Šta je najlepše na svetu ?
Ti dok spavaš.

Zašto ?
Zato što si ti jedina moja istina o kojoj ne razmišljam i dok te gledam kako spavaš , znam , da je to jedina slika na svetu koja oslikava mir .... koji mi treba da bih bila srecna !

Šta je najvece na svetu ?
Tvoje oko !!!
Što stane u njega .... ne može se smestiti ni u šta drugo. Nemoj se nikada bojati onoga , što možeš da vidiš pa, da ideš okolo .... poluzatvorenih ociju !

Šta je najslade na svetu ?
San !!... Ništa ne može biti lepo, šareno i slatko ... kao što ti to u snovima možeš da napraviš. Nemoj nikad zaboraviti da sanjaš !"!"!"

Šta je najteže na svetu ?
Najteže je kad  cuvaš nešto a ne vidiš da nigde nema onoga što cuvaš !!!

Šta je najveca prevara ?
Najveca prevara je kad ....dvoje potuno razjedinjenih ljudi sede za istim stolom , ušuškani u istom stanu , isto prezime , jedu zajedno i tako pokazuju pripadnost jedno - drugom !? NAJVECA PREVARA je , kada izmedu dvoje ljudi jedino topao tanjir supe ... bude jedina toplota koja postoji  !!!!

Šta najviše boli ?
USAMLJENOST !!! Kad neko odluci da živi sam, da sedi samo prema samom sebi.U tu samocu može smestiti bilo šta i iz sebe može izvuci ono najbolje. Ali ako živiš pored nekoga a osecaš se usamljeno, to je samoca... koja blokira citav život !!! Sve što radiš .... protkano je tom strašnom notom usamljenosti i grcevitom borbom da se iz toga išcupaš. Usamljenost pored nekoga ....najgora je samoca...koja može da se coveku desi .....

Plašiš me, ne pominješ ljubav ?!
Postoji li ljubav ?
Postoji, naravno, zato ti ovo i pricam. Da bi pronašla pravu ljubav ... moraš napustiti svaku ljubav - iluziju jer .... ona ce te samo ciniti nesrecnom. Ljubav postoji ali ja o tome imam tako malo da ti kažem.
Pronadji je. Ne mogu tome da te naucim. Nemoj me to pitati. Ja sam ti majka i sigurno cu uvek misliti da te neko, ko je sa tobom, ne voli jer te ne voli onako ... kako ja mislim da te treba voleti i onoliko ... koliko ja mislim da te treba voleti.... !!!

Zašto me niko ne može voleti kao ti ?
Ni to ne umem da ti objasnim. Jednog dana ceš razumeti. Kad budeš imala dete , videceš da je to jedina bezuslovna ljubav na svetu !!!...ljubav sama po sebi .... koja ne traži, ne pita, ne nalazi opravdanja, ne moli i ne uslovljava. To je najvrca i najjednostavnija ljubav na svetu !!!

Stvarno me plašiš !?!
Ne treba da se plašiš. Samo se cuvaj pogreršnih ljudi , pogrešnih ljubavi i nemoj da ti citav
život izgleda pogrešno .... a i ti sama sebi ... kad se pogledaš u ogledalo !

Cega se najviše treba cuvati ?
L J U D I  !!!!!!!!!!
BICE PUNO ONIH , KOJI CE TE OPIPAVATI ...DOK NE VIDE GDE SI NAJOSETLJIVIJA A ONDA ... NAPRAVITI JEDAN , HIRUŠKI OŠTAR REZ ......I MIRNO GLEDATI KAKO KRVARIŠ !...POJEDINI LJUDI VIŠE VOLE DA RANJAVAJU DRUGE ....NEGO DA LECE SVOJE RANE !!,,...MOGU DA ŽIVE SAMO AKO VIDE .... DA DRUGI PATE...VIŠE NEGO ONI  ?!

>> TOGA SE , DETE MOJE.... NAJVIŠE CUVAJ  >> 

Tvoje postojanje je poklon svijetu.

Ti si jedinstven/a u svakom smislu.

Tvoj život može biti ono što poželiš.

Gustiraj dane, jedan po jedan.

Broji svoje blagoslove, ne nevolje.

Uspjećeš, šta god da se desi.

U tebi se krije jako puno odgovora.

Nemoj sebe ograničavati.

Toliko snova čeka da ih ostvariš.

Odluke su suviše bitne da ih prepustiš slučaju.

Uvijek pokušaj dostići vrh i cilj.

Najviše energije trošiš kad brineš.

Što duže nosiš problem, sve teži postaje.

Ne shvataj stvari suviše ozbiljno.

Živi smireno, da se ne bi kajao.

Zapamti da malo ljubavi daleko dogura.

Zapamti da puno… dogura dovijeka.

Zapamti da je prijateljstvo mudra investicija.

Životno bogatstvo su ljudi.

Shvati da nikad nije kasno.

Radi obične stvari na neobičan način.

I nikad ne zaboravi. Čak ni jedan jedini dan…

Kako si poseban/na.

