"POMOZIMO SAFETU DALJCU JER MOŽDA ĆE SUTRA I NAŠEM SRCU BITI POTREBNA NEĆIJA POMOĆ"

Koronarna arterijska bolest (engl. coronary artery disease) ili ishemijska bolest srca ili koronarna bolest je naziv za grupu bolesti srcakoje nastaju usled smanjenog protoka krvi kroz srčane arterije. Najčešći uzrok smanjenog protoka je ateroskleroza. Kao posledica ove bolesti javlja se koronarna insuficijencija, odnosno otežano snabdevanje srčanog mišića kiseonikom.

Oblici koronarne bolesti

• Stabilna angina pektoris (lat. angina pectoris)
• Akutni koronarni sindrom, koji čini:
  • Nestabilna angina pektoris
  • Akutni infarkt miokarda
• Iznenadna srčana smrt
• Srčana insuficijencija
• Poremećaji srčanog ritma (aritmija)
• Asimptomatična koronarna arterijska bolest, ishemija srca bez simptoma

• Uzrok i mehanizam nastanka

  Najčešći uzrok koronarne arterijske bolesti je ateroskleroza srčanih arterija. Može se slobodno reći da je koronarna bolest manifastacija ateroskleroze u srčanim arterijama. Kod ateroskleroze dolazi do stvaranja fibroznog (ateromatoznog) plaka i nagomilavanja masnoća-holesterola, LDL lipoproteina itd. ispod njegove površine, tako da se postepeno smanjuje lumen krvnog suda. Suženje koronarnih arterija od 50-75% je već značajno, dok je suženje preko 75% obično povezano sa anginom pektoris.
  Tromboza takođe može dovesti do smanjenja lumena krvnog suda ili potpune okluzije (potpunog zatvaranja lumena) srčanih arterija. Najčešće se javlja usled pucanja aterosklerotskog plaka i oslobađanja trombogenog materijala, koji dovodi do agregacije trombocita i pojave tromboze. Tada može doći do kritične stenoze, smanjenja lumena srčanih arterija za 75-99% kada se iscrpljuju sve mogućnosti za kompenzaciju srčane cirkulacije. Suženje (stenoza) od 100% je potpuno zapušenje srčanih arterija. Tada se javlja akutni koronarni sindrom(nestabilna angina i akutni infarkt miokarda).
  Grčevi (spazmi) srčanih arterija takođe mogu dovesti do suženja njihovog lumena i pojave simptoma koronarne bolesti srca npr. Princmetalova angina.
  Retki uzroci koronarne bolesti srca su: embolije (tromboembolije, embolije izazvane endokarditisom), vaskulitisi (nodozni panarteritis, Takajaši arteritis, Kavasakijeva bolest, Sifilis itd.).Disekcija aorte u ushodnom delu aorte takođe može dovesti do zatvaranja krvnih sudova srca.
  
  Zastoj protoka krvi kroz srčane arterije pokreće ishemijsku kaskadu. Dolazi do aktiviranja anaerobnih procesa dobijanja energija kao npr. glikoliza, što vodi stvaranju mlečne kiseline(laktat), koji može izazvati regionalnu acidozu. Zbog smanjenog snabdevanja kiseonikom i pojave hipoksije i acidoze kontraktilnost srčanog mišića se smanjuje, povećavaja pritisak u njemu, što ga dodatno opterećuje. Takođe dolzi do aktivacije simpatikusa, koji izaziva povećanje perifernog otpora (pritiska krvi), srčane frekvence i snage, čime potrebe srca zakiseonikom dodatno rastu. Usled pomenutih uzroka pojedine srčane ćelije i delovi povratno ispadaju iz funkice (uspavani miokard, engl. hibernating myocardium), a ako ishemija potraje duže javlja se i izumiranje srčanih ćelija što se manifestuje kao akutni infarkt miokarda.

Težina koronarne bolesti srca je prema svom glavnom kriterujumu angini pektoris prema klasifikaciju kanadskog udruženja za kardiovaskularne bolesti podeljena na 4 stepena težine.

Simptomi

Kanadska klasifikacija angine pektoris
Stepen težine	Opis	Primer
I	Pri normalnom naporu se ne javlja angina, javlja se samo pri teškom naporu.
II	Angina se javlja pri naporu.	Tegobe kod penjanja uz stepenice ili hodanja uzbrdo.
III	Angina se javlja pri minimalnom naporu.	Tegobe u toku obavljanja svakodnevnih kućnih poslova
IV	Anginozni napadi se javljaju pri minimalnom naporu, ali takođe u mirovanju.	Tegobe se mogu javiti i u mirovanju

Lokalizacija anginoznog bola na prednjoj strani tela

Najčešći i vodeći simptom ove grupe bolesti je angina pektoris. Ovaj pojam označava napade bola u predelu srednjeg dela grudnog koša-prekordijalno (retrosternalno), ređe isključivo na levoj ili desnoj polovini grudnog koša ili abdominalno. Bol je obično tupog karaktera, u vidu pritiska, stezanja može se javiti i u vidu pečenja ili jakog intenzivnog bola. Često se bol širi u levu, ređe desnu ruku, vrat, donju vilicu, leđa i stomak. Bol je obično praćen osećanjem straha, preznojavanjem... Tegobe i bolovi se javljaju pri naporu, stresu, uzbuđenju i obično prolaze se prestankom napora, kad se pacijent smiri. Dužina trajanja bolova je vrlo bitna. Anginozni bolovi ne traju duže od 5-10 minuta, i prestaju obično kad se oboleli smiri ili izme lekove. Ukoliko bolovi traju duže od 20 minuta moguće je da se radi o infarktu.

Međutim nekada (u otprilike 30% slučajeva) se anginozni bolovi uopšte ne moraju javiti, već simptomi u vidu nesvestice, gubitka svesti (sinkopa),vrtoglavice, zujanja u ušima, dezorijentisanosti...

Često koronarna bolest srca ne dovodi nidokakvih simptoma i slučajno se pregledom može otkriti.

"POMOZIMO SAFETU DALJCU JER MOŽDA ĆE SUTRA I NAŠEM SRCU BITI POTREBNA NEĆIJA POMOĆ"

Molim sve ljude dobre volje da svoje uplate mogu slati na žiro raćun:

• Safet Daljac
  BANKA OTP-Petrinja, R Hrvatska
  IBAN HR6124070003205244257
  BA A00039233
• To je račun za kune i za eure,a druge valute ne mogu*
  
  
  Zato, braćo i sestre, tražimo opskrbu u sadaci i ne škrtarimo u našim imecima u pogledu Allahovih, dželle še'nuhu, propisa, jer je Allah Onaj Koji obilno daje! Ako ne budemo davali, ni On nama neće dati! U svim Allahovim, subahenhu ve te'ala, blagodatima imaju i drugi svoj hakk (pravo), pa onaj ko svoje pravo ustupi drugome, njemu će biti povećano njegovo pravo, a onaj ko drugome uskrati njegovo pravo i njemu će biti uskraćena njegova prava. 

  
  

  Sadaka je zaštita, pa neka su sretni oni koji pomažu drugima! Zato jačajmo naš iman i štitimo se sadakom, zaštitimo imetke zekatom i otklonimo talase nevolja dovama! Dajimo sadaku, jer onaj ko daje sadaku, on trguje sa Allahom, a onaj ko s Njim trguje sigurno je na dobitku!

