Genocid kroz historiju*

PRVI GENOCID 
nad muslimanima događa se 584 godine poslje prvog križarskog rata i trajao je od 1683. do 1699. godine. To je prvi genocid i prva prava, velika i kolektivna tragedija muslimana koja se događa tokom i poslije velikog ili bečkog rata između Turskog carstva i Austrije. Pošto su Turci u tom ratu izgubili sve posjede i vlast u Mađarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji i Boki Kotorskoj, svi muslimani koji se iz ovih zemalja i krajeva nisu uspjeli pravovremeno povući u Bosnu i druge krajeve južno od Save i Dunava bili su, vrlo brzo, kao i muslimani Španije prije dva stoljeća, pobijeni, protjerani, asimilirani i prevedeni u katoličanstvo. Spiritus movens i osnovni agens svih ovih akcija bila je Crkva. Ona se pri tome vodila crkvenim dogmama extra ecclesiam nulla sallus - izvan Crkve nema spasenja i spasenje je samo unutar nje, i extra ecclesiam nullus propheta- izvan Crkve nema poslanika, istine, dobrote, pravde i pravog odnosa sa Bogom. To je crkveno-religijsko opravdanje križarskih ratova, Inkvizicije i genocida nad svim nekršćanima. Kao i dva stoljeća ranije u Spaniji, svi objekti islamske materijalne i sakralne kulture i civilizacije: mezaristani, turbeta, tekije, kutubhane, hamami, bezistani, imareti, musfirhane, sahat-kule, džamije, medrese, sebilji, karavan-saraji i hanovi na tlu Mađarske, Slavonije, Like, Udbine, Krbave, Dalmacije i Boke Kotorske bili su porušeni i uništeni. Muslimane i sve njihove sakralne objekte, za samo šesnaest godina kršćanske vasti (1683. - 1699.) nije mogla sačuvati i spasiti činjenica da su oni prije toga što šezdeset godina, od 1526. do 1683. godine, dok su vladali istim zemljama i krajevima, kršćanima garantirali i omogućavali sva ljudska, vjerska, kulturna i imovinska prava. Umjesto bilo kakve zahvalnosti i tolerancije prema muslimanima, kršćani tih zemalja, u ime religije i ljubavi, dokraja i bez rezerve primjenjuju staro pagansko-faraonsko načelo cuius regio eius religio - čija država njegova je u njoj i religija, kao da su oni stvoritelji zemlje, a ne Bog. 

O prvom genocidu nad muslimanima precizne, jasne i nepobitne podatke, posebno o pokrštavanju, pružaju franjevački arhivi u Dalmaciji, Slavoniji i Lici. Na muslimane u ovim zemljama i krajevima danas jedino podsjećaju različiti toponimi i prezimena (Hadzići, prezime Hodžić). Za prvi genocid nad muslimanima najbitnije je reći da su ratovali Turska i Austija, a da su zrtve bili muslimani Bosnjaci. 

DRUGI GENOCID 
nad muslimanima događa se na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, tačnije 1711. godine uoči Badnje večeri. Te noći je izvršena takozvana "israga poturica", kada je približno 1000 muslimana, koliko ih je, prema mjerodavnim dokazima, tada živjelo na području "Stare Crne Gore" koja se sastojala od svega četri nahije sa sjedištem u Cetinju, bilo pobijeno ili izbjeglo u Nikšić i selo Tudemile kod Bara. Strateg, idejni promotor i agens drugog genocida nad muslimanima, sada na tlu Crne Gore, bila je opet Crkva, ali ne katolička već pravoslavna. Za ovu tvrdnju postoje dva nepobitna svedočanstva: prvo, "istraga peturica", ustvari genocid nad muslimanima se događa uoči Badnje večeri, dakle najvećeg i najsvetijeg hrišćanskog praznika, i drugo, taj događaj, "istraga peturica" je opjevao vladika - najveći crkveni dostojanstvenik i pjesnik Petar II Petrović Njegoš u Gorskom vijencu. On je time pružio ideologiziranu epsku podlogu i paradigmu za sve kasnije genocide nad muslimanima Srbije, Sandžaka, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Tako je Njegoš kao najveći srpsko-crnogorski pjesnik i kao vladika, odnosno nosilac najvise vjerske i svjetovne vlasti, opjevao, posvetio i u najuzvišenije djelo pretvorio genocid ili međunarodni zločin pod kojim se podrazumjeva svjesno, namjerno i plansko potpuno ili djelimično uništavanje nacionalnih, etničkih, rasnih ili religijskih grupa. Motiv za izvršenje genocida su želje za pljačkom i porobljavanjem, rasna, nacionalna i vjerska mržnja i predrasude. Svi ti motivi su opjevani u Gorskom vijencu, a vjersku mržnju prema muslimanima Njegoš izriče riječima "'odža riže na Cetinju" i tvdnjom o isključivosti izmđu lune (mjeseca, op. F.V.) i krsta. 

