Opsada Sarajeva- pocetak

Opsada grada Sarajeva počela je sa zauzimanjem međunarodnog aerodroma u naselju Ilidža od strane "de facto" srpske Jugoslavenske narodne armije u noći sa 4. na 5. april 1992.godine i ona se završila 29. februara 1996.godine.
Sarajevska je opsada sa 1.425 dana najduža u povijesti. Također je zračni most za podršku stotini hiljada opkoljenih ljudi trajala duže od Berlinskog zračnog mosta.
Za vrijeme opsade prosječno je palo 329 granata dnevno na Sarajevo. Žalosni rekord od 3.777 paljenih granata uknjižen je 22.jula 1993.godine. Granate su navele ogromnu štetu, a najveću štetu su primili civilni, kulturni i vjerski objekti.
Već tokom zime 1991./92.godine Jugoslavenska narodna armija je skupila artileriju i drugo oružje na brdima oko Sarajeva. Otprilike 120 minobacača i 250 tenkova je bilo stacionirano na tim brdima. U martu 1992.godine u Sarajevu je došlo do sukoba između pripadnika Srpske Demokratske Stranke(SDS) Radovana Karadžića i policajaca pod kontrolom vlade Bosne i Hercegovine kad su Srbi na Grbavici i Vracama postavili barikade. 5.aprila 1992.godine održale su se demonstracije za mir. Pripadnici SDS-a su pucali sa krova hotela Holidej In u ljude i ubili Suadu Dilberović. Suada Dilberović je prva žrtva opsade Sarajeva. Most na kojem je ona ubijena nosi njeno ime.
U aprilu 1992.godine Bosanskohercegovačka vlada je tražila povlačenje srpskih vojnih jedinica na brdima. Vlada Slobodana Miloševića je pristala na povlačenju svih nebosanskih boraca, jednog neznačajnog broja. Zaostalim bosanskim Srbima ostavljeno je oružje Jugoslavenske narodne armije i oni su se transformirali u vojsku Republike Srpske, a Republika Srpska je izglasila njenu nezavisnost od Bosne i Hercegovine samo nekoliko dana od proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine od Jugoslavije.
Poslije neuspješnog pokušaja Jugoslavenske narodne armije da uz pomoć tenkova zauzima Predsjedništvo Bosne i Hercegovine što su spriječili borci Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine naoružani samo zoljama, 2.maja 1992.godine je postavljena zvanična blokada na grad Sarajevo od strane bosanskih Srba . Glavne ulice u grad su blokirane i tim putem se spriječila opskrba Sarajeva. Opskrba vode i struje se prekidala. Naoružanje i broj srpskih vojnika oko Sarajeva je bio nadmoćniji u odnosu na branioce grada. Uprkos tome Srbi su, umjesto da zauzimaju grad, nastavili s gađanjem sa okolnih brda. Njihovi su ciljevi bili morenje glađu i demoralizacija stanovništva putem (sa vojnog stanovišta) bezmislenih grozota.
Zapovjednik bosanskih Srba, General Ratko Mladić, dao je izrazitu naredbu da se gađaju svi nesrpski ciljevi u Sarajevu. Granatirani su bili gradska bolnica (posebno je bila granatirana tokom vremena za posjete poslijepodne), džamije, crkve i mnogi drugi ciljevi.
Druga polovina 1992. i prva polovina 1993.godine su predstavile vrhunac opsade grada Sarajeva. Razne su grozote učinjene narodu u gradu i žestoki bici bili su u toku. Ova se opsada danas zna kao jedna od najžešćih poslije Stalingrada. Međutim, neki su srpski stanovnici počeli da otvoreno podržavaju vojsku Republike Srpske. Najvažnija uporišta i skladišta oružja grada čvrsto su bila u srpskoj ruci. Gradom je vladao strah od snajpera i table s napisom "Pazite, Snajper!" su postale svakodnevnica. Neke su ulice bile toliko ugrožene da su nosile naziv "sniper alley". Mnogi dijelovi grada kao što je Novo Sarajevo poslije sukoba s vojskom Republike Srpske bili su pod njihovom kontrolom.
Branioci grada po naoružanju su bili daleko pobijeđeni srpskim napadačima. Štoviše, od cijeva je napravljeno oružje. Napadima na srpske kasarne u gradu branioci Sarajeva su pokušali kompenzirati nedostatak oružja. Neki bosanski kriminalci koji su u početku rata formirali obrambene jedinice švercali su oružje preko linija.
U ovom su vremenu bile napadnute mnoge civilne zgrade. Izvještaji ističu da u septembru 1993.godine 35.000 zgrada u Sarajevu je bilo srušeno i sve ostale zgrade bile su manje ili više oštećene. Tome pripadaju bolnice, novinarske agencije, industrijske zgrade, zgrade vlasti, kasarne i baze Ujedinjenih nacija. Među važnijim zgradama se nalaze Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Vijećnica, koja je 25.aprila 1992.godine izgorjela s hiljadama nenadoknadivih djela povijesti i kulture.
U aerodromskom naselju Butmir završio se sredinom 1993.godine 800m dugačak Sarajevski ratni tunel koji je dozvolio ne samo ranjenima da napuste grad, nego prije svega je omogućio opskrbu grada hranom, ali, putem prevazilaženja embarga Ujedinjenih nacija na oružja, i oružjem. Početak tunela je u porodičnoj kući Kolarevih pored piste Sarajevskog aerodroma na Butmiru. Danas, ta se kuća održava samo u funkciji muzeja. Najvjerovatnije Sarajevo ne bi preživjelo bez oružja, hrane i medikamenata koji su prošli kroz taj tunel.
Gađanje grada je koštalo mnogo ljudskih života. Prilikom pojedinih gađanja ubijene su desetine i ranjene stotine ljudi. Jedan strašan primjer za to je masakr na ovtorenoj pijaci "Markale", gdje su u februaru 1994.godine granate ispaljene sa srpskih položaja na Špicastoj stijeni pogodile masu ljudi i uzeli život 68 Sarajlija. Kao odgovor na ta gađanja Ujedinjene nacije su srpskim snagama diktirale jedan ultimatum prijeteće da će ih bombardirati, ukoliko Srbi ne povlače svoja teža oružja do jedne određene tačke. Srbi su pristali pred krajem roka važenja ultimatuma i od onog trenutka gađanje Sarajeva se puno smanjilo, što se može smatrati kao početak puta k savršavanju rata.
1995.godine međunarodne snage su se suprotstavile vojsci Republike Srpske. Srpske snage su napale jednu tačku za skupljanje oružja koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija, što je NATO tjeralo na zračne udarce na skladišta oružja bosanskih Srba. Srbi su pokušavali spriječiti te napade putem uzimanja talaca vojnika Ujedinjenih nacija, ali u naprijetku sukoba vojska Republike Srpske morala se postepeno povlačiti. Grijanje i opskrbu struje i vode su se vratili u grad. Poslije masovnog ubijanja u istočnobosanskom gradu Srebrenica i poslije drugog masakra na "Markalama" 29.augusta 1995.godine gdje su ubijeni 41 ljudi međunarodna zajednica je bila prisiljena da reagira. Krajem augusta 1995.godine NATO avioni su počeli da bombardiraju srpske položaje u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Istovremeno "Rapid Reaction Force" Ujedinjenih nacija pod zapovjedništvom Velike Britanije i Francuske gađa srpske položaje oko Sarajeva minobacačima sa Igmana. U oktobru 1995.godine sklopljeno je primirje i kasnije te godine Dejtonski sporazum je Bosni i Hercegovini i Sarajevu donio mir.
U sklopu s Dejtonskim sporazumom Sarajevo je poslije rata podjeljeno u dva dijela. Jedan dio pripada novo formiranoj Federaciji Bosne i Hercegovine i u njemu se nalazi vlada države i vlada Federacije, a jedan dio(istočni) pripada Republici Srpskoj. Granica između ta dva entiteta je na Dobrinji kod aerodroma.
Tokom opsade umrlo je skoro 11.000 ljudi (među njima 1.601 dijete) a bilo je 50.000 djelomično i teško ranjenih. Broj stanovnika se pri kraju opsade 1995.godine smanjio na 250.000.
Iako je tada slijedio jedan period stabiliteta i normaliteta, bosanska vlast je tek 29.februara 1996.godine opsadu Sarajeva deklarisala završenom.