  
  

  Gdje su oni koji trguju sadakom, gdje su oni koji daju da bi dobili, gdje su oni koji čiste svoje imetke kroz zekat i gdje su oni koji žele trgovinu s Allahom? To su oni koji razumiju 261. ajet Sure El-Bekare: 

  مَّثَلُ الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنبُلَةٍ مِّئَةُ حَبَّةٍ وَاللّهُ يُضَاعِفُ لِمَن يَشَاءُ وَاللّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ 

  Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu sliče onome koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna. 

  
  

  Oni koji na islamski način trguju sa Allahom, subhanehu ve te'ala, tj. oni koji daju sadaku, koji čiste imetak kroz zekat i koji troše imetke na Allahovu putu, oni će imati dobit i više od sedam stotina puta, a na dunjaluku nema banke ili pojedinca koji mogu i žele dati toliku halal dobit!

  
  

  Sadakom se, braćo i sestre, trebamo pripremati za Sudnji dan, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija: 

  عَنْ عَدِى بْنِ حَاتِمَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "مَا مِنْكُمْ مِنْ أَحَدٍٍ إِلاَّ سَيُكَلِّمُهُ اللهُ لَيْسَ بَيْنَهُ وَبَيْنَهُ تَرْجُمَانٌ، فَيَنْظُرُ أَيْمَنَ مِنْهُ فَلاَ يَرىَ إِلاَّ مَا قَدَّمَ، فَيَنْظُرُ أَشْأَمَ مِنْهُ فَلاَ يَرىَ إِلاَّ مَا قَدَّمَ، فَيَنْظُرُ بَيْنَ يَدَيْهِ فَلاَ يَرىَ إِلاَّ النَّارَ تِلْقَاءَ وَجْهِهِ، فَاتَّقُوا النَّارَ وَلَوْ بِشِقِّ تَمْرَةٍ." (البخاري)

  Prenosi Adi ibn Hatim, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: Nema nikoga od vas, a da sa njim neće razgovarati Allah, a između njih neće biti posrednika, pa će pogledati na svoju desnu stranu i neće vidjeti ništa, osim ono što je pripremio, pa će pogledati na svoju lijevu stranu i neće vidjeti ništa, osim ono što je pripremio i pogledat će ispred sebe i vidjet će samo pred svojim licem vatru, pa se čuvajte vatre makar s pola hurme! (Buharija)

  
  

  Kada je Sufjan Es-Sevri, ugledao siromaha koji je došao da prosi na njegovim vratima, obradovao se i rekao: "Dobro mi došao onaj koji će očistiti moje grijehe!" A El-Fudajl ibn Ijjad je imao običaj reći: "Kako su prosjaci samo dobri ljudi!? Oni nose naše opskrbe ka ahiretu bez ikakve naknade za to! Nose ih sve dok ih ne stave na vagu pred Uzvišenim Allahom!"

  Braćo i sestre, budimo od onih koji daju sadaku, izvršavajmo sve naše obaveze, natječimo se u dobru i pripremajmo se za Dan polaganja računa, kada će se gledati samo dobra djela!
  

  
  

  Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji slijede sunnet Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, da nas učini od onih koji daju sadaku i druge podstiču na to, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!

  
  

Zelite li nekome reci koliko ga volite...koliko vam znaci...recite mu danas...zelite da usrecite nekoga kome zelite puno dobra...ucinite to danas...mozda zelite nekome darovati cvijet...darujte ga danas sa ljubavlju...bit cemo veoma sretni naucimo li dijeliti srecu sa svima koje poznajemo...ispunimo srca sa ljubavlju...i poklonite svoj osmijeh dragom prijatelju,nani, sestri, bratu, slucajnom prolazniku...jer osmijeh traje samo trenutak... a u sjecanju moze vjecno ostati...zivjeti sa osmijehom na licu je ipak najljepse...ne stoji nista,a cini cudesa...

Covjek treba da pokaze kako ima srca, treba da bude plemenit zeli li da nadje svoj mir...samo ako je takav, onda moze koristiti drugima...mozda cete se zapitati , kako biti plemenit prema onima koji to ne znaju cijeniti ? Tada se sjeti ovih nekoliko redaka...

- u svakom covjeku lezi dragulj koji je zatrpan blatom zivota...

- gledajmo ljude kakve bismo ih voljeli vidjeti i oni ce takvi postati...

- na tebi je da pronadjes taj dragulj, to dobro u covjeku...

Selamim vas !

POREMEĆAJ SISTEMA VRIJEDNOSTI***

„Mi covjeka stvaramo u skladu najljepšem,

zatim cemo ga u najnakazniji lik vratiti,

samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela cinili...!“

(Kur'an, sura Et-Tin, 4-6. ajet)

 Allah, dž.š., je stvorio ljude i On najbolje zna njihovu prirodu, njihove potrebe, put kojim trebaju hoditi i ciljeve koje trebaju postici. Zato im je poslao Poslanika, s.a.v.s., da im za svoga života licno pokaže kako treba živjeti na ispravan nacin, te Objavu, koja ce im dok god postoji svijet pokazivati kako mogu biti sretni i zadovoljni i na ovom i na onom svijetu. Ukoliko ljudi budu živjeli u skladu sa tim uputama, bit ce u najljepšem skladu i dosegnut ce neslucene visine, a ukoliko ih zapostave, bit ce najgora stvorenja i srozat ce se do najnižih moralnih nizina, jadni i prezreni.

Primjer moralnog i duhovnog srozavanja covjeka imamo na današnjem Zapadu, gdje je evidentno da se covjek sve više otuduje od svoje prirode, odnosno, sve manje živi kao covjek a sve više se ponaša poput životinje. Naime, Zapad je, bez sumnje, pomogao naucno-tehnološkom napretku i zadužio covjecanstvo. Medutim, taj napredak je ipak jednostran i manjkav, jer svu pažnju usmjerava ka materijalnom a zapostavlja važniju dimenziju covjeka, tj. njegov duh. Kao što ptica ne može letjeti bez oba krila, tako i covjecanstvo ne može istinski ici naprijed bez obracanja pažnje i na duh i na materiju.

Ono što mnogi psiholozi i sociolozi uvidaju jeste da je covjek na Zapadu postigao materijalno blagostanje, ali, nažalost, nije postigao i srecu i duševno zadovoljstvo. Zato ne cude npr. rezultati ankete provedene medu 1000 britanskih žena starosti 20-35 godina, prema kojima je cak 51% njih reklo „da ih hvata dosada i beznadežnost kada razmišljaju o buducnosti”, njih 20% je reklo 'da su posljednji put iskreno bile sretne prije pola godine ili još više”, a svaka peta se lijecila od klinicke depresije. Govoreci o rezultatima poremecenog sistema vrijednosti, Fromm kaže: „Ovo otudenje i automatizacija vode ka stalno pojacanoj nenormalnosti. Život nema smisla, nema radosti, nema vjerovanja, nema realnosti...“

Jedno od najzanacjnijih sredstava koji pomažu otudenju savremenog covjeka od samog sebe jesu mediji, narocito televizija i internet. Ako se uzme u obzir ono što se svakodnevno nudi na televiziji poput nasilja, rušenja svih moralnih vrijednosti i odavanja strastima, te da prema UNESCO-voj studiji '93% školaraca u 23 zemlje 50% svog slobodnog vremena provodi ispred televizije”, onda nam postaje jasnije koliko razorno tv programi djeluju na mlade djecije duše. Zato psiholozi sa Univerziteta Birmingham isticu da bi se 'nehaj spram iznimno nasilnih prizora ili prizora seksualnog karaktera mogao smatrati oblikom emocionalnog maltretiranja djeteta'. Posebno žalosno djeluju podaci o dokazanim slucajevima pedofilije (a zataškanih je vjerovatno još više). Tako npr. „najmanje 898 novih provjerenih optužbi za seksualno zlostavljanje maloljetnika podneseno je tokom 2004. godine protiv 622 svecenika, najnoviji su podaci Konferencije americkih katolickih biskupa (USCCB).“

Koliko je poremecen sistem vrijednosti i koliko ni ljudski život ne predstavlja skoro nikakvu vrijednost govore i podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), prema kojima „svake godine nasilnim putem život izgubi oko 1,6 miliona ljudi širom svijeta, a od tog broja skoro polovina izvrši samoubistvo“. A prema zvanicnim statistickim podacima, u SAD-u je u 2002. godini zabilježena najniža stopa zlocina i kriminala, jer se u toj godini dešavalo „samo cetrdeset ubistava dnevno“!