TREĆI GENOCID 
nad muslimanima, koji će poznati srpski historičar i diplomata Stojan Novaković označiti kao "generalno trebljenje Turaka - muslimana iz naroda" događa se na tlu Srbije između 1804. i 1820. godine kao posljedica Prvog i Drugog srpskog ustanka. Naime, od samog početka 19. stoljeća Srbija i Crna Gora su ekstreminacijom, progonom i ubistvima muslimana, željele stvoriti svoje nacionalne države i stalno ih, na njihovu štetu, proširivati. Tako su genocid i devestacija u odnosu na muslimane konstantne i strateški cilj u politici Srbije i Crne Gore tokom cijelog 19. i 20. stoljeća. Pored Pravoslavne crkve koja od drugog genocida igra ključnu ulogu, u trećem genocidu nad muslimanima njoj se pridruzuju historičari i političari, naravno uz pjesnike poput Njegoša. 

ČETVRTI GENOCID 
nad muslimanima događa se u periodu između 1830. i 1867. godine, kao posljedica Hati-š-Šerifa iz 1830. i njegova aneksa iz 1833. godine, kojima je Srbija stekla status vazalne autonomne kneževine unutar Osmanskog carstva, ali i mogućnost da protjera muslimane iz Užica, Šapca, Sokola i Beograda, što je i učinjeno od 1862. do 1867. godine. Sve prognane muslimane Porta naseljavaju u Bosnu i za njih se podižu dva nova naselja - Gornju i Donju Aziziju, odnosno Bosanski Šamac i Orašje. 


PETI GENOCID 
nad muslimanima, uglavnom Albancima i Turcima, događa se na tlu Srbije i Crne Gore između 1876. i 1878. godine. Poslije ustanka u Hercegovini, potaknutih i vođenih uz pomoć Srbije i Crne Gore, dolazi do Berlinskog kongresa (1878. godine) na osnovu čijih odluka, dotadašnje autonomne kneževine Srbija i Crna Gora stiču potpunu državnu neovisnost, ali i uveliko proširuju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno proširila niškim, pirotskim, topličkim i vranjskim okruzima, a Crna Gora u Hercegovini. Iz svi tih okruga i regija muslimani su odmah potpuno istrijebljeni, uprkost činjenici da se Srbija, shodno odlukama Berlinskog kongresa, obavezala da će poštivati slobodu vjeroispovijesti muslimana. Mada su predjeli današnje južne Srbije tim činom potpuno opustjeli i ostali bez stanovništva, što je dovelo u pitanje poljoprivredu zemlje i nanijelo joj veliku štetu, ipak je mržnja prema muslimanima bila veće i jaća od svake koristi i interesa. U razdoblju od 1862. do 1878. godine, za svega šesnaest godina, nestalo je nekoliko stotina džamija, mnoge sahat-kule, musafirhane, imareti, karavan-saraji, hanovi, bezistani, sebilji i kutubhane, u Beogradu, Šapcu, Užicu, Sokolu, Nišu, Pirotu i Vranju, kao što se, prije nepuna dva stoljeća, desilo na tlu Ugarske, Like, Korduna, Udbine, Dalmacije i Boke. Dakle, dva genocida, od dva različita dušmanina, sa potpuno istim posljedicama događaju se u različitom vremenskom periodu za svega šesnaest godina. 

ŠESTI GENOCID 
nad muslimanima poljedica je austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Mada je Austro-Ugarska posljednja pravna država koja je vladala Bosnom unazad posljednjih 115 godina i koja je garantirala svim građanima osnovna vjersko-duhovna, fizičko-biološka i materijalno-imovinska prava, muslimani su se u početku svim raspoloživim sredstvima suprostavljali Austro-Ugarskoj okupaciji. Oni su se, odmah poslije, ali u toku okupacije, počeli iseljavati u Tursku, Sandžak, Kosovo i Makedoniju, gde je tada još uvijk bila Turska vlast. Tako dolazi do populacije i radikalnog smanjenja muslimaske populacije u ukupnom stanovnistvu Bosne i Hercegovine. Prema popisu iz 1879. godine, muslimani su cinili skoro 39% populacije Bosne i Hercegovine, dok je njihov udio u bh. stanovnistu 1910. godine opao na svega 32%. 

