin-right: 0px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; padding-top: 0px; padding-right: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; "></object>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-12730131905199623752012-03-01T00:32:00.002-08:002012-03-01T00:32:52.505-08:00<span style="background-color: #ebeadd; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px;">Bosna i Hercegovina</span><br style="background-color: #ebeadd; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" /><br style="background-color: #ebeadd; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" /><img alt="slika" src="http://i650.photobucket.com/albums/uu227/ED_bucket/animacije/bih_grb.gif" style="background-color: #ebeadd; border-bottom-width: 0px; border-left-width: 0px; border-right-width: 0px; border-top-width: 0px; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 12px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" /><span style="background-color: #e1ebf2; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 20px; font-weight: bold; line-height: 23px;">Neka oprosti gđa Europa,ona nema spomenike kulture.Pleme Inka ima spomenike,Egipat ima prave spomenike kulture.Neka oprosti gđa Europa samo Bosna ima spomenike.Stećke.Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca!Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao...ruku!Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleci ili moli.Na kome je prikazan kao sužanj........</span>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-9224370695002446712012-03-01T00:28:00.003-08:002012-03-01T00:31:11.593-08:00<span style="background-color: yellow; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"><b><i>Sretan Dan nezavisnosti svima onima koji ovu zemlju, ovako izvaranu, pokradenu, ipak nose na srcu. Posebne čestitke majkama i očevima čije su kćerke i sinovi dali svoje živote u temelje slobodi kao dokaz da je Bosna bila hiljadama godina prije i biće hiljadama godina poslije nas. I to neće biti svakakva već će biti onakva kakva je kroz vijekove - sa zvonicima crkava, manastira, minaretima džamija, sa sinagogama i svime ostalim što je krasi ! </i></b></span><br />
<br />
<br />
<br />
<img alt=":bih:" src="http://www.sarajevo-x.com/forum/images/smilies/bih.gif" style="background-color: #ecf3f7; border-bottom-width: 0px; border-left-width: 0px; border-right-width: 0px; border-top-width: 0px; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" title="" /><span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;"> </span><img alt=":bih:" src="http://www.sarajevo-x.com/forum/images/smilies/bih.gif" style="background-color: #ecf3f7; border-bottom-width: 0px; border-left-width: 0px; border-right-width: 0px; border-top-width: 0px; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" title="" /><span style="background-color: #ecf3f7; color: #0040bf; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 20px; line-height: 23px;">Sretan dan nezavisnosti*</span><br />
<br style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" /><object height="350" style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" width="425"><embed src="http://www.youtube.com/v/T4ekTPZW4qU" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="350" style="margin-top: 0px; margin-right: 0px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; padding-top: 0px; padding-right: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; "></object>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-17887926250286157892012-03-01T00:15:00.001-08:002012-03-01T00:20:50.122-08:00<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://3.bp.blogspot.com/-ckmh2NqWUB0/T08xXdMvjPI/AAAAAAAADME/1muJHqH54Lo/s1600/1mart.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="256" src="http://3.bp.blogspot.com/-ckmh2NqWUB0/T08xXdMvjPI/AAAAAAAADME/1muJHqH54Lo/s320/1mart.jpg" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">ZAPIS O ZEMLJI</span></div><br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">PITAO JEDNOM TAKO JEDNOG VRLI PITAC NEKI</span><br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">A KTO JE TA A STO JE TA DA PROSTIS</span><br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">GDJE JE TA KUDA JE</span><br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">ODAKLE JE TA BOSNA REKTI</span><br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">A ZAPITAN ODGOVOR NJEMU TAD HITAR DADE</span><br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">BOSNA DA PROSTIS, JEDNA ZEMLJA IMADE</span><br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">I POSNA I BOSA DA PROSTIS</span><br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">I HLADNA I GLADNA</span><br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">I KTOMU JOS DA PROSTIS</span><br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">PRKOSNA OD SNA</span><br />
<br />
<span style="background-color: #ecf3f7; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px;">Mak Dizdar.</span><br />
<br />
<img alt=":bih:" src="http://www.sarajevo-x.com/forum/images/smilies/bih.gif" style="background-color: #ecf3f7; border-bottom-width: 0px; border-left-width: 0px; border-right-width: 0px; border-top-width: 0px; color: #333333; font-family: 'Lucida Grande', 'Trebuchet MS', Verdana, Helvetica, Arial, sans-serif; font-size: 13px; line-height: 18px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px;" title="" />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-36590615824024890652011-12-21T22:30:00.001-08:002011-12-21T22:30:35.563-08:00JESMO SE POŽELJELI-DOBRI BOŠNJANI?*<div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Ima najmanje dvije hiljade godina otkad dobre Bošnjane preko mnogih čistih voda žedne vodaju po svijetu. Prvo smo sa Keltima 'tikve' sadili po brdovitom Balkanu. Kada ih nadurasmo s braćom Ilirima proživjesmo lijepog vakta u zajedničkoj zemlji i oko skupne sofre. Kada na Balkan provališe divlje horde Avara, te se uz njihovu pomoć naseliše plemena Slavena sa Karpata. U početku su dobri Bošnjani bili jaki, hrabri i sposobni da ostanu i opstanu na svojoj zemlji. Vremenom ih došle, Slaveni počeše progoniti, preseljavati i otimati im kuće, avlije, livade, šume, rijeke i žitorodna polja.