To je samo djelic velikog broja statistickih podataka koji govore o poremecenim vrijednostima i nenormalnom nacinu života kod ljudi na Zapadu. Medutim, cinjenica je da se takav nacin života i takav sistem vrijednosti sve više prenosi i na našu sredinu. Tako se od zakonodavnih organa BH vlasti insistiralo da usvoji zakon po kojem homoseksualizam nije ništa neprirodno i ne smije se kažnjavati, a ovih dana pokrenuta je velika kampanja za legalizacijom prostitucije, dok je inicijativa za legalizacijom poligamije kod BH predstavnika u vlasti docekana na nož. Šta nakon toga slijedi? Legalizacija istospolnih brakova, te brakova sa životinjama, aparatima i sl? Legalizacija incesta, pedofilije i nemorala od kojeg ikoliko normalnom covjeku pamet staje? Kuda to sve vodi?! Imamo li pameti i hrabrosti da se suprotstavimo takvom trendu?

OBAVENO CITANJE SVAKOM MUSLIMANU

Svi naši uspjesi i neuspjesi, politički kao i moralni, stvarno su samo odraz našeg prihvatanja Islama i njegove primjene u životu. Slabljenje utjecaja Islama u praktičnom životu naroda bilo je uvijek praćeno degradacijom ljudi i društvenih i političkih ustanova.
UZROCI NEMOĆI ISLAMSKOG SVIJETA
...Ove dvije vrste ljudi - konzervativci i modernisti - predstavljaju ključ za razumijevanje današnjeg stanja muslimanskih naroda. Ipak, oni nisu pravi i posljednji uzrok ovog stanja. U daljnjoj analizi, i ono i ovo stanje pokazuju se samo kao izraz i manifestacija jednog dubljeg uzroka: degradacije ill odbacivanja islamske misli.

Povijest Islama nije samo, pa čak ni svojim većim dijelom, povijest progresivne realizacije Islama u stvarnom životu. Ona je isto toliko i pripovijest o nerazumijevanju, zanemarivanju, izigravanju i zloupotrebi ove misli. Stoga je i povijest svakog muslimanskog naroda istovremeno i kronologija blistavih dostignuća i pobjeda, koliko i žalosnih zabluda i poraza.Svi naši uspjesi i neuspjesi, politički kao i moralni, stvarno su samo odraz našeg prihvatanja Islama i njegove primjene u životu.Slabljenje utjecaja Islama u praktičnom životu naroda bilo je uvijek praćeno degradacijom ljudi i društvenih i političkih ustanova.
Čitava povijest Islama, od prvih početaka do naših dana, razvijala se pod neumoljivim utjecajem ove koincidencije. U ovom "paralelizmu" nalazi se nešto od neizmjenjive sudbine muslimanskih naroda i jedan od zakona islamske povijesti.
Dva karakteristična trenutka iz povijesti Islama - jedan iz doba uspona, drugi iz doba dekadencije - mogu vrlo jasno ilustrirati djelovanje ovog zakona.

Muhamed a.s. je umro 632. godine, a nepunih sto godina nakon toga duhovna i politička vlast Islama obuhvatala je ogromno područje od Atlanskog oceana do rijeke Inda i Kine, i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila. Sirija je osvojena 634., Damask je pao 635, Ktesifon 637., Indija i Egipat bili su dosegnuti 641., Kartagina 647., Samarkand676., Španjolska 710. godine. Pred Carigradom Muslimani su 717., a 720. u južnoj Francuskoj. Počev od 700. u Šantungu već postoje džamije, a oko 830. Islam je dospio na Javu.

Ova jedinstvena ekspanzija, s kojom se ne može usporediti nijedna ni prije ni poslije nje, stvorila je zatim prostor za razvoj islamske civilizacije s tri kulturna kruga: u Španjolskoj, na Srednjem Istoku i u Indiji, koji u povijesti pokrivaju razdoblje od skoro tisuću godina.

Što Muslimani znače danas u svijetu?
Pitanje bi se moglo postaviti i na drugi način: koliko smo mi Muslimani?
Odgovori na ova pitanja uzajamno su povezani.

Mi smo porobljeni: u jednom trenutku 1919. godine nije postojala ni jedna nezavisna muslimanska zemlja, stanje koje nije zabilježeno nikada ni prije ni poslije toga.
Mi smo neprosviješćeni: ni u jednoj muslimanskoj zemlji pismenost između dva velika svjetska rata nije iznosila više od 50%. Pakistan je dočekao nezavisnost sa 75% nepismenih, Alžir sa 80%, a Nigerija sa svih 90%. (Nasuprot tomu, u islamskoj Španjolskoj X i XI vijeka - prema Dreperu - nije bilo nepismenih).

Mi smo siromašni:nacionalni dohodak po glavi stanovnika iznosi: u Iranu 220 dolara, u Turskoj 240, Maleziji 250, Pakistanu 90, Afganistanu 85, Indoneziji 70, prema 3000 u USA (stanje l966.).
Udio industrijskog sektora u nacionalnom dohotku većine muslimanskih zemalja kreće se između 10 i 20%. Broj kalorija u svakodnevnoj ishrani iznosi u prosjeku 2000 prema 3000-3500 u zemljama zapadne Europe.

Mi smo podijeljena zajednica: umjesto da bude društvo bez bijede i bez raskoši, muslimansko društvo se pretvorilo u svoju suprotnost. Protivno kur'anskoj naredbi"... da ova bogatstva (dobra) ne ostanu u krugu bogatih među vama" (Kur'an 39/7), bogatstva su se postupno akumulirala u rukama malog broja njih. Pred agrarnu reformu u Iraku godine 1958., od 22 milijuna duluma obradive zemlje, oko 18 milijuna duluma ili 82% držali su veleposjednici. Istovremeno je 1,4 milijuna seljaka bilo potpuno bez zemlje.

To je ono stanje koje su neki sa svim razlozima nazvali "noć Islama". Ustvari, ta noć je počela kao suton u našim srcima. Sve ono što nam se dogodilo ili nam se danas događa, samo je odjek i ponavljanje onogu što se prije toga odigralo u nama samima (Kur'an, 13/12).Jer, mi kao Muslimani ne možemo biti podjarmljeni, neprosvijećeni, zavađeni. Mi to možemo biti samo kao otpadnici od Islama. Svi naši porazi, od onog prvog na Uhudu pa do ovog posljednjeg na Sinaju, podjednako potvrđuju ovaj stav.


