NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI




ponedjeljak, 14. studenoga 2011.

Dr. Senad ef. Agić, glavni imam Bošnjaka u SAD-a: ŠIRENJE FITNELUKA JE GORE OD UBIJANJA

"Sačuvali smo jedinstvo Zajednice i mi, i pored permanentnog nastojanja jednog malog broja ljudi da nas ruši, uspijevamo ići naprijed. Pošto sam ja optimist, nadam se da će uz naše dove ova mala skupina naših Bošnjaka ipak shvatiti da nam u ovom vremenu ne trebaju inati, nego rad i dalji napredak. Jer, svakom našem neuspjehu raduju se naši dušmani. Neka znaju oni, koji nas svjesno ili nesvejsno ruše, da svjesno ili nesvejsno rade za interese naših neprijatelja i da je ‘širenje fitneluka gore od ubijanja’ (Kur’an)."
222_Senad_Agic1. Na položaju Glavnog Imama za Ameriku se nalazite duži vremenski period. Kažite nam ukratko šta ste ostvarili u tom vremenu?

U proteklom vremenu IZ je dobila jedinstvene poluge moći koje se ogledaju kroz slijedeće:
17 godina djelovanja, iskustva
Jedina prava ujedinjujuća snaga (preko 40 džemata)

Jedini pravi institucionalni predstavnik Bošnjaka u Americi

Snažni lideri (imami, članovi džematskih odbora, biznismeni…)

Medjuvjerske djelatnosti

Sistem organizacije

Uredi za hadž i izdavačku djelatnost, vjerskoprosvjetna služba, akcije zekata, kurbana, stipendije, humanitarne akcije…

2. Bili ste veoma aktivni i u američkim društvenim prilikama nakon terorističkog akta u Njujorku poznatog kao Septembar 11. Da li mislite da je to imalo uticaja da se popravi opšta slika o muslimanima u Americi.

Rahmetli legendarni Adil-beg Zulfikarpasić mi je, dok smo jedne prilike zajedno putovali avionom iz Sarajeva do Ciriha, (napustio je prvu klasu i pratioca da bi sa mnom proveo vrijeme), pričao kako mu je tadašnji američki ambasador u BiH rekao da “vaš glavni imam je u neku ruku spasio muslimane Amerike, jer je odmah nakon 11. septembra, u najkritičnijem momentu, pomogao kao stručni saradnik da Oprah snimi šou “Islam 101” u kojem je odbranila Islam i muslimane Amerike. Vi biste trebali biti ponosni na takvog imama.” Mozda je ovaj ambasador i pretjerao sa ovakvom ocjenom. Ali, hajde da bacimo pola nizvodu, muslimani Amerike su ipak danas u mnogo boljem položaju, barem malo, zahvaljujući i nekom mom angažmanu.

3. Nezaobilazna tema vezana za vaš status glavnog imama je i Islamska Asocijacija Bošnjaka u Sjevernoj Americi poznata kao IABNA. Molim Vas da nam date malo više informacija o toj instituciji ovdje u Americi, i njenoj ulozi kao i da razjasnite odnos IABNE prema Rijasetu u BiH?

Ja sam bio imam kada je bilo najteže. Za vrijeme rata sam, kao jedan od dvojice naših imama (Uz Tajiba ef. Pašanbegovića u Kanadi) širio istinu o agresiji i pomagao američkim medijima da razumiju šta se je dogadjalo i animirao tadašnje Bošnjake i ne-Bošnjake muslimane u Americi da se angažiraju oko slanja pomoći narodu BiH. Godine 1994. sadašnji reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić me je, prepoznavši kvalitet moga djelovanja, imenovao za glavnog imama Bošnjaka u SAD. Od tada do danas je formirano preko 40 džemata, koji su 2003. dobili svoj institucionalni oblik kada smo, na moju i inicijativu mojih kolega imama, osnovali IABNA kao krovnu organizaciju muslimana Bošnjaka u Sj. Americi da bude veza medju njima samima i naša zajednička veza sa BiH i Rijasetom. Za Rijaset je IABNA njegova agencija u Americi, a za naš je ona mnogo više od toga.

