Ya Rabby ..tebi ruke pružam***

Ya Rabby ..tebi ruke pružam***

NE TUGUJ...

Ne tuguj! Bolest ce proci, nevolja prestati. Grijeh ce Milosnik oprostiti, dug ces vratiti. Zatocenik ca na slobodu izaci, nestali ce se pojaviti. Neposlusnik ce se pokajati, siromah bogat postati.

Ne tuguj! Vidjet ces kako se crni oblaci razilaze, tama rastire, olujni vjetrovi stisavaju i vihori smiruju. Tako ce i tvoji naj...tezi problemi prestati, doci ce spas, zivot ce se stabilizirati, a buducnost biti svijetla.

Ne tuguj! Velika hladovina stiti od zarkog sunca. Zedj se gasi studenom vodom, glad toli slasnim kruhom. Bolne nesanice prestanu sa spokojnim snom, a tezinu boli zamjeni ljepota zdravlja. Stoga, budi strpljiv, i cekaj svoj trenutak.
Ne tuguj! Najveci ljekari su se zbunili, mudraci ostali bespomocni, ucenjaci zastali i pjesnici se zapitali nad cudnovatim i tajnovitim stazama odredjenja i sudbiine.
Sta znamo, mozda je izlaz ispred nas:

"A mozda se zavaravamo s ovim 'mozda'.
Ako ti je dusa tjeskobna,
Ti, ocaju se ne daj!
Covjeku je najblizi spas
Kad mu se srce slama."

Ne Tuguj!!!

Ne Tuguj! Tuga te uznemirava zbog neceg sto se vec desilo, plasi te zbog neceg sto tek treba da se dogodi, i tako te odvraca od sadasnjnosti.

Ne Tuguj! Tuga ti srce steze, lice ti cini namrstenim, ubija duh u tebi i gasi i poslednje iskre nade.
...
Ne Tuguj! Tuga veseli tvoje dusmane, ljuti tvoje prijatelje, raduje zavidnike i mijenja tvoju stvarnost.

Ne Tuguj! Tuga je neprijatelj odredjenja, donosi ocaj, odagnava i porice blagodati.

Ne Tuguj! Tuga je sejtanova rabota, to ocaj je okrutni.
Ona dovodi do oskudice, stalno beznadeznosti, osjecaja izgubljenosti i do neuspjeha.

"Zar grudi tvoje nismo prostornim ucinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleca tvoja tistilo, i spomen na tebe visoko uzdigli! Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! A kad zavrsis, molitvi se predaj i samo se Gospodaru svome obracaj!" (El-Insirah, 1-8)

 Gospodaru naš, podari nam ljubavi prema abdestu, namazu i džematu! Sačuvaj nas dedžalovog iskušenja, društva licemjera i formalnog obavljanja namaza.

              Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu.

            Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْعَالَمِينَ رَبِّ لِلَّهِ الْحَمْدُ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

SJETI SE...

"Ono sto ti dajem uzmi i zahvalan budi!" (Qur'an7:144)

Sjeti se milosti kojom te je Allah obasuo !

Kada ugledas jutarnje sunce,sjeti se da ono grije  i hiljade unesrecenih zena, a  ti si blagoslovljena.Sjeti se da ono grije i hiljade gladnih zena,a ti zivis u izobilju.Sjeti se da ono grije  i hiljade zarobljenih zena,a ti si sasvim slobodna.Sjeti se da ono grije i hiljade zena koje su zadesile razne bolesti i nedace i koje su ostale bez svoje djece,a ti si zdrava i vesela .

Koliko suza pada niz zenske obraze,koliko je majcinskih srca puno tuge,a ti si sretna i vesela.

I zato velicaj i zahvaljuj Allahu Uzvisenom na njegovoj milosti,zastiti i plemenitosti!

Sjedi i razmisli,ali budi iskrena prema sebi! Pogledaj brojke  i statistike!

Koliko stvari posjedujes,koliko bogatstva u kojim blagodatima uzivas i koliko  ima stvari  kojima se radujes ???

Ljepota,zdravlje,djeca,dom,domovina,svjetlo,vazduh,voda,hrana,lijekovi...

Raduj se !

"Milostinjom kupi dovu ljubavi od potlacenih i siromasnih!"

Džennet je pod majčinim nogama

Jedan dječak od 16 godina otišao je u inonstranstvo,i kada se vratio, čekala ga je njegova majka sa suzama od radosti na aerodromu. Ona ga je tolko jako zagrlila koliko je mogla, jer ga je puno poželjela. U tome joj reče sin : "Majko ja znam, da me puno voliš, ali ti mene osramotiš kad me tako pred svima grliš, kao da sam još malo dijete!" To je majku puno uvrijedil...o, jer je mislila da se njen sin neraduje da je vidi.... ... ... Šest godina kasnije opet ide sin u inonstranstvo, sada ima 21 godinu, ali majka je ipak pošla na aerodrom da ga isprati. Ali ovaj put ga nije zagrlila, nego mu je okrenula leđa i kaže mu uplakana : "Pazi na sebe sine moj". Kad se opet vratio, majka nije bila na aerodromu. Kad je stigao kući vidio je jedno pismo sa buketom cvijeća od njegove majke. Od puno radoznalosti otvorio je pismo i pročita ga skroz. Kada je završio, zaplakao je jako, jer je momentalno njegov najgori trenutak u životu doživio . U pismu piše : "Sine moj, kada sam te prije 6 godine zagrlila ,plakala sam od radosti, ali kada ove redove čitaš ja sam već u kaburu, u jednom sanduku, pošto sam od raka umrla.... Plakala sam kada sam ti okrenula leđa na tvom drugom odlasku, jer nisam htjela da te osramotim ali ipak sam znala , da je to bilo, zadnji put da sam te vidjela .... Ja te puno volim i uvijek ću biti tu u tvojoj blizini... U ljubavi tvoja mama .

  Za čim su plakali drugovi Allahovog Poslanika***

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ispraćao Mu'aza b. Džebela, radijallahu 'anhu, za Jemen. Išao je pored njegove jahalice na kojoj je Mu'az jahao, te ga je savjetovao kako će postupiti kada dođe u Jemen. A potom mu je rekao: "O Mu'aze! Možda se više poslije ove godine nećemo vidjeti! I možda naiđeš nekad pored moga mesdžida i moga kabura...“ Zaplakao je Mu'az radi ovih Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi i znao je njihovo pravo značenje. Znao je da nakon ovog rastanka više neće vidjeti Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Albani, Silsile Sahihe, 2497.)

Termin "plač" je sastavni dio ljudskog života. Uzvišeni Allah nas je stvorio i učinio da se naši životi ispune tugom i radošću. Svi smo mi plakali i nije to sramota, jer je i naš Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, plakao, a on je naš uzor. Onaj koji se hvali da nije plakao neka zna da je plakao onda kada nije znao za sebe u vrijeme kada ga je njegova majka donijela na ovaj dunjaluk, a ljudi se oko njega smijali radujući se njegovom dolasku. S tim da je velika razlika u motivima ljudskog plača. Neki plaču radi uzvišenih i plemenitih stvari dok neki plaču radi stvari koje nas je stid da spomenemo. Zar nije jedan od sedmorice koje će Allah, subhanehu ve te 'ala,  staviti u Svoj hlad na Sudnjem Danu, kada drugoga hlada neće biti: "... čovjek koji se sjeti Allaha u samoći, pa pusti suze ...". (Muttefekun 'alejhi) U sljedećih nekoliko redova, sa Allahovim dopustom, pokušat ću spomenuti primjere i stvari za kojima su plakali Poslanikovi, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugovi, neka je Allah sa njima zadovoljan, jer su oni najbolja generacija. Također ću ovo pokušati povezati sa našim životima i stvarnošću, moleći Allaha da mi olakša. Pa ono što bude ispravno od Allaha je, a ono što bude greška od mene je i prokletog šejtana.

Poslanikova smrt

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, se penje na minber i obraća se prisutnim: "Zaista je Allah prepustio robu da izabere između dunjaluka i onoga što je kod Njega...“ ( Buhari, 366.) Pa je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, izabrao ono što je kod Allaha. Zaplakao je Ebu Bekr znajući da je spomenuti "rob" u hadisu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je odabrao Allaha i ono što je kod Njega. Također Fatima, njegova kćerka, Allah bio sa njom zadovoljan, plače kada je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavještava o svojoj smrti. (Buhari, 3624; Muslim, 2450-99.) Nakon Poslanikove,  sallallahu 'alejhi ve sellem, smrti dolazi Ebu Bekr i ulazi kod njegovog tijela, otkriva mu lice, ljubi ga i plače, govoreći: „Iskupio bih te svojim ocem i majkom, Allah ti neće sastaviti između dvije smrti, umro si smrću koja ti je propisana."( Buhari, 1241-1242.) Dragi moj brate i sestro u vjeri, da li okvasiš svoje oko kada se sjetiš smrti najboljeg stvorenja? Ili je njegova pomen kod tebe stvar koja ne zašlužuje "jednu suzu"?