Jednom davno živio je vrlo siromašan, ali vrlo hrabar čovjek po imenu Ali. Radio je za Amara, bogatog starog trgovca. Jedne zimske večeri Amar je rekao:

“Na vrhu planine ovakvu noć niko ne može provesti bez pokrivača ili hrane. Ali, tebi je potreban novac, a ako ti to pođe za rukom, dobićeš veliku nagradu. U suprotnom ćeš trideset dana raditi bez ikakve naknade.”

Ali je odgovorio: “Sutra ću to pokušati ostvariti.”

No, kad je izašao iz prodavnice, opazio je da duva ledeni vjetar, pa se uplašio i odlučio da svog najboljeg prijatelja Avdija upita je li suludo prihvatiti takvu opkladu. Avdi je nekoliko trenutaka razmišljao, a tada je odgovorio:

“Pomoći ću ti. Kad sutra stigneš na vrh planine, pogledaj pred sebe. Ja ću biti na vrhu susjedne planine, gdje ću cijelu noć provesti uz vatru koju ću zapaliti za tebe. Ti gledaj u nju i misli na naše prijateljstvo – to će te grijati. Uspjećeš, a nakon toga ću tražiti nešto zauzvrat.”

Ali je izdržao iskušenje, dobio novac i otišao k prijatelju:

“Rekao si mi da želiš naknadu.”

Avdi ga je uhvatio za ramena:

“Da, ali ne novac. Obećaj mi da ćeš, ako u mom životu ikada zapuše hladan vjetar, za mene zapaliti vatru prijateljstva.”

Priča se kako je neki čovjek bio lažno optužen i izveden pred Sud zbog djela koje nije počinio. Da bi ga Sud oslobodio, neko je morao da posvjedoči da on nije učinio ništa loše, odnosno, da je nevin.

Nesrećni čovjek je otišao kod trojice svojih najboljih prijatelja i molio ih da narednog dana pođu s njim kod sudije i tako ga izbave od nepravedne osude. Sljedećeg dana, prvi prijatelj mu se javio i izvinio što ne može da dođe, drugi ga je dopratio do vrata sudnice, gdje se predomislio i vratio nazad. Treći prijatelj, na koga je najmanje računao, ušao je u sudnicu i posvjedočio da ovaj čovjek nije kriv i tako ga spasao od osude.

Isto se dešava sa svakim od nas. Tri prijatelja koja u životu imamo i koji bi mogli da svjedoče o nama, o tome kakvi smo mi uistinu, jesu: naš posjed, naši rođaci i sva dobra djela koja smo učinili.
Kada čovjek umre, sve što je u životu postigao i stekao, ma koliko to bilo veliko, ostaje ovdje na zemlji i ničim mu ne može pomoći. Rođaci ga isprate do groba, ali oni ostaju ovdje, u ovome svijetu. Jedino dobra djela, onaj treći prijatelj, odlaze s čovjekom na onaj svijet.

Tako se vrijednost čovjeka mjeri po dobrim djelima koje ovaj učini za života.

"POMOZIMO SAFETU DALJCU JER MOŽDA ĆE SUTRA I NAŠEM SRCU BITI POTREBNA NEĆIJA POMOĆ"

Koronarna arterijska bolest (engl. coronary artery disease) ili ishemijska bolest srca ili koronarna bolest je naziv za grupu bolesti srcakoje nastaju usled smanjenog protoka krvi kroz srčane arterije. Najčešći uzrok smanjenog protoka je ateroskleroza. Kao posledica ove bolesti javlja se koronarna insuficijencija, odnosno otežano snabdevanje srčanog mišića kiseonikom.

Oblici koronarne bolesti

• Stabilna angina pektoris (lat. angina pectoris)
• Akutni koronarni sindrom, koji čini:
  • Nestabilna angina pektoris
  • Akutni infarkt miokarda
• Iznenadna srčana smrt
• Srčana insuficijencija
• Poremećaji srčanog ritma (aritmija)
• Asimptomatična koronarna arterijska bolest, ishemija srca bez simptoma

• Uzrok i mehanizam nastanka

  Najčešći uzrok koronarne arterijske bolesti je ateroskleroza srčanih arterija. Može se slobodno reći da je koronarna bolest manifastacija ateroskleroze u srčanim arterijama. Kod ateroskleroze dolazi do stvaranja fibroznog (ateromatoznog) plaka i nagomilavanja masnoća-holesterola, LDL lipoproteina itd. ispod njegove površine, tako da se postepeno smanjuje lumen krvnog suda. Suženje koronarnih arterija od 50-75% je već značajno, dok je suženje preko 75% obično povezano sa anginom pektoris.
  Tromboza takođe može dovesti do smanjenja lumena krvnog suda ili potpune okluzije (potpunog zatvaranja lumena) srčanih arterija. Najčešće se javlja usled pucanja aterosklerotskog plaka i oslobađanja trombogenog materijala, koji dovodi do agregacije trombocita i pojave tromboze. Tada može doći do kritične stenoze, smanjenja lumena srčanih arterija za 75-99% kada se iscrpljuju sve mogućnosti za kompenzaciju srčane cirkulacije. Suženje (stenoza) od 100% je potpuno zapušenje srčanih arterija. Tada se javlja akutni koronarni sindrom(nestabilna angina i akutni infarkt miokarda).
  Grčevi (spazmi) srčanih arterija takođe mogu dovesti do suženja njihovog lumena i pojave simptoma koronarne bolesti srca npr. Princmetalova angina.
  Retki uzroci koronarne bolesti srca su: embolije (tromboembolije, embolije izazvane endokarditisom), vaskulitisi (nodozni panarteritis, Takajaši arteritis, Kavasakijeva bolest, Sifilis itd.).Disekcija aorte u ushodnom delu aorte takođe može dovesti do zatvaranja krvnih sudova srca.
  