Fenomen napuštanja Islama, najčešće izražen u potiskivanju islamske misli iz sfere djelatnog i budnog života u sferu časovitosti i pasivnosti, može se najjasnije pratiti baš na primjeru Kur'ana, kao centralnog fakta islamske ideologije i prakse.
Treba zapaziti kako je svaki uspon islamskih naroda, svako razdoblje dostojanstva, počinjao afirmacijom Kur'ana. Ekspanzija ranog Islama, čiji smo čudesni tijek ovdje spomenuli i koja je u tijeku dvije generacije dovela Islam do obala Atlanskog oceana na zapadu i na prilaze Kine na istoku, ne predstavlja jedini, nego samo najslavniji primjer. Sva velika gibanja u tijeku islamske povijesti potvrđuju ovaj zakon paralelizma.Kakav je bio položaj Kur'ana u vremenu koje je prethodilo razdoblju stagnacije i povlačenja?

Odanost prema ovoj Knjizi nije prestajala, ali je izgubila aktivni, a zadržala iracionalni, mistični karakter. Kur'an je izgubio autoritet zakona, a dobio "svetost" predmeta. U njegovom istraživanju i tumačenju mudrost je ustupila mjesto cjepidlačenju, bit formi, a velike misli vještini recitacije. Pod stalnim utjecajem teološkog formalizma Kur'an se sve manje čitao a sve više "učio" (recitirao), a naredbe o borbi, ispravnosti i osobnom i materijalnom žrtvovanju, opore i neprijatne našoj inerciji, rastvorile su se i nestale u ugodnom zvuku učenog kur'anskog teksta.
Ovo neprirodno stanje postupno je prihvaćeno kao normalno,jer je odgovaralo onoj sve brojnijoj skupini Muslimana, koja niti je mogla raskinuti s Kur'anom, niti je imala snage da svoj život preuredi prema njegovim zahtjevima.

U ovoj činjenici treba tražiti psihološko objašnjenje pojave pretjeranog recitiranja Kur'ana. Kur'an recitiraju, tumače pa recitiraju, proučavaju pa opet recitiraju. Ponavljaju po tisuću puta jednu njegovu rečenicu, da ne bi morali ni jedan jedini put da je primijene. Stvorili su opširnu i pedantnu znanost o tome kako se Kur'an izgovara, da bi pobjegli od pitanja kako da ga provedu u život. Na kraju, Kur'an su pretvorili u goli zvuk bez razumljivog smisla i sadržaja.
Čitava stvarnost muslimanskog svijeta sa svojim raskorakom između riječi i djela; sa svojim razvratom, prljavštinom, nepravdom i kukavičlukom; sa svojim monumentalnim ali praznim džamijama; s velikim bijelim čalmama bez ideala i hrabrosti; s licemjernom islamskom frazom i vjerskom pozom; s ovom vjerom bez vjere, samo je vanjski izraz ove temeljne proturječnosti u kojoj se našao Kur'an i u kojoj je gorljiva odanost prema ovoj Knjizi postupno kombinirana s apsolutnim ignoriranjem njenih principa u praksi.

Evo, u ovoj situaciji s Kur'anom nalazi se prvi i najvažniji stvarni uzrok nazadovanja i nemoći muslimanskih naroda.

Drugi takav uzrok, koji ima univerzalan značaj, jest školstvo, odnosno odgojni sistem u najširem smislu. Već vijekovima naši narodi i nemaju školovanih ljudi. Umjesto njih imaju druge dvije kategorije, podjednako nepoželjne: neškolovane i pogrešno školovane. Ni u jednoj muslimanskoj zemlji mi nemamo školstvo koje bi bilo dovoljno razvijeno i koje bi pri tome odgovaralo moralnim shvatanjima Islama i potrebama naroda. Ovu najosjetljiviju instituciju svakog društva naši vlastodršci su ili zanemarili ili su je prepustili strancima. Škole kojima su stranci davali novac i kadar, pa time i program i ideologiju, nisu obrazovale Muslimane, pa čak ni nacionaliste.

 U njima se našim budućim intelektualcima ubrizgavaju "vrline" poslušnosti, pokoravanja i divljenja prema modi bogatstvu stranaca; u njima strani odgajatelji stvaraju ovu inteligenciju s vazalskim mentalitetom, koja će ih sutra izvanredno dobro zamijeniti, jer će se i osjećati i ponašati kao pravi stranac u svojoj vlastitoj zemlji. Bilo bi vrlo poučno utvrditi koliki je broj škola i koledža koje, direktno ili indirektno, drže stranci, pa se zamisliti nad razlozima ove izvanredne darežljivosti.
Trebalo bi se udubiti u programe ovih institucija, u ono što oni sadrže i još više u ono što oni ne sadrže. Postalo bi jasno da pravo pitanje i nije u tome da li naša inteligencija hoće i želi da nađe put do svoga naroda, do njegovih pravih težnji i interesa, nego da li ona, ovakva kakva jest, uopće može naći taj put. Radi se o skali vrijednosti i ideala, koja joj je nametnuta i o psihološkom jazu koji je stvoren. Ne trebaju više željezni lanci da se naši narodi drže u pokornosti. Istu moć imaju i svilene niti ove tuđinske "prosvijećenosti", koja paralizira volju i svijest obrazovanog dijela jednog naroda.
Dok je ovakvo školstvo, strani vlastodršci i njihovi vazali u muslimanskim zemljama ne trebaju strahovati za svoje pozicije. Umjesto da bude izvor pobune i otpora protiv njih, ovakvo školstvo je njihov najbolji saveznik.
Ovaj tragični jaz izmedu inteligencije i naroda, koji predstavlja jedno od najsumornijih obilježja našeg općeg položaja, produbljava se i s druge strane. Osjećajući tuđinski i neislamski karakter škole koja im se nudi, narod je instiktivno odbija, pa udaljavanje postaje obostrano. Konstruira se apsurdna optužba o nesklonosti muslimanske sredine prema školi i prosvjed. U stvari, jasno je da se ne radi o odbijanju škole kao takve, nego o odbijanju tuđe škole, koja je s Islamom i narodom izgubila svaku duhovnu vezu.

Predsjednik Alija Izetbegović
„Islamska deklaracija“

Vaši preci su vam bili uzor u lijepom odgoju. Uzmite pouku, Allah vam se smilovao! Ne budite sitničavi pa da Allah džellešanuhu bude sitnićav prema vama! Proklestvo Allahovo je na sitnićava čovjeka kao i onoga koji je sitnićav sitnićavu! 

Šta je ovo s nama?! Jedan drugog susrećemo i govorimo: "Neka nama i vama Allah džellešanuhu oprosti grijehe i u Džennet nas uvede!" Ali čim dođu u pitanje dinari i dirhemi sve se potpuno izmijeni. Teško vama! Nisu takvi ljudi bili vaši dobri preci. Zašto njih ne uzmete kao uzor kao što vam je i naređeno?! 

Ljudi, šta je s nama?! Kada smo u izobilju, jedan drugom bliski smo i dragi, a čim na iskušenja budemo stavljeni, jedan drugog zaboravljamo. Nisu takvi bili drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem. Bože sačuvaj, da mi drugačije postupamo od njih! 

Brate, pazi sta ćes govoriti! Zar nije rečeno da je najbolje jezik stalno držati svezan. Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao je: "…a zar će ljudi biti bačeni u Džehennem zbog nećega drugog osim zbog griješna govora?!" 

U pametna čovjeka jezik je iza srca, pa kada hoće nešto reći, on najprije dobro razmisli. Ako će to korisno biti, onda kaže; u protivnom, šuti. A u neznalice je srce iza jezika. On govori kad god mu se prohtije uopće ne razmišljajući. 

Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, kazao je: "Moji sljedbenici će ući u Džennet Allahovom džellešanuhu milošću, čistotom srca i zbog samilosti koju su osjećali prema svim muslimanima, a neće ući u Džennet samo zbog namaza i posta." 