Kako preživjeti tih dana

Sarajlije, bolje rečeno Sarajke, u teškim ratnim vremenima su do perfekcije savladale ispit umijeća preživljavanja. U praksi to izgleda otprilike ovako: napravi pitu od ničega, majonezu bez jaja, paštetu bez mesa i sl. Izgleda nemoguće, međutim uspijeva, pa nije mali broj onih koji pri degustaciji ovakvih specijaliteta kažu kako se oni puno ne razlikuju od onih pravih. Možda je zaista tako, a možda je i to samo jedan od načina kojim se želimo utješiti. Ipak probajte:

Sir
4 fildžana mlijeka u prahu
1 fildžan ulja
1 fildžan vode
4-5 kapi sirćeta
malo soli
Sve skupa pomiješati i dobro izmiksati

Majoneza
4 kašike brašna
3 kašike mlijeka u prahu
Smjesu pripremiti kao za puding i skuhati u pola litre vode. Kada se ohladi, dodati bibera i soli po želji i dobro umutiti.

Pašteta
Skuhati jednu kocku za supu u pola litre vode. Dodavati prezlu dok se smjesa ne zgusne. Poslije toga staviti soli, bibera i aleve paprike po želji. Jednu glavicu luka isitniti i ispržiti na malo ulja i na to dodati cijelu smjesu.
Kada skinete smjesu s vatre, dodajte pola kesice germe i, ako imate, malo bijelog luka. Ostaviti smjesu da nadođe i pretresti u teglu.