  Zastoj protoka krvi kroz srčane arterije pokreće ishemijsku kaskadu. Dolazi do aktiviranja anaerobnih procesa dobijanja energija kao npr. glikoliza, što vodi stvaranju mlečne kiseline(laktat), koji može izazvati regionalnu acidozu. Zbog smanjenog snabdevanja kiseonikom i pojave hipoksije i acidoze kontraktilnost srčanog mišića se smanjuje, povećavaja pritisak u njemu, što ga dodatno opterećuje. Takođe dolzi do aktivacije simpatikusa, koji izaziva povećanje perifernog otpora (pritiska krvi), srčane frekvence i snage, čime potrebe srca zakiseonikom dodatno rastu. Usled pomenutih uzroka pojedine srčane ćelije i delovi povratno ispadaju iz funkice (uspavani miokard, engl. hibernating myocardium), a ako ishemija potraje duže javlja se i izumiranje srčanih ćelija što se manifestuje kao akutni infarkt miokarda.

Težina koronarne bolesti srca je prema svom glavnom kriterujumu angini pektoris prema klasifikaciju kanadskog udruženja za kardiovaskularne bolesti podeljena na 4 stepena težine.

Simptomi

Kanadska klasifikacija angine pektoris
Stepen težine	Opis	Primer
I	Pri normalnom naporu se ne javlja angina, javlja se samo pri teškom naporu.
II	Angina se javlja pri naporu.	Tegobe kod penjanja uz stepenice ili hodanja uzbrdo.
III	Angina se javlja pri minimalnom naporu.	Tegobe u toku obavljanja svakodnevnih kućnih poslova
IV	Anginozni napadi se javljaju pri minimalnom naporu, ali takođe u mirovanju.	Tegobe se mogu javiti i u mirovanju

Lokalizacija anginoznog bola na prednjoj strani tela

Najčešći i vodeći simptom ove grupe bolesti je angina pektoris. Ovaj pojam označava napade bola u predelu srednjeg dela grudnog koša-prekordijalno (retrosternalno), ređe isključivo na levoj ili desnoj polovini grudnog koša ili abdominalno. Bol je obično tupog karaktera, u vidu pritiska, stezanja može se javiti i u vidu pečenja ili jakog intenzivnog bola. Često se bol širi u levu, ređe desnu ruku, vrat, donju vilicu, leđa i stomak. Bol je obično praćen osećanjem straha, preznojavanjem... Tegobe i bolovi se javljaju pri naporu, stresu, uzbuđenju i obično prolaze se prestankom napora, kad se pacijent smiri. Dužina trajanja bolova je vrlo bitna. Anginozni bolovi ne traju duže od 5-10 minuta, i prestaju obično kad se oboleli smiri ili izme lekove. Ukoliko bolovi traju duže od 20 minuta moguće je da se radi o infarktu.

Međutim nekada (u otprilike 30% slučajeva) se anginozni bolovi uopšte ne moraju javiti, već simptomi u vidu nesvestice, gubitka svesti (sinkopa),vrtoglavice, zujanja u ušima, dezorijentisanosti...

Često koronarna bolest srca ne dovodi nidokakvih simptoma i slučajno se pregledom može otkriti.

"POMOZIMO SAFETU DALJCU JER MOŽDA ĆE SUTRA I NAŠEM SRCU BITI POTREBNA NEĆIJA POMOĆ"

Molim sve ljude dobre volje da svoje uplate mogu slati na žiro raćun:

• Safet Daljac
  BANKA OTP-Petrinja, R Hrvatska
  IBAN HR6124070003205244257
  BA A00039233
• To je račun za kune i za eure,a druge valute ne mogu*
  
  
  Zato, braćo i sestre, tražimo opskrbu u sadaci i ne škrtarimo u našim imecima u pogledu Allahovih, dželle še'nuhu, propisa, jer je Allah Onaj Koji obilno daje! Ako ne budemo davali, ni On nama neće dati! U svim Allahovim, subahenhu ve te'ala, blagodatima imaju i drugi svoj hakk (pravo), pa onaj ko svoje pravo ustupi drugome, njemu će biti povećano njegovo pravo, a onaj ko drugome uskrati njegovo pravo i njemu će biti uskraćena njegova prava. 

  
  

  Sadaka je zaštita, pa neka su sretni oni koji pomažu drugima! Zato jačajmo naš iman i štitimo se sadakom, zaštitimo imetke zekatom i otklonimo talase nevolja dovama! Dajimo sadaku, jer onaj ko daje sadaku, on trguje sa Allahom, a onaj ko s Njim trguje sigurno je na dobitku!