SEDMI GENOCID 
nad muslimanima Sandžaka i Crne Gore, kao i pokušaj nasilnog pokrštavanja muslimana u Plavu i Gusinju, je direktna posljedica Prvog i Drugog balkanskog rata. To je bio sedmi genocid nad muslimanima Balkana, a prvi nad muslimanima Sandžaka, zato što nije postojala vlast koja bi ih zaštitila. 

OSMI GENOCID 
nad muslimanima traje od osnutka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine do propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine. Mada životi muslimana u prvoj Jugoslaviji nisu imali nikakvu vrijednost, ipak su bili složeni posebno muslimanima Sandžaka i istočne Hercegovine. Tako je u selu Šahovići, u Bjelopoljskom srezu u Sandžaku, 7. Novembra 1924. godine oko 600 muslimana ubijeno bez ikakvog povoda, krivnje i razloga. U Hercegovini je od kraljevih komita tokom devedesetih godina po narudžbi, planu i sistemu, bilo preko tri hiljade vansudskih i neotkrivenih, a dobro poznatih ubistava, naravno počinjenih nad muslimanima. Ta ubistva i zastrašivanja uticali su na izmjenu etničke slike istočne Hercegovine na štetu muslimana, a u korist Srba i Crnogoraca. 

DEVETI GENOCID 
nad muslimanima traje od 1941. do 1945. godine. Prema dosadašnjim istraživanjima Kocovića, Zerjavića, Dedijera i Miletića, sve nemuslimana, Drugi svjetski rat je odnio 103.000 muslimanskih života ili 8,1% ukupne tadašnje muslimanske populacije. Najviše je muslimana u tom ratu nastradalo od četničkog, komšijskog, noža što ih je stigao na kućnom pragu, u avliji i na njivi. U prvih devet genocida muslimani se nikako nisu oružjem suprostavili svojim koljačima i zlikovcima. Naprotiv, od 1683. do 1992. godine, dakle punih 309 godina, mi smo očekivali da koljači i zlikovci kažu: "mi ćemo vam oprostiti što vas koljemo i ubuduće ćemo vam se smilovati." To se nije nikada dogodilo i to je bila naša najveća iluzija, zabluda i samoobmana. 


I konacno, DESETI, najokrutniji i najveći genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini traje od aprila 1992. godine. Po mnogo čemu je on izniman od ostalih devet. Okrutniji je, suroviji, širi i dublji po razmjerama od svih dosadašnjih. On je najavljen pola godine unaprijed i sada se, evo, odvija na očigled cijelog svijeta pod pokroviteljstvom Ujedinjeni Naroda, organizacije za evropsku sigurnost (OESS) pod štafetnom palicom Evropske Zajednice. Ovo je prvi genocid nad muslimanima u kome istovremeno i, na neki način, učestvuje Srbija, Crna Gora i Hrvatska. U predhodnih devet genocida Srbija i Hrvatska nikada nisu istovremeno i zajednički činile genocid nad muslimanima. Međutim, pored svih stradanja, progona i klanja muslimani su u ovome, desetom genocidu, po prvi puta, kao narod, organizirano, kroz vojsku, policiju, politiku i državu svim sredstvima bore i suprostavljaju četnićima i ustašama, dakle jedinim argumentima koji oni razumiju i uvažavaju.