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">To naduravanje i izguravanje potraja više od 1000 godina. Smjenjivali su se gospodari velikih civilizacija a narod dobrih Bošnjana je trpio, povlačio se, pa opet vraćao se, izmicao, selio i preseljavao da bi klicu dobrote Bošnjanske što duže zadržao i čim dalje prenio u budućnost. U tom brižnom čuvanju svega što miriše Bosnom, dobri Bošnjani trpiše zulume od neciviliziranih nasrtaja 'komšija' s druge strane Save, Drine i mora. Trpiše dobri Bošnjani divljačke upade, istrebljenja, bez snage da se jače odupru i jednom zauvijek zaustave genocid, etnocid, kulturocid, urbicid i svaki drugi oblik ugnjetavanja i istrebljavanja. U tom stojičkom istrajavanju dobri Bošnjani više od 1000 godina Boga Dragog mole da bar u jednoj svojoj kući i avliji prežive bar sto godina a da ih 'komšije' što se sa tri ili pet prstiju krste, ne protjeraju sa rodnog praga i ognjišta.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Zbilja su dobri Bošnjani poželjeli lijepog sijela i dobrih ljudi. Poželjeli su Bošnjani dragih teferiča, lijepe sevda(h)linke nam pjesme, da je sa svojim komšijama zapjevaju na ženidbi sina ili na ispraćaju svoje kćeri. Željni su dobri Bošnjani svoga bosanskog zraka, svoje čiste sa bunara i česme ljekovite vode. Željni su dobri Bošnjani šetnje po opjevanim bosanskim šumama, livadama i puteljcima a da na njima nema mina i namjerno kontaminirane zemlje.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Siti su dobri Bošnjani pokvarene i lažne politike njihovih 'komšija', i politike svjetskih hohštaplera o prevaspitavanju, socijalizaciji i evropeizaciji dobrih Bošnjana. Bože dragi, zar dobre Bošnjane zbilja treba učiti suživotu i toleranciji a oni kao većinski narod u Bosni i Hercegovini više od hiljada godina izgradiše suživot i poštivanje drugog i drugačijeg kojeg Evropa danas pokušava uspostaviti u svojoj 'avliji'. Mi smo zahvaljujući merhametu, ponekad našoj dječijoj Bošnjanskoj naivnosti tu 'voćku' oduvijek gajili u našoj domaji Bosni i Hercegovini.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Upamet!</span></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-67879369016219735942011-12-21T22:29:00.004-08:002012-03-01T00:23:45.863-08:00<div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: center;"><br />
</div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; margin-left: 36pt; text-align: center; text-indent: -18pt;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://1.bp.blogspot.com/-blrF2hi-NFI/T08x8K8g-DI/AAAAAAAADMM/8JsmJqmQW0I/s1600/1mart.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="256" src="http://1.bp.blogspot.com/-blrF2hi-NFI/T08x8K8g-DI/AAAAAAAADMM/8JsmJqmQW0I/s320/1mart.jpg" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://3.bp.blogspot.com/-qbQzTN3-DwM/T08x-4XsQ4I/AAAAAAAADMU/I6Ciq27HULI/s1600/0084c3aa96.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="http://3.bp.blogspot.com/-qbQzTN3-DwM/T08x-4XsQ4I/AAAAAAAADMU/I6Ciq27HULI/s1600/0084c3aa96.jpg" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://1.bp.blogspot.com/-SAoj0gmI2xo/T08yDAJzAxI/AAAAAAAADMc/vfUvpSHnOmY/s1600/cestitka+1+mart+web.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="247" src="http://1.bp.blogspot.com/-SAoj0gmI2xo/T08yDAJzAxI/AAAAAAAADMc/vfUvpSHnOmY/s320/cestitka+1+mart+web.jpg" width="320" /></a></div><span style="font-family: Arial;"><span style="font-size: 19px; line-height: 28px;"><br />
</span></span></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-83271671440165415482011-12-21T22:29:00.001-08:002011-12-21T22:29:26.758-08:00<div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: center;"><img src="http://dl8.glitter-graphics.net/pub/721/721308o8ency8hw0.gif" /></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 36pt; text-align: center; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">-<span style="font: normal normal normal 7pt/normal 'Times New Roman';"> </span></span><span style="font-family: 'Comic Sans MS'; font-size: 14pt; line-height: 28px;">Errahatu meal je'si -</span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">(</span><strong><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Malo želja – spokojan život</span></strong><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">)</span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;"> <img src="http://dl7.glitter-graphics.net/pub/1527/1527907g2h2bfk18f.gif" /></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><strong><em><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">Mnoge želje – puno glavobolje,</span></em></strong></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><strong><em><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">Želje nove – porađaju nove,</span></em></strong></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><strong><em><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">Ako hoćeš rahat da proživiš -</span></em></strong></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><strong><em><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">Sapni želje, a suzi osnove.</span></em></strong></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-74531239082891555792011-12-21T22:28:00.001-08:002011-12-21T22:28:28.812-08:00<div align="right" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: right;"><em><strong><span lang="HR">"Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate."</span></strong></em><span lang="HR"> </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">(El-Bekare 2:216)</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Živimo u vremenu iskrivljenih ogledala. U jednom sahatu možemo osjetiti zadovoljstvo i dunjalučku sreću i razočarenje. Lahko nam se desi da nam se dugo očekivana želja ispuni, ili nas pak iznenada bez daha ostavi blještavilo tv reflektora, škljocanje foto aparata i zujanje kamera. Taman kad nas Dunjaluk uljulja na svojim lovorikama, pa pomislimo da nam sve polazi za rukom i nogom, sreća nam okrene leđa. Sreću na zapadu nazivaju fortunom. Ta fortuna često usrećuje la(h)kovjerne toliko da kada se iznenada okahare avazile zakukaju i zapomagaju da im je fortuna okrenula leđa.</span></div><div style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Musliman ne vjeruje u sreću poput lutrije koju svake hefte pobožno igra nadajući se sreći i dobitku velikog novca. Vjernik nije poput boksera koji bez ikakve taktike maše pesnicom nadajući se momentu kada će protivnik naletjeti na njegov aperkat ili kroše. Bivajući svjesni da nema slučajnosti ovoga svijeta, vjernici traže dobro i ljepotu u svakom događaju. Naizgled nepovoljan slučaj, tegoba ili podvala ih ne tišti ili ne zabrinjava. Oni drže svoju staloženost bez obzira da li je iskustvo beznačajno ili je ozbiljno iskušenje. Iskreni muslimani vide dobro i uzvišenu svrhu čak i u gubitku njihovog ukupnog, teško stečenog imetka. Izražavaju zahvalnost Allahu za život koji im je dat. Vjeruju da ih je Allah zaštitio od činjenja loših djela ili od prevelikog vezivanja za njihove imetke.