Što sam bivao stariji, sve
manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije
sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla.Naučio sam da biti voljen ne znači
ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo, ono što daje
vrijednost i i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono
što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć
nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Ljepota nije ništa,
vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj
ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je
bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je
zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.
Ali sreća je uvek bila tamo
gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih
nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža
radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se
divi…

A GDJE TI JE OSMIJEH? – Savremena priča za ozbiljne ljude

Visoko negdje u planinama nalazilo se jedno udaljeno gluho selo. Gluho, ne zato što su stanovnici tog sela bili zaista gluhi, već zato što su bili gluhi za ostatak svijeta.

Ljudi u tom selu živjeli su kao jedinstvena porodica. Mladi su poštovali starije, muževi su cijenili supruge.

U njihovom govoru nisu postojale riječi kao: uvreda, vlasništvo, mržnja, tuga, sujeta, bol, pohlepa, zavist, licemjerje…zato što u njihovim životima nije postojalo ništa što bi se moglo nazvati tim riječima. Stanovnici tog sela rađali su se sa osmijehom, i od prvog do posljednjeg dana njihovih života, sa usana im nije silazio taj široki osmijeh.

Muževi su im bili muževni, a žene – ženstvene. Djeca su pomagala odraslima u domaćinstvu, igrali se i zabavljali, verali se visoko po drveću, brali gorke plodove, plivali u planinskom potoku. Odrasli su ih učili jeziku ptica, životinja i biljaka, tako da su djeca naučila jako mnogo od njih. I skoro svi zakoni prirode bili su im poznati.

I stari i mladi, živjeli su u harmoniji sa Prirodom. Naveče bi se svi okupili oko vatre i slali svoje osmijehe zvijezdama. Svako bi izabrao svoju zvijezdu na nebu i pričao sa njom. Od zvijezda su naučili o zakonima Svemira i o životima u drugim svjetovima. I tako je to bilo kod njih od kad su znali za sebe.

Jednog dana u selu se pojavi neki strani čovjek i reče:

- Ja sam učitelj.

Svi se ljudi obradovaše pridošlici. I nemalo zatim, povjeriše mu svoju djecu sa nadom da će im djeca naučiti važnije zakone od onih koje su do tada naučili od Prirode i Svemira.

Učitelj je započeo sa svojim učenjem. No kako je vrijeme teklo, svi su počeli primjećivati kako su se djeca počela polako mijenjati, kao da su bila zamijenjena sa nekom drugom djecom. Postala su u početku razdražljiva, a nakon toga se među njima pojavila i zloba, sve su se češće svađala međusobno i uzimala stvari jedni od drugih. Naučili su se ismijavanju, lažnim i lukavim osmijesima. Sa njihovih lica kao da su bili izbrisani prijašnji osmijesi, na koje su svi u selu bili navikli.

Ljudi nisu znali da li je to dobro, jer sama riječ ‘loše’ nije ni postojala kod njih. Imali su povjerenja u učitelja i iskreno su vjerovali da su to nova znanja i umijeća koja im je učitelj donio iz drugog dijela svijeta.

Prošlo je nekoliko godina. Djeca su narasla, a život u tom dalekom, planinskom selu, sasvim se promijenio. Ljudi su zauzeli zemlju, ogradili je i nazvali je svojim vlasništvom. Postali su nepovjerljivi i predostrožni jedni prema drugima. Zaboravili su za jezik ptica, životinja i biljaka. Svako od njih izgubio je svoju zvijezdu na nebu.

Pored toga u njihovim domovima su se pojavili televizori, kompjuteri, mobilni telefoni, iznikle auto-garaže. Ljudi su izgubili svoje široke osmijehe, ali su zato zadobili cinične kikote.

A učitelj, koji još uvijek nije naučio da se smije, posmatrao je sve to sa ponosom i pomislio: U ZABAČENOM PLANINSKOM SELU NAJZAD SAM USPIO DA PRIKLJUČIM OVE DIVLJAKE MODERNOJ CIVILIZACIJI. 

STRAH.... U jednoj zemlji koja beše u ratu, vladao je
strašan i okrutan kralj.
...
S ratnim zarobljenicima postupao je
ovako:
Zatvorio bi ih u jednu veliku prostoriju u kojoj je na jednoj strani
bila četa strelaca,a na drugoj vrata prekrivena prikazima mrtvih i okrvavljenih
zatvorenika.

Postavio bi zatvorenike u krug i rekao im:
“Možete
birati: umreti izbodeni strelama mojih ratnika ili proći kroz ova vrata i tamo
ostati zatvoreni zauvek.“

Uvek su svi izabirali umreti od
strela.

Kad je rat završio jedan vojnik koji je dugo služio kralja upita
svog vladara:
Šta je iza ovih strašnih vrata?
“Otvori, i pogledaj!”
odgovorio je kralj.

Vojnik je skupio hrabrost.
Teškom mukom otvorio je
vrata, a tada ga je obasjala zraka Sunca i zabljesnula mu oči.
Kad ih je
uspeo otvoriti posve iznenađen uveri se da su vrata vodila u
SLOBODU!!!
Vojnik, ne verujući, pogleda kralja i reče:
“Uvek ste
zarobljenicima ostavljali mogućnost izbora, ali oni su više voleli umreti nego
rizikovati da otvore ova vrata!”



Koliko puta se bojimo
rizikovati?

Koliko puta umiremo zbog naših briga, od straha da otvorimo
vrata; vrata naših snova i želja, vrata našeg spasenja, vrata koja nas vode u
pravu slobodu?...
Nekad je samo naizgled nedostižan san...
Samo hrabri
otvaraju vrata...i ne zaboravite....ako ne pokušate, nećete ni uspeti....

U islamu su tri značajke našeg prepoznavanja: bismilla, šehadet i selam.

Kako te tri značajke razumjeti savremenim pomagalima života?

Ako bismillu prihvatimo kao temeljnu parolu kojom se izjašnjavamo da sve počinje s imenom Allaha a šehadet kao lozinku našeg zbližavanja i saradnje, onda nam nazivanje selama i odgovor na selam kruniše sve to zajedno i potpuno bezbjedno živimo u muslimanskoj harmoniji i općoj tišini duše.

Namjerno vam želim mir u dušama vašim, jer me Allah Milostivi duži na to. Selam u duši – e to je bogatstvo najveće! To je golemi razlog što jedni drugima nazivamo selam, odnosno u startu susretanja želimo svakome tišinu u duši. Analizirajući smislove i značajke mira (es-selam) u duhu kur'anskih jasnih poruka, može se vrlo lahko zapaziti veličanstveni položaj i široki prostor koji je u našoj svakodnevnici posvećen ovom bjelosvjetskom neriješenom pitanju. Selam znači mir a čovječanstvo permanentno ratuje. Sama ideja selama po kur'anskim odrednicama, u punom njegovom značenju, utkana je u fundamente islamske lijepe vjere i svekoliki smisao čovjekovog života. Selam je plemeniti pristup čovjeku i njegovom okruženju iz dubine ljudskog uma i njegovog duhovnog pounutrašnjenja. Svijet je nemiran. Na sve se strane ljudi svađaju, tuku, ratuju, a mira (selama) neće biti među ljudima sve dotle dok svaki pojedinac ne izgradi sopstveni mir u sebi samome.Selamom se u srcu čovjekovom izlivaju stabilni temelji a potom ide dalja izgradnja čovjekove ličnosti. Samo taj selam ponuđen pojedincu mora da bude totalno iskren, nepatvoren, bez primjesa ljudske površnosti.

Selam je uzajamno povjerenje i samo se njime može graditi most preko koga se može dospjeti do ljudskog srca. Učenjak Tabatabai u svom djelu ''Mizan'' označava selam kao jedan od najuzvišenijih faktora sigurnosti u ljudskoj komunikaciji.

Nazvati van selam, e to znači poželjeti vam tihe i mirne predjele duše vaše. Zato ću  vam samo selam  iscijediti iz sebe, a ne i ponuditi moju bahato skrojenu sreću jer je selam  nešto više i od same sreće. Umjesto toga poželjeću  vam tišinu, jer tišina je mjesto na kojem nastaje sreća. Želio bih da vas vaše vlastite želje dovedu do selama u dubini vaše svijesti. Na tom mjestu ćete pronaći sve što vam je potrebno da budete sretni i zadovoljni.

Kada vam neko od srca poželi selam, poželite da se on i vaša duša susretne s njim. Bićete sretni ako prepoznate selam koji se nalazi u vama. Sreća se bere selamom, tišinom u grudima vašim. Zato vam od svega srca želim susret sa selamom i unutrašnjom tišinom.. Jer, selam- mir prati tišinu kao sabah izlazeće sunce. I stalno to ide tako..

Moja želja jeste selam svima vama, selam koji vam može dati snagu da svladate sve prepreke i nedaće koje vas strefiti mogu, ali,znajte, da  vam jakost i snagu niko ne može dati do Dragi Bog i ako vi lično ne htjednete tragati za njom. Sva moć i sva snaga je u Allaha Uzvišenog. Ta snaga ulazi u ćovjeka putem selama Ona se nalazi na tihom i prefinjenom mjestu u vašoj duši, na mjestu kojeg počesto izbjegavate.