4. I pored godina uspjeha u ICC Northbrook Čikago gdje ste bili imam na jedan neislamski i izvanpravni način Vam je uručen otkaz.Molim Vas da nam kažete šta je predhodilo tom činu?

Tom činu je prethodilo to što sam se zamjerao članovima upravnog odbora, jer sam tražio da budu angažiraniji, poletniji, uključeniji i bliskiji sa džematlijama. Posebno im je zasmetalo to što sam zamjerao da predsjednik džamije ne može biti osoba koja ne klanja sa svojim džematlijama sa svojim imamom. Smetalo im je i to što sam zamjerao sto predsjednik BACA nije čak ni džuma-namaz obavljao u našoj džamiji sa svojim članovima. I najzad, smetalo im je što sam se drznuo da zamjerim što su muž i žena predsjednici dvije organizacije – BACA i ICC. To je sav moj grijeh. Ja kao imam vrlo dobro znam da treba skrivati tudje greške, ali kada se radi o javnim ličnostima, sevap je otkrivati ih. Ipak, molim Allaha dž.s. ako griješim.

5. Objašnjenje onih koji su vam uručili otkaz da je uzrok otkaza bio što ste htjeli bošnjačku tradiciju prakticiranja Islama da podredite nekim strujama sa Istoka konkretno Turske. Vaš odgovor na ovu na kraju i službenu tvrdnju bošnjačkih članova u odboru Islamskog Kulturnog Centra Northbrook!?

S obzirom da se je željelo izbjeći razgovarati o pravim uzrocima, prešlo se na izmišljanje razloga u što spada i nebuloza da sam želio da balkaniziram Bošnjake, da prodam centar Turcima, da mijenjam ime centra, kao što se pribjeglo izmišljanju i drugih sličnih optužbi.

6. I pored više od 82% glasova džematlija koji su prisustvovali Vanrednoj Skupštini za vaš ostanak kao imama, Izvršni Odbor ICC Northbrook Vam je uručio otkaz. To članstvo je čini se odmah nakon te odluke i napustilo ovaj džemat i formiralo novi džemat pod nazivom Američko Islamski Kulturni Centar “Imam Ćamil Avdić” i imenovalo Vas za imama. Krenuli ste veoma uspješnim i već iza sebe imate nekoliko najposjećenijih vjerskih manifestacija u historiji Bošnjaka Čikaga. Opišite taj process kao i planove u skorijoj budućnosti?

Direktni povod za formiranje džemata je bilo nekorektno ponašanje odbora ICC-a i BACA pri kojem su mene otpustili, a ogromnom broju naših džematlija, hvala Bogu, otvorili oči i pokazali da tim odborima i maloj grupi ljudi oko njih mišljenje i potrebe zajednice ne znače mnogo. Oni su u jednom svom pismu članovima čak i predložili da bi najbolje bilo da ja formiram novi džemat sa svojim istomišljenicima. I ja samo to i činim.

Naprosto, shvatili smo svi da nam treba otvorenija, fleksibilnija organizacija, koja će bolje prepoznati potrebe naše zajednice, djece, omladine i naših starijih. Novi džemat, niti ja kao imam, nikoga ne dijelimo. Mi smo mogli pokrenuti tužbu i potrošiti pare i vrijeme u inat i sud. Umjesto toga, fokusirat ćemo se na činjenje dobra, da služimo bolje i da se, ako Bog da, bojimo Boga više.

Uz Božiju pomoć, upornošću i radom, mi nastojimo da i na slijedeću generaciju prenesemo svjetlo imana i svijest o Bosni i Hercegovoni, Crnoj Gori, Sandžaku..., jer ako na drugu generaciju te dvije komponenete ne budu prenešene, jasno je da neće biti ni treće, ni četvrte, ni pete... Druga generacija je prema tome dokaz našeg uspjeha ili neuspjeha, i dunjalučkog i ahiretskog. Zato su ovo odlučna vremena u kojim treba da svi damo svoj doprinos. Aktivirali smo web stranicuwww.rabbani.us, kao i bilten (newsletter) putem kojih ćemo obavještavati o svemu što budemo poduzimali.