Kazano je da će glasnik, kada bude Sudnji dan, povikati: "Neka sada ustane onaj za koga je Uzvišeni Allah preuzeo obavezu da će ga nagraditi od Sebe! I tada će ustati samo onaj koji je pritekao u pomoc bratu svome kada mu je ona bila potrebna, ili koji je bratu svome oprostio učinjenu nepravdu, ili koji je bratu svome poklonio neku od blagodati kojima ga je Allah džellešanuhu darovao. 

Pametan čovjek ne otkupljuje neprijateljstvo jednog čovjeka za ljubav hiljadu drugih ljudi. Ko to uradi, sve će izgubiti i bez ičega će ostati. 

Veličina plemenitog je njegov odgoj, a iskrena pobožnost njegovo je porijeklo. 

Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koji se on pokajao Allahu džellešanuhu, neće umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stavljen na kušnju. 

''Ako možeš da sačuvaš glavu kada svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to;

ako možeš da veruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju i čak pridodaješ njihovim sumnjama;
ako možeš da čekaš, a da ti čekanje ne dosadi;
ako i onda kada si prevaren, ti ne lažeš, i kada si omrznut, ti ne mrziš, i da , pored toga, ne izgledaš ni predobar ni premudar;
ako možeš da sanjariš, a da snovi ne ovladaju tobom;
ako možeš da razmišljaš, a da ti maštanje ne bude cilj;
ako možeš da se suočiš i sa uspehom i sa neuspehom, a da te dve varalice smatraš kao da su potpuno iste;
ako možeš da podneseš kada čuješ da su istinu izvrgnuli nitkovi, da bi napravili zamku za budale, i posmatraš propast svega onoga čemu si posvetio ceo život, te da pogrbljen i sa dotrajalim alatom ponovo stvaraš;
ako možeš da staviš na gomilu sve što imaš i baciš na kocku i
izgubiš, i opet počneš ispočetka, a da nikad ne izustiš reč o tom svom gubitku;
ako možeš da prisiliš srce, nerve i mišiće da te služe, iako ih više nemaš, i tako izdržiš kada u tebi nema ničega osim volje, koja ti dovikuje:''Istraj''!
ako možeš da razgovaraš sa najnižima i da sačuvaš svoje dostojanstvo ili da šetaš sa kraljevima, a da ne izgubiš razumevanje za obične ljude;
ako ni neprijatelj, ni prijatelj ne mogu da te uvrede;
ako te svi cene, ali ne previše;
ako možeš da ispuniš jedan nezaboravan minut sadržajem koji traje šezdeset sekundi, tvoja je zemlja i sve što je na njoj, i još više,
BIĆEŠ ČOVEK, SINE MOJ!''

Što sam bivao stariji, sve
manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije
sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla.Naučio sam da biti voljen ne znači
ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo, ono što daje
vrijednost i i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono
što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć
nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Ljepota nije ništa,
vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj
ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je
bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je
zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.
Ali sreća je uvek bila tamo
gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih
nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža
radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se
divi…

A GDJE TI JE OSMIJEH? – Savremena priča za ozbiljne ljude

Visoko negdje u planinama nalazilo se jedno udaljeno gluho selo. Gluho, ne zato što su stanovnici tog sela bili zaista gluhi, već zato što su bili gluhi za ostatak svijeta.

Ljudi u tom selu živjeli su kao jedinstvena porodica. Mladi su poštovali starije, muževi su cijenili supruge.

U njihovom govoru nisu postojale riječi kao: uvreda, vlasništvo, mržnja, tuga, sujeta, bol, pohlepa, zavist, licemjerje…zato što u njihovim životima nije postojalo ništa što bi se moglo nazvati tim riječima. Stanovnici tog sela rađali su se sa osmijehom, i od prvog do posljednjeg dana njihovih života, sa usana im nije silazio taj široki osmijeh.

Muževi su im bili muževni, a žene – ženstvene. Djeca su pomagala odraslima u domaćinstvu, igrali se i zabavljali, verali se visoko po drveću, brali gorke plodove, plivali u planinskom potoku. Odrasli su ih učili jeziku ptica, životinja i biljaka, tako da su djeca naučila jako mnogo od njih. I skoro svi zakoni prirode bili su im poznati.

I stari i mladi, živjeli su u harmoniji sa Prirodom. Naveče bi se svi okupili oko vatre i slali svoje osmijehe zvijezdama. Svako bi izabrao svoju zvijezdu na nebu i pričao sa njom. Od zvijezda su naučili o zakonima Svemira i o životima u drugim svjetovima. I tako je to bilo kod njih od kad su znali za sebe.

Jednog dana u selu se pojavi neki strani čovjek i reče:

- Ja sam učitelj.

Svi se ljudi obradovaše pridošlici. I nemalo zatim, povjeriše mu svoju djecu sa nadom da će im djeca naučiti važnije zakone od onih koje su do tada naučili od Prirode i Svemira.

Učitelj je započeo sa svojim učenjem. No kako je vrijeme teklo, svi su počeli primjećivati kako su se djeca počela polako mijenjati, kao da su bila zamijenjena sa nekom drugom djecom. Postala su u početku razdražljiva, a nakon toga se među njima pojavila i zloba, sve su se češće svađala međusobno i uzimala stvari jedni od drugih. Naučili su se ismijavanju, lažnim i lukavim osmijesima. Sa njihovih lica kao da su bili izbrisani prijašnji osmijesi, na koje su svi u selu bili navikli.

Ljudi nisu znali da li je to dobro, jer sama riječ ‘loše’ nije ni postojala kod njih. Imali su povjerenja u učitelja i iskreno su vjerovali da su to nova znanja i umijeća koja im je učitelj donio iz drugog dijela svijeta.

Prošlo je nekoliko godina. Djeca su narasla, a život u tom dalekom, planinskom selu, sasvim se promijenio. Ljudi su zauzeli zemlju, ogradili je i nazvali je svojim vlasništvom. Postali su nepovjerljivi i predostrožni jedni prema drugima. Zaboravili su za jezik ptica, životinja i biljaka. Svako od njih izgubio je svoju zvijezdu na nebu.

Pored toga u njihovim domovima su se pojavili televizori, kompjuteri, mobilni telefoni, iznikle auto-garaže. Ljudi su izgubili svoje široke osmijehe, ali su zato zadobili cinične kikote.

A učitelj, koji još uvijek nije naučio da se smije, posmatrao je sve to sa ponosom i pomislio: U ZABAČENOM PLANINSKOM SELU NAJZAD SAM USPIO DA PRIKLJUČIM OVE DIVLJAKE MODERNOJ CIVILIZACIJI. 

STRAH.... U jednoj zemlji koja beše u ratu, vladao je
strašan i okrutan kralj.
...
S ratnim zarobljenicima postupao je
ovako:
Zatvorio bi ih u jednu veliku prostoriju u kojoj je na jednoj strani
bila četa strelaca,a na drugoj vrata prekrivena prikazima mrtvih i okrvavljenih
zatvorenika.

Postavio bi zatvorenike u krug i rekao im:
“Možete
birati: umreti izbodeni strelama mojih ratnika ili proći kroz ova vrata i tamo
ostati zatvoreni zauvek.“

Uvek su svi izabirali umreti od
strela.

Kad je rat završio jedan vojnik koji je dugo služio kralja upita
svog vladara:
Šta je iza ovih strašnih vrata?
“Otvori, i pogledaj!”
odgovorio je kralj.