I zato vam želim da  smjesta  pronađete to plemenito i prefinjeno mjesto. Kad to učinite, bićete kao muslimani i muslimanke nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit će samo jedna nit u tkanju vašeg insanskog i muslimanskog  postignuća.
I ne pada mi na pamet da vam poželim mnogo para, jer pare još nikoga nisu usrećile. Da bi bilo para treba imati umnog dara i selama u grudima vašim. Umjesto para, koje obično stičemo na halal ili haram način, želim vam obilje izoštrenih moždanih vijuga i tišine u dušama vašim, jer ta tišina, taj selam je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Kada pristupam vama nazivajući vam selam, time, ustvari, ja vama objavljujem da ne nosim sa sobom nikakvu opasnost, nikakvo zlo ili neku golemu nesigurnost po vaš časni život, čast i imetak Sve što vam kazujem na ovom (džumuanskom) skupu, to je, rekao bih, naš uzajamni i zajednički amanet i treba ga čuvati kao zjenicu oka.O tome Muhammed, a.s., kaže da su razgovori ljudi koji počinju sa selamom, ustvari, njihov zajednički amanet U vremenima opće huje,tražite radije selam – mir, tišinu, tražite tihi izvor spasa u sebi samima, tražite i proučavajte kako vaša nasijja funkcioniše, a ostalo će vam biti samo nadodano i spontano obezbijeđeno.Biće i mudrosti, i zdravlja, i veselja i radosti. Mudrost se postiže smirajem u duši. Tišina u vašim grudima je vaše korijenje mudrosti.

Sigurno ste zdravlja željni. Kur'an, a.š., je lijek i zdravi korijen za vaše zdravlje uma i duše. Vi ste grane koje stalno trebaju crpiti iz svoga korijena. Uzmite sokove života iz Kur'ana, a.š.,. I ne činite sebi ništa što korijen ne bi činio granama svoga drveta. Neka vaša duša i vaše tijelo kao košulja njena čuje šapat zdravlja. Zdravlje je dar od Boga Uzvišenog a Kur'an, a.š., je efikasni lijek. Čitajte kur'ansko uputstvo – ajete kur'anske za pravilnu primjenu svakog kur'anskog harfa. Budete li ga čitali, smiraj i selam ćete naći, i neće vam u grudima lupati kao šipka po bubnju.
I na kraju, ciljano je ostala najveća od svih želja – želja da u vašem srcu i vašoj muslimanskoj duši živi ljubav. Možda niste uočili, možda sam vas donekle i zbunio, ali upravo to vam hoću prozboriti sve ovo vrijeme. Jer, što je ljubav i pažnja prema drugome ako ne naš najdublji selametski korijen?  Ljubav, i to ona islamska, kur'ansko – sunnetska, seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sav ostali mahlukat ovoga svijeta? Da biste vjernički voljeli, čisto, iskreno i islamski stvarno, morate osigurati selam svog vlastitog srca. Iz njega, iz selama, iz nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća, smiraj, snaga, obilje mudrosti , radost i zdravlje. Treba se potruditi i pronaći adekvatan korijen. Mladica selama treba izrasti i dati nam ljekoviti plod.  Ljubav na kur'anski način je sila koja nas najviše spaja u  selamu srca.

Zbog toga vam iz sveg srca želim upravo to: selam!

“Selam alejk - malo sutra”

Da li smo istinski svjesni značenja riječi našeg islamskog pozdrava Esselamu alejkum? Ili je nazivanje selama postala samo formalnost?

Kada nekome nazovemo selam dajemo mu do znanja da će biti miran od našeg jezika i naših ruku, a praktično to znači sljedeće:

1. NEĆEMO GA OGOVARATI

Zašto je bitno da ne ogovaramo ljude? Zato što ogovaranjem širimo mržnju i zavade među ljudima, i podstičemo šejtana protiv čovjeka, jer šejtan kada vidi da se neko ogovara okuraži se i što više može napadne čovjeka koji se ogovara raznim mislima, sumnjama, itd. Zato se kaže da ako znamo da nas neko ogovora trebamo što više spominjati Allaha, radi zaštite od šejtanskog došaptavanja. Inače, jedan od razloga ogovaranja jeste mržnja prema nekome i želja da mu se nanese šteta, pa ogovaranje tako podsjeća na prizivanje šejtana u pomoć, a ružan je šejtan pomagač! Ako postoji neki problem među nama rješavajmo ga u direktnom odnosu, nasamo, otvoreno i iskreno, sa jedinom željom da postignemo Allahovo zadovoljstvo. Ako nismo spremni nekome iskreno pomoći, onda mu nemojmo ni odmagati tako što ćemo ga ogovarati. Ogovoriti se smije samo u slučaju upozoravanja na neku provjerenu opasnost, kao što je lopovluk, korupcija, nastranost, itd.

Kako možemo očekivati da nekoga pri susretu pogledamo vedra lica ako smo ga prije toga nepravedno ogovorili??? To je nemoguće. Muslimani se danas često selame poluglasnim, jedva razgovijetnim tonom, mrka lica, sa podsmjehom, sa mutnjom i perfidnošću u očima, podcjenjivačkim pogledom od glave do pete, uz “škakiljanje” u grlu, tj. nakašljavanje, pretjeranom bučnošću, itd. A sve to često je posljedica što oko usta imamo “krv i ostatke mesa” čovjeka kojeg smo “jeli” u stanju kada on to nije mogao osjetiti. Upravo tako se ogovaranje opisuje u Kur'anu – kao jedenje mrtvog mesa čovjeka! Ono što je suprotno tom nečistom, odvratnom odnosu jedenja tuđeg mrtvog mesa jeste odnos čistih prsa prema ljudima. Po hadisu, čovjek koji legne na počinak a ne misli ništa loše o drugom muslimanu ima čista prsa. Takvom čovjeku Poslanik, a.s., Allahovim dopuštenjem, obećava džennet!

2. NEĆEMO GA OMALOVAŽITI

Poslanik, a.s., je rekao “Dovoljno je čovjeku zla da omalovaži i podcjeni drugog muslimana”. Omalovažavanje je obično posljedicaistraživanja tuđih mahana, a to je jedna od najgorih stvari po vjeru čovjeka.Trebamo se podsjetiti da naš život jeste TEST, i da se moramo baviti sobom, svojimradom i pripremanjem za najveći ispit našeg života od kojeg zavisi naša vječnost.Student koji sprema ispit posvećen je sebi i svom trudu, a ne gleda kako drugi spremaju ispit, osim onih dobrih studenata od kojih može nešto da nauči. Drugim studentima će se baviti samo ako im treba dati savjet, ako im može pomoći, itd. Svi smo mi studenti na ovom svijetu, pa zapitajmo se šta smo pripremili i šta pripremamo za polaganje računa pred Bogom. Sa čim ćemo doći pred Boga?

3. NEĆEMO GA SUMNJIČITI.

Čovjek nekada pomisli nešto loše o drugom čovjeku, misli da ga je “pročit'o” i sl., i onda zauzme negativan stav prema njemu, međutim, stanje tog čovjeka može biti potpuno drugačije. Možda je on kod Allaha bolji od nas. Možda je uradio neko djelo koje ga je približilo Uzvišenom, a za koje mi neznamo. Svaki čovjek je svijet za sebe. Svako od nas ima prednosti i nedostatke. Pravednost se ogleda u davanju položaja (tj. časti i obaveza) ljudima prema njihovim sposobnostima, bez podcjenjivanja ikoga. Ako je čovjek ubjeđen u svoje sposobnosti,u svoj položaj, on neće imati potrebu da drugog podcjenjuje, da ga omalovažava, jer to obično rade ljudi koji imaju neki kompleks više vrijednosti, pa svoje nedostatke “liječe” na slabima tako što ih ugnjetavaju, ponižavaju, maltretiraju, sve “kako bi im pokazali gdje je njihovo mjesto” i “jer oni ne zaslužuju bolje i ne znaju za drugačije”. Boje se da bi mogli izgubiti nekakav oreol uzvišenosti ako bi bili ljubazni prema podređenima. Naravno, nekada postoje sporna ponašanja od strane nižeg staleža, ali istinski gospodin zna kako da se nosi sa time, a ne da svoje gospodstvo brani drskošću, grubošću, provokacijama, itd. Ako želimo znati ko je zaista jak i pametan, a ko slab podsjetimo se na sljedeći hadis: “Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima, i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha.”