7. Uravo ste se vratili iz Atlante sa jednog savjetodavnog sastanka IABNA –e gdje su prisustvovali predstavnici gotovo svih bošnjačkih džemata sa područja Sjeverne Amerike. Kakava je bila svrha sastanka i šta je zaključeno?

Ovom savjetovanju prisustvovao je i šef Ureda za bošnjačku dijasporu Mr. Mirsad-ef. Kaljdžić. Skupom je rukovodio predsjednik Sabora IABNA-e Dr. Aras Konjhodzić. Centralna pitanja savjetovanja bile su profesionalizacija glavnog imama, statusna pitanja imama i institucionalizacija, odnosno ‘vakufizacija’, imovine Islamske zajednice.

Na našem website-u www.mesihat.com objavljeno je slijedeće:

“Uz prisustvo većine predsjednika ili predstavnika džematskih odbora, nakon izlaganja elaborata i vrlo iscrpne i duge diskusije, te kritičkog osvrta na dosadašnji rad IABNA-a, postignut je konsenzus po svim važnim pitanjima koja će biti finalizirana na predstojećem saboru koji je sazvan u Feniksu, AZ u sklopu "Tradicionalnih godišnjih susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike" krajem maja mjeseca ove godine.”



8. I dalje obavljate funkcija Glavnog Imama, kakvi su Vam planovi za naredni period?

Naši strateški prioriteti će biti, ako Bog da:

Jačanje Infrastrukture IABNA-e

Adekvatnije predstavljanje IZ Bošnjaka

Razvijanje programa za omladinu i medjusobno povezivanje džemata

Povecavati kapacitete postojećih džemata i jače pomagati džemate u razvoju

Da bismo ove prioritete ispostovali i materijalizirali, radićemo na slijedećem:

Popravljati medjuljudske i medjudžematske odnose

Uspostavljati nove džemate

Postepeno profesionalizirati administraciju

Uspostaviti odgovarajuću finansijsku konstrukciju

Povezivati se sa regionalnim i nacionalnim organizacijama u Americi

Uspostavljati veze sa Vladinim agencijama

Sistematski pomagati džemate članice i jačati njihove kapacitete

Jačati ugled i autoritet imama

Nastaviti povezivanje sa službama Rijaseta preko Ureda za Dijasporu

9. Od krize koja je nastala u Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike u St. Louisu 2008 godine dobili ste veoma agresivnu opoziciju u ne tako velikoj grupu ljudi koja vas na najbrutalniji način kroz web i radio medije, kao i tokom sjednica vrijeđaju, napadaju i omalovažavaju jer ste po njihovoj tvrdnji stali na stranu Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 Osnivača Kongresa Bošnjaka Svijeta. Koji je Vaš odgovor na njihove tvrdnje kao i metode kojima se služe da vas uklone sa pozicije ne samo Glavnog imama nego i uopšte iz imamskog poziva?

Teško mi je o tom govoriti. To je jedna bolna epizoda koju bih želio sto prije zaboraviti. Ti ćes meni, dragi Amire, dozvoliti da ovaj interview ne bude kao interview sa političarem ili estradnim umjetnikom. Ja sam ipak imam. I još glavni imam Bošnjaka u Americi. Ja bih želio da pokažem da se o svojim oponentima može i treba govoriti sa odredjenim dignitetom i uz uvažavanje njihova prava da budu to što jesu i to žele biti i pored neslaganja sa mnom. Medjutim, kada to zaprijeti da nam pocijepa mukom gradjenu zgradu, koja se zove Islamska zajednica Bošnjaka u Americi, onda se neke stvari zarad viših interesa moraju otvorenije kazati. Kazali smo ih, sačuvali smo jedinstvo Zajednice i mi, i pored permanentnog nastojanja jednog malog broja ljudi da nas ruši, uspijevamo ići naprijed. Pošto sam ja optimist, nadam se da će uz naše dove ova mala skupina naših Bošnjaka ipak shvatiti da nam u ovom vremenu ne trebaju inati, nego rad i dalji napredak. Jer, svakom našem neuspjehu raduju se naši dušmani. Neka znaju oni, koji nas svjesno ili nesvejsno ruše, da svjesno ili nesvejsno rade za interese naših neprijatelja i da je ‘širenje fitneluka gore od ubijanja’ (Kur’an).

10. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000 je u završnim pripremam za Osnivačku Skupštinu Kongresa Bošnjaka Svijeta, koje će se održati 16 jula ove godine u Domu Mladih u Sarajevu.Šta mislite o ovom projektu?

To je ono što čovjeka u ovom trenutku može samo obradovati i vratiti mu povjerenje da je ovdje politički rad na volonterskoj osnovi moguće na pozitivan i konstruktivan način nastaviti. Ovo je prvi najozbiljniji pokušaj u cjelokupnoj našoj povijesti da se Bošnjaci svijeta ujedine na zajedničkoj političkoj platformi. Ja na ovakvom pokušaju, kao glavni imam tih i takvih naših Bošnjaka, clanova IZ, mogu biti samo ponosan. Nastojaću da budem na ovom historijskom skupu ako Bog da, da barem svojom dovom pomognem da uspijemo u ovom najmanje 100 godina očekivanom poduhvatu.

11. Približavaju se 16. Sureti Bošnjaka Sjeverne Amerike u Pheniksu.Šta očekujete od tih susreta.?

Očekujem da provedemo vrijeme u radu, miru i rahatluku. Dosta nam je bilo napetosti i neizvjesnosti. Mi na to nemamo pravo. Očekujem da veliki broj Bošnjaka dodje u Phoenix i da tom našem najvažnijem dogadjaju u godini na ovom kontinentu dadnu priortet nad ostalim obavezama i sastajanjima. Nažalost, još uvijek imamo i pojedinaca, pa čak i udruženja i zavičajnih klubova koji nisu uspjeli prepoznati važnost ovih naših okupljanja, pa na ovaj dan održavaju svoje skupove i zanemaruju povezivanje na višem nivou. To je nedopustivo, jer mi smo i onako jedan mali narod koji treba svaku priliku da iskoristi da se što bolje medjusobno povezuje po svim osnovama. Neodgovorno je zanemarivati naše godišnje tradicionalne susrete Bošnjaka. Medjutim, još je neodgovornije doći na susrete bez snažne svijesti o zajedništvu.

12. Dragi ef. Agić u ime naših čitalaca i u svoje lično ime puno Vam na odvojenom vremenu i trudu. I na kraju Vaša poruka svim istinskim vjernicima svijeta?

Svim istinskim vjernicima svijeta moje poruke vjerovatno nisu ni potrebne. Problem je što danas u svijetu i nema baš puno istinskih vjernika. Tu mislim i na muslimane i nemuslimane. Praksa pokazuje da viši stepen ujedinjenosti i efikasnosti dolazi od katoličkih krugova koji imaju dobro uhodanu hijerarhiju. Bez hijerarhije čak ni jedna prosječna porodica neće funkcionirati kako treba, a kamoli zajednica miliona vjernika, pa makar se radilo o savršenim pojedincima, članovima te zajednica. Ukoliko se ne bude znalo ko štaija radi u jednoj zajednici i ko kome odgovara za svoj rad, tu neće bita. Vjernička populaci napretkdanas globalno pati od problema krize autoriteta.

petak, 11. studenoga 2011.


Poredjacu razloge zbog kojih te volim ...

U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog!

Znas ono prijatelju,kad osjecas da ti je insan drag. Cak i kad ne umijes opisati zbog cega, onda kazes "ima nesto posebno.Nekako , neobjasnjivo poseban". Slova tupit` necemo zboreci o onima sto do suza vole profesionalne zabavljace svih kalibara,zapostavljajuci sav otrov njihov zarad kaplje meda.