</span></div><div style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Shodno tome, vjernici su zahvalni Njemu zato što se nijedan gubitak na ovom svijetu ne može izjednačiti s gubitkom na drugom svijetu. Gubitak na onom svijetu znači vječna i nepodnošljiva kazna (ukoliko Allah ne odluči drugačije). Oni koji su okupirali sebe sjećanjem na onaj svijet vide svaki događaj kao dobro i ljepotu koja vodi do onog svijeta. Zbog olahkog shvatanja i razumijevanja sreće i nesreće današnji ljudi mnogo pate. Sreću i nesreću treba shvatiti kao Božije iskušavanje i davanje svakodnevne zadaće čovjeku od strane Uzvišenog Allaha s.v.t.a.</span></div><div style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Oni koji mogu ovo razumjeti, znaju da ne postoje greške ili nevolje, nego samo pouke, upozorenja i mudrost od Allaha. Naprimjer, musliman/ka, čiji je dućan izgorio, će preispitati sebe i čak postati odaniji/a i iskreniji/a u svom vjerovanju, smatrajući to upozorenjem od Allaha protiv prevelikog zadovoljavanja i vezivanja za ovosvjetska dobra.</span></div><div style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Sva iskušenja s kojim se čovjek susretne imaju svoj kraj. Osoba koja se prisjeća neke tegobe će biti zapanjena kad shvati da je to ništa do samo sjećanje u mislima. Na taj način se ljudi prisjećaju scena u filmovima. Shodno tome, doći će i dan kada će i najbolnije iskustvo biti samo sjećanje, više kao odraz scene iz filma. Samo će jedna stvar ostati – stav osobe u periodu tegobe i da li je Allah zadovoljan s njim/njom.</span></div><div style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Na kraju možemo se testirati pitanjem, zašto nama se dove ne)primaju kada ih često ili ponekad upućujemo našemu Gospodaru.</span></div><div style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Upamet!</span></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-87307378634916866852011-12-21T22:27:00.001-08:002011-12-21T22:27:51.864-08:00EJ, AŠICI******<div class="body-posta" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: left;"><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 20pt;">EJ, A</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 20pt;">ŠIC</span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 20pt;">I</span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 20pt;"></span><span style="font-family: Verdana, sans-serif; font-size: 10pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">Ej ašici, hod'te amo</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">da čujemo, pogledamo</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">(2x)kakvo nam je naše stanje</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">kud idemo, grdne rane?(2x)</span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;"></span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">Dunjaluk će brzo proći</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">valja vječnoj kući doći </span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">(2x)Sutra sunce će izaći,</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">naske ovdje neće naći.(2x)</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">Valja saprat grijeha dosta</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">i dočekat smrtnog gosta!</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">(2x)A, tvoj Ummet je žalostan:</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">šta ja činim gdje sam ko sam?(2x)</span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;"></span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">Ehli-iman imal' koga</span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">osim Boga Jedinoga</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">(2x)da ga štiti nedužnoga</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">od fursata dušmanskoga? (2x)</span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;"></span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">Gdje je vjere naše uže,</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">pa da nam se srca združe,</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">(2x)pa da jednom odahnemo</span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;">rahat živ'mo i mrijemo.(2x)</span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="line-height: normal; text-align: center;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt;"></span><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 12pt;"></span></div><iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="http://www.youtube.com/embed/rBJNVVJUyXI" width="420"></iframe></div><div class="footer-posta" style="background-color: white; clear: left; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 28px; text-align: left;"><br />
</div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-86019717699017768992011-12-21T22:25:00.001-08:002011-12-21T22:25:34.161-08:00<div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: center;"><img src="http://dl9.glitter-graphics.net/pub/2568/2568489h8gy8znse0.gif" /></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 36pt; text-align: center; text-indent: -18pt;"><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">-<span style="font: normal normal normal 7pt/normal 'Times New Roman';"> </span></span><span style="font-family: 'Comic Sans MS'; font-size: 14pt; line-height: 28px;">Iadetul-i'tizari tezkirun lizzenbi -</span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">(</span><strong><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;"> Ponavljati ispriku znači obnavljati sjećanje na pogrešku </span></strong><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">)</span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;"> <img src="http://dl4.glitter-graphics.net/pub/1938/1938004kmfgvhqg52.gif" /></span></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><strong><em><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">Kad pogriješiš jednom se ispričaj,</span></em></strong></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><strong><em><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">Dosta jednom ispričati grijeh,</span></em></strong></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><strong><em><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">Al ponavljanjem na grijeh podsjećaš,</span></em></strong></div><div align="center" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; margin-left: 18pt; text-align: center;"><strong><em><span style="font-family: Arial; font-size: 14pt; line-height: 28px;">A to poso nije pametnijeh.