4. NEĆEMO PRENOSITI NJEGOVE RIJEČI

Prenošenjem tuđih riječi unosi se smutnja među ljude. Riječi se obično prenose u određenom kontekstu koji nama odgovara i bez prisustva osobe koja ih je izgovorila. Nekada se riječi potpuno pogrešno protumače i ako se kao takve prenesu nastaće šteta, ljudi će zamjeriti jedni drugima, okrenuće se jedni protiv drugih, itd., a to je ono što šejtan želi, da zabavi ljude beskorisnim stvarima i tako ih odvrati od spominjanja Uzvišenog Allaha. Za svaku riječ čovjek će biti odgovoran pred Bogom. Ako je čovjekovo srce vezano za Allaha onda su njegove riječi zdrave i korisne, a ako je čovjekovo srce u nemarnosti prema Bogu, ako prenosi tuđe riječi, ako se bavi besposlicama, kao što je beskorisno gledanje televizije, ispijanje kafe, itd., onda su njegove riječi smrdljive, pokvarene, svadljive, uvrijedljive, itd.

Poslanik, a.s., snažno je upozorio ljude na Sudnji dan i da će tada biti pokrenuti sudski sporovi između ljudi povodom ogovaranja, prenošenja riječi, podkradanja, napada, itd. Čovjek će morati svojim dobrim djelima platiti svu štetu koju je nanio drugima ogovaranjem, prenošenjem riječi, potvorama, udaranjem itd., a ako mu nestane dobrih djela onda će štetu nadoknaditi preuzimanjem loših djela na svoj račun. To je strašna opomena! Zamislimo TAJ DAN i TAJ SUD, to će zaista biti zastrašujuće vrijeme. Molim sve nas da imamo na umu dolazak pred Uzvišenog Allaha, koji je Milostiv ali i strahovito kažnjava. Allah nije zadovoljan da se drugi nepravedno ogovaraju i tuđe riječi prenose.

5. NEĆEMO BITI DRSKI

Princip Islama je da vjernici budu samilosni jedni prema drugima, a ponositi prema nevjernicima. Međutim, često vidimo muslimane kako se međusobno svađaju, vrijeđaju, psuju, prijete, pa čak i fizički obračunavaju. Sve to dovodi do situacije da se dušmani Islama time naslađuju i podsmjehuju muslimanima, ne uzimajući ih za ozbiljno, i osjećajući se superiorno spram njih. Umjesto toga, muslimani bi trebali svojim ponašanjem druge ljude pozivati u Islam, jer ti drugi ljudi upravo to žele, njihove duše žedne su upute, pa hoćemo li doći pameti i naPravi put nemuslimanima ukazivati, a prestati se međusobno svađati i “prepucavati”? Čovjek koji ne može kontrolisati svoje strasti podlegne porivu agresivnosti, kojaovlada njegovim razumom i onda je u stanju svašta kazati i uraditi. To je stanje bez stida, a u hadisu se kaže da ko nema stida može raditi šta hoće, tj. od bestidnika te ne može ništa iznenaditi, jer on u tom stanju nema granice u ponašanju. Agresivnost donosi kratkotrajan osjećaj moći i olakšanja od određenog pritiska, međutim, dugoročno prouzrokuje poremećaj odnosa među ljudima, stvara mržnju,netrepeljivost, otvara nove sukobe, itd. Niko ne voli drsku i grubu osobu, pa je zato poslanik Muhammed, a.s., bio daleko od takvog ponašanja. U suprotnom, njegova misija ne bi bila ostvarena. To je lekcija za nas. Ako smo zaista iskreni vjernici koji žele da žive Islam i da druge ljude pozovu na Pravi put onda moramo biti čisti od grubosti i drskosti. Ako vjernik pozove nekoga u vjeru a taj neko mu uzvrati neprihvatanjem i još mu napravi neku spletku a onda tom vjerniku “pukne film” jasno se vidi da on nije naučio lekciju strpljivosti i da nije upoznat sa metodom da've (misionarstva) Poslanika, a.s., kojeg su znali grubo odbiti, kamenjem i trnjem ga zasuti, a on bi na to kazao: Možda Allah iz njihove kičme izvede potomstvo koje će Allaha obožavati.

6. NEĆEMO MU ZAVIDITI

Zavist je također jedna od najgorih pojava po vjeru čovjeka. U hadisu se kaže da zavist uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.Kada pogledamo zašto ljudi jedni drugima zavide vidjećemo da je to uglavnom zbog materijalnih stvari. I tu se prepoznaje blesavost ljudi koji zavide zbog materije koja je prolazna i za koju će se račun pred Bogom polagati. Kada bi ljudi znali “zavidili” bi onima koji su duhovno bogati, koji lijepo uče Kur'an i postupaju po njemu, koji dijele imetak na Allahovom putu, koji održavaju džamije, itd., uz želju da i oni budu takvi. Za razliku od materijalnog bogatstva, duhovno bogatstvo može steči svaki čovjek ako to želi. Međutim, duhovno bogatstvo nije popularno i privlačno mnogima. Allahova mudrost je da duhovno bogatstvo mogu steči svi koji to žele, ali je i znakovito što ljudima to nije privlačno. Nekako to podsjeća na djelo šejtana koji uljepšava čovjeku ružne stvari, a omrzava dobre stvari. Na primjer, lahko je potrošiti 50 KM na odjevni predmet, a teško je dati isti iznos za održavanje džamije. Ili, lahko je gledati film devedeset minuta, a teško je učiti Kur'an isto toliko vrijeme. Ili, lahko je beskorisno sjediti u kafiću i ispijati kafu, a teško je praktikovati Poslanikov, a.s., jutarnji i večernji zikr. Ili, lahko je izdvojiti novac i otići na more svake godine, a teško je skupiti sredstva i otići na hadž jedanput u životu. Ili, lahko je tražiti mahanu drugome, a teško je analizirati i ispravljati svoje greške. Ili, lahko je vidjeti trn u tuđem oku, a teško je vidjeti balvan u vlastitom. Itd.

Što se tiče bogatstva i materije općenito, pravi vjernik će se truditi da stekne što veće obrazovanje i težiće visokim radnim pozicijama kako bi i u materijalnom smislu bio jak. Međutim, na prvom mjestu biće mu vjera. Njoj će podrediti materiju. To praktično znači da ga posao neće spriječiti da klanja svaki namaz u njegovo prvo vrijeme, da neće poslovati sa kamatom i alkoholom, da neće žuditi za prestižom i ugledom, nego će mu cilj biti da kroz rad doprinese da Allahova riječ bude gornja. U Kur'anu se kaže da su mnogi ljudi radiše samo zato što vole bogatstvo. Prve generacije muslimana su imale bogataše u svojim redovima, ali oni nisu gomilali blago, nego su ga ulagali na Allahovom putu, jer dati novac za Islam ne znači potrošiti ga, nego uložiti u investiciju koja će se mnogorostruko isplatiti i vječno trajati. To je prava trgovina. Muslimani nisu osvajali druge države ne da bi stekli bogatstvo te zemlje i pokorili ljude, nego da bi dostavili Uputu. To je recept za uspjeh i na ovom i na budućemsvijetu.

FORMA SELAMA.

Ono što je također veoma bitno napomenuti jeste da poselamiti nekoga ne znači kazati samo Selam, već najkraće Selam alejk. Samo “selam” kao pozdrav ne znači ništa. Slične nedorečene pozdrave imamo u tzv. međunarodnim pozdravima tipa Dobar dan, koji ne znači ništa, osim konstatacije da je dan dobar, ali ako bi nekome kazali Dobar dan vam želim onda bi to već bio smislen pozdrav. No, Selam alejk ima najpotpunije značenje i smisao budući da je ujedno i dova za čovjeka da bude u okrilju Božijeg mira i na ovom i na budućem svijetu, a ima li nešto bolje što možemo poželjeti?! Esselamu alejkum je najbolji pozdrav i pri susretu i pri odlasku. Nakon njega možemo upotrijebiti i druge pozdrave, kao što je Merhaba, Prijatno, itd. Usput da još napomenem da naš česti pozdrav Allahimanet također nema nikakvo značenje. Umjesto toga pravilno bi bilo kazati Allahu na emanet.

Bio jednom jedan kralj. Čuo je za priču o dvoje ludo zaljubljenih – Lejli i Medžnunu. Saznao je da je Medžnun napustio svoj dotadašnji život u gradu i počeo da živi u pustinji i na poljima. Kralj pozva svoje vezire i vojnike te im naredi da mu dovedu Medžnuna u palatu. Vojnici odoše na polja, pronađoše Medžnuna i dovedoše ga pred kralja. “Zašto si napustio društveni život, ostavio svoj dom a nastanio pećine i pustinje? Kako to da nisi osjetio slast druženja?”, upita kralj. “Ostavio sam svoju rodbinu i prijatelje jer su me krivili zbog ljubavi prema Lejli. Ah, kako bih volio da dođe dan kada će oni vidjeti njenu ljepotu i svi se u nju zaljubiti, i požaliti zbog svih ukora koje mi zbog nje uputiše!”, odgovori Medžnun. Nastavio je pričati i pričati o Lejlinoj ljepoti do te mjere da je i kralj poželio vidjeti Lejlu. Naredio je vojnicima da mu ju dovedu.Vojnici odoše do Lejlinoga plemena, pronađoše je i dovedoše pred kralja. Na kraljevo iznenađenje, Lejla bijaše mršava, crnomanjasta i nimalo lijepa. “Pa ona i nije nešto posebno, sasvim je obična. Moje sluškinje ljepše su od nje. Nema sjaja, niti ljepote”, pomisli kralj. Medžnun, osjetivši kraljeve misli, reče: “Kralju, trebate vidjeti Lejlin sjaj i ljepotu mojim očima. Morate imati Medžnunovo oko kako bi Vam se tajna njene ljepote otkrila.”