Pita od ničega
Zamijesiti tijesto za pitu u koje ste dodali germu. U zdjelu staviti 4-5 kašika mlijeka u prahu i jednu šolju ulja i malo soli. Razviti malo deblje jufke i premazivati tom smjesom (vama prepuštamo da odlučite hoćete li slagati ili savijati jufke - jednako je dobro). Nakon toga ostaviti pitu da malo nadođe i staviti je da se peče.

Šnicle od hljeba
Jedan stari hljeb potopiti u vodu. Kada omekša, vodu iscijediti i isitniti hljeb u mrvice. Dodati malo bibera, soli i jednu šolju brašna. Šnicle oblikovati pomoću brašna i pržiti na ulju.

Pituljice
5 šolja brašna
1 šolja ulja
3 šolje mlake vode ili mlijeka
1 kašika suhe germe
Napraviti tijesto koje treba da odstoji jedan sat. Razviti jufku debljine jedan centimetar i pržiti na ulju.

Pomfrit
1 šolja bijelog brašna
1 šolja kukuruznog brašna
1 kašika sode bikarbone (razmutiti u malo sirćeta)
Brašno zamijesiti s mlakom vodom, dodati sodu bikarbonu. Poželjno je da tijesto bude tvrđe. Razviti tijesto u jufku debljine pola centimetra, rezati u obliku pomfrija i pržiti.

Kuglice
25 dkg prezle
2 fildžana ulja
2 fildžana mlake vode
2 fildžana kakao praha
2 fildžana šećera
Kuglice oblikovati i uvaljati u šećer ili kokosovo brašno.

"Bosnakrem"
3 fildžana brašna
3 fildžana mlijeka
3 fildžana ulja
1 fildžan kakao-praha
1 velika šolja šećera
Sve pomiješati i kuhati na laganoj vatri 10 do 15 minuta.

Mmmm kako je bio dobar krem od znam cokolade u prahu iz lanc paketa, mlijeko u prahu i...mozda jos sta ne sjecam se, uglavnom bolje nego ijedan eurokrem.

Neki od ovih recepata će vam možda biti i od koristi, a ako preživimo, sačuvajte ih da se sjetite šta smo jeli i kako smo živjeli ovih ratnih mjeseci.

Jednom davno živio je vrlo siromašan, ali vrlo hrabar čovjek po imenu Ali. Radio je za Amara, bogatog starog trgovca. Jedne zimske večeri Amar je rekao:

“Na vrhu planine ovakvu noć niko ne može provesti bez pokrivača ili hrane. Ali, tebi je potreban novac, a ako ti to pođe za rukom, dobićeš veliku nagradu. U suprotnom ćeš trideset dana raditi bez ikakve naknade.”

Ali je odgovorio: “Sutra ću to pokušati ostvariti.”

No, kad je izašao iz prodavnice, opazio je da duva ledeni vjetar, pa se uplašio i odlučio da svog najboljeg prijatelja Avdija upita je li suludo prihvatiti takvu opkladu. Avdi je nekoliko trenutaka razmišljao, a tada je odgovorio:

“Pomoći ću ti. Kad sutra stigneš na vrh planine, pogledaj pred sebe. Ja ću biti na vrhu susjedne planine, gdje ću cijelu noć provesti uz vatru koju ću zapaliti za tebe. Ti gledaj u nju i misli na naše prijateljstvo – to će te grijati. Uspjećeš, a nakon toga ću tražiti nešto zauzvrat.”

Ali je izdržao iskušenje, dobio novac i otišao k prijatelju:

“Rekao si mi da želiš naknadu.”

Avdi ga je uhvatio za ramena:

“Da, ali ne novac. Obećaj mi da ćeš, ako u mom životu ikada zapuše hladan vjetar, za mene zapaliti vatru prijateljstva.”

                                                        

ČOBANI I OVCE

ČOBANI I OVCE

Ovce su bića koja vole pune jasle bilo kakvog sijena. Drago im je od proljeća do jeseni pasti travu na širokim proplancima livada i šuma. Čobani su gospodari sviju ovaca od prve do zadnje. Ovce poput pravih ovaca  slušaju naredbe svojih gospodara koji im strah utjeruju svojim psima čuvarima. Kada im je lijepo one to pokazuju blejanjem a bome i kad su gladne ovce bleje. Pitanje je da li njihov gazda uvijek razumije poruku i značenje ovčijeg blejanja

Uglavnom, ovce su beskrajno zahvalne svome gazdi što imaju svaki dan jesti i piti i što mogu hodati njegovom zemljom, livadama i proplancima. Prema nepisanom pravilu gazda može (po)musti ovce kad mu se prohtije. Isto tako jednom godišnje ih do gola ostriže bez obzira da li je zima ili ljeto. Može im promijeniti adresu bivanja kad hoće, ovce su za to ništa ne pitaju.