</span></em></strong></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-71086812645654349922011-12-21T22:24:00.001-08:002011-12-21T22:24:15.805-08:00<div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Smjenjuje se dan i noć u kojima se dobrano uviđa da od pamtivijeka, mrak odgoni svjetlo a svjetlo istjeruje mrak. Mijeni se i Mjesec kojeg često zakloni Sunce a nije rijetkost da se iza Mjeseca sakrije Sunce. Smjena je zakon Svemogućeg. Jerbo, da nije smjene i mijene gdje bi sve rođeno i stvoreno stalo i bitisalo. Mudrost je u mijenjanju i smjenama.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Sve se oko nas i u nama u trenutku mijenja i smjenjuje. To mijenjanje neki zovu rast, drugi napredak a treći odumiranje i starost. Bez rađanja nema života a bez mijenjanja nema uspona i napretka. Kod nas najinteligentnijih bića u Svemiru (nadam se) ima emocija kada se dolazi i kade se poslije kraćeg ili dužeg bivanja na ovom svijetu, valja vraćati i opraštati. Mislim da smrt ne znači nestanak, smrt je jedna vrsta prelaska preko granične linije koja razgraničava i dijeli prolaznost od vječnosti. Baš zbog toga smjenu treba gledati kao vrstu mijene i smjene generacija u kojoj svi dobijaju. Vjernici to najbolje razumiju.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Helem, ima razmišljanja da je nečiji odlazak koristan za ostajuće po onoj, dok se nekom ne smrkne, drugom ne svane. Ipak, ima i ona druga nikla iz naroda, ničija nije do sabaha dogorela. Zato je bolje razumjeti smjenu kao odmjenu i zamjenu i još jednu mudrost a ne želju i priželjkivanje.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Upamet!</span></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-56171364595803811192011-12-21T22:20:00.003-08:002011-12-21T22:20:39.292-08:00<div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;">Draga braćo i poštovane sestre!</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"> Danas se mnogo čitaju novine, časopisi, knjige i elektronski mediji. Tabloidi se brzo prodaju ali još brže završavaju u kanti za smeće. Mnogi pišu, pojedini imaju priliku slušati zanimljiva predavanja dok većina ostalog svijeta gleda i prati putem interneta razne video proizvode. U ovom vaktu je haman svako u mogućnosti nešto reći, putem medija progovoriti, fotografiju postaviti ili kakav video materijal snimiti i time se širokoj gledalačkoj publici predstaviti. Prateći i gledajući sve to zapitamo se gdje je mjera i gdje je u tome vjera. Pitanje dolazi zbog pomiješanih kriterija dozvoljenog i zabranjenog, halala i harama i ako hoćete lijepog ukusa u svim tim igrarijama.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"> Jerbo, kada se prikučimo televizoru zapitamo li se za kodeks halala i harama u tom potezu. Televizijska šema je sastavljena iz serija, filmova, emisija, tipa, sve za ljubav, raznih izbora ljepote, najbolje narodno-zabavne pjesme, humanitarnih i socijalnih emisija, do komercijalnih serijala u kojima se gata, odgoneta i proriče. Sve se dakle svodi na iznošenje emocija u javnost. Gledajući sve to uviđam kako se drugi pate da bih shvatio da sam previše prašinu ne dižem jer ima i gore stanje od moga. Helem, najbolje gledane i slušane emisije su one u kojima se iznose tuđe tajne i emocije. Posebno je moderno mjesto tzv. socijalna mreža, gdje se ljudi svih uzrasta registruju, upisuju svoje podatke, dodaju 'prijatelje', ćaskaju uz osjećaj nadmoći i uspjeha. Popunjavaju se razni obrasci. Pitanja idu od toga kako izgledamo, koliko imamo godina, šta volimo jesti, piti, obući, na čemu volimo spavati, jesmo li oženjeni, udati pa do pitanja koliko djece imamo i šta planiramo. Kad god se prijavimo slijede nešto novo da nas nas (u)pitaju…</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"> Kad se popune obrasci i formulari slijedi užitak i naslađivanje. Rahat i serbez počnemo objavljivati slike od juče, od danas i sada, ovog trenutka. Taj medij, 'socijalna mreža' je napopularnije mjesto, samo zato što smo znatiželjni, jer svako voli da zna kako mu izgleda komšija, komšinica, rođak, rodica, je li u životu uspio ili propao.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"> Na ovom stepenu razmišljanja i razgovora, se zapitamo, ko je gori, da li onaj što ga sve zanima da vidi, čuje i sazna, ili pak onaj koji bez prisile sam iznosi svoju intimu u javnost.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"> Vrijeme je da se zapitamo, šta je danas intima u vremenu dostupnosti medija, potražnje i svekolike ponude privatnosti i informacija?</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"> U ovom vremenu nije skoro ništa zanimljivo jer je sve viđeno. Malo se ko pokriva i rijetko šta skriva. Sve se je pokazalo osim onoga malo što je ostalo velom tajne prekriveno, nekazano i nerečeno. Između onoga malo što je ostalo od stida a što je ovaj kavm sebi počeo ohalaljivati da o tome javno priča, jesu bračne teme.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"> Trebalo bi ipak znati i ne zaboravljati. Radi jačanja bračnih veza i mnogih drugih koristi islam je preporučio supružnicima mnoge stvari, a neke je zabranio. Jedna od zabranjenih stvari je i širenje vijesti o vlastitoj bračnoj intimi.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;">Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Zaista će na najlošijem stupnju kod Allaha na Sudnjem Danu biti čovjek koji ima odnos sa svojom ženom i ona s njim,a zatim oda njene tajne." </span><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">( Muslim br.3516, kao Ebu Seidovo predanje)</span><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"><br />
Ovaj hadis,iako na prvi pogled ukazuje da se propis odnosi eksplicitno na muškarce, općeg je karaktera. Kao što je zabranjeno muškarcu da širi i iznosi u javnost bračnu intimu, isto tako je i ženi zabranjeno da to čini.<br />
Imam Munavi veli: "S tim u vezi, na ženu se odnosi propis kao i na muškarca: zabranjeno joj je širiti tajne svog muža….</span><span lang="HR" style="font-size: 10pt;">(Fejdu'l-kadir,2/538)</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;">Često se dešava da muškarci među sobom, pa i žene, do u detalje pričaju o svom intimnom životu, što je svakako zabranjeno.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><strong><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"> Dova</span></strong><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"></span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR"> </span><span lang="HR" style="font-size: 14pt;">Svemogući Allahu, </span><span style="font-size: 14pt;">učini da se okoristimo ovim porukama i poukama te da budemo od onih što imamo stida i obraza. Daj da budemo od onih koji se čuvaju harama, da izgrađujemo svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini, bogobojaznosti i sunnetu Allahovog poslanika s.a.v.s.</span><span style="font-size: 14pt;"></span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"> Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.</span></div><div align="right" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: right;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;">Amin!</span></div><div align="right" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: right;"><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"><br />