Srca su prostorije, a usta brave; jezici su ključevi - stoga neka svaki čovjek čuva ključ svoje tajne.

Ya Rabby ..tebi ruke pružam***

Ya Rabby ..tebi ruke pružam***

NE TUGUJ...

Ne tuguj! Bolest ce proci, nevolja prestati. Grijeh ce Milosnik oprostiti, dug ces vratiti. Zatocenik ca na slobodu izaci, nestali ce se pojaviti. Neposlusnik ce se pokajati, siromah bogat postati.

Ne tuguj! Vidjet ces kako se crni oblaci razilaze, tama rastire, olujni vjetrovi stisavaju i vihori smiruju. Tako ce i tvoji naj...tezi problemi prestati, doci ce spas, zivot ce se stabilizirati, a buducnost biti svijetla.

Ne tuguj! Velika hladovina stiti od zarkog sunca. Zedj se gasi studenom vodom, glad toli slasnim kruhom. Bolne nesanice prestanu sa spokojnim snom, a tezinu boli zamjeni ljepota zdravlja. Stoga, budi strpljiv, i cekaj svoj trenutak.
Ne tuguj! Najveci ljekari su se zbunili, mudraci ostali bespomocni, ucenjaci zastali i pjesnici se zapitali nad cudnovatim i tajnovitim stazama odredjenja i sudbiine.
Sta znamo, mozda je izlaz ispred nas:

"A mozda se zavaravamo s ovim 'mozda'.
Ako ti je dusa tjeskobna,
Ti, ocaju se ne daj!
Covjeku je najblizi spas
Kad mu se srce slama."

Ne Tuguj!!!

Ne Tuguj! Tuga te uznemirava zbog neceg sto se vec desilo, plasi te zbog neceg sto tek treba da se dogodi, i tako te odvraca od sadasnjnosti.

Ne Tuguj! Tuga ti srce steze, lice ti cini namrstenim, ubija duh u tebi i gasi i poslednje iskre nade.
...
Ne Tuguj! Tuga veseli tvoje dusmane, ljuti tvoje prijatelje, raduje zavidnike i mijenja tvoju stvarnost.

Ne Tuguj! Tuga je neprijatelj odredjenja, donosi ocaj, odagnava i porice blagodati.

Ne Tuguj! Tuga je sejtanova rabota, to ocaj je okrutni.
Ona dovodi do oskudice, stalno beznadeznosti, osjecaja izgubljenosti i do neuspjeha.

"Zar grudi tvoje nismo prostornim ucinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleca tvoja tistilo, i spomen na tebe visoko uzdigli! Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! A kad zavrsis, molitvi se predaj i samo se Gospodaru svome obracaj!" (El-Insirah, 1-8)

 Gospodaru naš, podari nam ljubavi prema abdestu, namazu i džematu! Sačuvaj nas dedžalovog iskušenja, društva licemjera i formalnog obavljanja namaza.

              Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu.

            Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْعَالَمِينَ رَبِّ لِلَّهِ الْحَمْدُ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

SJETI SE...

"Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan budi!" (Qur'an7:144)

Sjeti se milosti kojom te je Allah obasuo !

Kada ugledas jutarnje sunce,sjeti se da ono grije  i hiljade unesrecenih zena, a  ti si blagoslovljena.Sjeti se da ono grije i hiljade gladnih zena,a ti zivis u izobilju.Sjeti se da ono grije  i hiljade zarobljenih zena,a ti si sasvim slobodna.Sjeti se da ono grije i hiljade zena koje su zadesile razne bolesti i nedace i koje su ostale bez svoje djece,a ti si zdrava i vesela .

Koliko suza pada niz zenske obraze,koliko je majcinskih srca puno tuge,a ti si sretna i vesela.

I zato velicaj i zahvaljuj Allahu Uzvisenom na njegovoj milosti,zastiti i plemenitosti!

Sjedi i razmisli,ali budi iskrena prema sebi! Pogledaj brojke  i statistike!

Koliko stvari posjedujes,koliko bogatstva u kojim blagodatima uzivas i koliko  ima stvari  kojima se radujes ???

Ljepota,zdravlje,djeca,dom,domovina,svjetlo,vazduh,voda,hrana,lijekovi...

Raduj se !

"Milostinjom kupi dovu ljubavi od potlacenih i siromasnih!"

Džennet je pod majčinim nogama

Jedan dječak od 16 godina otišao je u inonstranstvo,i kada se vratio, čekala ga je njegova majka sa suzama od radosti na aerodromu. Ona ga je tolko jako zagrlila koliko je mogla, jer ga je puno poželjela. U tome joj reče sin : "Majko ja znam, da me puno voliš, ali ti mene osramotiš kad me tako pred svima grliš, kao da sam još malo dijete!" To je majku puno uvrijedil...o, jer je mislila da se njen sin neraduje da je vidi.... ... ... Šest godina kasnije opet ide sin u inonstranstvo, sada ima 21 godinu, ali majka je ipak pošla na aerodrom da ga isprati. Ali ovaj put ga nije zagrlila, nego mu je okrenula leđa i kaže mu uplakana : "Pazi na sebe sine moj". Kad se opet vratio, majka nije bila na aerodromu. Kad je stigao kući vidio je jedno pismo sa buketom cvijeća od njegove majke. Od puno radoznalosti otvorio je pismo i pročita ga skroz. Kada je završio, zaplakao je jako, jer je momentalno njegov najgori trenutak u životu doživio . U pismu piše : "Sine moj, kada sam te prije 6 godine zagrlila ,plakala sam od radosti, ali kada ove redove čitaš ja sam već u kaburu, u jednom sanduku, pošto sam od raka umrla.... Plakala sam kada sam ti okrenula leđa na tvom drugom odlasku, jer nisam htjela da te osramotim ali ipak sam znala , da je to bilo, zadnji put da sam te vidjela .... Ja te puno volim i uvijek ću biti tu u tvojoj blizini... U ljubavi tvoja mama .

  Za čim su plakali drugovi Allahovog Poslanika***

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ispraćao Mu'aza b. Džebela, radijallahu 'anhu, za Jemen. Išao je pored njegove jahalice na kojoj je Mu'az jahao, te ga je savjetovao kako će postupiti kada dođe u Jemen. A potom mu je rekao: "O Mu'aze! Možda se više poslije ove godine nećemo vidjeti! I možda naiđeš nekad pored moga mesdžida i moga kabura...“ Zaplakao je Mu'az radi ovih Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi i znao je njihovo pravo značenje. Znao je da nakon ovog rastanka više neće vidjeti Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Albani, Silsile Sahihe, 2497.)

Termin "plač" je sastavni dio ljudskog života. Uzvišeni Allah nas je stvorio i učinio da se naši životi ispune tugom i radošću. Svi smo mi plakali i nije to sramota, jer je i naš Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, plakao, a on je naš uzor. Onaj koji se hvali da nije plakao neka zna da je plakao onda kada nije znao za sebe u vrijeme kada ga je njegova majka donijela na ovaj dunjaluk, a ljudi se oko njega smijali radujući se njegovom dolasku. S tim da je velika razlika u motivima ljudskog plača. Neki plaču radi uzvišenih i plemenitih stvari dok neki plaču radi stvari koje nas je stid da spomenemo. Zar nije jedan od sedmorice koje će Allah, subhanehu ve te 'ala,  staviti u Svoj hlad na Sudnjem Danu, kada drugoga hlada neće biti: "... čovjek koji se sjeti Allaha u samoći, pa pusti suze ...". (Muttefekun 'alejhi) U sljedećih nekoliko redova, sa Allahovim dopustom, pokušat ću spomenuti primjere i stvari za kojima su plakali Poslanikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugovi, neka je Allah sa njima zadovoljan, jer su oni najbolja generacija. Također ću ovo pokušati povezati sa našim životima i stvarnošću, moleći Allaha da mi olakša. Pa ono što bude ispravno od Allaha je, a ono što bude greška od mene je i prokletog šejtana.

Poslanikova smrt

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se penje na minber i obraća se prisutnim: "Zaista je Allah prepustio robu da izabere između dunjaluka i onoga što je kod Njega...“ ( Buhari, 366.) Pa je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izabrao ono što je kod Allaha. Zaplakao je Ebu Bekr znajući da je spomenuti "rob" u hadisu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je odabrao Allaha i ono što je kod Njega. Također Fatima, njegova kćerka, Allah bio sa njom zadovoljan, plače kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavještava o svojoj smrti. (Buhari, 3624; Muslim, 2450-99.) Nakon Poslanikove,  sallallahu 'alejhi ve sellem, smrti dolazi Ebu Bekr i ulazi kod njegovog tijela, otkriva mu lice, ljubi ga i plače, govoreći: „Iskupio bih te svojim ocem i majkom, Allah ti neće sastaviti između dvije smrti, umro si smrću koja ti je propisana."( Buhari, 1241-1242.) Dragi moj brate i sestro u vjeri, da li okvasiš svoje oko kada se sjetiš smrti najboljeg stvorenja? Ili je njegova pomen kod tebe stvar koja ne zašlužuje "jednu suzu"?