Onog kog u Allahvo ime volim, necu opisati kao "neobjasnjivo posebnog".Posebnog svakako, ali neobjasnjivo, ni u kom slucaju. Onaj sto ga u ime Allaha vole milioni vjernika, je najbolji insan koji je ikad zemljom hodio. Muhammed s.a.w.s.

Kroz nekolika mubarek nivoa, pratimo pojavu "pecata" svih poslanika:

Muhammed s.w.s. je :Kabul dova, zatim radosna vijest, i istinit san.

Dova.Kako dova , reci ces?

Ibrahim a.s. zidase casnu Ka`bu sa sinom Ismailom a.s. i cinase dovu Allahu za potomke njihove koji ce doci: Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!"

Poslanik za kojeg je Ibrahim a.s. molio je niko drugi do Muhammed s.a.w.s.

Radosna vijest - Isa a.s. rece sinovima Israilovim da im je on poslanik Boziji , potvrda prijasnjih poslanika, a osim toga :"...i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku koji ce poslije mene doci , a ime ce mu biti Ahmed"mnogo hvaljeni).

Konacno,san istiniti, svjetlo koje Amina plemenita snijevase dok ga je nosila. Svjetlo koje, kada dodje na ovaj svijet pogasi vjekovne buktinje vatropoklonicke u Persiji dalekoj...

Salawat i selam su ljubav prema njemu, i kako sam veli :"Skrtica je onaj kod koga budem spomenut pa ne donese salawat na mene".

Salawat i selam neka su na tebe, milost i ljubav Onog u cije te ime volimo i slijedimo, o Allahov Poslanice!
 —
Kroz havu dopire..

Odškrinut prozor, lijepa hava akšamska.. čujem ezan sa čaršijske..
Osjećaj tog poziva ne da se opisat´.. 
Uvijek pomislim kako li je Bilal učio, kad je njega Pejgamber odabrao.. 

Bilal ibn Rebbah, prvi mujezin.. 

Pričali su mi da je jedan sarajevski čuveni hafiz, imam i veliki alim, svog mujezina koji je bio slijep, naučio hifzu, -napamet učiti Kur´an. 

Ne prođe ni jedan jedini trenutak na dunjaluku, a da u njemu stotine hiljada mujezina ne uče ezane.



I kad Bilal nad Quddusom pusti svoj glas žalosni, 
ashabima uspomena očne kapke orosi. 

"Nek ti Allah vel'ki dadne, najdraži mujezine, 
da zaučiš kad se Tuba nad Kevserom savine!"
" Dodji, dodji, ko god da si. Dodji, svrati, cak i ako si neznabozac, i klanjas se kipovima ili vatri. Svejedno je sto si stotinu puta pogazio rijec, okusio poraz, pa ti srce ognjem beznadja plamti. Ovo je karavana nade, ona ocaju ne vodi. Dodji, dodji, opet dodji ..."
Rumi




Djeciji podsjetnik roditeljima
Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam.
Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto.
Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu.
Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze.
Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću izgubiti vjeru u vas.
Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje “pobjede”.
Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.
Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti “velikog lafa”.
Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.
Nemojte da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.
Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.
Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.
Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.
Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti gluh. Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.
Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati.
Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.
Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.
Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.
Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati a informacije tražiti negdje drugdje.
Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da samo želim da se bavite sa mnom.
Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvim je tako teško živjeti. Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.
Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri.
Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.
Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš.
Upamtite: više učim od primjera nego od kritike.
I pored svega, mnogo vas volim, volite i vi mene…
. Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, sa dalekom nadom da će se naći neko rjesenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam sta će biti zabiljezeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga sto je bivalo u meni pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se daje čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad,... 