</span></div><div align="right" class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: right;"><span dir="RTL" lang="AR-SA" style="color: #c00000; font-family: Arial; font-size: 14pt;">ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم</span><span dir="LTR"></span><span dir="LTR"></span><span lang="HR" style="color: #c00000; font-family: Arial; font-size: 14pt;"><span dir="LTR"></span><span dir="LTR"></span> </span><span lang="HR" style="font-size: 14pt;"></span></div><br class="Apple-interchange-newline" />Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-57945320547284803172011-12-21T22:20:00.001-08:002011-12-21T22:20:07.842-08:00<div align="center" class="Brezrazmikov" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: center;"><span lang="HR" style="font-family: Tahoma; font-size: 13pt;"><br class="Apple-interchange-newline" /><img src="http://dl6.glitter-graphics.net/pub/2563/2563536wfzax11cz0.gif" /></span></div><div class="Brezrazmikov" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><br />
</div><div class="Brezrazmikov" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-family: Tahoma; font-size: 13pt;"> Od Ibn-'Umera, r.a., prenosi se da je rekao: "Sjedili smo sa Allahovim Poslanikom kada je došao jedan ensarija i nazvao mu selam. Zatim je ensarija krenuo, a Allahov Poslanik mu je rekao: ‘O brate ensarija, kako je moj brat Sa'd' ibn Ubade?' On reče: 'Dobro!' Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ko će ga od vas posjetiti?' Ustao je, i mi smo ustali sa njim, a bilo nas je negdje izmedu deset i dvadeset. Niko nije imao ni nanula, ni papuča, niti kape, niti košulje. Išli smo po toj zemlji, koja se bijelila od soli, dok mu nismo došli.</span></div><div class="Brezrazmikov" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span lang="HR" style="font-family: Tahoma; font-size: 13pt;">On je (Sa'd ibn Ubade) rekao onima koji su bili kod njega, da se razmaknu, da bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., i oni koji su sa njim, mogli približiti." </span><span lang="HR" style="font-family: Tahoma; font-size: 10pt;">(Muslim)</span></div><div class="Brezrazmikov" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><br />
</div><div align="center" class="Brezrazmikov" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: center;"><span lang="HR" style="font-family: Tahoma; font-size: 13pt;"><img src="http://dl6.glitter-graphics.net/pub/2563/2563536wfzax11cz0.gif" /></span></div><div class="Brezrazmikov" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><br />
</div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-83262555667440938652011-12-21T22:19:00.001-08:002011-12-21T22:19:29.071-08:00<div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Čovječe, brate po Ademu, čuvaj mi se! Prerovane su njive, zagađeni bunari i čisti izvori. Blatnjavi su i zapušteni nekada puni života, sokaci. Brate moj, nikada carske džade i putevi nisu bili klizaviji i opasniji.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Brato moj, čuvaj porodicu svoju, jer je porodica ponos i društvo u kome znaš da si ono što jesi. Porodica je jedina istinska država ako funkcioniše, ako je zdrava i ti si zdrav.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Brate moj lijepi, ne dozvoli da te uhljupi bace na koljena i gurnu u blato. Bori se brato moj sa vjerom u Boga Dragoga, trijeznom glavom, poštenjem i istinom. Molim te, hodaj uspravno i gledaj svakoga u oči.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Budi jak brate moj, jer je ovo tuhaf vakat. Ako uspiju da te odguraju, izguraju i nogu ti spotaknu, pa uvidiš da moraš pasti, onda padni onako mehko, dostojanstveno, prefinjeno. Padni onako kako padaju veličine insanske, i ne boj mi se. Znaj da su mnogo veći padali pa su ustajući u visine narasli.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Još jednom te molim po Ademu brate, čuvaj porodicu svoju! Muhabeti s djecom svojom, egleniši sa hanumom jutrom i večerom, danju i noću, svaki dan svoju čeljad postroji, prebroji ih kao što dragulje brojiš da koji ne usfali!</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">I molim te nemoj pasti!</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 27px; text-align: justify;"><span style="font-size: 14pt; line-height: 28px;">Upamet!</span></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-42284906804417858752011-12-21T22:18:00.001-08:002011-12-21T22:18:55.415-08:00<div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Na brdovitom Balkanu ništa novo. Bogati se vozikaju u najnovijim limuzinama, helikopterima i avionima. Jede se najbolja hrana a malo su im hoteli u Bosni i Hercegovini pa se sastaju u mondenskim krajevima Švicarske, Siromašni boluju najteže bolešćine i svaki dan se masovno sele na bosanska groblja. Vladajuća oligarhija se jedino slaže u lagodnom životu.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;"> Kako i ne bi, kada ništa ne rade a svima im zajednički cilj uništavanje države i pljačka još neopljačkanog. Bolje žive od vlasti u najrazvijenijim zemljama Evrope i Amerike. More im se hoće im se. Jerbo, to je njima njihova borba dala da su zaposleni u Parlamentu i Vladama od Kantona, Entiteta i Vijeća ministara.</span></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: justify;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Helem, kiša pada, država propada. Sve je manje nade a bome i prilike da nam država Bosna i Hercegovina stane na noge samo zbog kravatiranih uhljupa u Mostaru, Sarajevu i Banjaluci.