Zahvala na blagodatima

Došao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, Ubejju sinu Kabovom i obratio mu se: "Zaista mi je Allah naredio da ti proučim suru El-Bejjine!“ Ubej je zapitao: "Allah ti je mene spomenuo sa mojim imenom?“ „Da“, reče Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. (A u predaji kod Tabaranija: "Da, tvojim imenom i rodom u nebeskom skupu.) Kad Ubej to čude zaplaka mnogo. (Buhari, 3809; Muslim, 799-245.) Ibnu Hadžer je rekao: "Zaplakao je radujući se i veseleći se tome ili radi skrušenosti i bojeći se da nije dovoljno zahvalio na blagodatima. (Fethu-Bari) Rekao je Nevevi: "Njegov plač je  plač u radosti i smatranje samog sebe malim i nezaslužnim za tu blagodat i davanjem toga stepena njemu. A pomenuta blagodat biva na dva načina:
●  Zato što je spomenut imenom, te je zbog toga i upitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: „Allah ti je mene spomenuo sa mojim imenom ili ti je rekao uči jednom od svojih drugova?“ Pa mu rekao je: „Naprotiv spomenuo te je imenom!“ I sa tim se blagodat prema Ubejju još više uvećala.
●  Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem, učenje sure Ubejju, jer je to velika čast u kojoj niko nije učestovao od ljudi.

Strah od onoga što dolazi poslije smrti

Skupina Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, drugova dolazi kod 'Amra sina Asovog, radijallahu 'anhu, koji je na samrtnoj postelji. Zaplakao je 'Amr i tako ostao dugo da plače, te je okreno svoje lice zidu. Njegov sin mu reče: "Oče moj! Zar te Poslanik nije obradovao sa tim i tim?“ Okrenuo se prema njemu i rekao mu: "Najbolje što smo pripremili je šehadet; da nema božanstva mimo Allaha i da je Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, Njegov poslanik. Ja sam prošao kroz tri životna stanja. Vidio sam sebe kao osobu od koje niko više ne mrzi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i volim da nisam bio u mogućnosti da ga ubijem, jer da sam umro u tom stanju bio bih od stanovnika džehennemske vatre. Nakon što mi je Allah učinio islam u mome srcu došao sam Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Pruži ruku da ti dam prisegu?' Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mi je pružio svoju ruku, a potom sam svoju povukao ponovo prema sebi. Poslanik me je upitao: 'Šta je sa tobom o 'Amre?' Odgovorio sam mu: "Hoću da uslovim! Upitao me je: 'Šta hoćeš da usloviš?' Rekao sam: 'Hoću da mi bude oprošteno!' Zatim mi je rekao: 'Zar ne znaš, o 'Amre da islam briše ono što je bilo prije njega i da hidžra briše ono što je bilo prije nje i da hadždž briše ono što je bilo prije njega.' I poslije toga niko mi nije bio draži i poštovaniji od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i nisam bio u mogućnosti da ga u potpunosti poštivam, i kada bi zatražio da ti ga opišem ne bih mogao jer ga nisam mogao u potpunosti gledati, i da sam umro u tome stanju nadao bih se da sam od stanovnika Dženneta. Potom sam obnašao neke funkcije i ne znam svoje stanje u njima. Pa kada umrem neka me ne prati ona koja nariče, niti vatra. A kada me ukopate pospite na mene zemlju, zatim se zadržite dužinu vremena u kojem se zakolje deva i podijeli njeno meso kako bi se privikao na vas i vidio kako ću odgovoriti izaslanicima svoga Gospodara. (Muslim, 121-192.) A da li se mi brinemo o našem prebivalištu na onome Svijetu ili smo zagarantovali sebi Džennet i to ne "opšte stepene", već "specijalne“…

Stanje mog brata

Prenosi Enes sin Malika, radijallahu 'anhu, da je ušao kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji je bio na krevetu od „hasure“, ispod glave mu je bio jastuk od kože ispunjen vlaknom. Između Poslanikove kože i kreveta je bila samo njegova odjeća. Ušao je  Omer, radijallahu 'anhu, i kad je to vidio, zaplakao je. On ga upita: "Šta te je rasplakalo o Omere?“  Omer mu reče kroz plač: „Tako mi Allaha, ne plačem, osim zato što znam da si plemenitiji kod Allaha od Kisre i Kajsara. A njih dvojica se rasipaju u onome u čemu se rasipaju od dunjaluka. A ti si, o Allahov Poslaniče, na mjestu na kojem te vidim.“ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mu reče: "O Omere, a zar nisi zadovoljan da njima bude Dunjaluk, a nama Ahiret.“ Omer reče: "Svakako da jesam o Allahov Poslaniče.“ On mu reče: "Onda je to tako.“ (Ibnu Madže, hadis hasenu sahih, Albani, Sahihu Edebul-Mufred, 1164/891.) Koliko teških i žalosnih slika svakodnevno vidimo od naše braće? I da li postupimo kao što su to radili naši ispravni prethodnici na koje se često pozivamo? Ako nismo u mogućnosti drugačije, odužimo im se barem "jednom suzom".

Skupljanje dunjaluka

Došao je jedne prilike ashab Muavija b. Ebi Sufjan, radijallahu 'anhuma, da posjeti ashaba Ebu Hašima b. Utbeta, radijallahu 'anhum, koji je bio ostario, te ga je našao da plače. Upitao ga je: "Šta te je rasplakalo? Da li bol koji te uznemirava ili dunjaluk čiji je najbolji dio prošao?“ Ebu Hišam mu odgovori: "Ne, nijedno od tog dvoga! Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je uzeo od mene zavjet i volio bih da sam ga ispoštovao. Rekao mi je: 'Možda ćeš doživjeti imetak koji će se dijeliti između ljudi. Zaista ti je dosta od toga sluga i jahalica na Allahovom putu', međutim doživio sam i „sakupio sam“". (Ibnu Madže, hadisu hasen, Albani, 4103.) Plemeniti ashab Ebu Hašim plače za onim što je "sakupio" od dunjaluka. A koliko je to on „sakupio“, Allah mu se smilovao? I koliko mi treba da plačemo za onim što smo "sakupili"?

Skromnost

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: "Nije mi koristio ničiji imetak kao imetak Ebu Bekra.“ Kad je Ebu Bekr to čuo zaplakao je i dodao: "Da li ja i moj imetak pripadamo nekome drugom osim tebi o Allahov Poslaniče? (Ibnu Madže, hadis sahih, Albani, Silsile Sahihe, 2718.) Allah se smilovao Ebu Bekru. Udijelio je sav svoj imetak na Allahovom putu i svoju porodicu ostavio Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je opet plakao iz svoje skromnosti. Gdje smo mi od ovih plemeniti postupaka i koliko smo udijelili, te da li imamo ustvari za čime plakati?

Naređivanje dobra

Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu 'anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ustao i održao hutbu, te između ostalog rekao: „Zaista neka čovjeka ne spriječi strah od ljudi da kaže istinu ako je zna!“ Zatim je zaplakao Ebu Seid El-Hudri i rekao: "Tako mi Allaha, zaista smo vidjeli stvari i pobojali smo se ljudi.“ (Ibnu Madže, hadis sahih, Albani, Silsile Sahihe, 168.) A mi danas, Allah da nam bude na pomoći, prolazimo pored stvari kao da nas se i ne tiču. I toliko se dodvoravamo ljudima da se bojati za nas, osim onih kojima je se Allah smilovao.