Meša Selimović
Onima koji su mi se smijali,hvala... Bez njih ne bih plakala... Onima koji me nisu mogli voljeti,hvala... Bez njih ne bih upoznala pravu ljubav... Onima koji su povrijedili moja osjecanja,hvala... Bez njih ne bih znala da ih imam... Onima koji su me ostavili,hvala... Bez njih ne bih otkrila sebe....Ali onima koji su mislil...i da necu uspjeti-Njima najvise zahvaljujem, jer bez njih ne bih ni pokusala....
Kad se govori o podjeli svih živih bića na tri vrste misli se na sva živa bića a ne samo na ljude.
U prvu vrstu spadaju zla živa bića.
U drugu vrstu spadaju živa bića koja dijele darove.
U treću vrstu spadaju živa bića koja ne dijele darove.
Darove ne dijele jer nemaju ništa što bi mogli podijeliti.
Njihova posebnost je u tome što vrlo jednostavno padaju pod uticaj živih bića prve vrste, zlih živih bića. Zlim se živim bićima priključuju i živa bića iz druge dvije vrste u slučajevima kada na svom životnom putu popuste pod pritiscima okoline u kojoj borave (ne uče se iz grešaka ili su iz bilo kojeg razloga nedovoljno ustrajna).
Sve dok živo biće svojom odlukom ne prihvati poraz, ne može ga niko pobijediti.


"Krajnja slabost nasilja je što je to jedna spirala koja stalno ide prema dolje,radjajući istu onu stvar koju želi unšititi. Umjesto smanjenja zla,ono ga umnožava. Uz pomoć nasilja vi možete ubiti lažova, ali ne mozete ubiti laž, niti uspostaviti istinu. Uz pomoć nasilja vi možete ubiti onoga koji mrzi, ali ne možete ubiti mržnju. U stvari, nasilje samo povećava mržnju...Vraćanje nasilja nasiljem povećava nasilje, donoseći jos crnji mrak noći kojoj nedostaju zvijezde. Mrak ne može otjerati mrak;samo svjetlost može to učiniti. Mržnja ne može otjerati mržnju;samo ljubav može to učiniti."

Jedna je ovca grdila ovna Nesrećo moja neminovna Pa zar ne osećaš nikakve griže Kraj tebe živog drugi me striže Uz malo sreće i malo novca Mogla sam biti gospođa ovca Ovako s tobom dangubo niska Ostaću večito obična dviska A ovan ubra cvet u aleji Pa reče ovci: gospođo, ne bleji.

Kročite smireno kroz buku i strku i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez podčinjavanja, da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno i slušajte što vam ljudi govore, jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe – one uznemiruju dušu!
Uspoređujući sebe s drugima možete postatisujetni i ogorčeni, jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju ma kako skromno bilo, jer to je nešto stvarno što posjedujete u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iskazujte lažnu naklonost niti ne budite cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočarenjima, ljubav uvijek niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima – previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete svemira i jednako kao i stabla i zvijezde i vi imate pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato, budite u miru Božjem, ma što za vas on bio, i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici, sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom istrošenošću i promašenim snovima – ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste – i budite sretni.

Žene počnu da ljube samo onda kad su voljene, ili bar kad misle da su već voljene. Inicijativa ljubavi uvijek dolazi od čovjeka. Žena hoće više da bude voljena, nego da sama voli; i više da je žele, nego da je vole. Ona ne samo da prva ne voli, nego prva i ne bira. Čovjek joj se može naoko i da dopada, ali je rijetko da ga prva zavoli. Žena može da se zanese za bogatašem ili artistom, za vojnikom ili sportistom, za lijepim ili za umnim, ali se najzad dadne, često za cijeli život, sasvim drukčijem čovjeku nego kakvog je zamišljala i željela. Ona uvijek podlegne jačem, a ne ljepšem i umnijem, ni boljem i milijem. Rijetko koja žena visi o ruci čovjeka koji je bio odista čovjek njenog ukusa. Padajući pred jakim a ne pred dobrim i lijepim, žena ne razumije dušu nego volju, ni ljepotu nego namjeru.

"- Čovek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vezujući se za jedno mesto, čovek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvesnošću koja ga čeka. Promena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promeni mesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smešiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože menjamo. I opet se vraćamo, smireni, utešljivo prevareni.

- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?

- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi voleo ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigde. A nisi nigde ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš."
Derviš i smrt: Meša Selimović


"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... 
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...