</span></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="http://4.bp.blogspot.com/-DOrk641NFpw/TvLLyoRUsGI/AAAAAAAAC4Y/dCK4IJXqWOg/s1600/bosnia_map.gif" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="251" src="http://4.bp.blogspot.com/-DOrk641NFpw/TvLLyoRUsGI/AAAAAAAAC4Y/dCK4IJXqWOg/s320/bosnia_map.gif" width="320" /></a></div><div class="MsoNormal" style="background-color: white; font-family: Verdana, Georgia, Arial, Helvetica, sans-serif; font-size: 18px; line-height: 28px; text-align: left;"><span style="font-family: 'Times New Roman', serif; font-size: 14pt; line-height: 21px;">Upamet! </span></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-43897397932465384532011-12-14T02:51:00.001-08:002011-12-14T02:51:58.060-08:00<h2 class="uiHeaderTitle" style="background-color: white; color: #1c2a47; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 16px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Kakvi nam trebaju biti hodže*</h2><div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Četrdeset godina je Mahmut efendija radio u jednom džematu (u svom rodnom mjestu) i četrdeset godina bio izložen kritici džematlija. Prijavljivali su ga tadašnjoj Službi Državne Bezbijednosti, u određenim periodima njegovog službovanja bilo je čak i zahtjeva za linč, za smjenu imama Mahmuta, no na sreću svaki puta je preovladavao razum većine nad manjinom. A čovjek, Mahmut efendija je uredno i predano bio posvećen svom poslu. Koristio je svaku priliku da ih poziva u džamiju, redovno vodio mektepsku nastavu, učio jasine, dove i hatme, ponekad i bolesnoj djeci pomagao kad bi mu uplašeni roditelji zavapili za pomoć itd. Prisustvovao je tevhidskim i mevludskim svečanostima u kućama svojih džematlija, šerijatski ih vjenčavao, gasulio i dženaze im predvodio i klanjao. Na hutbama ih, sa mimbera upozoravao na stroge islamske propise i ...? Danas, neka mu Allah podari zdravlje, penzioner hadži-Mahmut efendija uživa naklonost i opštu podršku svih svojih džematlija. I svima je dobar. Uvažavaju ga, poštuju, u kuće na sohbete pozivaju i govore sve najbolje o njegovom službovanju. Zašto? Zato što je hodža Mahmut sada penzioner. Doduše, Mahmut-efendija i dalje upozorava na stroge islamske propise, ali sada ne nastupa sa mimbera i ne više onom strogom imamskom dikcijom i skoro naređujućim glasom. Nije, dakle glavni i dobar je...? ''Sve ću ti oprostiti, ali uspjeh nikako i nikada''.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;"> E, ovdje ću se zaustaviti. I ponoviti..! Upozoravao ih na stroge islamske propise, na ponašanje insana muslimana prema Bogu, prema drugim ljudima i prema sebi samom. Pozivao ih na odgovornost. Podsjećao na obaveze, a oni – jedan dio džematlija mislili da to hodža trenira strogoću.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;"><br />
</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Njegov učenik iz mekteba, Adžem efendija je svršenik medrese i zamijenio je Mahmut-efendiju na mjestu imama u njihovom džematu. Adžem efendija, onako mlad, neoženjen, poletan u radnom i misionarskom zanosu, ponekad možda i radikalan – izložen je kritici džematlija. Istoj onakvoj kritici kakvoj je Mahmut bio izložen prije trideset i kusur godina. Glavni je u džematu i svaka izgovorena riječ ili aktivnost, dvaput mu se mjere. Posmatraju se pod lupom. Traže mu se sitnice, izvlače riječi iz konteksta i slično. Traži se dlaka u jajetu. Jednom riječju, traži se da bude kriv, da ne bude dobar i to je to.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Doduše, Adžem efendija je po mnogo čemu obilježio svoj početak rada u džematu. Osim imamskih dužnosti, aktivno je davao i danas daje doprinos u svim društvenim djelatnostima. Možda i zbog toga je na samom početko rada dobio naklonost svojih džematlija u prikupljanju sredstava za vanjsko uređenje džamije, izgradnju i opremu gasulhane. Uvođenju sentralnog grijanja kao i postavljanja uređaja za rashlađivanje džamijskog prostora, kupovinu nekoliko računara u mektepskom dijelu džamije, kupnju stola za stoni tenis i čak uređenje malog nogometnog igrališta u haremu džamije. ''Aktivirao'' je džematlije u brojnijem prisustvu namazima u džamiji, lijepo uredio imamsku kuću i njeno dvorište kao i još puno toga.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Danas džamija i uopšte radni prostor koji Adžem efendija nadzire je uredan, čist, privlačan i veoma ugodan za boravak u njemu. Ako je sve tako, a tako je kako je rečeno? Šta to ima da se prigovara takvom imamu? Imaju sitnice koje to možda, a naročito za nekoga i nisu. A sve više i sve češće to i nisu sitnice, ako brojniji dio džemata ne opravdava neke hodžine postupke. Možda je Adžem efendija i bio u pravu kada je odlučio da se u njihovom mezarju kaburi iskopavaju malo drugačije okrenuti u odnosu na dotadašnje. ''Pronašao'' je ef. Adžem da prethodni hodža nije tačno, u bobu, pod busolu, odredio strane svijeta kako se pravilno, po šerijatskim propisima, kopaju kaburi. Neznatno, ali važno za mladog imama. Sada se u mezarju tačno zna od kada je on glavni i od kada se njega pita za sve. Da je stariji bio bi mudriji pa tu eventualnu ''grešku'' ispravio na novom slijedećem redu mezarova. Manje bi ubadalo u oči i manje bi se hodžu spominjalo zbog toga. Ali možda to, da ga se spominje, njemu i godi. Tko zna...? Doduše opravdavaju mu i pohvalno konstatiraju činjenicu da je ustanovio bolji plan i red ukopavanja pa je mezarje dobilo ljepšu geometrijsku formu. Uočavaju se staze između mezarova pa se svakom od njih može slobodno prići tako da se ne moraju gaziti tuđi mezari.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Zamjeruju imamu i što, kada je na jednoj dženazi dok je upozoravao prisutne na pristojno ponašanje u toku dženaskog obreda, da trebaju biti tihi jer, kako je on rekao, ''nije ovo sahrana Patrijarhu pa da urličete i jaučete.'' Za njih, to je hodžino ruganje drugom i drugačijem. Neki mu zamjeraju i što je nedavno, na jednoj dženazi prije njenog klanjanja naredio da se iz mezaristana udalje svi oni koji nisu htjeli stati u saff. Kazuju da je među tim istjeranim bilo i ljudi koji su došli da iskažu počast umrlom, ali iz određenih i inih razloga nisu mogli stati u saff. Možda su tu bili i negovi prijatelji i poznanici koji su pripadnici drugih konfesija. I oni su željeli da svoga prijatelja isprate i da pokažu ljudsku solidarnost. Te ljude ne bi trebalo maltretirati i to nikome nije dozvoljeno.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Mišljenje je, naročito narodno, teško uskladiti i prirodno je da ga uvijek ima pro i kontra. Mahmutov i Adžemov džemat su metafora za mnoge bošnjačke džemate diljem BiH i dijaspore. Važnije od ovih začkoljica je pitanje: Kakvi nam trebaju biti hodže? Naročito i zato što, od kada je s ovih prostora nestao ateistički režim i jednoumlje, u BiH je sve na vršaju. Svako sve, i demokratiju i politiku tumači na svoj način. Dakako, tu je i tumačenje islama. Pojavila su se alternativna tumačenja vjere i to, čini se, čak pomalo i agresivna. Neki imami su to dočekali nespremni jer im više nisu bili prvi problem oni koji ne dolaze u džamiju već neki džematlije koji su i do tada bili veoma revnosni u prakticiranju islama. Neki su, pogrešno tumačeći teoriju hanefijskog mesheba, ''utuvuli'' sebi u glavu da su napunjeni novim znanjem i da o vjeri znaju više od imama. Nažalost, i neki imami su otišli tako daleko u tome da su napustili i imamsku službu misleći da su do tada bili na pogrešno izabranom putu.