Voljena osoba

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ispraćao Mu'aza b. Džebela, radijallahu 'anhu, za Jemen. Išao je pored njegove jahalice na kojoj je Mu'az jahao, te ga je savjetovao kako će postupiti kada dođe u Jemen. A potom mu je rekao: "O Mu'aze! Možda se više poslije ove godine nećemo vidjeti! I možda naiđeš nekad pored moga mesdžida i moga kabura...“ Zaplakao je Mu'az radi ovih Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem, riječi i znao je njihovo pravo značenje. Znao je da nakon ovog rastanka više neće vidjeti Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. (Albani, Silsile Sahihe, 2497.) A da li mi plačemo za rastankom svojih voljenih osoba ako ih i imamo? Ili možda još i dodamo: „Hvala Allahu kad ode i neću ga zadugo vidjeti.“

Vrelo Havd

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je u vjerodostojnom hadisu opisao svoje vrelo Havd kojeg će imati na Sudnjem Danu, a potom je dodao: "Prvi koji će doći do njega su siromašni Muhadžiri, prljave odjeće i prašnjavih glava, koji ne žene "fine" žene i kojima se ne otvaraju "vrata" (uglednika, vladara i slično).“ Zaplakao je Omer sin Hattabov, radijallahu 'anhu, tako da mu se brada pokvasila, a zatim je rekao: "Ja sam oženio "fine" žene i otvorena su mi vrata. Sigurno neću prati svoju odjeću koja je na mome tijelu sve dok se ne uprlja i neću stavljati ulje na svoju glavu dok se ne upraši.“ (Albani, Silsile Sahihe, 1082.) A šta reći za našu "prljavu" odjeću i ženidbu sa po dvije, tri ili četiri "fine“ žene?

Plač Ensarija

Poznato nam je da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nakon bitke na Hunejnu podijelio ratni plijen ljudima koji su tek ušli u islam i nije ništa dao Ensarijama. Pa su ga obavijestili da su Ensarije našli nešto u sebi radi toga. Sakupio ih je, pa im se obratio nakon što je spomenuo njihova dobra djela: "O skupino Ensarija! Zar niste zadovoljni da ljudi odu sa ovcama i devama, a da se vi vratite sa Allahovim Poslanikom svojim kućama?“ Kakva je bila reakcija Ensarija? Plač! Da, plač koji im je skvasio brade, popraćen riječima: "Zadovoljni smo sa Allahovim Poslanikom kao "dijelom“ i "udjelom". (Fikhu Sira, hadis sahih, Albani, 396.) Da li smo mi zadovoljni sa Allahom, Njegovim Poslanikom i islamom kao svojim "dijelom" i "udjelom"?

Omerov dvorac

Pričao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, svojim drugovima o svome snu: "Kada sam bio u snu, predočen mi je Džennet, pa sam vidio jedan prelijep dvorac i pored dvorca se abdesti žena. Upitao sam: 'Čiji je ovo dvorac?' Pa mi je rečeno: 'Jednog mladića iz plemena Kurejš, Omera sina Hattaba.' Pa sam se sjetio njegove ljubomore i otišao sam nazad.“ Kad je Omer to čuo, zaplakao je i rekao: "O Allahov Poslaniče, pa zar da budem prema tebi ljubomoran?“ (Buhari, 3242; Muslim, 2394.) Rekao je Ibnu Hadžer: "Možda je plakao radi radosti i želje za tim ili radi skromnosti.“ (Fethul-Bari)

Život kao pješčani sat

Nakon govora Uzvišenog Allaha i govora Njegovih poslanika na čelu s Muhammedom, s.a.v.s., sigurno je da niko nikada nije govorio mudrije, pametnije i pronicljivije od ashaba, r.a. Njihove mudre izreke koje bi izgovorili u trenu, prvo bi bile upamćene, a zatim i zabilježene i prenesene, da bi nadolazeće generacije vjernika o njima razmišljale i iz njih pouke uzimale. Jedan iz plejade naših svijetlih uzora koje svim srcem volimo i nastojimo koračati njihovim stopama, a koji su svojim mudrostima i veličanstvenim mislima ispunili tradicionalnu islamsku literaturu, svakako je i Alija, r.a. O vrlinama i vrijednostima ovog plemenitog ashaba može se govoriti mnogo. Jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., obratio mu se riječima: ''O Alija, zar nisi zadovoljan da mi budeš ono što je Harun bio Musau, a.s., osim što nakon mene nema poslanika?'' (Buhari, 3706., Muslim, 2404.), a u drugom hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s., javno je posvjedočio da Alija, r.a., voli Allaha i Njegovog Poslanika, a i da Allah i Njegov Poslanik vole njega. (Buhari, 3701., Muslim, 2406) Samo ova dva hadisa i više su nego dovoljna da potvrde visoko mjesto koje je ovaj ashab zauzeo kod Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s. Pored toga, u vjerodostojnom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je njemu i još deveterici ashaba zagarantirao Džennet. Jedna od mnogobrojnih mudrosti koje je izgovorio ovaj velikan i heroj ummeta, a koja nosi velike pouke i poruke, jesu i njegove sljedeće riječi: ''Ovaj svijet putuje odlazeći, a ahiret se kreće dolazeći, a i jedan i drugi imaju svoje sinove. Vi budite sinovi ahireta i nemojte biti sinovi svijeta ovoga, jer danas su samo djela za koja se račun ne polaže, a sutra je obračun bez mogućnosti da se čine djela.'' (Sahihul-Buhari me'al-Feth, 11/239)

Dunjaluk odlazi, a ahiret dolazi
Svako od nas na različite načine može razmišljati o prolaznosti vlastitog života pa i o prolaznosti svega čime je okružen. Između ostalog, svoj život možemo posmatrati i kao pješčani sat. Zrnca pijeska u gornjem dijelu sata predstavljaju sate, dane, mjesece i godine koje polahko ali sigurno nepovratno istječu u donji dio sata koji možemo nazvati i grobljem naše prošlosti na kojem su zauvijek pokopani dani i godine naših prohujalih života. Kao što svaki pješčani sat radi na isti način, prelaskom pijeska s gornjeg u donji dio, isto tako i životni vijek svakog čovjeka po istom principu nezaustavljivo prolazi i zauvijek nestaje. Tehnički gledano, razlika je samo u količini pijeska koja je stavljena u pješčani sat, odnosno u dužini života koju nam je podario Uzvišeni Stvoritelj, a koja je svakome od nas apsolutna nepoznanica. Svako zrnce pijeska predstavlja dio nas, odnosno našeg tijela i duše koja se osipa i gubi. Onog trenutka kada i zadnje zrnce istekne, naš život se gasi i duša napušta tijelo.
Kao što svaka nova sekunda znači udaljavanje od ovosvjetskog života, isto tako svaki novi trenutak neminovno znači da smo bliži našoj smrti, a samim time i budućem svijetu, tj. ahiretu. O prolaznosti dunjaluka i približavanju ahireta možemo razmišljati i na još jedan nesvakidašnji način. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''...Melek Džibril je dubinu moga srca nadahnuo, da niko od vas neće umrijeti sve dok u potpunosti ne iscrpi (ne pojede) svoju nafaku…'' (Hakim, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahih-tergib, br. 1700) Zamislimo naš život kao određenu količinu hrane koja stoji pred nama. Naša zadaća je da je za neko vrijeme pojedemo do posljednje mrvice. Melek smrti nijednom čovjeku neće uzeti dušu sve dok ne pojede i zadnju mrvicu hrane sa svoje hrpe, a kao i kod primjera pješčanog sata, veličina te hrpe razlikuje se od čovjeka do čovjeka, i niko od ljudi ne zna kolika je ona u stvarnosti. U ovim trenucima neko guta svoje posljednje mrvice i zalogaje, a nečija hrpa je još uvijek pozamašna. Ali opet, jedno je neminovno – sa svakim pojedenim zalogajom bliži smo svome dunjalučkom kraju, a prvi zalogaj hrane koji smo pojeli, kao i prvi gutljaj vode koji smo popili nakon dolaska na ovaj svijet, nisu bili ništa drugo do početak našeg sumornog putovanja ka nestanku.

Sinovi dunjaluka i ahireta
Neki muslimani su kroz historiju islama pogrešno razumijevali preporuku da budu sinovi ahireta, a da ne budu sinovi dunjaluka. Smatrali su da to podrazumijeva odricanje od svih ovosvjetskih ukrasa i uživanja, te su se zbog svoje pogrešne interpretacije šerijatskih tekstova koji govore o skromnosti i asketizmu odricali svega što je na ovom svijetu ugodno i lijepo, namjerno se izlažući siromaštvu ili vrlo oskudnom životu, što ih je često dovodilo u jako nezahvalne, pa čak i ponižavajuće situacije. Recimo, nisu željeli imati nikakav imetak pa su prosili od ljudi, oblačili  vrlo mizernu i grubu odjeću itd., sve s ciljem da pokažu kako im dunjaluk ne znači ništa, te da su njihove ambicije i težnje usmjerene ka ahiretu. Ovakvo razmišljanje svakako je pogrešno. U kontekstu nošenja lijepe i ugodne odjeće, Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ''Uistinu Allah voli da se tragovi Njegove blagodati vide na Njegovom robu.'' (Tirmizi, br. 2819, od Amra b. Šuajba, on od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, r.a.) Isto tako, imam Šafija je o lijepoj odjeći u stihovima rekao:

Na odjeću svoju pazi, jer je odjeća
Ponos, čast i ukras, svakog čovjeka

Iz ''skromnosti'' nemoj, dronjke nositi
Jer Allah dobro zna, sve što kriješ u sebi

Tebi škoditi neće, nova odjeća
Ako se Allaha bojiš, i kloniš se zabrana

A pohabana odjeća, ti neće povećati
Ugled kod Allaha, grješnik vel'ki budeš li.