Zahvala na blagodatima

Došao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ubejju sinu Kabovom i obratio mu se: "Zaista mi je Allah naredio da ti proučim suru El-Bejjine!“ Ubej je zapitao: "Allah ti je mene spomenuo sa mojim imenom?“ „Da“, reče Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. (A u predaji kod Tabaranija: "Da, tvojim imenom i rodom u nebeskom skupu.) Kad Ubej to čude zaplaka mnogo. (Buhari, 3809; Muslim, 799-245.) Ibnu Hadžer je rekao: "Zaplakao je radujući se i veseleći se tome ili radi skrušenosti i bojeći se da nije dovoljno zahvalio na blagodatima. (Fethu-Bari) Rekao je Nevevi: "Njegov plač je  plač u radosti i smatranje samog sebe malim i nezaslužnim za tu blagodat i davanjem toga stepena njemu. A pomenuta blagodat biva na dva načina:
●  Zato što je spomenut imenom, te je zbog toga i upitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah ti je mene spomenuo sa mojim imenom ili ti je rekao uči jednom od svojih drugova?“ Pa mu rekao je: „Naprotiv spomenuo te je imenom!“ I sa tim se blagodat prema Ubejju još više uvećala.
●  Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem, učenje sure Ubejju, jer je to velika čast u kojoj niko nije učestovao od ljudi.

Strah od onoga što dolazi poslije smrti

Skupina Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugova dolazi kod 'Amra sina Asovog, radijallahu 'anhu, koji je na samrtnoj postelji. Zaplakao je 'Amr i tako ostao dugo da plače, te je okreno svoje lice zidu. Njegov sin mu reče: "Oče moj! Zar te Poslanik nije obradovao sa tim i tim?“ Okrenuo se prema njemu i rekao mu: "Najbolje što smo pripremili je šehadet; da nema božanstva mimo Allaha i da je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, Njegov poslanik. Ja sam prošao kroz tri životna stanja. Vidio sam sebe kao osobu od koje niko više ne mrzi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i volim da nisam bio u mogućnosti da ga ubijem, jer da sam umro u tom stanju bio bih od stanovnika džehennemske vatre. Nakon što mi je Allah učinio islam u mome srcu došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Pruži ruku da ti dam prisegu?' Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mi je pružio svoju ruku, a potom sam svoju povukao ponovo prema sebi. Poslanik me je upitao: 'Šta je sa tobom o 'Amre?' Odgovorio sam mu: "Hoću da uslovim! Upitao me je: 'Šta hoćeš da usloviš?' Rekao sam: 'Hoću da mi bude oprošteno!' Zatim mi je rekao: 'Zar ne znaš, o 'Amre da islam briše ono što je bilo prije njega i da hidžra briše ono što je bilo prije nje i da hadždž briše ono što je bilo prije njega.' I poslije toga niko mi nije bio draži i poštovaniji od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i nisam bio u mogućnosti da ga u potpunosti poštivam, i kada bi zatražio da ti ga opišem ne bih mogao jer ga nisam mogao u potpunosti gledati, i da sam umro u tome stanju nadao bih se da sam od stanovnika Dženneta. Potom sam obnašao neke funkcije i ne znam svoje stanje u njima. Pa kada umrem neka me ne prati ona koja nariče, niti vatra. A kada me ukopate pospite na mene zemlju, zatim se zadržite dužinu vremena u kojem se zakolje deva i podijeli njeno meso kako bi se privikao na vas i vidio kako ću odgovoriti izaslanicima svoga Gospodara. (Muslim, 121-192.) A da li se mi brinemo o našem prebivalištu na onome Svijetu ili smo zagarantovali sebi Džennet i to ne "opšte stepene", već "specijalne“…

Stanje mog brata

Prenosi Enes sin Malika, radijallahu 'anhu, da je ušao kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je bio na krevetu od „hasure“, ispod glave mu je bio jastuk od kože ispunjen vlaknom. Između Poslanikove kože i kreveta je bila samo njegova odjeća. Ušao je  Omer, radijallahu 'anhu, i kad je to vidio, zaplakao je. On ga upita: "Šta te je rasplakalo o Omere?“  Omer mu reče kroz plač: „Tako mi Allaha, ne plačem, osim zato što znam da si plemenitiji kod Allaha od Kisre i Kajsara. A njih dvojica se rasipaju u onome u čemu se rasipaju od dunjaluka. A ti si, o Allahov Poslaniče, na mjestu na kojem te vidim.“ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu reče: "O Omere, a zar nisi zadovoljan da njima bude Dunjaluk, a nama Ahiret.“ Omer reče: "Svakako da jesam o Allahov Poslaniče.“ On mu reče: "Onda je to tako.“ (Ibnu Madže, hadis hasenu sahih, Albani, Sahihu Edebul-Mufred, 1164/891.) Koliko teških i žalosnih slika svakodnevno vidimo od naše braće? I da li postupimo kao što su to radili naši ispravni prethodnici na koje se često pozivamo? Ako nismo u mogućnosti drugačije, odužimo im se barem "jednom suzom".

Skupljanje dunjaluka

Došao je jedne prilike ashab Muavija b. Ebi Sufjan, radijallahu 'anhuma, da posjeti ashaba Ebu Hašima b. Utbeta, radijallahu 'anhum, koji je bio ostario, te ga je našao da plače. Upitao ga je: "Šta te je rasplakalo? Da li bol koji te uznemirava ili dunjaluk čiji je najbolji dio prošao?“ Ebu Hišam mu odgovori: "Ne, nijedno od tog dvoga! Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je uzeo od mene zavjet i volio bih da sam ga ispoštovao. Rekao mi je: 'Možda ćeš doživjeti imetak koji će se dijeliti između ljudi. Zaista ti je dosta od toga sluga i jahalica na Allahovom putu', međutim doživio sam i „sakupio sam“". (Ibnu Madže, hadisu hasen, Albani, 4103.) Plemeniti ashab Ebu Hašim plače za onim što je "sakupio" od dunjaluka. A koliko je to on „sakupio“, Allah mu se smilovao? I koliko mi treba da plačemo za onim što smo "sakupili"?

Skromnost

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Nije mi koristio ničiji imetak kao imetak Ebu Bekra.“ Kad je Ebu Bekr to čuo zaplakao je i dodao: "Da li ja i moj imetak pripadamo nekome drugom osim tebi o Allahov Poslaniče? (Ibnu Madže, hadis sahih, Albani, Silsile Sahihe, 2718.) Allah se smilovao Ebu Bekru. Udijelio je sav svoj imetak na Allahovom putu i svoju porodicu ostavio Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je opet plakao iz svoje skromnosti. Gdje smo mi od ovih plemeniti postupaka i koliko smo udijelili, te da li imamo ustvari za čime plakati?

Naređivanje dobra

Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ustao i održao hutbu, te između ostalog rekao: „Zaista neka čovjeka ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu ako je zna!“ Zatim je zaplakao Ebu Seid El-Hudri i rekao: "Tako mi Allaha, zaista smo vidjeli stvari i pobojali smo se ljudi.“ (Ibnu Madže, hadis sahih, Albani, Silsile Sahihe, 168.) A mi danas, Allah da nam bude na pomoći, prolazimo pored stvari kao da nas se i ne tiču. I toliko se dodvoravamo ljudima da se bojati za nas, osim onih kojima je se Allah smilovao.

Voljena osoba

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ispraćao Mu'aza b. Džebela, radijallahu 'anhu, za Jemen. Išao je pored njegove jahalice na kojoj je Mu'az jahao, te ga je savjetovao kako će postupiti kada dođe u Jemen. A potom mu je rekao: "O Mu'aze! Možda se više poslije ove godine nećemo vidjeti! I možda naiđeš nekad pored moga mesdžida i moga kabura...“ Zaplakao je Mu'az radi ovih Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi i znao je njihovo pravo značenje. Znao je da nakon ovog rastanka više neće vidjeti Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Albani, Silsile Sahihe, 2497.) A da li mi plačemo za rastankom svojih voljenih osoba ako ih i imamo? Ili možda još i dodamo: „Hvala Allahu kad ode i neću ga zadugo vidjeti.“

Vrelo Havd

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je u vjerodostojnom hadisu opisao svoje vrelo Havd kojeg će imati na Sudnjem Danu, a potom je dodao: "Prvi koji će doći do njega su siromašni Muhadžiri, prljave odjeće i prašnjavih glava, koji ne žene "fine" žene i kojima se ne otvaraju "vrata" (uglednika, vladara i slično).“ Zaplakao je Omer sin Hattabov, radijallahu 'anhu, tako da mu se brada pokvasila, a zatim je rekao: "Ja sam oženio "fine" žene i otvorena su mi vrata. Sigurno neću prati svoju odjeću koja je na mome tijelu sve dok se ne uprlja i neću stavljati ulje na svoju glavu dok se ne upraši.“ (Albani, Silsile Sahihe, 1082.) A šta reći za našu "prljavu" odjeću i ženidbu sa po dvije, tri ili četiri "fine“ žene?