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Sigurno je jedno, a neko je to već javno predložio Rijasetu IZ i Reisu-l-ulemi. Da upravo mlade imame koji su nova slika i paradigma imama, treba pomoći u njihovoj afirmaciji, šaljući ih svjesno, organizovano i planski na seminare kako bi mogli sticati nova iskustva i nova saznanja te ista primijeniti radeći u svojim džematima. Tako bi imami bili bolje pripremljeni za javno i autentično tumačanje vjere i islamskih propisa i običaja te spremnije odgovoriti na javne napade i provokacije.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Efendija Adžem i ''ala Adžemi'' imaju predispozicije da svojim obrazovanjem, radom, društvenim angažmanom i svojom vizijom pokažu novo lice IZ-e. Kao i, svakako, novi imidž imama. Efendiji Mahmutu i ''ala Mahmutima'' treba se zahvaliti što su nosili breme islama i čuvali ga u vremenu kada nisu imali mogućnosti i slobode koja se danas nudi Adžemu i ''ala Adžemima'' da se u džematima i društvu afirmišu i dokažu.</div></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-137138170080517112.post-74607135075213723062011-12-14T02:50:00.001-08:002011-12-14T02:50:58.883-08:00<h2 class="uiHeaderTitle" style="background-color: white; color: #1c2a47; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 16px; margin-bottom: 0px; margin-left: 0px; margin-right: 0px; margin-top: 0px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Malo poznata strana naše historije: Bošnjački ratnici bili su heroji u evropskim vojskama***</h2><div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Činjenica da Bošnjaci slabo poznaju svoju historiju razlog je što su često žrtve različitih podvala i još više zabluda, koje, opet, zajedno imaju dalekosežne posljedice po njihovo stanje i poglede prema budućnosti.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Umjesto da su ponosni na ostavštine svoje historije i pregalaštva svojih predaka, Bošnjaci padaju u razne zamke oikofobije, pa se pojedinci nerijetko stide vlastitog imena, imaju strah od vlastitog doma... </div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;"><strong>Podvizi i junaštvo</strong></div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Jedna od manje poznatih činjenica u našoj javnosti, pa i u historiji uopće, jeste uloga Bosanaca, odnosno Bošnjaka, u vojskama Evrope, gdje su bili cijenjeni kao izuzetni ratnici. Njihova slava, skrojena junaštvom i plemenitošću, ostala je poznata do današnjih dana u zapadnoj Evropi.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;"><br />
</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Uvaženi bh. historičar, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prof. dr. Enver Imamović, koji se ovim pitanjem bavio u svojoj knjizi "Historija bosanske vojske", kaže da je glas o ratobornosti, podvizima i junaštvu Bosanaca koje su ranije iskazivali na evropskim i azijskim bojištima dopro do najudaljenih naroda. Tako su neke evropske države u 18. stoljeću počele raditi na tome da ih imaju u sastavu svojih vojski kako bi od njih stvorili elitne odrede.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Prve takve pukovnije pojavile su se u Poljskoj, jer je ta zemlja imala najgore iskustvo s Bosancima, koji su se tamo borili u sastavu turske vojske u brojnim tursko-poljskim ratovima. Poljski kralj August III sastavio je 1744. godine od bosanskih najamnika jedan puk lake konjice. Vrbovali su ih za veliku plaću. Oni su za Poljake bili simbol hrabrih i vještih kopljanika, pošto su se uvjerili u njihove sposobnosti tokom II šleskog rata od 1744. do 1745. godine. To je bio razlog da je i Pruska (Njemačka) zaželjela imati takve borce. Ona je druga zemlja koja je u svojoj vojsci imala bosanske plaćenike - kaže prof. Imamović.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Nijemci su Bošnjake kao svoje elitne odrede prvi put upotrijebili u ratu s Poljskom. Zapovjednik im je bio general Ginter (Guenther), a jedno vrijeme ih je predvodio princ od Holštajna (Holsteina).</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Kako je u glasniku "Zemaljskog muzeja Sarajevo" iz 1899. godine pisao Franjo Gente, koji se prvi bavio ovom temom, "svoje divljenje i visoke ocjene o bosanskoj pukovniji iznio je i ruski general Suvarov kada se sastao sa pruskim generalom Ginterom".</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Junački podvizi i besprimjerna ratobornost koju su Bosanci iskazivali u ratnim okršajima donijeli su im naslov najbolje konjičke pukovnije u pruskoj vojsci. To je bio povod da Holandija i Danska, također, oforme bosansku pukovniju. Prvi komandant danske bosanske pukovnije bio je maršal princ Karlo Hesenski - ističe Imamović.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Naziv "bosanski" i "Bošnjaci", dodaje Imamović, ušao je u vojnu terminologiju ondašnje Evrope kao opći vojni pojam za sve ono što najbolje resi jednu jedinicu, a to je: junaštvo, borbenost, požrtvovanost i odanost.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Bošnjacima se tako u vojskama Poljske, Pruske, Bavarske, Danske i Austro-Ugarske između 17. i 20. stoljeća nazivaju odredi konjanika-kopljanika (lancera), odnosno odredi lakih konjičkih pukovnija, takozvanih husara. To je "bila tradicionalna taktika antičkih Germana, odnosno gotskih ratnika u borbama i sukobima s armijama Rimske imperije".</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Kako u svom djelu piše Johann David von Dzingel, za odrede Bošnjaka u pruskoj vojsci za vrijeme kralja Fridriha Velikog u 18. stoljeću se pouzdano zna da su bili "djelimično bosanskog porijekla, a da su svi isključivo bili vjernici, muslimani".</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Kako navodi ovaj autor, tvorac i predvodnik prvog bošnjačkog odreda u pruskoj vojci bio je porijeklom Albanac po imenu Serkiz! Na pitanje zašto svojim odredima daje baš ovo ime, odgovorio je doslovno: "Naše komšije Bošnjaci su nenadmašni konjanici..."</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">U jednoj drugoj starijoj njemačkoj enciklopediji (Lajpcig, 1824.) navodi se, pored ostalog, da su Bošnjaci nosili uske čakšire, laganu kožnu obuću i tijesne jeleke, kako bi se u trku mogli lakše baciti na konja.