  
  

  Gdje su oni koji trguju sadakom, gdje su oni koji daju da bi dobili, gdje su oni koji čiste svoje imetke kroz zekat i gdje su oni koji žele trgovinu s Allahom? To su oni koji razumiju 261. ajet Sure El-Bekare: 

  مَّثَلُ الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِي كُلِّ سُنبُلَةٍ مِّئَةُ حَبَّةٍ وَاللّهُ يُضَاعِفُ لِمَن يَشَاءُ وَاللّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ 

  Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu sliče onome koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna. 

  
  

  Oni koji na islamski način trguju sa Allahom, subhanehu ve te'ala, tj. oni koji daju sadaku, koji čiste imetak kroz zekat i koji troše imetke na Allahovu putu, oni će imati dobit i više od sedam stotina puta, a na dunjaluku nema banke ili pojedinca koji mogu i žele dati toliku halal dobit!

  
  

  Sadakom se, braćo i sestre, trebamo pripremati za Sudnji dan, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija: 

  عَنْ عَدِى بْنِ حَاتِمَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "مَا مِنْكُمْ مِنْ أَحَدٍٍ إِلاَّ سَيُكَلِّمُهُ اللهُ لَيْسَ بَيْنَهُ وَبَيْنَهُ تَرْجُمَانٌ، فَيَنْظُرُ أَيْمَنَ مِنْهُ فَلاَ يَرىَ إِلاَّ مَا قَدَّمَ، فَيَنْظُرُ أَشْأَمَ مِنْهُ فَلاَ يَرىَ إِلاَّ مَا قَدَّمَ، فَيَنْظُرُ بَيْنَ يَدَيْهِ فَلاَ يَرىَ إِلاَّ النَّارَ تِلْقَاءَ وَجْهِهِ، فَاتَّقُوا النَّارَ وَلَوْ بِشِقِّ تَمْرَةٍ." (البخاري)

  Prenosi Adi ibn Hatim, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: Nema nikoga od vas, a da sa njim neće razgovarati Allah, a između njih neće biti posrednika, pa će pogledati na svoju desnu stranu i neće vidjeti ništa, osim ono što je pripremio, pa će pogledati na svoju lijevu stranu i neće vidjeti ništa, osim ono što je pripremio i pogledat će ispred sebe i vidjet će samo pred svojim licem vatru, pa se čuvajte vatre makar s pola hurme! (Buharija)

  
  

  Kada je Sufjan Es-Sevri, ugledao siromaha koji je došao da prosi na njegovim vratima, obradovao se i rekao: "Dobro mi došao onaj koji će očistiti moje grijehe!" A El-Fudajl ibn Ijjad je imao običaj reći: "Kako su prosjaci samo dobri ljudi!? Oni nose naše opskrbe ka ahiretu bez ikakve naknade za to! Nose ih sve dok ih ne stave na vagu pred Uzvišenim Allahom!"

  Braćo i sestre, budimo od onih koji daju sadaku, izvršavajmo sve naše obaveze, natječimo se u dobru i pripremajmo se za Dan polaganja računa, kada će se gledati samo dobra djela!
  

  
  

  Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas učini od onih koji slijede sunnet Poslanikov, sallallahu 'alejhi ve sellem, da nas učini od onih koji daju sadaku i druge podstiču na to, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!

  
  

Zelite li nekome reci koliko ga volite...koliko vam znaci...recite mu danas...zelite da usrecite nekoga kome zelite puno dobra...ucinite to danas...mozda zelite nekome darovati cvijet...darujte ga danas sa ljubavlju...bit cemo veoma sretni naucimo li dijeliti srecu sa svima koje poznajemo...ispunimo srca sa ljubavlju...i poklonite svoj osmijeh dragom prijatelju,nani, sestri, bratu, slucajnom prolazniku...jer osmijeh traje samo trenutak... a u sjecanju moze vjecno ostati...zivjeti sa osmijehom na licu je ipak najljepse...ne stoji nista,a cini cudesa...

Covjek treba da pokaze kako ima srca, treba da bude plemenit zeli li da nadje svoj mir...samo ako je takav, onda moze koristiti drugima...mozda cete se zapitati , kako biti plemenit prema onima koji to ne znaju cijeniti ? Tada se sjeti ovih nekoliko redaka...

- u svakom covjeku lezi dragulj koji je zatrpan blatom zivota...

- gledajmo ljude kakve bismo ih voljeli vidjeti i oni ce takvi postati...

- na tebi je da pronadjes taj dragulj, to dobro u covjeku...

Selamim vas !

POREMEĆAJ SISTEMA VRIJEDNOSTI***

„Mi covjeka stvaramo u skladu najljepšem,

zatim cemo ga u najnakazniji lik vratiti,

samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela cinili...!“

(Kur'an, sura Et-Tin, 4-6. ajet)

 Allah, dž.š., je stvorio ljude i On najbolje zna njihovu prirodu, njihove potrebe, put kojim trebaju hoditi i ciljeve koje trebaju postici. Zato im je poslao Poslanika, s.a.v.s., da im za svoga života licno pokaže kako treba živjeti na ispravan nacin, te Objavu, koja ce im dok god postoji svijet pokazivati kako mogu biti sretni i zadovoljni i na ovom i na onom svijetu. Ukoliko ljudi budu živjeli u skladu sa tim uputama, bit ce u najljepšem skladu i dosegnut ce neslucene visine, a ukoliko ih zapostave, bit ce najgora stvorenja i srozat ce se do najnižih moralnih nizina, jadni i prezreni.