(Divan imama Šafije, valorizator Abdurrahman El-Mustavi str. 106. U djelu Nuzhetul-medžalis ve muntehabun-nefais 1/122,  ovi stihovi se pripisuju Imamu Maliku rahimehullah)

A ko su onda ''sinovi dunjaluka''? Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Uistinu Allah mrzi svakog umišljenog i oholog čovjeka, koji se hvališe, šepuri i koji mnogo galami na pijaci. Preko noći je lešina, a preko dana magarac. Vrlo dobro poznaje sve što je vezano za ovaj svijet – dunjaluk, a potpuni je neznalica kada se radi o nečemu što je vezano za budući svijet – ahiret.'' (Ibn Hibban, 72.) Ovaj hadis možda bolje od svih drugih demistificira notorne dunjalučare, odnosno vrstu ljudi za koje se može reći da su istinski sinovi dunjaluka. Vodeći se parametrima spomenutim u ovom hadisu, s lahkoćom ćemo među našim poznanicima, komšijama, kolegama, ili čak pripadnicima naše uže ili šire rodbine, a nažalost ponekad i u sebi samima, locirati i prepoznati one koji u potpunosti zaslužuju da se nazovu sinovima dunjaluka. Te osobe su ohole i uobražene, sklone su samohvali i bezgraničnom egoizmu, a galama im je glavno oružje u situacijama kada ostanu bez argumenata prilikom opravdavanja svoga spornog ponašanja ili pogrešnog vjerovanja. Za ostvarivanje ovosvjetskih koristi ne žale ni truda ni vremena, niti mnogo vode brigu o tome da li je imetak koji stječu halal ili haram porijekla. U bjesomučnoj utrci za materijalnim dobrima spremni su i na maksimalno samoizrabljivanje, koje je često potpuno bespotrebno i suvišno. Iako mnogi od njih imaju uredna mjesečna primanja i dovoljno imetka da ostatak života žive i više nego solidno, to ih ne sprečava da preko dana rade ''k'o magarci'', a nakon silnog umora navečer spavaju ''k'o zaklani''. Magarci – jer po danu stalno vuku, tegle i bespoštedno rade, a lešina – jer preko noći od silnoga umora, uz hropac i hrkanje, spavaju tako čvrsto da izgledaju poput mrtvaca. Novi dan za njih znači i novu potragu za bogatstvom i imetkom, i tako sve do kraja života. Ovakav životni tempo ih udaljava i od Allaha i od vlastite porodice, te gube i obitelj i prijatelje. O stvarima dunjaluka znaju gotovo sve, a o vjeri gotovo ništa. O njima je Uzvišeni Allah u prijevodu značenja rekao: ''Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni'' (Er-Rum, 7).

Opisujući sinove dunjaluka, Hasan el-Basri je rekao: ''Tako mi Allaha, neki od njih (zaljubljenika u ovaj svijet) su u pogledu dunjaluka postali toliko profesionalni, da će na svome noktu prevrnuti srebrenjak i odmah ti reći koliko je težak, međutim, u isto vrijeme taj isti čovjek ni namaz ne zna obaviti.'' (Tefsir Ibn Kesir, 6/305) Ovakvi u svako doba dana i noći vrlo dobro znaju kako zaraditi novu marku, ili kako sačuvati onu već zarađenu, međutim, ako ih upitamo zašto u njihovim životima nema mjesta barem za farzove – stroge islamske dužnosti koje je obavezan izvršavati svaki musliman, sleći će ramenima i stereotipno zaključiti ''kako nemaju vremena'' ili kako ''neko mora i raditi, i kako se ne mogu svi samo moliti Bogu''. Kako onda razlikovati sinove dunjaluka od sinova ahireta? Iako odgovor na ovo pitanje može biti opširan i detaljan, isto tako se na njega može dati jako kratak odgovor. Naime, svako onaj ko zbog dunjaluka i imetka bude zapostavljao svoje obaveze prema Allahu i uz to bude činio ono što je Uzvišeni Allah strogo zabranio, takav bez sumnje spada u sinove dunjaluka. S druge strane, svako onaj ko se maksimalno bude trudio da izvršava ono što mu je Allah stavio u obavezu, a uz to se također bude trudio da se kloni Njegovih zabrana, bude se kajao zbog počinjenih grijeha i stalno od Allaha tražio oprosta, takav je uz Allahovu pomoć od sinova ahireta, bez obzira što uživa u mnogim ovosvjetskim ukrasima koje šerijat nije zabranio. Takvom neće škoditi imetak ni materijalna dobra koja posjeduje jer su mu ona samo sredstvo kojim se služi da na ovome svijetu živi lijepo i ugodno, te da njima pomaže Allahovu vjeru i siromašne. O takvome je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Divan li je lijep (halal) imetak u rukama dobrog čovjeka.'' (Ahmed, 4/197, Hakim 2/3, br. 2183 i drugi, od Amra b. El-Asa, radijallahu anhu. Šejh Albani kaže da je vjerodostojan po kriterijima imama Muslima. Vidjeti: Ed-Daife, 5/41)

Danas djela bez obračuna, a sutra obračun bez djela
U kontekstu trećeg dijela mudrosti koju nam je ostavio Alija, r.a., navodimo dva hadisa. Prvi se odnosi na činjenicu da ljudi na ovom svijetu mogu činiti šta im je volja, i da na dunjaluku ne mogu istinski biti niti nagrađeni niti kažnjeni zbog (ne)djela koja su učinili, već je konačni obračun uz nagradu ili kaznu za učinjeno rezerviran za ahiret. Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: ''Došao je Džibril i rekao mi: Muhammede..., i radi šta hoćeš a prema onome što si radio bit ćeš nagrađen ili kažnjen…'' (Taberani u El-Evsat, br. 4278, od Alije, r.a. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha, br. 831)

A što se tiče činjenice da nakon smrti čovjeka očekuje samo obračun bez mogućnosti da učini ijedno dobro djelo, korisno je spomenuti sljedeći hadis: Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike prošao pored jednog kabura i upitao ko je u njemu pokopan. Kada su mu odgovorili o kome se radi, Poslanik, s.a.v.s., reče: ''Dva rekata namaza bila bi mu draža od ostatka dunjaluka na kojem živite.'' (Taberani u El-Evsat, br. 920)

Biserje mudrosti koje nam u naslijeđe ostaviše naši ispravni prethodnici razasuto je svuda oko nas. Ono se uglavnom nalazi u klasičnoj islamskoj literaturi, a nalazimo ga i na jeziku naših uvaženih i cijenjenih učenjaka i daija koji nam ga besplatno nude. Ono ne košta ništa i jedva čeka da ga neko od nas pokupi. Ali to biserje nije dovoljno samo uzeti i onda ga pohraniti negdje duboko u seharu naših sjećanja, i svaki put kada ga nanovo čujemo zaključiti kako smo ga čuli stotinu puta. Tim biserjem treba se i okititi, te praktično u život sprovoditi ono što su nam preporučili i savjetovali oni koji su nas pretekli u dobru i bogobojaznosti. Tek tada će ono zablistati svojim punim sjajem i bez daha ostavljati sve one koji ga gledaju. U suprotnom, mudre izreke i savjeti koje smo negdje pokupili, ličiti će na skupocjenu bisernu ogrlicu bačenu na dno okeana, koju nikada niko iz mulja neće izvaditi, niti će se ikada iko imati priliku diviti njenoj izvanrednoj ljepoti, sjaju i zasljepljujućem blještavilu koje u nju svojom vještinom ugradiše njeni kreatori i nenadmašni majstori svog plemenitog i časnog zanata. 

Ibn Mes'ud r.a. je govorio:

''Kreni na put da učiš ili da podučavaš. Radi nečeg drugog nemoj putovati, jer ćeš naći ili neznanje ili neznalicu. Uistinu, meleki prostiru svoja krila onome ko je krenuo da uči, iz zadovoljstva time što čini.'' 