Vojnik je skupio hrabrost.
Teškom mukom otvorio je
vrata, a tada ga je obasjala zraka Sunca i zabljesnula mu oči.
Kad ih je
uspeo otvoriti posve iznenađen uveri se da su vrata vodila u
SLOBODU!!!
Vojnik, ne verujući, pogleda kralja i reče:
“Uvek ste
zarobljenicima ostavljali mogućnost izbora, ali oni su više voleli umreti nego
rizikovati da otvore ova vrata!”



Koliko puta se bojimo
rizikovati?

Koliko puta umiremo zbog naših briga, od straha da otvorimo
vrata; vrata naših snova i želja, vrata našeg spasenja, vrata koja nas vode u
pravu slobodu?...
Nekad je samo naizgled nedostižan san...
Samo hrabri
otvaraju vrata...i ne zaboravite....ako ne pokušate, nećete ni uspeti....

U islamu su tri značajke našeg prepoznavanja: bismilla, šehadet i selam.

Kako te tri značajke razumjeti savremenim pomagalima života?

Ako bismillu prihvatimo kao temeljnu parolu kojom se izjašnjavamo da sve počinje s imenom Allaha a šehadet kao lozinku našeg zbližavanja i saradnje, onda nam nazivanje selama i odgovor na selam kruniše sve to zajedno i potpuno bezbjedno živimo u muslimanskoj harmoniji i općoj tišini duše.

Namjerno vam želim mir u dušama vašim, jer me Allah Milostivi duži na to. Selam u duši – e to je bogatstvo najveće! To je golemi razlog što jedni drugima nazivamo selam, odnosno u startu susretanja želimo svakome tišinu u duši. Analizirajući smislove i značajke mira (es-selam) u duhu kur'anskih jasnih poruka, može se vrlo lahko zapaziti veličanstveni položaj i široki prostor koji je u našoj svakodnevnici posvećen ovom bjelosvjetskom neriješenom pitanju. Selam znači mir a čovječanstvo permanentno ratuje. Sama ideja selama po kur'anskim odrednicama, u punom njegovom značenju, utkana je u fundamente islamske lijepe vjere i svekoliki smisao čovjekovog života. Selam je plemeniti pristup čovjeku i njegovom okruženju iz dubine ljudskog uma i njegovog duhovnog pounutrašnjenja. Svijet je nemiran. Na sve se strane ljudi svađaju, tuku, ratuju, a mira (selama) neće biti među ljudima sve dotle dok svaki pojedinac ne izgradi sopstveni mir u sebi samome.Selamom se u srcu čovjekovom izlivaju stabilni temelji a potom ide dalja izgradnja čovjekove ličnosti. Samo taj selam ponuđen pojedincu mora da bude totalno iskren, nepatvoren, bez primjesa ljudske površnosti.

Selam je uzajamno povjerenje i samo se njime može graditi most preko koga se može dospjeti do ljudskog srca. Učenjak Tabatabai u svom djelu ''Mizan'' označava selam kao jedan od najuzvišenijih faktora sigurnosti u ljudskoj komunikaciji.

Nazvati van selam, e to znači poželjeti vam tihe i mirne predjele duše vaše. Zato ću  vam samo selam  iscijediti iz sebe, a ne i ponuditi moju bahato skrojenu sreću jer je selam  nešto više i od same sreće. Umjesto toga poželjeću  vam tišinu, jer tišina je mjesto na kojem nastaje sreća. Želio bih da vas vaše vlastite želje dovedu do selama u dubini vaše svijesti. Na tom mjestu ćete pronaći sve što vam je potrebno da budete sretni i zadovoljni.

Kada vam neko od srca poželi selam, poželite da se on i vaša duša susretne s njim. Bićete sretni ako prepoznate selam koji se nalazi u vama. Sreća se bere selamom, tišinom u grudima vašim. Zato vam od svega srca želim susret sa selamom i unutrašnjom tišinom.. Jer, selam- mir prati tišinu kao sabah izlazeće sunce. I stalno to ide tako..

Moja želja jeste selam svima vama, selam koji vam može dati snagu da svladate sve prepreke i nedaće koje vas strefiti mogu, ali,znajte, da  vam jakost i snagu niko ne može dati do Dragi Bog i ako vi lično ne htjednete tragati za njom. Sva moć i sva snaga je u Allaha Uzvišenog. Ta snaga ulazi u ćovjeka putem selama Ona se nalazi na tihom i prefinjenom mjestu u vašoj duši, na mjestu kojeg počesto izbjegavate.

I zato vam želim da  smjesta  pronađete to plemenito i prefinjeno mjesto. Kad to učinite, bićete kao muslimani i muslimanke nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit će samo jedna nit u tkanju vašeg insanskog i muslimanskog  postignuća.
I ne pada mi na pamet da vam poželim mnogo para, jer pare još nikoga nisu usrećile. Da bi bilo para treba imati umnog dara i selama u grudima vašim. Umjesto para, koje obično stičemo na halal ili haram način, želim vam obilje izoštrenih moždanih vijuga i tišine u dušama vašim, jer ta tišina, taj selam je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Kada pristupam vama nazivajući vam selam, time, ustvari, ja vama objavljujem da ne nosim sa sobom nikakvu opasnost, nikakvo zlo ili neku golemu nesigurnost po vaš časni život, čast i imetak Sve što vam kazujem na ovom (džumuanskom) skupu, to je, rekao bih, naš uzajamni i zajednički amanet i treba ga čuvati kao zjenicu oka.O tome Muhammed, a.s., kaže da su razgovori ljudi koji počinju sa selamom, ustvari, njihov zajednički amanet U vremenima opće huje,tražite radije selam – mir, tišinu, tražite tihi izvor spasa u sebi samima, tražite i proučavajte kako vaša nasijja funkcioniše, a ostalo će vam biti samo nadodano i spontano obezbijeđeno.Biće i mudrosti, i zdravlja, i veselja i radosti. Mudrost se postiže smirajem u duši. Tišina u vašim grudima je vaše korijenje mudrosti.

Sigurno ste zdravlja željni. Kur'an, a.š., je lijek i zdravi korijen za vaše zdravlje uma i duše. Vi ste grane koje stalno trebaju crpiti iz svoga korijena. Uzmite sokove života iz Kur'ana, a.š.,. I ne činite sebi ništa što korijen ne bi činio granama svoga drveta. Neka vaša duša i vaše tijelo kao košulja njena čuje šapat zdravlja. Zdravlje je dar od Boga Uzvišenog a Kur'an, a.š., je efikasni lijek. Čitajte kur'ansko uputstvo – ajete kur'anske za pravilnu primjenu svakog kur'anskog harfa. Budete li ga čitali, smiraj i selam ćete naći, i neće vam u grudima lupati kao šipka po bubnju.
I na kraju, ciljano je ostala najveća od svih želja – želja da u vašem srcu i vašoj muslimanskoj duši živi ljubav. Možda niste uočili, možda sam vas donekle i zbunio, ali upravo to vam hoću prozboriti sve ovo vrijeme. Jer, što je ljubav i pažnja prema drugome ako ne naš najdublji selametski korijen?  Ljubav, i to ona islamska, kur'ansko – sunnetska, seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sav ostali mahlukat ovoga svijeta? Da biste vjernički voljeli, čisto, iskreno i islamski stvarno, morate osigurati selam svog vlastitog srca. Iz njega, iz selama, iz nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća, smiraj, snaga, obilje mudrosti , radost i zdravlje. Treba se potruditi i pronaći adekvatan korijen. Mladica selama treba izrasti i dati nam ljekoviti plod.  Ljubav na kur'anski način je sila koja nas najviše spaja u  selamu srca.

Zbog toga vam iz sveg srca želim upravo to: selam!

“Selam alejk - malo sutra”

Da li smo istinski svjesni značenja riječi našeg islamskog pozdrava Esselamu alejkum? Ili je nazivanje selama postala samo formalnost?