Helem ovce su ovce, bile velike ili male, šukave ili rogate moraju biti pokorne i slušati. Mogu biti gladne i žedne, mogu biti danima zatvorene u svom za(tvoru). One moraju biti mirne i saburli. Istina, nađe se i Ovnova predvodnika i buntovnika koji ponekad povedu stado na stranski put izvan svakodnevnog koridora. Ti ovnovi buntovnici, te crne ovce mogu to pokušati i uraditi samo jednom, takvi ubrzo završe na ražnju.

Kako bilo da bilo, ovce vole da su u grupi i da se ne odvajaju od krda. Ovce ostaju ovce zbog toga što ih svaki čoban može jednom malom motkom utjerati u red i ograničiti slobodu. Kako stvari stoje, još dugo će ovce biti samo ovce, a čobani uvijek  čobani. Ništa se na tim relacijama ne da promijeniti!

Upamet!

PRVO ZDRAVLJE PA ONDA KULTURA

PRVO ZDRAVLJE PA ONDA KULTURA

Hara gripa, jedi što više bijelog luka.

Zavladala besparica, štedi  i manje troši.

Nema posla za mlade i snažne, budi sretan svakog posla.

Bolesti i ratovi zavladali svijetom, moli Boga da nisi dio toga.

Imaš  osjećaj da sati i dani brzo prolaze, razmišljaj o sebi i za drugi svijet se spremaj.

Helem, današnji lijep dan možda neće biti blizanac sutrašnjem. Zahvaljuj i Uzvišenog veličaj i moli Ga da tvome susjedu krene u životu, da tvoj prijatelj bude zdrav, da bi tebi i tvojim dragim bilo dobro.

I ne reci da ono loše što se događa drugom da se tebi sutra neće desiti. 

Nikada ne reci nikada!

OSJEĆAJ UČENOSTI

 

Pošto je znanje danas na dohvat ruke (internet, mediji, knjižnice, štamparije) ljudi imaju osjećaj da više znaju. Osjećaj naučne sitosti je sindrom velikih jemeka i sohbeta. Ljudi sjede za  bogatom sofrom, gdje gledaju mnoštvo različitih jela pa događa se da se sofradžija najede samo čorbe, hljeba i potkriže i očima se zasiti a da mnogobrojna jela na sofri i ne okusi.

Danas je internet bogat svim vrstama digitalnih knjiga iz različitih sfera znanja.  Svi koji puno posjećuju stranice sa tim knjigama imaju osjećaj da su nešto, naučili,  dokučili i pročitali a ustvari su samo uzeli jedan zalogaj iz te bogate sofre a ništa od tih mnogobrojnih jela  nisu do kraja pojeli.

 Zato imamo 'eksperata', učenjaka iz politike, kulture, književnosti, historije, matematike, fizike, geografije, vjere i ostalih područja koji misle da nešto znaju a ustvari često ne (po)znaju niti neke elementarne stvari.

Mnogi  ni kontinente nabrojati nisu u stanju.

PRIJATELJI STARI GDJE STE?

PRIJATELJI STARI GDJE STE?

Ljudi su postali roba. Ako zatreba, prodaju se za šićar  i malehnu korist. Doduše ima nas svakakvih. Bilesi takvih da smo svoje prijatelje u stanju prodati za bagatelu i sitni interes. Bože Mili, koliko je ljudi prošlo kroz naš život otkako smo se uspravili na noge. Nije bilo hefte a da se sa nekim nismo upoznali, zapisali njegovu adresu ili upisali njegov telefonski broj. Bezbeli to smo činili za ono 'može zatrebat', neka se nađe u tefteru. Koliko smo insana izlafinali da ćemo im se javiti čim stignemo kući. Nazvaćemo ih belćim dok dođemo do prvog telefona. Grdna rano, šta vode proteče a mi ni stotom 'prijetelju' da se javimo i da se zahvalimo.

Helem, jedino ostaju debelo podvučeni 'prijatelji' za 'nedajBože'. To je ljekar, hitna pomoć, zubar, advokat, kakav prijeko potrebni službenik da 'pogura' ako đegoderce zapne. Ostali  su slični onim silnim prijateljima na facebooku.

Šta'š, taki je vakat!

Upamet!

Nekada su ljudi živjeli na brdima i planinskim visovima. Vremenom je većina ljudskog roda sišla s brda u ravnice i zaboravila svoje polazište. Svaki  insan u genima ima zabilježenu prošlost i osnovne podatke o sebi i svojima.  U toj kodi piše ko je, od koga je i odakle je došao.

Helem, neki među nama su živi primjerci evolucije. Oni  neodoljivo lete u visine, blude u oblacima, govore s visina da ih je ponekad teško čuti i razumjeti. Takvi dotiču zemlju samo u krugu svoje postelje.

Upamet!

Ja imam četrnaest, ti imaš trideset i jednu, ona ima pedest godina. Mi smo generacija iz hiljadu devet stotina osamdest i prve i plovimo još od prošlog vijeka, oni su novija generacija iz 2001 godine. Zajedničko nam je da smo se ukrcali na  čamac zvani život.