Primjer moralnog i duhovnog srozavanja covjeka imamo na današnjem Zapadu, gdje je evidentno da se covjek sve više otuduje od svoje prirode, odnosno, sve manje živi kao covjek a sve više se ponaša poput životinje. Naime, Zapad je, bez sumnje, pomogao naucno-tehnološkom napretku i zadužio covjecanstvo. Medutim, taj napredak je ipak jednostran i manjkav, jer svu pažnju usmjerava ka materijalnom a zapostavlja važniju dimenziju covjeka, tj. njegov duh. Kao što ptica ne može letjeti bez oba krila, tako i covjecanstvo ne može istinski ici naprijed bez obracanja pažnje i na duh i na materiju.

Ono što mnogi psiholozi i sociolozi uvidaju jeste da je covjek na Zapadu postigao materijalno blagostanje, ali, nažalost, nije postigao i srecu i duševno zadovoljstvo. Zato ne cude npr. rezultati ankete provedene medu 1000 britanskih žena starosti 20-35 godina, prema kojima je cak 51% njih reklo „da ih hvata dosada i beznadežnost kada razmišljaju o buducnosti”, njih 20% je reklo 'da su posljednji put iskreno bile sretne prije pola godine ili još više”, a svaka peta se lijecila od klinicke depresije. Govoreci o rezultatima poremecenog sistema vrijednosti, Fromm kaže: „Ovo otudenje i automatizacija vode ka stalno pojacanoj nenormalnosti. Život nema smisla, nema radosti, nema vjerovanja, nema realnosti...“

Jedno od najzanacjnijih sredstava koji pomažu otudenju savremenog covjeka od samog sebe jesu mediji, narocito televizija i internet. Ako se uzme u obzir ono što se svakodnevno nudi na televiziji poput nasilja, rušenja svih moralnih vrijednosti i odavanja strastima, te da prema UNESCO-voj studiji '93% školaraca u 23 zemlje 50% svog slobodnog vremena provodi ispred televizije”, onda nam postaje jasnije koliko razorno tv programi djeluju na mlade djecije duše. Zato psiholozi sa Univerziteta Birmingham isticu da bi se 'nehaj spram iznimno nasilnih prizora ili prizora seksualnog karaktera mogao smatrati oblikom emocionalnog maltretiranja djeteta'. Posebno žalosno djeluju podaci o dokazanim slucajevima pedofilije (a zataškanih je vjerovatno još više). Tako npr. „najmanje 898 novih provjerenih optužbi za seksualno zlostavljanje maloljetnika podneseno je tokom 2004. godine protiv 622 svecenika, najnoviji su podaci Konferencije americkih katolickih biskupa (USCCB).“

Koliko je poremecen sistem vrijednosti i koliko ni ljudski život ne predstavlja skoro nikakvu vrijednost govore i podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), prema kojima „svake godine nasilnim putem život izgubi oko 1,6 miliona ljudi širom svijeta, a od tog broja skoro polovina izvrši samoubistvo“. A prema zvanicnim statistickim podacima, u SAD-u je u 2002. godini zabilježena najniža stopa zlocina i kriminala, jer se u toj godini dešavalo „samo cetrdeset ubistava dnevno“!

To je samo djelic velikog broja statistickih podataka koji govore o poremecenim vrijednostima i nenormalnom nacinu života kod ljudi na Zapadu. Medutim, cinjenica je da se takav nacin života i takav sistem vrijednosti sve više prenosi i na našu sredinu. Tako se od zakonodavnih organa BH vlasti insistiralo da usvoji zakon po kojem homoseksualizam nije ništa neprirodno i ne smije se kažnjavati, a ovih dana pokrenuta je velika kampanja za legalizacijom prostitucije, dok je inicijativa za legalizacijom poligamije kod BH predstavnika u vlasti docekana na nož. Šta nakon toga slijedi? Legalizacija istospolnih brakova, te brakova sa životinjama, aparatima i sl? Legalizacija incesta, pedofilije i nemorala od kojeg ikoliko normalnom covjeku pamet staje? Kuda to sve vodi?! Imamo li pameti i hrabrosti da se suprotstavimo takvom trendu?

OBAVENO CITANJE SVAKOM MUSLIMANU

Svi naši uspjesi i neuspjesi, politički kao i moralni, stvarno su samo odraz našeg prihvatanja Islama i njegove primjene u životu. Slabljenje utjecaja Islama u praktičnom životu naroda bilo je uvijek praćeno degradacijom ljudi i društvenih i političkih ustanova.
UZROCI NEMOĆI ISLAMSKOG SVIJETA
...Ove dvije vrste ljudi - konzervativci i modernisti - predstavljaju ključ za razumijevanje današnjeg stanja muslimanskih naroda. Ipak, oni nisu pravi i posljednji uzrok ovog stanja. U daljnjoj analizi, i ono i ovo stanje pokazuju se samo kao izraz i manifestacija jednog dubljeg uzroka: degradacije ill odbacivanja islamske misli.