DALI SE GENOCIDNA REPUBLIKA PODSMIJAVA SVIJETU ?Podsmijevanje i cirkusijada Dali se genocidnao-nacistička republika podsmijava svijetu ili se međunarodna zajednica preko Republike srpske podsmijava državi Bosni i Hercegovini? Ovo pitanje pročitah na jednom forumu. Šta god čovjek da odgovori, svejedno je. Narod naš rasuti po svijetu oguglo je na sve što nam se dogodilo, što se trenutno dešava, i što našim glavama spremaju svjetske protuhe koje nam šalje "svijet" preko raznih emisara u Bosnu. Ono malo upornih građana Bosanaca što su ostali dole iz inata ili što nemaju kuda, ne vjeruje više nikome. Svi su nas izvarali a najviše "visoki predstavnici", oni su nam najviše magle prodali za skupe pare. Samo razmislite koliku platu samo ima ta skupa administracija što se odijeva, obiva, voza i hrani na račun našeg siromašnog bosanskog naroda. U Bosni je počinjen genocid i holokaust Ko god danas od bošnjačkih intelektualaca ili običnog naroda spomene genocid, etnocid, kulturolocid počinjen nad Bosnom i Bošnjacima-muslimanima, biva proglašen fundamentalistom ili teroristom, ili u najmanju ruku sumnjivim elementom. Fašisti, nacisti, koljači, pljačkaši, palikuće i otimači bosanske zemlje koji su stvorili Republiku Srpsku, danas mirno spavaju, glasno pričaju, pjevaju, prave etnički čistu polovicu okupirane nam zemlje, i čak formiraju etnički čistu fudbalsku reprezentaciju tzv. RS, i tor za svoju naciju. Njima ne smije faliti ni dlaka, a glave im čuva "međunarodna zajednica". Ako se i nađe kakav Hare (Haris Silajdžić) koji progovori nekonvencionalno i nediplomatski, onako narodnim jezikom, i pogodi ih istinom, biva ušutkan pa onda etiketiran. Zatvaraju mu vrata mnoge evropske diplomatije, a obavezno biva odgurnut na marginu i u politički ćošak. Republiku srpsku danas u Evropi svi tolerišu i priznaju. Onaj njihov vođa što se gega dok priča pred mikrofonom I pred kamerama, obavezno s vremena na vrijeme nam zaprijeti da će rasturiti državu nam BiH-a. Otvoreno poručuje ostatku Bosne da je za njega Sarajevo Teheran (ima puno džamija) a ostatak Bosne Džamahirija. Da je u Bosni i Hercegovini počinjen genocid svjetskih razmjera viđeno je u direktnom TV prenosu (uvjerili su se gledaoci širom svijeta) u vremenu od 1992-1996. I šta sada? Ništa! Onaj naš slovački, visoki "predstavnik", samo nešto kobajagi priča, i to bilesi na našem, bosanskom jeziku, da ga kao mi Bošnjaci bolje razumijemo. Vjerujte ja ga ništa ne razumijem, ne znam o čemu priča, niti zašto je on ovdje u Bosni. Doduše, ode on počesto u Banja Luku u Dodikove dvore, knjazu na noge, promuhabete oni tako, ručaju, kahvenišu, možda popiju po koju rakijicu, pa jopet se vrne on u Saraj'vo. Iz Sarajeva ondak "visoki" odašalje habere "međunarodnoj zajednici" i poruku u smislu kako niko ne smije dirati Republiku srpsku jer “Srpska” svetinja, te da se biva Bosna i Hercegovina ne može raspasti na miran način. Eto, kada sve skontam i saberem, čini mi se da on i nije bez veze i za džabe poslan u Bosnu. Možda je on došao na dženazu našoj državi Bosni i Hercegovini. Možda griješim, ako sam u krivu, popravite me. Upamet!

Sretan dan nezavisnosti svima... posebno onima koji su se izborili za nju  

Sretan Dan nezavisnosti  

Dok su mnogi bjezali i krili se, hrabri su pokazali sta znaju. 

I ovo su Bosanci...

Bosna i Hercegovina

Neka oprosti gđa Europa,ona nema spomenike kulture.Pleme Inka ima spomenike,Egipat ima prave spomenike kulture.Neka oprosti gđa Europa samo Bosna ima spomenike.Stećke.Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca!Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao...ruku!Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleci ili moli.Na kome je prikazan kao sužanj........

Sretan Dan nezavisnosti svima onima koji ovu zemlju, ovako izvaranu, pokradenu, ipak nose na srcu. Posebne čestitke majkama i očevima čije su kćerke i sinovi dali svoje živote u temelje slobodi kao dokaz da je Bosna bila hiljadama godina prije i biće hiljadama godina poslije nas. I to neće biti svakakva već će biti onakva kakva je kroz vijekove - sa zvonicima crkava, manastira, minaretima džamija, sa sinagogama i svime ostalim što je krasi ! 