Deset naćina srećnog življenja
1. Svjesno odluči da ćeš biti srećan/na. Nauči da zadovoljstvo pronalaziš u sitnicama.
2. Iskoristi okolnosti u kojima se nalaziš na najbolji način. Niko nema sve, ali svi imaju lijepe stvari isprepletene s tužnima.Tajna je u tome da naučiš kako smijeh da pobijedi suze.
3. Ne doživljavaj sebe preozbiljno. Nemoj misliti da će baš tebe zaštititi nedaće koje zadese i druge ljude.
4. Ne možeš svima ugoditi. Zato ne dozvoli da te kritike uzbuđuju.
5. Ne dozvoli da ti okolina postavlja standarde. Budi svoj/a!
6. Radi stvari u kojima uživaš, ali se kloni duga.
7. Nemoj biti od onih koji nikad ne prebole teške trenutke.
8. Pošto nas mržnja prlja ne budi sujetan. I kloni se ljudi koji te ne čine srećnim.
9. Uradi ono što možeš za manje srećne ljude od sebe.
10. Zanimaj se s nečim. Zauzeta osoba nema vremena da bude nesrećna.





Kad bih bila sigurana da me neće čuti i odmah poslušati ona gomila prosječnih i nedarovitih ljudi koji su i inače uvijek spremni da sebe i sve svoje uzdižu i precjenjuju, ja bih mladim i darovitim našim ljudima dala jedan savjet.
Radite, rekla bih im, svoj posao ne gledajući ni lijevo ni desno, ni iza sebe ni preda se, ali svoj cilj postavljajte visoko, i tražite malo od svijeta oko sebe (što manje to bolje!), ali mnogo od sebe i svoga djela. Uvjerena sam da je većina od nas od početka udarila sebi suviše malen i suviše blizu cilj, i da je više i bolje mogla od onoga što je željela da uradi i postigne. Želite mnogo, težite smjelo i daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnogostručavaju snage u nama. Težite smjelo ka savršenstvu velikih djela, a radite predano i strpljivo na ograničenim i mučnim pojedinostima bez sjajnog vidika, jeftinog samozadovoljstva i tašte veličine. Ciljevima svojim živite, a trošite se neštedimice na sivim i nevidljivim poslovima svakog dana i sata. Često pomišljajte da je život jači i svijet bogatiji nego što mi to u svakom pojedinom trenutku možemo da sagledamo, i ne gubite iz vida da u svakom od nas ima nepoznatih mogućnosti, da u hodu stičemo snage. Htjeti daleko i željeti mnogo, kad je riječ o postavljanju nesebičnih ciljeva, nije grijeh, nije opasno. Pogrešno je i opasno udariti sebi suviše blisku metu, jer to znači iznevjeriti i sebe i druge, ostati dužan životu. Budite nepovjerljivi i stvarni, strogi prema sebi pri izvođenju svake pojedinosti, skromni pri njihovoj ocjeni, ali kod postavljanja ciljeva budite hrabri i velikodušni, mislite smjelo i gledajte daleko.*


O DJECI 
Žena koja je na grudima držala dijete, reče:
"Kazuj nam o djeci."
I On je dakle kazivao:
"Vaša djeca nisu VAŠA djeca.
To su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze po Vama, ali ne OD Vas.
Iako su s Vama, ipak Vam ne pripadaju.
Smijete im davati Svoju ljubav, ali ne Svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Smijete nastavati njihovo tijelo, ali ne njihovu dušu,
jer njihova duša prebiva u kući sutrašnjice
u koje ne smijete ući, čak ni u Svojim snovima.
Vi smijete nastojati biti poput njih,
ali ne tražite da ona budu poput Vas.
Jer život ne ide natraške, niti se zadržava pri
jučerašnjici.
Vi ste lukovi iz kojih se odašilju vaša djeca
kao žive strijele.
Strijelac vidi znak na stazi beskonačnosti,
i napinje Vas svojom snagom,
da njegove strijele lete brzo i daleko.
Neka Vam napinjanje u ruci sirijelca bude na
radost;jer koliko on voli leteću strijelu,
toliko voli luk koji ostaje čvrst.