Došao je halifa Sulejman ibn Abdul-Melik u Medinu i pitao da li ima neko ko je zapamtio neke od ashaba, da priča o tom mubarek vremenu. Rekli su mu da ima čovjek po imenu Ebu Hazim. Onda je naredio da ga zovnu i dovedu kod halife. Kad je Ebu Hazim došao, halifa ga je upitao: ''Kakvo je to ponašanje i kakva je to nezainteresiranost?'' On je odgovorio: ''Ne znam o čemu govoriš, vođo vjernika!'' Halifa mu reče: ''Pa cijela Medina je izašla da me dočeka osim tebe.'' Ebu Hazim mu reče: ''Zar između mene i tebe ima nešto posebno što bi me izvelo iz kuće da te dočekam?'' ''U pravu si'', odgovori halifa. ''A reci mi, Ebu Hazime, zašto mi mrzimo smrt?'' On odgovori: ''Zato što ste cijelog života gradili vaš dunjaluk, a rušili Ahiret, pa vam se ne ide iz sagrađenog u porušeno.'' ''Istinu si rekao'', odgovori halifa. ''A reci mi kako izgleda povratak Allahu?'' ''Što se tiče dobročinitelja, njihov povratak i susret sa Allahom je kao povratak čovjeka koji je dugo vremena bio odsutan od svoje porodice, pa im se onda vratio srećan i zadovoljan, a što se tiče grješnika, njegov povratak Allahu je kao povratak odbjeglog roba ili sluge koji je u silnom strahu da ne bude kažnjen zbog onoga što je učinio'', reče Ebu Hazim. Nakon tih riječi halifa Sulejman je zaplakao i rekao: ''Teško nama, da nam je samo znati šta nas čeka kod Allaha!'' Učenjak mu reče: ''Obrati se Allahovoj Knjizi i saznat ćeš šta te čeka. Allah, s.v.t., je objavio: Čestiti će sigurno u Džennet, a grješnici sigurno u Džehennem.'' (Infitar, 13.-14.) ''A gdje je Allahova milost?'', upita halifa. Ebu Hazim mu reče: ''Blizu dobročinitelja'' (A'raf, 56.) Halifa ponovo upita: ''A koji čovjek je najpametniji?'' On odgovori: ''Onaj ko nauči mudrost i znanje i koji druge ljude tome podučava.'' ''A ko je najgluplji čovjek?'', opet upita halifa. Ebu Hazim odgovori: ''Onaj ko svoju dušu preda strastima drugog čovjeka koji je zulumćar, i tako proda svoj Ahiret zbog tuđeg dunjaluka.'' ''A šta kažeš o našoj vladavini i općenito o našem stanju?'' Ebu Hazim reče: ''Zaista su se ljudi silom domogli vlasti, bez pitanja i savjetovanja sa muslimanima, i bez jedinstvenog stava i odluke po tom pitanju, pa su prolili nevinu ljudsku krv boreći se za svoje dunjalučke ciljeve, i na kraju otputovali sa dunjaluka. Eh, da nam je znati šta će kazati na Sudnjem danu, i šta će njima biti rečeno, zbog onoga što su uradili.'' (Minhadžul-Kasidin, Ibn Kudame el-Makdisi)

NEMOJ DA TI BUDE ŽAO!***

NEMOJ DA TI BUDE ŽAO!***

Završi ono što si započeo, nemoj da ti bude žao kad budeš greške mladosti ispraviti htio a vremena ne budeš imao. Odgajaj na vrijeme djecu, upiši ih na vjeronauku  u mekteb, razgovaraj s njima o svemu kao sa prijateljima, nemoj da ti bude žao ako okasniš u tome pa se djeca od tebe otuđe a ti budeš žudio s njima besjediti a oni ti kao tuđinu leđa okrenu.  Šalji ih u školu, nemoj se bojati da se zadužiš kreditom jer je ulaganje u dječije obrazovanje nimet, nemoj da ti bude žao kada visoko obrazovano dijete tvog prijatelja bude tvoje sa visine gledao.

Voli džemat, gledaj priajteljskim očima svoga imama, cijeni svoje džematlije i islamsku zajednicu, nemoj da ti bude žao kada sva tvoja rodbina bude namaz klanjala a ti ni znanja ni volje ne budeš imao da ih slijediš i dio džemata budeš. Nemoj bježati od ljudi, ne izbjegavaj pomoći onoga ko od tebe pomoći išće, nemoj da ti bude žao kada i ti na niske grane padneš pa ti okolina leđa okrene.

Čuvaj svoje roditelje, razgovaraj sa njima razgovorom najboljih prijatelja, nemoj da ti bude žao kada umru pa ti tek tada uvidiš i shvatiš koga si ustvari imao.

Cijeni svoju suprugu i poštuj svoga muža, nemoj da ti bude žao kada sutra sam(a) ostaneš pa da tek tada uvidiš i shvatiš da si u kući pravog prijatelja(ljicu imao(la).

Upamet!

FINO PREZIME

FINO PREZIME

Bio jedan pa nešto sa školom a nešto sa štelom uspio pa dogur'o (po)visoko. Kad je zasjeo gdje se popeo, zadovoljno odhukn'o, ogled'o se u ogledalu i podig'o glavu naviše da vidi morel se više još malkice popeti. Zovn'o je on svoje savjetnike i priupit'o ih za savjet. Prvi kojeg je najviše slušao i eglenu mu begenis'o nasavjetova ga da malo skrati prezime. Veli on, prezime ti je brate dugo a u sebi ima previše vjere. Izbaci iz prezimena riječ hadži i hafiz.

 Plaho se onom sa velikom školom svidio ovaj savjet  pa nama oš'o u općinu i uložio zahtjev za promjenu prezimena.

Govori se da ovaj gore navedeni nije jedini bosanski slučaj gdje se promijenilo dugačko, previše vjersko i prezime koje tukne na Bosnu i Bošnjaštvo. Kazuju da je toga hejbe među našima dole i našima gore u iseljeništvu. Bilesi Bošnjaci ne samo da mijenjaju prezimena već kastile i imena nagrđuju i zamjenjuju.

Upamet!

DANAS JE BOLJE NEGO SUTRA***

DANAS JE BOLJE NEGO SUTRA***

Allah kaže: فَهَلْ يَنظُرُونَ إِلَّا السَّاعَةَ أَن تَأْتِيَهُم بَغْتَةً ۖ فَقَدْ جَاءَ أَشْرَاطُهَا »Zar oni čekaju da im Čas iznenada dođe, a već su predznaci njegovi tu»! (Muhamed, 18. ajet).

Eto, neki ljudi govore da smo u slabostima i lošem adabu i stanju dostigli dno. Da bi potkrijepili svoje tvrdnje oni navode:

• Nestalo je sreće i rahatluka, mada se puno pjeva i slušaju muzičke stanice, gleda i prati humor na televiziji i posjećuju različite muzičke priredbe i koncerti. Vele da niko više nije razdragan i veseo. Ljudi su se povukli u sebe pa je većina naroda u nekoj zamišljenosti i behutu.

• Propadaju preduzeća, narod ostaje bez posla pa se sirotinja boji neimaštinje i gladi.

• Naviklo se na uredan, sređen i bezbrižan život a crne vijesti dolaze o stalnim poskupljenjima goriva, hrane i ogrjeva. Ljudi se boje nestašica.

• Haraju ratovi, zemljotresi, poplave, neizlječive bolesti i nekada bezazlene boleštinje poput obične gripe od koje narod masovno umire.

• Bogataši haraju svijetom i gomilaju bogastvo a vlasti su ćorave i ne vide  kako se sirotinja  zlopati i iskorištva.

• Mediji niču kao gljive poslije kiše. Malo je novina, televizijskih kuća i radio stanica da ne žive od harama. Eto i neke »TV KUĆE« koje kao prave ramazanski program, (iz)daju svoj prostor i termine raznoraznim astrolozima, sihirbazima i proricateljima da djeluju i zaglupljuju narod.

Postavlja se pitanje da li smo baš dostigli egzistencijalno, ljudsko i moralno dno!? Ne bih baš rekao da smo na dnu. Trend pokvarenosti se nastavlja a padanje i propadanje se ubrzava. Ova godina je gora od prošle, a slijedeća će biti gora od ove godine u kojoj živimo.