Plovimo sami ili u društvu dragih osoba. Luka i krajnje odredište je znano, nepoznanica je  samo datum uplovljavanja u luku konačnog smiraja. Zato dragi moji pazite kako krmarite. Molim vas držite pravi smjer i gledajte na orijentire. Vjerujem da  ste obezbijedili originalnu navigaciju.

Upamet!

"Nakon što Allah stvori zemlju, ona poče da se pokreće, te On stvori brda, koja postavi na nju i ona se smiri. 

Meleki se začudiše i zadiviše silini brda, pa rekoše:
 'Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima išta silnije i moćnije od brda?' 
'Ima željezo.' 

'Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od željeza?' 
'Ima vatra.'

'Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od vatre?'
'Da, ima voda.'

 'Gospodaru, ima li među Tvojim stvorenjima nešto jače i silnije od vode?'
 'Da, ima vjetar.'

'Gospodaru, ima li štogod od Tvojih stvorenja što je jače i silnije od vjetra?'
 'Da, ima čovjek: udijeli svojom desnicom krijući od ljevice.’’

(hadis)

____"ALLahu Ekber!"______ !________ℂ⋆______! ╚►Reci: "On je Allah - Jedan! ╚►Allah je Utocište svakom! ╚►Nije rodio i rođen nije! ╚►i niko Mu ...

Kako klanjati namaz prvi rekat

 Pocetak namaskog vremena oglasava mujezin ucenjem ezana.

EZAN GLASI:ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER,
ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER !
ESHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH,
ESHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH !
ESHEDU ENNE MUHAMMEDEN RESULULLAH,
ESHEDU ENNE MUHAMMEDEN RESULULLAH !
HAJJE ALES-SALAH,
HAJJE ALES-SALAH !
HAJJE ALEL-FELAH,
HAJJE ALEL-FELAH !
ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER !
LA ILAHE ILLELLAH !

Prevod:Allah je najveci, Allah je najveci,
Allah je najveci,Allah je najveci !
Svjedocim da nema drugog Boga osim Allaha,
Svjedocim da nema drugog Boga osim Allaha !
Svjedocim da je Muhammed Boziji poslanik,
Svjedocim da je Muhammed Boziji poslanik !
Dodji na namaz,Dodji na namaz !
Dodji na spas,
Dodji na spas !
Allah je najveci,
Allah je najveci !
Nema drugog Boga osim Allaha!Kod Sabahskog ezana se poslije rjeci HAJJE ALEL FELAH dodaju rijeci                                                     

ESSALATU HAJRUM MINEN NEVM
ESSALATU HAJRUM MINEN NEVMprevod:Namaz je bolji od spavanje!
Namaz je bolji od spavanje!                                                                                                                              

Ezan uce samo muskarci. Ezan se uci na munari a moze i na nekom drugom mjestu. On se uci usporeno  i glasno.  Poslije ucenja ezana okrenemo  se prema kibli.  Ako neznamo gdje je smjer Mekke, a nemamo koga upitati onda se treba okrenuti onamo gdje mislimo da je Kibla.                                                                                                  

Zabranjeno je klanjati prema slici na kojoj su zivotinja ili covjek naslikani.                                                           

Prije nego sto stupimo u namaz treba srcem odluciti (zanijetiti) koji cemo namaz klanjati. Tu odluku u srcu donesenu nijet zovemo. Prilikom nijeta treba sabrati misli i s postovanjem stupiti u namaz.                                                   

Prije nego sto zanijetimo FARZ namaz samo muskarci su duzni prouciti ikamet.

IKAMET glasi: ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER,
ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER !
ESHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH,
ESHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH !
ESHEDU ENNE MUHAMMEDEN RESULULLAH,
ESHEDU ENNE MUHAMMEDEN RESULULLAH !HAJJE ALES-SALAH,
HAJJE ALES-SALAH !
HAJJE ALEL-FELAH,
HAJJE ALEL-FELAH !
KAD KAMETIS-SALAH, KAD KAMETIS-SALAH
ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER !LA ILAHE ILLELLAH !

Ikamet se uci ubrzano i u sebi.

SASTAVNI DIJELOVI NAMAZA

Namaz ima sest sastvanih dijelo a to su:                                                                                                                 

1. Pocetni tekbir
2. Stajanje (kijam)
3. Ucenje Qur'ana (kiraet)
4. Pregibanje (ruku)
5. Spustanje lica na zamlju (sedzda)
6. Sjedenje na svrsetku namaza

Sastavni dijelovi namaza zovu se ruknovi. Stajanje, ucenje, pregibanje i spustanje lica na zemlju cine jedan rekat. Namaz ima vise rekata. Ovdje cemo u najkracim crtama pokazali izvodjenje sabah namaza koji ima najmanje rekata. 