Kada nekome nazovemo selam dajemo mu do znanja da će biti miran od našeg jezika i naših ruku, a praktično to znači sljedeće:

1. NEĆEMO GA OGOVARATI

Zašto je bitno da ne ogovaramo ljude? Zato što ogovaranjem širimo mržnju i zavade među ljudima, i podstičemo šejtana protiv čovjeka, jer šejtan kada vidi da se neko ogovara okuraži se i što više može napadne čovjeka koji se ogovara raznim mislima, sumnjama, itd. Zato se kaže da ako znamo da nas neko ogovora trebamo što više spominjati Allaha, radi zaštite od šejtanskog došaptavanja. Inače, jedan od razloga ogovaranja jeste mržnja prema nekome i želja da mu se nanese šteta, pa ogovaranje tako podsjeća na prizivanje šejtana u pomoć, a ružan je šejtan pomagač! Ako postoji neki problem među nama rješavajmo ga u direktnom odnosu, nasamo, otvoreno i iskreno, sa jedinom željom da postignemo Allahovo zadovoljstvo. Ako nismo spremni nekome iskreno pomoći, onda mu nemojmo ni odmagati tako što ćemo ga ogovarati. Ogovoriti se smije samo u slučaju upozoravanja na neku provjerenu opasnost, kao što je lopovluk, korupcija, nastranost, itd.

Kako možemo očekivati da nekoga pri susretu pogledamo vedra lica ako smo ga prije toga nepravedno ogovorili??? To je nemoguće. Muslimani se danas često selame poluglasnim, jedva razgovijetnim tonom, mrka lica, sa podsmjehom, sa mutnjom i perfidnošću u očima, podcjenjivačkim pogledom od glave do pete, uz “škakiljanje” u grlu, tj. nakašljavanje, pretjeranom bučnošću, itd. A sve to često je posljedica što oko usta imamo “krv i ostatke mesa” čovjeka kojeg smo “jeli” u stanju kada on to nije mogao osjetiti. Upravo tako se ogovaranje opisuje u Kur'anu – kao jedenje mrtvog mesa čovjeka! Ono što je suprotno tom nečistom, odvratnom odnosu jedenja tuđeg mrtvog mesa jeste odnos čistih prsa prema ljudima. Po hadisu, čovjek koji legne na počinak a ne misli ništa loše o drugom muslimanu ima čista prsa. Takvom čovjeku Poslanik, a.s., Allahovim dopuštenjem, obećava džennet!

2. NEĆEMO GA OMALOVAŽITI

Poslanik, a.s., je rekao “Dovoljno je čovjeku zla da omalovaži i podcjeni drugog muslimana”. Omalovažavanje je obično posljedicaistraživanja tuđih mahana, a to je jedna od najgorih stvari po vjeru čovjeka.Trebamo se podsjetiti da naš život jeste TEST, i da se moramo baviti sobom, svojimradom i pripremanjem za najveći ispit našeg života od kojeg zavisi naša vječnost.Student koji sprema ispit posvećen je sebi i svom trudu, a ne gleda kako drugi spremaju ispit, osim onih dobrih studenata od kojih može nešto da nauči. Drugim studentima će se baviti samo ako im treba dati savjet, ako im može pomoći, itd. Svi smo mi studenti na ovom svijetu, pa zapitajmo se šta smo pripremili i šta pripremamo za polaganje računa pred Bogom. Sa čim ćemo doći pred Boga?

3. NEĆEMO GA SUMNJIČITI.

Čovjek nekada pomisli nešto loše o drugom čovjeku, misli da ga je “pročit'o” i sl., i onda zauzme negativan stav prema njemu, međutim, stanje tog čovjeka može biti potpuno drugačije. Možda je on kod Allaha bolji od nas. Možda je uradio neko djelo koje ga je približilo Uzvišenom, a za koje mi neznamo. Svaki čovjek je svijet za sebe. Svako od nas ima prednosti i nedostatke. Pravednost se ogleda u davanju položaja (tj. časti i obaveza) ljudima prema njihovim sposobnostima, bez podcjenjivanja ikoga. Ako je čovjek ubjeđen u svoje sposobnosti,u svoj položaj, on neće imati potrebu da drugog podcjenjuje, da ga omalovažava, jer to obično rade ljudi koji imaju neki kompleks više vrijednosti, pa svoje nedostatke “liječe” na slabima tako što ih ugnjetavaju, ponižavaju, maltretiraju, sve “kako bi im pokazali gdje je njihovo mjesto” i “jer oni ne zaslužuju bolje i ne znaju za drugačije”. Boje se da bi mogli izgubiti nekakav oreol uzvišenosti ako bi bili ljubazni prema podređenima. Naravno, nekada postoje sporna ponašanja od strane nižeg staleža, ali istinski gospodin zna kako da se nosi sa time, a ne da svoje gospodstvo brani drskošću, grubošću, provokacijama, itd. Ako želimo znati ko je zaista jak i pametan, a ko slab podsjetimo se na sljedeći hadis: “Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima, i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha.”

4. NEĆEMO PRENOSITI NJEGOVE RIJEČI

Prenošenjem tuđih riječi unosi se smutnja među ljude. Riječi se obično prenose u određenom kontekstu koji nama odgovara i bez prisustva osobe koja ih je izgovorila. Nekada se riječi potpuno pogrešno protumače i ako se kao takve prenesu nastaće šteta, ljudi će zamjeriti jedni drugima, okrenuće se jedni protiv drugih, itd., a to je ono što šejtan želi, da zabavi ljude beskorisnim stvarima i tako ih odvrati od spominjanja Uzvišenog Allaha. Za svaku riječ čovjek će biti odgovoran pred Bogom. Ako je čovjekovo srce vezano za Allaha onda su njegove riječi zdrave i korisne, a ako je čovjekovo srce u nemarnosti prema Bogu, ako prenosi tuđe riječi, ako se bavi besposlicama, kao što je beskorisno gledanje televizije, ispijanje kafe, itd., onda su njegove riječi smrdljive, pokvarene, svadljive, uvrijedljive, itd.

Poslanik, a.s., snažno je upozorio ljude na Sudnji dan i da će tada biti pokrenuti sudski sporovi između ljudi povodom ogovaranja, prenošenja riječi, podkradanja, napada, itd. Čovjek će morati svojim dobrim djelima platiti svu štetu koju je nanio drugima ogovaranjem, prenošenjem riječi, potvorama, udaranjem itd., a ako mu nestane dobrih djela onda će štetu nadoknaditi preuzimanjem loših djela na svoj račun. To je strašna opomena! Zamislimo TAJ DAN i TAJ SUD, to će zaista biti zastrašujuće vrijeme. Molim sve nas da imamo na umu dolazak pred Uzvišenog Allaha, koji je Milostiv ali i strahovito kažnjava. Allah nije zadovoljan da se drugi nepravedno ogovaraju i tuđe riječi prenose.