Vjerujem da ste zabrinuti za sebe, svoje najmilije i okruženje u kojem živite. Ubijeđen sam da ste bar jednom čuli i razmišljali o nekom od predznaka smaka svijeta ili ste sve te predznake sami iščitavali. Evo ja sam ponavljao lekciju pa i vama dragi moji preporučujem da se još jednom podsjetimo na male predznake:

• Nagla i masovna pojava pisanih djela, brošura, knjiga. 
• Kad dijete bude najveća nesreća i mora. 
• Kad kiša bude pusta želja. 
• Pojava automobila! Ovo je zanimljiv nagovještaj Poslanika, s.a.v.s, koji kaže:»U zadnjim generacijama moga ummeta ljudi će se voziti na svjetlima poput jahalica i stizati na njima do vrata mesdžida, a njihove žene će biti oskudno odjevene»! (Bilježe ga Ibnu Hibban i el-Hakim u el-Mustedreku). 

•  Pojava luksuza i raskošna života u islamskom ummetu. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Kad moj ummet bude hodao oholo i uobraženo i kad ih budu služili Perzijanci i Rimljani, tada će najlošiji upravljati dobrima»! (et-Tirmizij od Ibnu Omera, a spominje ga i el-Albani među ispravnim pod brojem 956).

• Kad se budu poštovali pokvarenjaci, a ponižavali pošteni!

• Kad se čovjeku bude govorilo:»Kako je građen, kako dobro izgleda, kako je pametan», a u njegovom srcu neće biti ni trun imana. (Muttefekun alejhi. El-Buhari, Muslim, Ahmed, et-Tirmizijj i Ibnu Madžeh od Huzejfeta, r.a.).

• Kad se zbog mnogih iskušenja bude priželjivala smrt. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Neće nastupiti kijametski dan dok čovjek ne bude prolazio pored kabura drugog čovjeka i govorio:»Kamo sreće da sam na tvome mjestu»! (Bilježi ga el-Buhari u svojoj zbirki u poglavlju o iskušenjima od Ebu Hurejreta, kao i Muslim u poglavlju o iskušenjima).

• Neobraćanje pažnje na halal rizk. Poslanik, s.a.v.s, kaže:»Doći će takvo vrijeme kad čovjek uopšte neće paziti je li mu šta halal ili haram»! (el-Buhari i en-Nesai od Ebu Hurejreta, r.a.).

• Kad se ljudi počnu međusobno ubijati bez ikakva cilja. «Tako mi Allaha, doći će vrijeme kad ubica neće znati zašto ubija, a ni ubijeni zašto je ubijen»! (Muslim od Ebu Hurejreta).

Upamet

Vjerujem da ste već sreli osobe koje su horni i hoćkali za sve. Njima nije teško po najvećoj kiši i blatu u gljive otići, trčati na 100, na 200, na 300 metara, skakati sa vrbe u najdublju rijeku. O običnom hodanju i šetnji ove rede ne bih slova trošio. Osobu HOĆU za tren oka ubijediš da se spremi i krene na utakmicu u Amsterdam, Tokio ili Rio de Žaneiro.  HOĆO je hoćkali insan i desna ruka prijateljima, oslonac i rame za plakanje, pomoć u brizi i tuzi. HOĆO nipošto nije naivan i nedaj Bože mahnit insan. Hoćo je dobrica, Hoćo je džomet i merhametli insan.

Znam da ste sreli i osobu NEĆU. NEĆO je insan koji ne umije kazati riječ hoću.  Šta god da mu ponudiš, on će kazati neću. Nećo ne može podići pola kile hljeba, nije sposoban dodati čašu vode ili donijeti novine iz trafike. Nećo ne može ništa uraditi, NEĆO se ne trudi jer sve gleda kroz novac, jer ne želi džabe uraditi. NEĆO jednostavno neće da bude od koristi. NEĆO je čovjek koji je samo svoj. NEĆO živi sam u svojoj sobi, izolirao se sam u svom bloku, utamničio se u svojoj kući i začahurio se u svom svijetu. NEĆO ne bi rekao hoću taman kad bi svi ljudi u okruženju bili za to da to prođe i kad bi svi uzvikivali hoćem, hoćemo, hoćemo, NEĆO bi rekao neću pa neću.

Helem, ponekad dođe HOĆO u situaciju  da kaže neću. Naprimjer, u preduzeću šef naredi dobrici i poštenjaku HOĆI da radi i uradi ono što nije u njegovom opisu posla i za što nije i nikada neće biti plaćen. HOĆO taman naštima usne da izgovori ne mogu ili neću ali ne leži vraže, NEĆO usklikne spremno ja HOĆU i mogu to uraditi. HOĆO  se povuče iz ofside situacije i ušuti.

Skoro smo bili svjedoci političara HOĆE i 'političara' NEĆE u Bosni. Jedan naš poznati politički prvak HOĆO je rekao da neće u Beograd jerbo su neke naše rodoljube i has Bošnje tamo uhapsili i zatvorili. Diglo se na noge sve što valja u Bosni i dijaspori da puste nevino uhapšene rodoljube i Bošnje. Taman smo pomislili da će u Bosni konačno pobijediti stav i gard Bošnjin ali ne leži vraže, 'političar' NEĆO se javi i uskliknu, hoću u Beograd i iz stopa ode u Beograd. Tamo se izljubi sa svakim ko je njega pogledao, osmjehnuo mu se akamoli ko mu je ruku pružio, zagrlio ga i poljubio.

Šta sam ono htio kazati?  Ma ja, bio jednom Hoćo i Nećo.

Upamet!

BUDI SRETAN DA IMAŠ POSAO

BUDI SRETAN DA IMAŠ POSAO

Čovjek bi trebao da za nafakom ustane i da je potraži kretanjem, jer je Poslanik s.a.v.s. kazao da je bereket u pokretu, u aktivnosti u kretanju, u traženju posla. Nije ni čudo da Allahov Poslanik govori: » Kada klanjate sabah nemojte spavati već tražite opskrbu«. Čak štaviše muslimanski čovjek i nema nekog velikog predaha i odmora i nikad mu nije zabranjeno raditi osim u petak, u džumanskom sahatu, a i ovaj sahat čim prođe Uzvišeni naređuje: „Raziđite se po zemlji i opskrbu tražite“.

Znamo da Uzvišeni voli čovjeka kad je u ibadetu, u namazu, u džamiji, u postu… Allah s.v.t.a. podjednako voli insana  kad je u poslu. Poslanik a.s. kaže: „Allah dž.š. voli vidjeti čovjeka, roba svoga, umornog od traženja opskrbe“. Kao što djela iz vrste ibadata brišu čovjeku grijehe, učili smo iz Poslanikovih a.s. hadisa da sa kapima abdesta s nas kapaju i grijesi naši. Poslanik s.a.v.s. nas je takođe podučavao da namaz briše grijehe pa svaki korak koji učinimo prema džamiji briše loše i upisuje dobro djelo. I post od grijeha čisti i hadždž nas od grijeha čisti. Ali poslanik Muhamed s.a.v.s. nas jednako tako uči da postoje grijesi koje može očistiti, izglancati jedino rad. „Uistinu postoje grijesi koje ne čisti ni namaz, ni sadaka, ni hadždž već ih čisti trud i napor u stjecanju nafake«.

Nekada u vremenima »El dorada« kada je posla bilo bukadar i kad se na zaposlenje nije čekalo kao što se to danas na prvi posao sa zebnjom čeka,  vladala izreka: »Lezi hljebu da te jedem«. Hoću reći, bilo je onda  ljendohana, zgubidana, ljenčina koji su posla tražili a Boga Dragoga molili da posla ne nađu. Danas je dobiti posao velika privilegija, sreća i nimet. Oni koji nađu ili dobiju posao neka ga dobro čuvaju, vole i raduju se svakom danu na svom radnom mjestu.

 Poslanik s.a.v.s. je kazao:

·       Radi za ovaj svijet kao da ćeš vječno živjeti, a radi za onaj svijet kao da ćeš sutra umrijeti.

·       Radite ono što vam je zapovijeđeno! (ne prepuštajte se stihiji). Svaki je čovjek pripremljen da s lahkoćom obavlja onaj posao koji mu je predodređen.

·       Iskoristi pet stvari, dok te nije spriječilo drugih pet:
- život, prije smrti,
- zdravlje, prije bolesti,
- slobodno vrijeme, prije zauzetosti,
- mladost, prije starosti,
- bogatstvo, prije neimaštine.