Bismillahi - rahmanir- rahim                                                                                                                           

Vrijeme sabahskog namaza nastupa od prve zore i traje do pred izlazak sunca. Sabah namaz ima cetiri rekata - dva suneta i dva farza. 
Prvo se klanja sunnet pa farz. Farz je strogo od Allaha naredeni namaz dok je sunnet ono sto nam je Muhamed (a.s) preporucio da radimo. Ko neklanja sunet gubi sefaat odnosno zauzimanje Muhameda (a.s) za nas na sudnjem danu. Ko god radi ono sto je Muhamed (a.s) radio nikada nece skrenuti sa pravoga puta.

Sabahski Sunnet

IDEMO NA PRVI REKAT:

Nakon sto smo uzeli abdest, stanemo na cisto mjesto, okrenemo se prema Kibli, proucimo Bismillu i dizuci ruke (ispruzenih prstiju) muskarci spram usiju dodirujuci palcima mehki dio uha, a zene spram ramena (kao na slikama) zanijetimo u sebi dva rekata sunneta, rijecima:

NEVEJTU EN USALLIJE LILLAHI TEALA SALATE SUNNETIL-FEDZRI, EDAEN MUSTAKBILEL-KIBLETI, ALLAHU EKBER!                                                                                                                         

Prevod: Odlucih da klanjam, u ime Boga, sunnet sabahskog namaza, na vrijeme, okrenuvsi se prema Kibli - Allahu Ekber.

Read more: http://amraakjifi.webnode.com/products/kakao-klanjati-namaz-prvi-rekat/
Create your own website for free: http://www.webnode.com

namaza, na vrijeme, okrenuvsi se prema Kibli - Allahu Ekber.

Zatim svezemo ruke desnu preko lijeve (muskarci na pojasu, zene na prsima kao na slikama) i skruseno stojeci(kijam) pred Allahom (dz.s.) gledajuci u mjesto gdje cemo uciniti sedzdu, u sebi ucimo (kiraet) sledece(Ko zbog bolesti ili starosti nemoze stajati, klanjat ce sjedeci).

SUBHANKELLAHUMME VE BI HAMDIKE, VE TEBAREKESMUKE, VE TEALA DZEDDUKE, VE LA ILAHE GAJRUKE.                                                                                                                                        

 Prevod: Neka si slavan. Boze! Neka Ti je svaka hvala! Blagoslovljeno je Tvoje ime, nedostizna je Tvoja Velicina ! Osim Tebe, drugog Boga nema!

Zatim se prouci Fatiha:EUZU BILLAHI MINESShEJTANIR RADZIM
BISMILLAHIR RAHMANIR RAHIM
ELLHAMDU LILLAHI RABBIL ALEMIN.
ERRAHMANIR RAHIM.
MALIKI JEVMID DIN.
IJJAKE NA BUDU VE IJJAKE NESTE IN.
IHDINESSIRATAL MUSTEKIM.
SIRATALLEZINE EN AMTE ALEJHIM
GAJRIL MAGDUBI ALEJHIM VELEDDALLIN.
AMIN !

Prevod:Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Sveopcem Dobrocinitelju,
Milostivom,
Vladaru Sudnjeg dana.
Samo Tebe obozavamo i samo od Tebe pomoc molimo!
Uputi nas na pravi put, na put onih kojima Si darovao Svoje blagodati,
a ne na put onih na koje Si Se rasrdio i koji su zalutali.
(Amin!)A poslije Fatihe jedno sure :
(Kao sledece naprimjer)                                                                                                                                    

  Bismillahi - rahmanir- rahim
LI ILAFI KUREJShIN, ILAFIHIM RIHLETESShITAI VES SAJF, FEL JA BUDU RABBE HAZEL BEJT,
ELLEZI AT MEHUM MIN DZUIN VE AMENEHUM, MIN HAVF.Prevod:U ime Allaha, sveopceg Dobrocinitelja Milostivog Za ujedinjenje Kurajsa i njihove sigurnosti puta zimi i ljeti,
neka obozavaju Gospodara ove kuce (Kjabe), koji ih je nahranio nakon gladi i dao im sigurnost poslije straha.

Kiraet znaci ucenje Qur'ana prilikom stajanja u namazu (tj. ucenje Fatihe i sure).

Kad se ovo prouci na kijamu, onda izgovarajuci ALLAHU EKBER, pregibamo se preko polovine tijela cineci ruku. Na ruku izgovaramo tri puta : SUBHANE RABBIJEL-AZIM !                                                                   

Prevod; Klanjam se pred tvojim savrsenstvom, moj veliki Gospodaru.                                                             

Dizuci se sa ruku`a, izgovaramo: SEMIALLAHU LIMEN HAMIDEH!                                                           

Prevod: Cuje Allah onoga ko Mu zahvaljuje                                                                                                        

Zatim malo zastanemo i reknemo: RABBENA LEKEL-HAMD!                                                                               

Prevod: Gospodaru, tebi hvala!

Pa se izgovarajuci ALLAHU EKBER, spustimo se na tlo. Kad cinimo ruku gledamo u noge.