Ovo je priča o planinaru, koji se želio popeti na najvišu planinu. U tu se je pustolovinu upustio nakon dugih godina pripremanja. Pošto je svu slavu želio samo za sebe, odlučio je, da će se na planinu popeti sam!
Počeo se uspinjati. Vrijeme je prolazilo, spuštao se mrak. Umjesto da potraži utočište gdje bi prespavao, nastavio je s uspinjanjem, sve dok se nije posve smračilo. Neprozirna noć je zagrlila planinske vrhove. Svud oko njega bila je gusta tama. Nebo i mjesec su bili prekriveni teškim crnim oblacima, nije se vidio ni prst pred okom.
Dok se uspinjao, samo nekoliko koraka prije vrha poskliznu se i poče padati strahovitom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne tačke i osjećati silu teže koja ga je neumitno vukla prema dolje. U trenutku očajničkog straha, pred očima mu se počeše odigravati svi lijepi i ružni trenuci njegovog života. Zastade mu dah. Kada je već pomislio da će umrijeti, osjeti iznenada kako ga zaustavlja uže za koje je bio privezan. Njegovo je tijelo visilo u vazduhu. Sve što ga je držalo bilo je uže. U tom je trenutku povikao:
“Bože, pomozi mi!”
Odjednom se s neba začu dubok glas koji mu odgovori:
“Šta želiš da učinim?”
“Spasi me, Bože!”
“Zaista vjeruješ da te mogu spasiti?”
“Naravno da vjerujem!”
“Onda prereži uže za koje si privezan.”
“Molim!“
“PREREŽI UŽE ZA KOJE SI PRIVEZAN.”
Nastala je duga tišina. Čovjek je na kraju ipak odlučio, da će se ipak držati za uže svim svojim snagama.

Spasioci pričaju, kako su sljedećeg dana pronašli planinara mrtvog, smrznutog. Njegovo je tijelo visilo na užetu, za koje se grčevito držao… SAMO TRI METRA OD ZEMLJE.

A vi? Koliko ste vezani za svoje uže?
Da li biste ga prerezali?

* * * *
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna«. Možda i zna,ali nikad se niko nije umorio slušajući voljenu osobu koja joj to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«. 
Stisni ruku osobi koju voliš i reci: »Trebam te! Volim te, volim, volim te...«. 
Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.

Starac i sin radili su na farmi. Imali su samo jednog konja. Jednog dana konj je pobjegao.
- Strašno! - suosjećali su susjedi - Kakva nesreća!
- Sreća? Nesreća? Ah, ko bi znao... - odgovarao bi starac.
Idući mjesec konj se vratio s planine, a s' njim je došlo još pet divljih kobila.
- Kakva sreća! - uzviknuli su susjedi.
- Sreća? Nesreća? ko zna? - odgovarao je starac.
Sljedećeg dana sin je, pokušavajući pripitomiti jednu kobilu pao s' nje i slomio nogu.
- Kakva nesreća! - rekli su susjedi.
- Sreća? Nesreća? - upitao je starac.
Počeo je rat, došla je vojska i odvela sve zdrave mladiće. Starčev sin nije im bio od koristi, pa su ga poštedjeli.
- Sreća? Nesreća?

"Hodati ćemo bez razloga, radovati ćemo se bez razloga, smijati ćemo se bez razloga.. s' jednim jedinim razlogom sto smo živi i sto se volimo. A kud ćes veći razlog!?"
(Meša).

Pošao mladić u svijet da traži Istinu. Tražio je preko sedam gora i sedam mora. Pitao je sunce, pitao je mesec, pitao je vjetrove. Troje je gvozednih cipela iscijepao i najposlije je našao.
Istina bijaše stara i ružna.
Mladić je ostao sa Istinom tri godine. Ona ga je naučila mnogim stvarima. Došlo je vrijeme da se rastanu. Na rastanku, Istina ga upitala:
- Hoćeš li da učiniš nešto za mene?
- Hoću – obećao je mladić.
- Kad se vratiš među ljude i kad te pitaju o meni, reci im da sam mlada i lijepa