·       Rad čovjeka koji je izišao iz svoje kuće žureći da zaradi i nahrani svoju malu djecu, je u ime Allaha a on sam je na Allahovom putu. Ako je krenuo da radi htijuci da nahrani i izdržava svoje stare i iznemogle roditelje, i u tom slučaju je na Allahovom putu. Ako je pak požurio da zaradi radi sebe, da ne bi bio ovisan od drugih, i tada je na Allahovom putu. Ali, ako je krenuo da zarađuje iz licemjernih pobuda, iz gordosti prema drugima, u tom slučaju on je na putu šejtana.

·       Najbolja je ona hrana koju ste sami zaradili.

·       U džennetu postoji kuća zvana "kuća radosti". U nju nece moći ući niko drugi osim onih koji su znali djecu obradovati.

·       Radnik, dok časno i pošteno obavlja svoj posao kako bi nahranio svoju porodicu, čini ibadet. I doktor koji liječi ljude s namjerom da im pomogne i olakša njihove boli, svojim poslom čini ibadet. I student koji izučava korisne nauke da bi bio koristan za sebe i za svoju zajednicu, svojim studiranjem čini ibadet. I novinar, koji objektivno piše i svojim pisanjem promovira istinu i pravdu, čini ibadet. I oni koji pomažu nevoljnike i siromašne, ne radi lične koristi i interesa, nego što time žele Božije zadovoljstvo, i oni  time čine ibadet. Ukratko, sve naše aktivnosti i čitav naš život su ibadet, ako su u skladu sa Božijim zakonom, ako je naše srce ispunjeno bogobojaznošću i ako je naš krajnji cilj postići Allahovo zadovoljstvo. Uzvišeni Allah rekao je:قُلْ إِنَّ صَلَاتِي وَنُسُكِي وَمَحْيَايَ وَمَمَاتِي لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  ''Reci: 'Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.''' (El-En'am, 162.)

·       Život jednog pravog musliman u cijelosti je ibadet. On se duhovno ne približava Allahu samo kroz svoj namaz, nego i kroz svoje svakodnevne aktivnosti. Svojim trudom da dođe do halal zarade čovjek čini ibadet.

SASTANAK I RASTANAK***

SASTANAK I RASTANAK***

Šta je život?  Nekada davno pitaše seoskog mudraca.  Pitaše pitci svašta nješta. Narod k'o narod, pita što treba,  a zapitkuje belćim reda radi, morebit'  da nešto nauči ili da provjeri pitanog. Velim vam, ima ljudi što su im pitanja serbez i na mjestu a ima ih što pitaju da pitaju. Život je dragi moji započe mudrac, život je haman dva koraka, od avlije do sokaka, a belćim je i manje i kraće od togarce.

A šta je radost? Šta je rahatluk dragi mudrače, deder nam reci? Radost je veselje a veselje ti je i ašikovanje. Veselje i radost je belćim udaja, dahabetile je ženidba has i potaman radost. Jerbo ženidba je veselje za mladoženju, za svekra i svekrvu, a žalost i gubitak majčin i babin.

A šta je kahar? Pitaće uporni pitac, raspoložnog mudraca na sijelu. Dragosno janje, nakašljati će se mudrac, kahar je pola veselja a veselje je pola kahara! Jerbo veselje je jednome sastanak i razgalica, a jopet drugome rastanak i čežnja za dostom i voljenim bićem. Kahar je k'o najbolja kahva koju pijemo u hotelu sa 9 zvjezdica. Za promatrača  ko sve to samo očima gleda, to je sreća i vrhunska gotiva. Zaista posmatrač ne vidi ničiju izranjavanu dušu i žalosno srce.

Upamet!

KAD SMO BILI MLADI

KAD SMO BILI MLADI

Mladost, pusta mladost. Srce veliko i zaljubljeno željno sreće i drugarstva. Duša široka bošnjačka, iskrena i neiskvarena a u vjeri odgojena. Misao nepatvorena, slobodna poput velikih zelenih bosanskih ravnica u čijim pšeničnim poljima ptica slobodno prhti, a istovremeno junačka i divlja, kanom planinske vrleti Majevice, Romanije, Zelengore, Bjelašnice, Kozare, Vlašića i Lelije po kojima slobodno hodaju i letaju i lutaju medvjedi, vukovi, bosanske koze i lisice.

Bošnjak-musliman se dugo vakta i kroz vijekove budio i protezao, 'tražio' se i iskao kao poslije kakve košmarne i neprospavane noći. On se ba proteže još od Kulina bana a nikao još da se ispravi i uspravi sve do današnjih dana. Ja nipošto neću kazati k'o neki naši da je Bošnjak jošte nedefinisan i nedorečen insan. Jerbo, Bošnjak je je svakomerce dobar i mehlem ti je Bošnjo, to znaju i naši prijatelji a dahabetile dušmani. Bošnjo bi da svakome ugodi, da se svakomu prilagodi, makar to od njega niko i ne tražio. Bošnjak bi da se nikome ne zamjeri, a jopet Bošnjak bi da ostane svoj i slobodan čovjek na svojoj zemlji i u svojoj domaji Bosni.

Bošnjak i Bošnjakinja se kroz svoje višetisućno historijsko trajanje teško rastajaše sa svojim adetima, svojom kulturom, svojom vjerom i svojom nošnjom. Valja i to kazati. Bošnjacima su tokom povijesti čakijaši sa istoka i čakijaši sa zapada silom nametali svoje običaje, kulturu i mnogo štošta pa čak i svoju nošnju. Pri kraju prošlog vijeka, ranih šestdesetih godina su fes, šalvare, dimije, namazbezi, šamije i koparani navalom lažnog modernizma 'protjerivani' iz naših mahala.

Bošnjo je nerado prihvatao nametnuto i novo. Ako je to 'morao' on bi fes na svojoj lijepoj i ponosno uzdignutoj glavi mijenjao za kapu 'francuzicu', a naše ahlakli odgojene i ponosne djevojke i nevjeste bi ako su morale u zamjenu za šamije na svoje lijepe bosanske stidljive glavice stavljale mahrame i farculeta. Zato i hoću ove rede da glasno 'reknem', Bošnjak i Bošnjakinja su od najjačeg materiala. Oni su ti bolan ne bio tvrdi i žilavi insani, i ne daju se oni jadan bio, ne prodaju se oni, a dahabetile ne predaju se oni, tek tako.

Upamet!

Prije nego sto počiniš grijeh sjeti se:

* da Allah, swt, bdije nad tobom i da te vidi na svakom mjestu

* da meleki prate svaku tvoju rijec i svaki tvoj pokret, pa ih zapisuju u knjigu tvojih djela

* trenutka smrti i izlaska tvoje duse

* kabura, kazne u njemu i njegove tame

* dana prozivljenja svih ljudi na danu Sudnjem

* dijeljenja knjiga (u kojima su zapisana ljudska djela na dunjaluku) - kada ce neki uzeti svoju knjigu u svoju desnu ruku, a neki u svoju lijevu ruku

* dana kada ce se Sunce spustiti vrlo blizu ljudskih glava, kada se ljudi - zavisno od svojih djela koja su cinili - budu znojili

* dana kada ce tvoji organi i tvoje tijelo svjedociti za tebe ili protiv tebe

* svoga stajanja pred Allahom, swt, kada izmedju tebe i Njega nece biti nikakvog posrednika i prevodioca

* dzehennema, njegove dubine i njegove zestine

* da su grijesi razlog gubljenja podrske, znanja i opskrbe, tjeskobe u prsima, smanjivanja zivotnog vijeka i iznenadne smrti, razlog gubljenja stida i ljubomore i razlog najvece posljedice: kidanja veze izmedju roba i Gospodara kada - tada se gube razlozi dobra i javljaju razlozi zla

OTROV I PROTIV-OTROV: Da li je ihlas naš fundament?

OTROV I PROTIV-OTROV: Da li je ihlas naš fundament?

Postoji zastrašujući hadis o učenjaku, šehidu i dobrotvoru na Sudnjem danu. Svaki od njih je očekivao da uđe u Džennet zbog dobrih djela koje su uradili. Umjesto toga, poslani su u Vatru, jer su njihova djela bila urađena s namjerom da se svide ljudima, a ne u ime Allaha, dž.š. Željeli su da ih ljudi vide da rade dobro, jer su tražili pohvale ljudi.

Šta je ihlas?