Kad smo, stojeci, izgovorili: "Rabbena lekelhamd", spustamo se na tle i cinimo sedzdu govoreci ALLAHU EKBER. Prvo spustimo koljena, a zatim i dlanove ispruzenih prstiju, pa izmedu njih stavimo nos i celo. Muskarci rasire vise ruke a zene manje, i muskarci nespustaju laktove na tlo dok zene spustaju laktove na tlo. Na sedzdi nozni prsti moraju biti na tlu i povijeni naprijed prema kibli.                                                                                                   

Na sedzdi se tri puta uci: SUBHANE RABBIJEL-EALA !                                                                                  

Prevod: Klanjam se pred Tvojim savrsenstvom, moj Uzviseni Gospodaru!                                                             

To je prva sedzda. Zatim se, izgovarajuci ALLAHU EKBER, podigne s prve sedzde i uspravi se, sjedne, te se jedan trenutak odahne; a onda opet izgovarajuci ALLAHU EKBER, idemo na drugu sedzdu na kojoj se uci isto sto i na prvoj sedzdi,(tri puta) SUBHANE RABBIJEL-EALA

Sa ovim smo zavrsili jedan rekat.

 

Roditelji su dunjalučki nimet. Blago li se onim sretnicima koji imaju još koga zagrliti, čuti njihov topli glas i saslušati brižni savjet. Blago li se sretnicima koji imaju žive roditelje, najbolje dunjalučke prijatelje od krvi i mesa. Svi vi hairlije imate priliku da svakodnevno ovjeravate i potvrđujete svoju džennetsku kartu hizmeteći svojim roditeljima.

Ako ste sretni i imate još kome otići budite im ponizni u činjenju mertebeta i iskazivanju ljubavi i poštivanja. Pazite ih dobro i ne dopustite da se između vas i vaših roditelja ispriječi muž ili supruga pa da svoje roditelje zaboravite i zapostavite.

  

Dragi moji, ako ste blizu njih, ne propustite niti jedan dan a da ih s ljubavlju ne hizmetite, služite i gledate njihova draga lica. Ako ste podaleko, ne žalite telefona već ih redovno zovite i tješite.

Šaljite im novca da mogu kupiti karticu za telefon. Dajte im para da okrijepe i ojačaju svoja ostarjela tijela te kupe voća i pojedu još koji lijep zalogaj. Evo jedne pričice o sinu što je babi ugađao sa hranom i dobro mu pomogao da ode sretan sa ovog svijeta.

Sinov hizmet

- Babo bolan, bil' kakve dobre čorbe? - upita sin oca, kome je izgleda bio došao vakti - sahat.
-Uh jašta, čini mi se od smrti bi me povratila - prošaputa babo.

-I ja bih, Bogami, al' nejma - veli sin.

Ne prođe malo a sin ponovo pita babu.

-Babo, bil jedno pečeno pile?

-Eh moj sine, ni košćura od njeg ne bi ostala, tako bih ga u slast smaz'o čini mi se, - odgovori babo.

-I ja bih da ima, al' nejma bogme - opet će sin.

-Pa bil' babo ovo, pa bil' babo ono.... i babo bi svega al' ničega nejma...i umre babo.

-Eto, ode babo rahmet mu duši, a vala mi nije plaho ni žao...sve sam mu ponudio.

Upamet!

RODITELJI- DJECA I OBRATNO

Roditelji, roditelji, to su prijatelji bez interesa, bez kamata, uslovljavanja i bez očekivanja protuusluge. Roditeljska ljubav nije ista ljubavi koju djeca uzvraćaju roditeljima. Roditelji daju i pomažu djecu bez potvrda i priznanica a djeca često zapisuju datume kada su poslali koji dinar i materijalno pomogli svojim roditeljima.

يَا أَيُّهَا النَّاسُ اتَّقُوا رَبَّكُمْ وَاخْشَوْا يَوْمًا لَّا يَجْزِي وَالِدٌ عَن وَلَدِهِ وَلَا مَوْلُودٌ هُوَ جَازٍ عَن وَالِدِهِ شَيْئًا ۚ إِنَّ وَعْدَ اللَّهِ حَقٌّ ۖ فَلَا تَغُرَّنَّكُمُ الْحَيَاةُ الدُّنْيَا وَلَا يَغُرَّنَّكُم بِاللَّهِ الْغَرُورُ ''O ljudi, bojte se Gospodara svoga i strahujte od Dana kad roditelj (Vālidun) djetetu svome neće moći nimalo pomoći, niti će dijete moći svome roditelju (Vālidihi) imalo pomoći!''

وَقَضَىٰ رَبُّكَ أَلَّا تَعْبُدُوا إِلَّا إِيَّاهُ وَبِالْوَالِدَيْنِ إِحْسَانًا ۚ إِمَّا يَبْلُغَنَّ عِندَكَ الْكِبَرَ أَحَدُهُمَا أَوْ كِلَاهُمَا فَلَا تَقُل لَّهُمَا أُفٍّ وَلَا تَنْهَرْهُمَا وَقُل لَّهُمَا قَوْلًا كَرِيمًا ''Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima (Vālidejni) dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje kod tebe starost dožive ne reci im ni 'Uh'- i ne podvikni na njih, i obraćaj im se rječima poštovanja punim.'' Kur'an naglašava da u ovoj emocionalnoj vezi između roditelja i njihove djece ne smije biti nikakve štete ni po jednu stranu: ''...majka (Vālidetun) ne smije da trpi štete zbog djeteta svoga, a ni otac (Mevlūdun) zbog svoga djeteta...''