Povijest Islama nije samo, pa čak ni svojim većim dijelom, povijest progresivne realizacije Islama u stvarnom životu. Ona je isto toliko i pripovijest o nerazumijevanju, zanemarivanju, izigravanju i zloupotrebi ove misli. Stoga je i povijest svakog muslimanskog naroda istovremeno i kronologija blistavih dostignuća i pobjeda, koliko i žalosnih zabluda i poraza.Svi naši uspjesi i neuspjesi, politički kao i moralni, stvarno su samo odraz našeg prihvatanja Islama i njegove primjene u životu.Slabljenje utjecaja Islama u praktičnom životu naroda bilo je uvijek praćeno degradacijom ljudi i društvenih i političkih ustanova.
Čitava povijest Islama, od prvih početaka do naših dana, razvijala se pod neumoljivim utjecajem ove koincidencije. U ovom "paralelizmu" nalazi se nešto od neizmjenjive sudbine muslimanskih naroda i jedan od zakona islamske povijesti.
Dva karakteristična trenutka iz povijesti Islama - jedan iz doba uspona, drugi iz doba dekadencije - mogu vrlo jasno ilustrirati djelovanje ovog zakona.

Muhamed a.s. je umro 632. godine, a nepunih sto godina nakon toga duhovna i politička vlast Islama obuhvatala je ogromno područje od Atlanskog oceana do rijeke Inda i Kine, i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila. Sirija je osvojena 634., Damask je pao 635, Ktesifon 637., Indija i Egipat bili su dosegnuti 641., Kartagina 647., Samarkand676., Španjolska 710. godine. Pred Carigradom Muslimani su 717., a 720. u južnoj Francuskoj. Počev od 700. u Šantungu već postoje džamije, a oko 830. Islam je dospio na Javu.

Ova jedinstvena ekspanzija, s kojom se ne može usporediti nijedna ni prije ni poslije nje, stvorila je zatim prostor za razvoj islamske civilizacije s tri kulturna kruga: u Španjolskoj, na Srednjem Istoku i u Indiji, koji u povijesti pokrivaju razdoblje od skoro tisuću godina.

Što Muslimani znače danas u svijetu?
Pitanje bi se moglo postaviti i na drugi način: koliko smo mi Muslimani?
Odgovori na ova pitanja uzajamno su povezani.

Mi smo porobljeni: u jednom trenutku 1919. godine nije postojala ni jedna nezavisna muslimanska zemlja, stanje koje nije zabilježeno nikada ni prije ni poslije toga.
Mi smo neprosviješćeni: ni u jednoj muslimanskoj zemlji pismenost između dva velika svjetska rata nije iznosila više od 50%. Pakistan je dočekao nezavisnost sa 75% nepismenih, Alžir sa 80%, a Nigerija sa svih 90%. (Nasuprot tomu, u islamskoj Španjolskoj X i XI vijeka - prema Dreperu - nije bilo nepismenih).

Mi smo siromašni:nacionalni dohodak po glavi stanovnika iznosi: u Iranu 220 dolara, u Turskoj 240, Maleziji 250, Pakistanu 90, Afganistanu 85, Indoneziji 70, prema 3000 u USA (stanje l966.).
Udio industrijskog sektora u nacionalnom dohotku većine muslimanskih zemalja kreće se između 10 i 20%. Broj kalorija u svakodnevnoj ishrani iznosi u prosjeku 2000 prema 3000-3500 u zemljama zapadne Europe.

Mi smo podijeljena zajednica: umjesto da bude društvo bez bijede i bez raskoši, muslimansko društvo se pretvorilo u svoju suprotnost. Protivno kur'anskoj naredbi"... da ova bogatstva (dobra) ne ostanu u krugu bogatih među vama" (Kur'an 39/7), bogatstva su se postupno akumulirala u rukama malog broja njih. Pred agrarnu reformu u Iraku godine 1958., od 22 milijuna duluma obradive zemlje, oko 18 milijuna duluma ili 82% držali su veleposjednici. Istovremeno je 1,4 milijuna seljaka bilo potpuno bez zemlje.

To je ono stanje koje su neki sa svim razlozima nazvali "noć Islama". Ustvari, ta noć je počela kao suton u našim srcima. Sve ono što nam se dogodilo ili nam se danas događa, samo je odjek i ponavljanje onogu što se prije toga odigralo u nama samima (Kur'an, 13/12).Jer, mi kao Muslimani ne možemo biti podjarmljeni, neprosvijećeni, zavađeni. Mi to možemo biti samo kao otpadnici od Islama. Svi naši porazi, od onog prvog na Uhudu pa do ovog posljednjeg na Sinaju, podjednako potvrđuju ovaj stav.