Plač Ensarija

Poznato nam je da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon bitke na Hunejnu podijelio ratni plijen ljudima koji su tek ušli u islam i nije ništa dao Ensarijama. Pa su ga obavijestili da su Ensarije našli nešto u sebi radi toga. Sakupio ih je, pa im se obratio nakon što je spomenuo njihova dobra djela: "O skupino Ensarija! Zar niste zadovoljni da ljudi odu sa ovcama i devama, a da se vi vratite sa Allahovim Poslanikom svojim kućama?“ Kakva je bila reakcija Ensarija? Plač! Da, plač koji im je skvasio brade, popraćen riječima: "Zadovoljni smo sa Allahovim Poslanikom kao "dijelom“ i "udjelom". (Fikhu Sira, hadis sahih, Albani, 396.) Da li smo mi zadovoljni sa Allahom, Njegovim Poslanikom i islamom kao svojim "dijelom" i "udjelom"?

Omerov dvorac

Pričao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, svojim drugovima o svome snu: "Kada sam bio u snu, predočen mi je Džennet, pa sam vidio jedan prelijep dvorac i pored dvorca se abdesti žena. Upitao sam: 'Čiji je ovo dvorac?' Pa mi je rečeno: 'Jednog mladića iz plemena Kurejš, Omera sina Hattaba.' Pa sam se sjetio njegove ljubomore i otišao sam nazad.“ Kad je Omer to čuo, zaplakao je i rekao: "O Allahov Poslaniče, pa zar da budem prema tebi ljubomoran?“ (Buhari, 3242; Muslim, 2394.) Rekao je Ibnu Hadžer: "Možda je plakao radi radosti i želje za tim ili radi skromnosti.“ (Fethul-Bari)

Život kao pješčani sat

Nakon govora Uzvišenog Allaha i govora Njegovih poslanika na čelu s Muhammedom, s.a.v.s., sigurno je da niko nikada nije govorio mudrije, pametnije i pronicljivije od ashaba, r.a. Njihove mudre izreke koje bi izgovorili u trenu, prvo bi bile upamćene, a zatim i zabilježene i prenesene, da bi nadolazeće generacije vjernika o njima razmišljale i iz njih pouke uzimale. Jedan iz plejade naših svijetlih uzora koje svim srcem volimo i nastojimo koračati njihovim stopama, a koji su svojim mudrostima i veličanstvenim mislima ispunili tradicionalnu islamsku literaturu, svakako je i Alija, r.a. O vrlinama i vrijednostima ovog plemenitog ashaba može se govoriti mnogo. Jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., obratio mu se riječima: ''O Alija, zar nisi zadovoljan da mi budeš ono što je Harun bio Musau, a.s., osim što nakon mene nema poslanika?'' (Buhari, 3706., Muslim, 2404.), a u drugom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., javno je posvjedočio da Alija, r.a., voli Allaha i Njegovog Poslanika, a i da Allah i Njegov Poslanik vole njega. (Buhari, 3701., Muslim, 2406) Samo ova dva hadisa i više su nego dovoljna da potvrde visoko mjesto koje je ovaj ashab zauzeo kod Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Pored toga, u vjerodostojnom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je njemu i još deveterici ashaba zagarantirao Džennet. Jedna od mnogobrojnih mudrosti koje je izgovorio ovaj velikan i heroj ummeta, a koja nosi velike pouke i poruke, jesu i njegove sljedeće riječi: ''Ovaj svijet putuje odlazeći, a ahiret se kreće dolazeći, a i jedan i drugi imaju svoje sinove. Vi budite sinovi ahireta i nemojte biti sinovi svijeta ovoga, jer danas su samo djela za koja se račun ne polaže, a sutra je obračun bez mogućnosti da se čine djela.'' (Sahihul-Buhari me'al-Feth, 11/239)

Dunjaluk odlazi, a ahiret dolazi
Svako od nas na različite načine može razmišljati o prolaznosti vlastitog života pa i o prolaznosti svega čime je okružen. Između ostalog, svoj život možemo posmatrati i kao pješčani sat. Zrnca pijeska u gornjem dijelu sata predstavljaju sate, dane, mjesece i godine koje polahko ali sigurno nepovratno istječu u donji dio sata koji možemo nazvati i grobljem naše prošlosti na kojem su zauvijek pokopani dani i godine naših prohujalih života. Kao što svaki pješčani sat radi na isti način, prelaskom pijeska s gornjeg u donji dio, isto tako i životni vijek svakog čovjeka po istom principu nezaustavljivo prolazi i zauvijek nestaje. Tehnički gledano, razlika je samo u količini pijeska koja je stavljena u pješčani sat, odnosno u dužini života koju nam je podario Uzvišeni Stvoritelj, a koja je svakome od nas apsolutna nepoznanica. Svako zrnce pijeska predstavlja dio nas, odnosno našeg tijela i duše koja se osipa i gubi. Onog trenutka kada i zadnje zrnce istekne, naš život se gasi i duša napušta tijelo.
Kao što svaka nova sekunda znači udaljavanje od ovosvjetskog života, isto tako svaki novi trenutak neminovno znači da smo bliži našoj smrti, a samim time i budućem svijetu, tj. ahiretu. O prolaznosti dunjaluka i približavanju ahireta možemo razmišljati i na još jedan nesvakidašnji način. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''...Melek Džibril je dubinu moga srca nadahnuo, da niko od vas neće umrijeti sve dok u potpunosti ne iscrpi (ne pojede) svoju nafaku…'' (Hakim, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahih-tergib, br. 1700) Zamislimo naš život kao određenu količinu hrane koja stoji pred nama. Naša zadaća je da je za neko vrijeme pojedemo do posljednje mrvice. Melek smrti nijednom čovjeku neće uzeti dušu sve dok ne pojede i zadnju mrvicu hrane sa svoje hrpe, a kao i kod primjera pješčanog sata, veličina te hrpe razlikuje se od čovjeka do čovjeka, i niko od ljudi ne zna kolika je ona u stvarnosti. U ovim trenucima neko guta svoje posljednje mrvice i zalogaje, a nečija hrpa je još uvijek pozamašna. Ali opet, jedno je neminovno – sa svakim pojedenim zalogajom bliži smo svome dunjalučkom kraju, a prvi zalogaj hrane koji smo pojeli, kao i prvi gutljaj vode koji smo popili nakon dolaska na ovaj svijet, nisu bili ništa drugo do početak našeg sumornog putovanja ka nestanku.

Sinovi dunjaluka i ahireta
Neki muslimani su kroz historiju islama pogrešno razumijevali preporuku da budu sinovi ahireta, a da ne budu sinovi dunjaluka. Smatrali su da to podrazumijeva odricanje od svih ovosvjetskih ukrasa i uživanja, te su se zbog svoje pogrešne interpretacije šerijatskih tekstova koji govore o skromnosti i asketizmu odricali svega što je na ovom svijetu ugodno i lijepo, namjerno se izlažući siromaštvu ili vrlo oskudnom životu, što ih je često dovodilo u jako nezahvalne, pa čak i ponižavajuće situacije. Recimo, nisu željeli imati nikakav imetak pa su prosili od ljudi, oblačili  vrlo mizernu i grubu odjeću itd., sve s ciljem da pokažu kako im dunjaluk ne znači ništa, te da su njihove ambicije i težnje usmjerene ka ahiretu. Ovakvo razmišljanje svakako je pogrešno. U kontekstu nošenja lijepe i ugodne odjeće, Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ''Uistinu Allah voli da se tragovi Njegove blagodati vide na Njegovom robu.'' (Tirmizi, br. 2819, od Amra b. Šuajba, on od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, r.a.) Isto tako, imam Šafija je o lijepoj odjeći u stihovima rekao:

Na odjeću svoju pazi, jer je odjeća
Ponos, čast i ukras, svakog čovjeka

Iz ''skromnosti'' nemoj, dronjke nositi
Jer Allah dobro zna, sve što kriješ u sebi

Tebi škoditi neće, nova odjeća
Ako se Allaha bojiš, i kloniš se zabrana

A pohabana odjeća, ti neće povećati
Ugled kod Allaha, grješnik vel'ki budeš li.