Ihlas znači raditi sve, izvana i iznutra, samo zbog zadovoljstva Allaha, dž.š. Znači da se zaborave oči ljudi, i da li oni vide naša djela ili ne, i da nam jedina stvar na umu bude da nas Allah posmatra. U vezi s ovim u Kur´anu postoje prelijepi ajeti u kojima Allah, dž.š., opisuje čestite:


“Oni su zavjet ispunjavali plašeći se Dana čija će kob svuda prisutna biti, i hranu su davali - mada su je i sami željeli - siromahu i siročetu i sužnju. ´Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!´”(El-Insan, 7-9)


Imam Gazali je rekao da ukoliko želiš da znaš da li je nešto što si uradio samo u ime Allaha, trebaš pratiti svoju reakciju kad se neko prema tebi ponese nezahvalno. Da li se osjećaš poput pravednika, kao da si nekome učinio uslugu? Da li osjećaš ljutnju jer nisu cijenili tvoj rad? Ako je odgovor pozitivan, ne mora značiti da je tvoj rad bio u cilju hvalisanja, ali ukazuje na činjenicu da nije urađen samo u ime Allaha, dž.š, jer, najmanje što si očekivao je bilo priznanje i poštovanje od osobe kojoj si učinio nešto dobro.


Svi znamo za poznatu priču o prostitutki kojoj je darovan Džennet jer je napojila psa, ali zbog čega je ona zapravo ušla u Džennet? Je li to bilo samo djelo? Ne može biti, jer, kao što smo već spomenuli, ima učenjaka, šehida i dobrotvora koji će biti poslani u Vatru jer nisu bili iskreni. Ali ona je pomogla psu samo u ime Allaha, dž.š. Pogledajmo kako naše namjere uzdižu naša djela. Zbog toga su učeni ljudi rekli da je najznačajniji dio obožavanja obažavanje srca, tj. da osnovni podsticaj za naša dobra djela bude želja da Allah s nama bude zadovoljan.


Ovo je usko povezano s ihsanom, obožavanjem Allaha, dž.š., kao da ga vidimo i sa mišlju da On nas vidi.


Hurrem Murad kaže da su „svrha i namjera poput duše u tijelu ili unutrašnje moći nekog sjemena. Mnoga sjemena izgledaju slično, ali kad počnu da rastu i daju plodove, njihove razlike postaju vidljive. Što je motiv čistiji i plemenitiji, veća je vrijednost i plod naših napora.“


Ihlas je temelj za sva djela koja radimo – ukoliko su temelji loši, onda se čitava zgrada može lahko srušiti.


Da li se ovo odnosi samo na konkretna djela iz pobožnosti ili se može primijeniti na svakodnevne navike?


Allah, dž.š., u Kur´anu kaže: „Reci: ´Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.´” (El-An´am, 162)


Ovaj ajet nam govori da svako djelo može biti u ime Allaha. Štaviše, Hurrem Murad nas podsjeća na jednu ključnu stvar. On kaže:


“Ljudi imaju naviku da svoja djela dijele u ona koja su ovosvjetska i ona koja su religijska. Međutim, imajte na umu da su „religijska“ samo ona djela koja su učinjena u ime Allaha. Sve što je učinjeno u nečije drugo, a ne Božije ime, koliko god izgledalo „religijski“, je djelo od ovog svijeta... Ako neko zaradi hiljade funti da bi izdržavao svoju porodicu i da bi to potrošio na Allahovom putu, to je onda visoko duhovni čin.“


Čak i tvoj san može biti u ime Allaha, dž.š.: Ukoliko kažeš da ćeš spavati u određeno vrijeme da bi mogao ustati na sabah-namaz, onda je tvoj san u ime Allaha, dž.š. Zamisli da dobivaš nagradu za 6-8 sati spavanja!





Važnost ihlasa


Allah, dž.š., kaže u Kur´anu:


“A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju.” (El-Bejjina, 5)


Ako pogledamo priču o Jusufu, a.s., vidjet ćemo da je ihlas bilo to što ga je spasilo. Allah, dž.š. ga opisuje u suri “Jusuf”:


“I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.” (Jusuf, 24)


Neka je slavljen Allah. Štaviše, šejtan može doprijeti do svih ljudi osim onih koji imaju ihlas.


Allah nam kaže u Kur´anu:


"Gospodaru moj," - reče -, "zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih." (El-Hidžr, 39-40)


Ovo nas treba podsjetiti i na ono što je Poslanik, s.a.v.s., rekao o Omeru, r.a.: da je šejtan izbjegavao put kojim je išao Omer, r.a., jer ga se plašio. Zamislimo da budemo na tom nivou!


Što je ihlas upotpunjeniji, osoba je čestitija. Mi smo skloni činjenju grešaka, i ponekad ćemo vidjeti da su nam namjere izmiješane; ponekad se čini da nema nikakve vidljive namjere iza nekog našeg djela. Zato se moramo truditi da budemo od iskrenih. Sve dok sebe podsjećamo da radimo stvari u ime Allaha, i za to ćemo ako Bog da imati nagradu.


Ne trebamo očajavati i zapadati u paranoju. Amr ibn el-Aas prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Čovjek iz mog ummeta će biti pozvan u prisustvu svih stvorenja na Sudnjem danu. Devedeset devet zapisa (njegovih djela) će biti odmotano, a svaki će se prostirati u daljinu koliko oko može vidjeti. Zatim će biti pitan: ´Da li poričeš ijedno od ovih djela?´ On će odgovoriti:´Ne, Gospodaru.´ Zatim će biti pitan: ´Imaš li ikakvo opravdanje ili ikakvo dobro djelo?´ Čovjek će reći:´Nemam.´ Bit će mu rečeno: ´Da, imaš nekih dobrih djela. Nikakva nepravda te neće zadesiti.´ Zatim će mu biti pokazana kartica. Na njoj će pisati: La ilahe illallah, Muhammedun resullulah.´ On će reći:´ Allahu, kakve su ovo kartice i spisi?´ Bit će mu rečeno: ´Nikakva nepravda te neće zadesiti.´ Devedeset devet zapisa će zatim biti stavljeno na jedan tas vage, a kartica na drugi. Zatim će kartica pretegnuti nad zapisima.´“ (Tirmizi)


Ovo je zbog njegove iskrenosti u riječima La ilahe illallah – nema drugog boga osim Allaha.


Tajne ihlasa


Ihlas je nešto što Allah stavlja u srce robova koji to traže. Šejh Omer Abdul-Kafi je rekao da postoje tri tajne ihlasa:


1. Rob koji posjeduje ihlas ne gleda u ihlas, jer bi ga to učinilo arogantnim. Naprimjer, ako se molimo u nekoj maloj sobi gdje nas niko ne može vidjeti i zbog toga se osjećamo boljima od drugih jer „očigledno“ posjedujemo ihlas, upast ćemu u zamku arogancije. Na kraju, uspjeh dolazi samo od Allaha, dž.š.

2. Ihlas je između roba i Njegovog Gospodara; čak ni meleci ne zapisuju ihlas jer ne znaju za to. Odraz ovoga vidimo u već spominjanoj priči o šehidu, učenjaku i dobrotvoru – meleci su zapisali dobro koje su oni uradili, ali Allah, dž.š., je bio taj koji je obznanio njihove prave namjere.

3. Šejtan ne može doprijeti do tebe ako posjeduješ ihlas.


Primjeri onih koji su imali ihlas


Divan primjer imamo u Merjem:


„Kada Imranova žena reče: "Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome je zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!" (El-Imran, 35)


Ona je imala predivan privatni razgovor s Allahom, dž.š. Rekla mu je da je dijete koje nosi u svojoj utrobi samo za Njega. Ona će ga podići na Allahovom putu, da dijete bude Allahov rob, a jedini motiv joj je bio Allahovo zadovoljstvo. I zbog tog iskrenog razgovora, Allah je nagradio time da je ona jedna od najboljih žena: Merjem, koja je Božijom milošću ispunila zavjet svoje majke.


Još jedan primjer je Halid ibn Velid, r.a. Omer, r.a., ga je sklonio s pozicije komandanta vojske. Zamisli da si na čelu neke omladinske organizacije, kapetan sportskog tima ili direktor neke kompanije. Najednom dolazi do promjene u upravi – ti si smijenjen sa svoje pozicije i pomjeren na mjesto običnog člana ili zaposlenika. Kako bi reagovao? Kako bi to utjecalo na tvoj posao? Umjesto da je bio uvrijeđen i da se odbio boriti, Halid se borio čak i sa više žestine. Kad su ga upitali za razlog, on je odgovorio: ´Borim se za Allaha, a ne za Omera.´ Želio se uvjeriti da se ne bori naporno zato što je na posebnom položaju, već da se na svakom položaju bori u ime Allaha, dž.š.


Na kraju, da nam Allah, dž.š., pomogne da dostigenmo ihlas.





Napomena: Hadisi su prevedeni s engleskog, a ne s originalnog arapskog jezika.