Fenomen napuštanja Islama, najčešće izražen u potiskivanju islamske misli iz sfere djelatnog i budnog života u sferu časovitosti i pasivnosti, može se najjasnije pratiti baš na primjeru Kur'ana, kao centralnog fakta islamske ideologije i prakse.
Treba zapaziti kako je svaki uspon islamskih naroda, svako razdoblje dostojanstva, počinjao afirmacijom Kur'ana. Ekspanzija ranog Islama, čiji smo čudesni tijek ovdje spomenuli i koja je u tijeku dvije generacije dovela Islam do obala Atlanskog oceana na zapadu i na prilaze Kine na istoku, ne predstavlja jedini, nego samo najslavniji primjer. Sva velika gibanja u tijeku islamske povijesti potvrđuju ovaj zakon paralelizma.Kakav je bio položaj Kur'ana u vremenu koje je prethodilo razdoblju stagnacije i povlačenja?

Odanost prema ovoj Knjizi nije prestajala, ali je izgubila aktivni, a zadržala iracionalni, mistični karakter. Kur'an je izgubio autoritet zakona, a dobio "svetost" predmeta. U njegovom istraživanju i tumačenju mudrost je ustupila mjesto cjepidlačenju, bit formi, a velike misli vještini recitacije. Pod stalnim utjecajem teološkog formalizma Kur'an se sve manje čitao a sve više "učio" (recitirao), a naredbe o borbi, ispravnosti i osobnom i materijalnom žrtvovanju, opore i neprijatne našoj inerciji, rastvorile su se i nestale u ugodnom zvuku učenog kur'anskog teksta.
Ovo neprirodno stanje postupno je prihvaćeno kao normalno,jer je odgovaralo onoj sve brojnijoj skupini Muslimana, koja niti je mogla raskinuti s Kur'anom, niti je imala snage da svoj život preuredi prema njegovim zahtjevima.

U ovoj činjenici treba tražiti psihološko objašnjenje pojave pretjeranog recitiranja Kur'ana. Kur'an recitiraju, tumače pa recitiraju, proučavaju pa opet recitiraju. Ponavljaju po tisuću puta jednu njegovu rečenicu, da ne bi morali ni jedan jedini put da je primijene. Stvorili su opširnu i pedantnu znanost o tome kako se Kur'an izgovara, da bi pobjegli od pitanja kako da ga provedu u život. Na kraju, Kur'an su pretvorili u goli zvuk bez razumljivog smisla i sadržaja.
Čitava stvarnost muslimanskog svijeta sa svojim raskorakom između riječi i djela; sa svojim razvratom, prljavštinom, nepravdom i kukavičlukom; sa svojim monumentalnim ali praznim džamijama; s velikim bijelim čalmama bez ideala i hrabrosti; s licemjernom islamskom frazom i vjerskom pozom; s ovom vjerom bez vjere, samo je vanjski izraz ove temeljne proturječnosti u kojoj se našao Kur'an i u kojoj je gorljiva odanost prema ovoj Knjizi postupno kombinirana s apsolutnim ignoriranjem njenih principa u praksi.

Evo, u ovoj situaciji s Kur'anom nalazi se prvi i najvažniji stvarni uzrok nazadovanja i nemoći muslimanskih naroda.

Drugi takav uzrok, koji ima univerzalan značaj, jest školstvo, odnosno odgojni sistem u najširem smislu. Već vijekovima naši narodi i nemaju školovanih ljudi. Umjesto njih imaju druge dvije kategorije, podjednako nepoželjne: neškolovane i pogrešno školovane. Ni u jednoj muslimanskoj zemlji mi nemamo školstvo koje bi bilo dovoljno razvijeno i koje bi pri tome odgovaralo moralnim shvatanjima Islama i potrebama naroda. Ovu najosjetljiviju instituciju svakog društva naši vlastodršci su ili zanemarili ili su je prepustili strancima. Škole kojima su stranci davali novac i kadar, pa time i program i ideologiju, nisu obrazovale Muslimane, pa čak ni nacionaliste.

 U njima se našim budućim intelektualcima ubrizgavaju "vrline" poslušnosti, pokoravanja i divljenja prema modi bogatstvu stranaca; u njima strani odgajatelji stvaraju ovu inteligenciju s vazalskim mentalitetom, koja će ih sutra izvanredno dobro zamijeniti, jer će se i osjećati i ponašati kao pravi stranac u svojoj vlastitoj zemlji. Bilo bi vrlo poučno utvrditi koliki je broj škola i koledža koje, direktno ili indirektno, drže stranci, pa se zamisliti nad razlozima ove izvanredne darežljivosti.
Trebalo bi se udubiti u programe ovih institucija, u ono što oni sadrže i još više u ono što oni ne sadrže. Postalo bi jasno da pravo pitanje i nije u tome da li naša inteligencija hoće i želi da nađe put do svoga naroda, do njegovih pravih težnji i interesa, nego da li ona, ovakva kakva jest, uopće može naći taj put. Radi se o skali vrijednosti i ideala, koja joj je nametnuta i o psihološkom jazu koji je stvoren. Ne trebaju više željezni lanci da se naši narodi drže u pokornosti. Istu moć imaju i svilene niti ove tuđinske "prosvijećenosti", koja paralizira volju i svijest obrazovanog dijela jednog naroda.
Dok je ovakvo školstvo, strani vlastodršci i njihovi vazali u muslimanskim zemljama ne trebaju strahovati za svoje pozicije. Umjesto da bude izvor pobune i otpora protiv njih, ovakvo školstvo je njihov najbolji saveznik.
Ovaj tragični jaz izmedu inteligencije i naroda, koji predstavlja jedno od najsumornijih obilježja našeg općeg položaja, produbljava se i s druge strane. Osjećajući tuđinski i neislamski karakter škole koja im se nudi, narod je instiktivno odbija, pa udaljavanje postaje obostrano. Konstruira se apsurdna optužba o nesklonosti muslimanske sredine prema školi i prosvjed. U stvari, jasno je da se ne radi o odbijanju škole kao takve, nego o odbijanju tuđe škole, koja je s Islamom i narodom izgubila svaku duhovnu vezu.