(Divan imama Šafije, valorizator Abdurrahman El-Mustavi str. 106. U djelu Nuzhetul-medžalis ve muntehabun-nefais 1/122,  ovi stihovi se pripisuju Imamu Maliku rahimehullah)

A ko su onda ''sinovi dunjaluka''? Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Uistinu Allah mrzi svakog umišljenog i oholog čovjeka, koji se hvališe, šepuri i koji mnogo galami na pijaci. Preko noći je lešina, a preko dana magarac. Vrlo dobro poznaje sve što je vezano za ovaj svijet – dunjaluk, a potpuni je neznalica kada se radi o nečemu što je vezano za budući svijet – ahiret.'' (Ibn Hibban, 72.) Ovaj hadis možda bolje od svih drugih demistificira notorne dunjalučare, odnosno vrstu ljudi za koje se može reći da su istinski sinovi dunjaluka. Vodeći se parametrima spomenutim u ovom hadisu, s lahkoćom ćemo među našim poznanicima, komšijama, kolegama, ili čak pripadnicima naše uže ili šire rodbine, a nažalost ponekad i u sebi samima, locirati i prepoznati one koji u potpunosti zaslužuju da se nazovu sinovima dunjaluka. Te osobe su ohole i uobražene, sklone su samohvali i bezgraničnom egoizmu, a galama im je glavno oružje u situacijama kada ostanu bez argumenata prilikom opravdavanja svoga spornog ponašanja ili pogrešnog vjerovanja. Za ostvarivanje ovosvjetskih koristi ne žale ni truda ni vremena, niti mnogo vode brigu o tome da li je imetak koji stječu halal ili haram porijekla. U bjesomučnoj utrci za materijalnim dobrima spremni su i na maksimalno samoizrabljivanje, koje je često potpuno bespotrebno i suvišno. Iako mnogi od njih imaju uredna mjesečna primanja i dovoljno imetka da ostatak života žive i više nego solidno, to ih ne sprečava da preko dana rade ''k'o magarci'', a nakon silnog umora navečer spavaju ''k'o zaklani''. Magarci – jer po danu stalno vuku, tegle i bespoštedno rade, a lešina – jer preko noći od silnoga umora, uz hropac i hrkanje, spavaju tako čvrsto da izgledaju poput mrtvaca. Novi dan za njih znači i novu potragu za bogatstvom i imetkom, i tako sve do kraja života. Ovakav životni tempo ih udaljava i od Allaha i od vlastite porodice, te gube i obitelj i prijatelje. O stvarima dunjaluka znaju gotovo sve, a o vjeri gotovo ništa. O njima je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja rekao: ''Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni'' (Er-Rum, 7).

Opisujući sinove dunjaluka, Hasan el-Basri je rekao: ''Tako mi Allaha, neki od njih (zaljubljenika u ovaj svijet) su u pogledu dunjaluka postali toliko profesionalni, da će na svome noktu prevrnuti srebrenjak i odmah ti reći koliko je težak, međutim, u isto vrijeme taj isti čovjek ni namaz ne zna obaviti.'' (Tefsir Ibn Kesir, 6/305) Ovakvi u svako doba dana i noći vrlo dobro znaju kako zaraditi novu marku, ili kako sačuvati onu već zarađenu, međutim, ako ih upitamo zašto u njihovim životima nema mjesta barem za farzove – stroge islamske dužnosti koje je obavezan izvršavati svaki musliman, sleći će ramenima i stereotipno zaključiti ''kako nemaju vremena'' ili kako ''neko mora i raditi, i kako se ne mogu svi samo moliti Bogu''. Kako onda razlikovati sinove dunjaluka od sinova ahireta? Iako odgovor na ovo pitanje može biti opširan i detaljan, isto tako se na njega može dati jako kratak odgovor. Naime, svako onaj ko zbog dunjaluka i imetka bude zapostavljao svoje obaveze prema Allahu i uz to bude činio ono što je Uzvišeni Allah strogo zabranio, takav bez sumnje spada u sinove dunjaluka. S druge strane, svako onaj ko se maksimalno bude trudio da izvršava ono što mu je Allah stavio u obavezu, a uz to se također bude trudio da se kloni Njegovih zabrana, bude se kajao zbog počinjenih grijeha i stalno od Allaha tražio oprosta, takav je uz Allahovu pomoć od sinova ahireta, bez obzira što uživa u mnogim ovosvjetskim ukrasima koje šerijat nije zabranio. Takvom neće škoditi imetak ni materijalna dobra koja posjeduje jer su mu ona samo sredstvo kojim se služi da na ovome svijetu živi lijepo i ugodno, te da njima pomaže Allahovu vjeru i siromašne. O takvome je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Divan li je lijep (halal) imetak u rukama dobrog čovjeka.'' (Ahmed, 4/197, Hakim 2/3, br. 2183 i drugi, od Amra b. El-Asa, radijallahu anhu. Šejh Albani kaže da je vjerodostojan po kriterijima imama Muslima. Vidjeti: Ed-Daife, 5/41)

Danas djela bez obračuna, a sutra obračun bez djela
U kontekstu trećeg dijela mudrosti koju nam je ostavio Alija, r.a., navodimo dva hadisa. Prvi se odnosi na činjenicu da ljudi na ovom svijetu mogu činiti šta im je volja, i da na dunjaluku ne mogu istinski biti niti nagrađeni niti kažnjeni zbog (ne)djela koja su učinili, već je konačni obračun uz nagradu ili kaznu za učinjeno rezerviran za ahiret. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Došao je Džibril i rekao mi: Muhammede..., i radi šta hoćeš a prema onome što si radio bit ćeš nagrađen ili kažnjen…'' (Taberani u El-Evsat, br. 4278, od Alije, r.a. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha, br. 831)

A što se tiče činjenice da nakon smrti čovjeka očekuje samo obračun bez mogućnosti da učini ijedno dobro djelo, korisno je spomenuti sljedeći hadis: Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike prošao pored jednog kabura i upitao ko je u njemu pokopan. Kada su mu odgovorili o kome se radi, Poslanik, s.a.v.s., reče: ''Dva rekata namaza bila bi mu draža od ostatka dunjaluka na kojem živite.'' (Taberani u El-Evsat, br. 920)

Biserje mudrosti koje nam u naslijeđe ostaviše naši ispravni prethodnici razasuto je svuda oko nas. Ono se uglavnom nalazi u klasičnoj islamskoj literaturi, a nalazimo ga i na jeziku naših uvaženih i cijenjenih učenjaka i daija koji nam ga besplatno nude. Ono ne košta ništa i jedva čeka da ga neko od nas pokupi. Ali to biserje nije dovoljno samo uzeti i onda ga pohraniti negdje duboko u seharu naših sjećanja, i svaki put kada ga nanovo čujemo zaključiti kako smo ga čuli stotinu puta. Tim biserjem treba se i okititi, te praktično u život sprovoditi ono što su nam preporučili i savjetovali oni koji su nas pretekli u dobru i bogobojaznosti. Tek tada će ono zablistati svojim punim sjajem i bez daha ostavljati sve one koji ga gledaju. U suprotnom, mudre izreke i savjeti koje smo negdje pokupili, ličiti će na skupocjenu bisernu ogrlicu bačenu na dno okeana, koju nikada niko iz mulja neće izvaditi, niti će se ikada iko imati priliku diviti njenoj izvanrednoj ljepoti, sjaju i zasljepljujućem blještavilu koje u nju svojom vještinom ugradiše njeni kreatori i nenadmašni majstori svog plemenitog i časnog zanata. 

Ibn Mes'ud r.a. je govorio:

''Kreni na put da učiš ili da podučavaš. Radi nečeg drugog nemoj putovati, jer ćeš naći ili neznanje ili neznalicu. Uistinu, meleki prostiru svoja krila onome ko je krenuo da uči, iz zadovoljstva time što čini.'' 

Došao je halifa Sulejman ibn Abdul-Melik u Medinu i pitao da li ima neko ko je zapamtio neke od ashaba, da priča o tom mubarek vremenu. Rekli su mu da ima čovjek po imenu Ebu Hazim. Onda je naredio da ga zovnu i dovedu kod halife. Kad je Ebu Hazim došao, halifa ga je upitao: ''Kakvo je to ponašanje i kakva je to nezainteresiranost?'' On je odgovorio: ''Ne znam o čemu govoriš, vođo vjernika!'' Halifa mu reče: ''Pa cijela Medina je izašla da me dočeka osim tebe.'' Ebu Hazim mu reče: ''Zar između mene i tebe ima nešto posebno što bi me izvelo iz kuće da te dočekam?'' ''U pravu si'', odgovori halifa. ''A reci mi, Ebu Hazime, zašto mi mrzimo smrt?'' On odgovori: ''Zato što ste cijelog života gradili vaš dunjaluk, a rušili Ahiret, pa vam se ne ide iz sagrađenog u porušeno.'' ''Istinu si rekao'', odgovori halifa. ''A reci mi kako izgleda povratak Allahu?'' ''Što se tiče dobročinitelja, njihov povratak i susret sa Allahom je kao povratak čovjeka koji je dugo vremena bio odsutan od svoje porodice, pa im se onda vratio srećan i zadovoljan, a što se tiče grješnika, njegov povratak Allahu je kao povratak odbjeglog roba ili sluge koji je u silnom strahu da ne bude kažnjen zbog onoga što je učinio'', reče Ebu Hazim. Nakon tih riječi halifa Sulejman je zaplakao i rekao: ''Teško nama, da nam je samo znati šta nas čeka kod Allaha!'' Učenjak mu reče: ''Obrati se Allahovoj Knjizi i saznat ćeš šta te čeka. Allah, s.v.t., je objavio: Čestiti će sigurno u Džennet, a grješnici sigurno u Džehennem.'' (Infitar, 13.-14.) ''A gdje je Allahova milost?'', upita halifa. Ebu Hazim mu reče: ''Blizu dobročinitelja'' (A'raf, 56.) Halifa ponovo upita: ''A koji čovjek je najpametniji?'' On odgovori: ''Onaj ko nauči mudrost i znanje i koji druge ljude tome podučava.'' ''A ko je najgluplji čovjek?'', opet upita halifa. Ebu Hazim odgovori: ''Onaj ko svoju dušu preda strastima drugog čovjeka koji je zulumćar, i tako proda svoj Ahiret zbog tuđeg dunjaluka.'' ''A šta kažeš o našoj vladavini i općenito o našem stanju?'' Ebu Hazim reče: ''Zaista su se ljudi silom domogli vlasti, bez pitanja i savjetovanja sa muslimanima, i bez jedinstvenog stava i odluke po tom pitanju, pa su prolili nevinu ljudsku krv boreći se za svoje dunjalučke ciljeve, i na kraju otputovali sa dunjaluka. Eh, da nam je znati šta će kazati na Sudnjem danu, i šta će njima biti rečeno, zbog onoga što su uradili.'' (Minhadžul-Kasidin, Ibn Kudame el-Makdisi)