5. NEĆEMO BITI DRSKI

Princip Islama je da vjernici budu samilosni jedni prema drugima, a ponositi prema nevjernicima. Međutim, često vidimo muslimane kako se međusobno svađaju, vrijeđaju, psuju, prijete, pa čak i fizički obračunavaju. Sve to dovodi do situacije da se dušmani Islama time naslađuju i podsmjehuju muslimanima, ne uzimajući ih za ozbiljno, i osjećajući se superiorno spram njih. Umjesto toga, muslimani bi trebali svojim ponašanjem druge ljude pozivati u Islam, jer ti drugi ljudi upravo to žele, njihove duše žedne su upute, pa hoćemo li doći pameti i naPravi put nemuslimanima ukazivati, a prestati se međusobno svađati i “prepucavati”? Čovjek koji ne može kontrolisati svoje strasti podlegne porivu agresivnosti, kojaovlada njegovim razumom i onda je u stanju svašta kazati i uraditi. To je stanje bez stida, a u hadisu se kaže da ko nema stida može raditi šta hoće, tj. od bestidnika te ne može ništa iznenaditi, jer on u tom stanju nema granice u ponašanju. Agresivnost donosi kratkotrajan osjećaj moći i olakšanja od određenog pritiska, međutim, dugoročno prouzrokuje poremećaj odnosa među ljudima, stvara mržnju,netrepeljivost, otvara nove sukobe, itd. Niko ne voli drsku i grubu osobu, pa je zato poslanik Muhammed, a.s., bio daleko od takvog ponašanja. U suprotnom, njegova misija ne bi bila ostvarena. To je lekcija za nas. Ako smo zaista iskreni vjernici koji žele da žive Islam i da druge ljude pozovu na Pravi put onda moramo biti čisti od grubosti i drskosti. Ako vjernik pozove nekoga u vjeru a taj neko mu uzvrati neprihvatanjem i još mu napravi neku spletku a onda tom vjerniku “pukne film” jasno se vidi da on nije naučio lekciju strpljivosti i da nije upoznat sa metodom da've (misionarstva) Poslanika, a.s., kojeg su znali grubo odbiti, kamenjem i trnjem ga zasuti, a on bi na to kazao: Možda Allah iz njihove kičme izvede potomstvo koje će Allaha obožavati.

6. NEĆEMO MU ZAVIDITI

Zavist je također jedna od najgorih pojava po vjeru čovjeka. U hadisu se kaže da zavist uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.Kada pogledamo zašto ljudi jedni drugima zavide vidjećemo da je to uglavnom zbog materijalnih stvari. I tu se prepoznaje blesavost ljudi koji zavide zbog materije koja je prolazna i za koju će se račun pred Bogom polagati. Kada bi ljudi znali “zavidili” bi onima koji su duhovno bogati, koji lijepo uče Kur'an i postupaju po njemu, koji dijele imetak na Allahovom putu, koji održavaju džamije, itd., uz želju da i oni budu takvi. Za razliku od materijalnog bogatstva, duhovno bogatstvo može steči svaki čovjek ako to želi. Međutim, duhovno bogatstvo nije popularno i privlačno mnogima. Allahova mudrost je da duhovno bogatstvo mogu steči svi koji to žele, ali je i znakovito što ljudima to nije privlačno. Nekako to podsjeća na djelo šejtana koji uljepšava čovjeku ružne stvari, a omrzava dobre stvari. Na primjer, lahko je potrošiti 50 KM na odjevni predmet, a teško je dati isti iznos za održavanje džamije. Ili, lahko je gledati film devedeset minuta, a teško je učiti Kur'an isto toliko vrijeme. Ili, lahko je beskorisno sjediti u kafiću i ispijati kafu, a teško je praktikovati Poslanikov, a.s., jutarnji i večernji zikr. Ili, lahko je izdvojiti novac i otići na more svake godine, a teško je skupiti sredstva i otići na hadž jedanput u životu. Ili, lahko je tražiti mahanu drugome, a teško je analizirati i ispravljati svoje greške. Ili, lahko je vidjeti trn u tuđem oku, a teško je vidjeti balvan u vlastitom. Itd.

Što se tiče bogatstva i materije općenito, pravi vjernik će se truditi da stekne što veće obrazovanje i težiće visokim radnim pozicijama kako bi i u materijalnom smislu bio jak. Međutim, na prvom mjestu biće mu vjera. Njoj će podrediti materiju. To praktično znači da ga posao neće spriječiti da klanja svaki namaz u njegovo prvo vrijeme, da neće poslovati sa kamatom i alkoholom, da neće žuditi za prestižom i ugledom, nego će mu cilj biti da kroz rad doprinese da Allahova riječ bude gornja. U Kur'anu se kaže da su mnogi ljudi radiše samo zato što vole bogatstvo. Prve generacije muslimana su imale bogataše u svojim redovima, ali oni nisu gomilali blago, nego su ga ulagali na Allahovom putu, jer dati novac za Islam ne znači potrošiti ga, nego uložiti u investiciju koja će se mnogorostruko isplatiti i vječno trajati. To je prava trgovina. Muslimani nisu osvajali druge države ne da bi stekli bogatstvo te zemlje i pokorili ljude, nego da bi dostavili Uputu. To je recept za uspjeh i na ovom i na budućemsvijetu.

FORMA SELAMA.

Ono što je također veoma bitno napomenuti jeste da poselamiti nekoga ne znači kazati samo Selam, već najkraće Selam alejk. Samo “selam” kao pozdrav ne znači ništa. Slične nedorečene pozdrave imamo u tzv. međunarodnim pozdravima tipa Dobar dan, koji ne znači ništa, osim konstatacije da je dan dobar, ali ako bi nekome kazali Dobar dan vam želim onda bi to već bio smislen pozdrav. No, Selam alejk ima najpotpunije značenje i smisao budući da je ujedno i dova za čovjeka da bude u okrilju Božijeg mira i na ovom i na budućem svijetu, a ima li nešto bolje što možemo poželjeti?! Esselamu alejkum je najbolji pozdrav i pri susretu i pri odlasku. Nakon njega možemo upotrijebiti i druge pozdrave, kao što je Merhaba, Prijatno, itd. Usput da još napomenem da naš česti pozdrav Allahimanet također nema nikakvo značenje. Umjesto toga pravilno bi bilo kazati Allahu na emanet.

Bio jednom jedan kralj. Čuo je za priču o dvoje ludo zaljubljenih – Lejli i Medžnunu. Saznao je da je Medžnun napustio svoj dotadašnji život u gradu i počeo da živi u pustinji i na poljima. Kralj pozva svoje vezire i vojnike te im naredi da mu dovedu Medžnuna u palatu. Vojnici odoše na polja, pronađoše Medžnuna i dovedoše ga pred kralja. “Zašto si napustio društveni život, ostavio svoj dom a nastanio pećine i pustinje? Kako to da nisi osjetio slast druženja?”, upita kralj. “Ostavio sam svoju rodbinu i prijatelje jer su me krivili zbog ljubavi prema Lejli. Ah, kako bih volio da dođe dan kada će oni vidjeti njenu ljepotu i svi se u nju zaljubiti, i požaliti zbog svih ukora koje mi zbog nje uputiše!”, odgovori Medžnun. Nastavio je pričati i pričati o Lejlinoj ljepoti do te mjere da je i kralj poželio vidjeti Lejlu. Naredio je vojnicima da mu ju dovedu.Vojnici odoše do Lejlinoga plemena, pronađoše je i dovedoše pred kralja. Na kraljevo iznenađenje, Lejla bijaše mršava, crnomanjasta i nimalo lijepa. “Pa ona i nije nešto posebno, sasvim je obična. Moje sluškinje ljepše su od nje. Nema sjaja, niti ljepote”, pomisli kralj. Medžnun, osjetivši kraljeve misli, reče: “Kralju, trebate vidjeti Lejlin sjaj i ljepotu mojim očima. Morate imati Medžnunovo oko kako bi Vam se tajna njene ljepote otkrila.”

Srca su prostorije, a usta brave; jezici su ključevi - stoga neka svaki čovjek čuva ključ svoje tajne.

Ya Rabby ..tebi ruke pružam***

Ya Rabby ..tebi ruke pružam***