Predsjednik Alija Izetbegović
„Islamska deklaracija“

Vaši preci su vam bili uzor u lijepom odgoju. Uzmite pouku, Allah vam se smilovao! Ne budite sitničavi pa da Allah džellešanuhu bude sitnićav prema vama! Proklestvo Allahovo je na sitnićava čovjeka kao i onoga koji je sitnićav sitnićavu! 

Šta je ovo s nama?! Jedan drugog susrećemo i govorimo: "Neka nama i vama Allah džellešanuhu oprosti grijehe i u Džennet nas uvede!" Ali čim dođu u pitanje dinari i dirhemi sve se potpuno izmijeni. Teško vama! Nisu takvi ljudi bili vaši dobri preci. Zašto njih ne uzmete kao uzor kao što vam je i naređeno?! 

Ljudi, šta je s nama?! Kada smo u izobilju, jedan drugom bliski smo i dragi, a čim na iskušenja budemo stavljeni, jedan drugog zaboravljamo. Nisu takvi bili drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem. Bože sačuvaj, da mi drugačije postupamo od njih! 

Brate, pazi sta ćes govoriti! Zar nije rečeno da je najbolje jezik stalno držati svezan. Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao je: "…a zar će ljudi biti bačeni u Džehennem zbog nećega drugog osim zbog griješna govora?!" 

U pametna čovjeka jezik je iza srca, pa kada hoće nešto reći, on najprije dobro razmisli. Ako će to korisno biti, onda kaže; u protivnom, šuti. A u neznalice je srce iza jezika. On govori kad god mu se prohtije uopće ne razmišljajući. 

Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, kazao je: "Moji sljedbenici će ući u Džennet Allahovom džellešanuhu milošću, čistotom srca i zbog samilosti koju su osjećali prema svim muslimanima, a neće ući u Džennet samo zbog namaza i posta." 

Kazano je da će glasnik, kada bude Sudnji dan, povikati: "Neka sada ustane onaj za koga je Uzvišeni Allah preuzeo obavezu da će ga nagraditi od Sebe! I tada će ustati samo onaj koji je pritekao u pomoc bratu svome kada mu je ona bila potrebna, ili koji je bratu svome oprostio učinjenu nepravdu, ili koji je bratu svome poklonio neku od blagodati kojima ga je Allah džellešanuhu darovao. 

Pametan čovjek ne otkupljuje neprijateljstvo jednog čovjeka za ljubav hiljadu drugih ljudi. Ko to uradi, sve će izgubiti i bez ičega će ostati. 

Veličina plemenitog je njegov odgoj, a iskrena pobožnost njegovo je porijeklo. 

Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koji se on pokajao Allahu džellešanuhu, neće umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stavljen na kušnju. 

''Ako možeš da sačuvaš glavu kada svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to;

ako možeš da veruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju i čak pridodaješ njihovim sumnjama;
ako možeš da čekaš, a da ti čekanje ne dosadi;
ako i onda kada si prevaren, ti ne lažeš, i kada si omrznut, ti ne mrziš, i da , pored toga, ne izgledaš ni predobar ni premudar;
ako možeš da sanjariš, a da snovi ne ovladaju tobom;
ako možeš da razmišljaš, a da ti maštanje ne bude cilj;
ako možeš da se suočiš i sa uspehom i sa neuspehom, a da te dve varalice smatraš kao da su potpuno iste;
ako možeš da podneseš kada čuješ da su istinu izvrgnuli nitkovi, da bi napravili zamku za budale, i posmatraš propast svega onoga čemu si posvetio ceo život, te da pogrbljen i sa dotrajalim alatom ponovo stvaraš;
ako možeš da staviš na gomilu sve što imaš i baciš na kocku i
izgubiš, i opet počneš ispočetka, a da nikad ne izustiš reč o tom svom gubitku;
ako možeš da prisiliš srce, nerve i mišiće da te služe, iako ih više nemaš, i tako izdržiš kada u tebi nema ničega osim volje, koja ti dovikuje:''Istraj''!
ako možeš da razgovaraš sa najnižima i da sačuvaš svoje dostojanstvo ili da šetaš sa kraljevima, a da ne izgubiš razumevanje za obične ljude;
ako ni neprijatelj, ni prijatelj ne mogu da te uvrede;
ako te svi cene, ali ne previše;
ako možeš da ispuniš jedan nezaboravan minut sadržajem koji traje šezdeset sekundi, tvoja je zemlja i sve što je na njoj, i još više,
BIĆEŠ ČOVEK, SINE MOJ!''