NEMOJ DA TI BUDE ŽAO!***

NEMOJ DA TI BUDE ŽAO!***

Završi ono što si započeo, nemoj da ti bude žao kad budeš greške mladosti ispraviti htio a vremena ne budeš imao. Odgajaj na vrijeme djecu, upiši ih na vjeronauku  u mekteb, razgovaraj s njima o svemu kao sa prijateljima, nemoj da ti bude žao ako okasniš u tome pa se djeca od tebe otuđe a ti budeš žudio s njima besjediti a oni ti kao tuđinu leđa okrenu.  Šalji ih u školu, nemoj se bojati da se zadužiš kreditom jer je ulaganje u dječije obrazovanje nimet, nemoj da ti bude žao kada visoko obrazovano dijete tvog prijatelja bude tvoje sa visine gledao.

Voli džemat, gledaj priajteljskim očima svoga imama, cijeni svoje džematlije i islamsku zajednicu, nemoj da ti bude žao kada sva tvoja rodbina bude namaz klanjala a ti ni znanja ni volje ne budeš imao da ih slijediš i dio džemata budeš. Nemoj bježati od ljudi, ne izbjegavaj pomoći onoga ko od tebe pomoći išće, nemoj da ti bude žao kada i ti na niske grane padneš pa ti okolina leđa okrene.

Čuvaj svoje roditelje, razgovaraj sa njima razgovorom najboljih prijatelja, nemoj da ti bude žao kada umru pa ti tek tada uvidiš i shvatiš koga si ustvari imao.

Cijeni svoju suprugu i poštuj svoga muža, nemoj da ti bude žao kada sutra sam(a) ostaneš pa da tek tada uvidiš i shvatiš da si u kući pravog prijatelja(ljicu imao(la).

Upamet!

FINO PREZIME

FINO PREZIME

Bio jedan pa nešto sa školom a nešto sa štelom uspio pa dogur'o (po)visoko. Kad je zasjeo gdje se popeo, zadovoljno odhukn'o, ogled'o se u ogledalu i podig'o glavu naviše da vidi morel se više još malkice popeti. Zovn'o je on svoje savjetnike i priupit'o ih za savjet. Prvi kojeg je najviše slušao i eglenu mu begenis'o nasavjetova ga da malo skrati prezime. Veli on, prezime ti je brate dugo a u sebi ima previše vjere. Izbaci iz prezimena riječ hadži i hafiz.

 Plaho se onom sa velikom školom svidio ovaj savjet  pa nama oš'o u općinu i uložio zahtjev za promjenu prezimena.

Govori se da ovaj gore navedeni nije jedini bosanski slučaj gdje se promijenilo dugačko, previše vjersko i prezime koje tukne na Bosnu i Bošnjaštvo. Kazuju da je toga hejbe među našima dole i našima gore u iseljeništvu. Bilesi Bošnjaci ne samo da mijenjaju prezimena već kastile i imena nagrđuju i zamjenjuju.

Upamet!

DANAS JE BOLJE NEGO SUTRA***

DANAS JE BOLJE NEGO SUTRA***

Allah kaže: فَهَلْ يَنظُرُونَ إِلَّا السَّاعَةَ أَن تَأْتِيَهُم بَغْتَةً ۖ فَقَدْ جَاءَ أَشْرَاطُهَا »Zar oni čekaju da im Čas iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu»! (Muhamed, 18. ajet).

Eto, neki ljudi govore da smo u slabostima i lošem adabu i stanju dostigli dno. Da bi potkrijepili svoje tvrdnje oni navode:

• Nestalo je sreće i rahatluka, mada se puno pjeva i slušaju muzičke stanice, gleda i prati humor na televiziji i posjećuju različite muzičke priredbe i koncerti. Vele da niko više nije razdragan i veseo. Ljudi su se povukli u sebe pa je većina naroda u nekoj zamišljenosti i behutu.

• Propadaju preduzeća, narod ostaje bez posla pa se sirotinja boji neimaštinje i gladi.

• Naviklo se na uredan, sređen i bezbrižan život a crne vijesti dolaze o stalnim poskupljenjima goriva, hrane i ogrjeva. Ljudi se boje nestašica.

• Haraju ratovi, zemljotresi, poplave, neizlječive bolesti i nekada bezazlene boleštinje poput obične gripe od koje narod masovno umire.

• Bogataši haraju svijetom i gomilaju bogastvo a vlasti su ćorave i ne vide  kako se sirotinja  zlopati i iskorištva.

• Mediji niču kao gljive poslije kiše. Malo je novina, televizijskih kuća i radio stanica da ne žive od harama. Eto i neke »TV KUĆE« koje kao prave ramazanski program, (iz)daju svoj prostor i termine raznoraznim astrolozima, sihirbazima i proricateljima da djeluju i zaglupljuju narod.

Postavlja se pitanje da li smo baš dostigli egzistencijalno, ljudsko i moralno dno!? Ne bih baš rekao da smo na dnu. Trend pokvarenosti se nastavlja a padanje i propadanje se ubrzava. Ova godina je gora od prošle, a slijedeća će biti gora od ove godine u kojoj živimo.

Vjerujem da ste zabrinuti za sebe, svoje najmilije i okruženje u kojem živite. Ubijeđen sam da ste bar jednom čuli i razmišljali o nekom od predznaka smaka svijeta ili ste sve te predznake sami iščitavali. Evo ja sam ponavljao lekciju pa i vama dragi moji preporučujem da se još jednom podsjetimo na male predznake:

• Nagla i masovna pojava pisanih djela, brošura, knjiga. 
• Kad dijete bude najveća nesreća i mora. 
• Kad kiša bude pusta želja. 
• Pojava automobila! Ovo je zanimljiv nagovještaj Poslanika, s.a.v.s, koji kaže:»U zadnjim generacijama moga ummeta ljudi će se voziti na svjetlima poput jahalica i stizati na njima do vrata mesdžida, a njihove žene će biti oskudno odjevene»! (Bilježe ga Ibnu Hibban i el-Hakim u el-Mustedreku). 

•  Pojava luksuza i raskošna života u islamskom ummetu. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Kad moj ummet bude hodao oholo i uobraženo i kad ih budu služili Perzijanci i Rimljani, tada će najlošiji upravljati dobrima»! (et-Tirmizij od Ibnu Omera, a spominje ga i el-Albani među ispravnim pod brojem 956).

• Kad se budu poštovali pokvarenjaci, a ponižavali pošteni!

• Kad se čovjeku bude govorilo:»Kako je građen, kako dobro izgleda, kako je pametan», a u njegovom srcu neće biti ni trun imana. (Muttefekun alejhi. El-Buhari, Muslim, Ahmed, et-Tirmizijj i Ibnu Madžeh od Huzejfeta, r.a.).

• Kad se zbog mnogih iskušenja bude priželjivala smrt. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Neće nastupiti kijametski dan dok čovjek ne bude prolazio pored kabura drugog čovjeka i govorio:»Kamo sreće da sam na tvome mjestu»! (Bilježi ga el-Buhari u svojoj zbirki u poglavlju o iskušenjima od Ebu Hurejreta, kao i Muslim u poglavlju o iskušenjima).

• Neobraćanje pažnje na halal rizk. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Doći će takvo vrijeme kad čovjek uopšte neće paziti je li mu šta halal ili haram»! (el-Buhari i en-Nesai od Ebu Hurejreta, r.a.).

• Kad se ljudi počnu međusobno ubijati bez ikakva cilja. «Tako mi Allaha, doći će vrijeme kad ubica neće znati zašto ubija, a ni ubijeni zašto je ubijen»! (Muslim od Ebu Hurejreta).

Upamet