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">S obzirom na to da se bosanski način bojevanja, naoružanje, vjera i običaji nisu mogli dovesti u sklad s ondašnjim evropskim normama i vojnim pravilima, bosanski plaćenicu su u evropskim vojskama bili u svemu autonomni. Bilo im je dozvoljeno da se u bitkama bore na svoj način, da u napadu konjicom navaljuju u "čoporu", što je bilo neshvatljivo za evropske taktičare onog vremena. Efekt njihove borbe bio je, međutim, takav da su regularne konjičke jedinice u tim zemljama i same počele primjenjivati bosansku taktiku. Posebno je isticana njihova plemenitost, odnosno viteštvo - konstatira Imamović.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Bosanske jedinice u evropskim vojskama nosile su nazive "Zastava Bošnjaka", "Zbor Bošnjaka", "Bosanski eskadron" i slično.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">U tekstu o Sasko-poljskoj pukovniji Bošnjaka iz "Glasnika Zemaljskog muzeja" od 1. oktobra 1902. godine do kojeg smo došli, Franjo Gente (Genthe) navodi da je "naprasna pojava muslimanskih kopljanika, takozvanih Bošnjaka, u pruskoj vojsci prilikom II šleskog rata (1745.), izazvala je s vremenom, doduše, mnogo rasprava", no one, konstatira Gente, "sadrže samo malo vijesti o uzrocima, s kojih su ovi tuđinci stupili u prusku vojsku".</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Gente daje detaljno objašnjenje okolnosti koje su dovele do uvođenja Bošnjaka u sastav evropskih vojski:</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;"><strong>Kopljanici jahači</strong></div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Godina 1745. postaje zanimljiva stoga što se tada po prvi put nakon uvedenja pušaka upotrebljuje vanredno velik broj kopljanika jahača, što su pripadnici Islama pretežniji i što se koplje i ime Bošnjak udomljuje u evropskim vojskama - piše Gente u tekstu koji je nastao prije 109 godina.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Bošnjačka pukovnija, prema Genteu, bila je "najznamenitiji dio vojske". Njenim zapovjednikom imenovan je nekadašnji saski časnik, pukovnik Ignjatije Mazani pl. Slavedin, po "imenu Poljak, Mađar ili Hrvat".</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Najosebujniji dio cijele konjice nepobitno je bošnjačka pukovnija. Ja držim, na osnovu mojih istraživanja, da oznaka "Bošnjak" pripada jedino onim unajmljenim kopljanicima koji su porijeklom iz Bosne. ...Cjelokupnom pisanom materijalu glavnog državnog arhiva u Dražđanima (Dresden), koji se odnosi na sasko-poljske ulane, nalazi se samo u godini 1743. mjesto, koje spominje unajmljenje turskih Bošnjaka za saksonskog kneza (Comte de Saxe) i osnivanje Mazanijeve, kasnije Ostenove bošnjačke pukovnije u god. 1744. i 1745. godine - piše Gente.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;"><strong><em>Njihov izgled izazivao je divljenje i strah</em></strong></div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Uz konjičko koplje koje su vratili na evropsko bojno polje, osnovno oružje svakog bošnjačkog plaćenika bila je sablja, o pasu su imali nekoliko kubura, a onda i neizostavni nož (handžar). Svaki od njih je, veli profesor Imamović, imao rasnoga ata gizdavo i raskošno okićenog, kakvi su bili i njihovi gospodari.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Njihov zastrašujući izgledi pojava su kod suvremenika istovremeno izazivali i divljenje i strah - navodi Imamović.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;"><strong><em>Alija, Petar, Aleksandar, Osman...</em></strong></div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Gente ukazuje da je časnički kor bio sastavljen na ovaj način: Pukovnik Mazani pl. Slavedin, major Zihlinski, ađutant Černjita (Czernytta).</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Satnici: Serkiz (Bošnjak), Aleksander (Bošnjak), Ivan Bosniak (Bošnjak), pl. Gordon, Jan Skoric (Skoryc).</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Štapski satnici: pl. Pjetrovski (Pietrowski), pl. Rab (Raab), poručnik Kepski. Poručnici: Alija (Bošnjak), Petar Bosniak (Bošnjak), Teodor de Morica (Bošnjak), Georjevo (Bošnjak), Panagoti (Panagotti, Bošnjak).</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Zastavnici (Fähnrich): Osman (Bošnjak), Vitkovic (Wittkowic, Bošnjak), Mjekulu (Miekulu), Kotaj (Kottay).</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Zanimljivo je primijetiti da su kao Bošnjaci navođeni i bosanski katolici i pravoslavci.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;"><strong><em>Velika slava Bošnjaka</em></strong></div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">U pruskoj vojsci ime Bošnjak steklo je velike časti i gotovo pola stoljeća nosila je to ime jedna od najsjajnijih pukovnija. Gotovo sve pruske ulanske pukovnije vuku podrijetlo od četa Serkizove Pjetrovskijeve iz nekadašnje "poljsko-sasko-bošnjačke pukovnije". Bošnjacima ima zahvaliti što se je koplje uvelo u prusku, a kasnije i u cijelu njemačku vojsku. Po pruskom uzoru je kasnije (početkom 19. stoljeća) Danska ustrojila kor Bošnjaka, ali je već poslije nekoliko godina raspustila svoju bosansku eskadronu koju su poput Pruske pridijelili jednoj husarskoj pukovniji. Poslije nailazimo još na jednu kratku vijest iz Kurlandije o ustrojenju jednog bošnjačkog kora u 18. stoljeću; može biti da je on nastao uvrštenjem otpuštenih pruskih Bošnjaka - zaključuje se u Genteovom tekstu.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;"><strong><em>Nosili su crvene lente i fesove </em></strong></div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">U sklopu danske konjice 1790. godine Bošnjačka divizija prilično se razlikovala od ostalih jedinica. Skoro sve osoblje su bili Danci, ali su se odijevali u svijetloplave uniforme orijentalnog izgleda (husarska boja) i crvene kapute (Chupa) za zimsko vrijeme.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Umjesto pojaseva, nosili su crvenu lentu i crvene fesove s polumjesecom i svijetloplavim perom koji su prekrivali bijeli turban. Danska je zamišljala da ratnici trebaju ovako izgledati. I oni su bili naoružani kopljima.</div><div style="background-color: white; color: #333333; font-family: 'lucida grande', tahoma, verdana, arial, sans-serif; font-size: 11px; line-height: 16px; padding-bottom: 0px; padding-left: 0px; padding-right: 0px; padding-top: 0px; text-align: left;">Bošnjačka divizija imala je garnizon u gradu Koege, 30 kilometara udaljenom od Kopenhagena, i mirno je živjela. Godine 1808. kralj Frederik VI promijenio je ime Šeste bošnjačke divizije u diviziju "Uhlan" i dao im manje egzotične uniforme.</div></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/15793237482446098535noreply@blogger.com0