Naročito djeca moraju razumjeti svoje roditelje ako su ostarjeli, onemoćali, zdravstveno i materijalno ugroženi. Tada djeca bez ikakva uslovljavanja i očekivanja materijalne protusluge iz  nasljedstva i miraza moraju svojim roditeljima biti na usluzi. Pažnja, birane i mehke riječi pune razumijevanja moraju biti nakit sinova i kćeri u ophođenju sa svojim onemoćalim, bolesnim i često puta zbog staračke senilnosti  'dosadnim'  roditeljima. Blago li se strpljivoj, učenoj i vjerski odgojenoj djeci koja svoje roditelje uščuvaju, uspaze i budu svojoj majci i svome babi na usluzi u zadnjim trenucima ovozemaljskog života i iskušenja. Blago li se dobroj djeci koja pazeći svoje roditelje zarade Džennet a teško li se azginli i zaboravnoj djeci koja puste da im se roditelji napate i odu sa ovog svijeta nezadovoljni i ljuti na svoju djecu.

Poslušajmo jednu priču o saburli ocu i njegovom sinu:

Jedan stari čovjek sjeđaše u dvorištu svoje kuće zajedno sa sinom koji upravo završi visoke studije. 

Iznenada, vrana sletje na zid.

Otac upita sina: “Šta je ono?” 

Sin odgovori: “To je vrana.”

Nakon izvjesnoga vremena, otac upita ponovo: “Šta je ono?” Sin odgovori: “To je vrana.”

Prođe nekoliko minuta a otac ponovo upita, treći put: “Šta je ono?” Sin odgovori: “Oče, upravo sam ti rekao da je to vrana.”

Ne prođe dugo a otac opet upita: “Šta je ono?” 

Ovoga puta na sinovljevu licu mogla se vidjeti mala usplahirenost: “Oče, to je vrana, vrana!”
 
Ponovo otac upita: “Šta je ono?”

Ovaj put sin odgovori grubim tonom: “Oče, non-stop pitaš jedno te isto iako ti stalno odgovaram da je to vrana.

Zar nisu u stanju razumjeti? ”Otac ustade i ode do sobe.

Ubrzo se vrati noseći svoju staru svesku-dnevnik. 

Otvarajući stranicu, reče sinu da pročita ono što je na toj stranici zapisano.

Sin pročita:“Danas je moj malehni sin sjedio sa mnom u našemu dvorištu kad doletje vrana. 

Sinčić me je dvadeset i pet puta upitao: ‘Šta je ono?’, i dvadeset i pet puta mu odgovorih, nimalo iznerviran, da je to vrana.

Ono što osjećah bila je ljubav prema mome nevinome sinčiću.”

Tada je otac objasnio sinu razliku izmedu očeva i sinovljeva stava: “Kada si bio malešan, postavio si mi ovo pitanje dvadeset i pet puta i niti jednom nisam bio iznerviran tvojim pitanjima već ti uporno odgovarah. 

A kada sam ja tebi danas postavio isto pitanje ali ponavljajući ga samo pet puta, ti si se iznervirao, ljutnuo i bio nestrpljiv sa mnom.”

Upamet!

Žubor je vodeni govor. Pored ovog imamo i poj, kao ptičiji govor. Osjećamo govor vjetra, zaćutimo dah proljeća, čitamo sjaj mjeseca, osjećamo toplinu sunca i poruku blage, rahmet kiše. Joštene mnoge govore ćutimo. Govor godišnjih doba, poruke zrelih ljeta, besjede sijedih glava, znakove očinjega sjaja.

Govore, zbore, savjetuju i mudruju, ljudi. Govor ljudski je rasprostranjen svuda gdje insan devera, životari i uživa. Belćim, svaki govor nije hairli. Svakom džaiz nije zboriti, baš kao što nije svako maslo za ramazanskog hastala. Onaj ko zna govoriti taj zbilja sa malo besjede puno kaže, pokaže i dokaže.

Helem, i pored dokazane istine da je šutnja zlato a govor srebro, treba govoriti. Treba govoriti i pored saznanja da danas svako hoće da nešto (do)kaže. Govor hairli insana je mehlem za rane, utjeha za dušu i biriladž za razočarana i umnogome prevarena srca. Istinit i lažan govor se lahko raspoznaje. Jerbo, iskren govor se u celofan ne zamotaje, istinita besjeda na dušu pristaje.

 Onaj Koji poznaje suštinu i sve tajne je kazao: »Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer- lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi,- a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.»/Ibrahim, 24-27/

Upamet!