 Sretan dan nezavisnosti*

ZAPIS O ZEMLJI

PITAO JEDNOM TAKO JEDNOG VRLI PITAC NEKI
A KTO JE TA A STO JE TA DA PROSTIS
GDJE JE TA KUDA JE
ODAKLE JE TA BOSNA REKTI
A ZAPITAN ODGOVOR NJEMU TAD HITAR DADE
BOSNA DA PROSTIS, JEDNA ZEMLJA IMADE
I POSNA I BOSA DA PROSTIS
I HLADNA I GLADNA
I KTOMU JOS DA PROSTIS
PRKOSNA OD SNA

Mak Dizdar.

JESMO SE POŽELJELI-DOBRI BOŠNJANI?*

Ima najmanje dvije hiljade godina otkad dobre Bošnjane preko mnogih čistih voda žedne vodaju po svijetu. Prvo smo sa Keltima 'tikve' sadili po brdovitom Balkanu. Kada ih nadurasmo s braćom Ilirima proživjesmo lijepog vakta u zajedničkoj zemlji i oko skupne sofre. Kada na Balkan provališe divlje horde Avara, te se uz njihovu pomoć naseliše plemena Slavena sa Karpata. U početku su dobri Bošnjani bili jaki, hrabri i sposobni da ostanu i opstanu na svojoj zemlji. Vremenom ih došle, Slaveni počeše progoniti, preseljavati i otimati im kuće, avlije, livade, šume, rijeke i žitorodna polja.

To naduravanje i izguravanje potraja više od 1000 godina. Smjenjivali su se gospodari velikih civilizacija a narod dobrih Bošnjana je trpio, povlačio se, pa opet vraćao se, izmicao, selio i preseljavao da bi klicu dobrote Bošnjanske što duže zadržao i čim dalje prenio u budućnost. U tom brižnom čuvanju svega što miriše Bosnom, dobri Bošnjani trpiše zulume od neciviliziranih nasrtaja 'komšija' s druge strane Save, Drine i mora. Trpiše dobri Bošnjani divljačke upade, istrebljenja, bez snage da se jače odupru i jednom zauvijek zaustave genocid, etnocid, kulturocid, urbicid i svaki drugi oblik ugnjetavanja i istrebljavanja. U tom stojičkom istrajavanju dobri Bošnjani više od 1000 godina Boga Dragog mole da bar u jednoj svojoj kući i avliji prežive bar sto godina a da ih 'komšije' što se sa tri ili pet prstiju krste, ne protjeraju sa rodnog praga i ognjišta.

Zbilja su dobri Bošnjani poželjeli lijepog sijela i dobrih ljudi. Poželjeli su Bošnjani dragih teferiča, lijepe sevda(h)linke nam pjesme, da je sa svojim komšijama zapjevaju na ženidbi sina ili na ispraćaju svoje kćeri. Željni su dobri Bošnjani svoga bosanskog zraka, svoje čiste sa bunara i česme ljekovite vode. Željni su dobri Bošnjani šetnje po opjevanim bosanskim šumama, livadama i puteljcima a da na njima nema mina i namjerno kontaminirane zemlje.

Siti su dobri Bošnjani pokvarene i lažne politike njihovih 'komšija', i politike svjetskih hohštaplera o prevaspitavanju, socijalizaciji i evropeizaciji dobrih Bošnjana. Bože dragi, zar dobre Bošnjane zbilja treba učiti suživotu i toleranciji a oni kao većinski narod  u Bosni i Hercegovini više od hiljada godina izgradiše suživot i poštivanje drugog i drugačijeg kojeg Evropa danas pokušava uspostaviti u svojoj 'avliji'. Mi smo zahvaljujući merhametu, ponekad našoj dječijoj Bošnjanskoj naivnosti tu 'voćku' oduvijek gajili u našoj domaji Bosni i Hercegovini.

Upamet!

-         Errahatu meal je'si -

(Malo želja – spokojan život)

 

Mnoge želje – puno glavobolje,

Želje nove – porađaju nove,

Ako hoćeš rahat da proživiš -

Sapni želje, a suzi osnove.

"Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate." (El-Bekare 2:216)

Živimo u vremenu iskrivljenih ogledala. U jednom sahatu možemo osjetiti zadovoljstvo i dunjalučku sreću i razočarenje. Lahko nam se desi da nam se dugo očekivana želja ispuni, ili nas pak iznenada bez daha ostavi blještavilo tv reflektora, škljocanje foto aparata i zujanje kamera. Taman kad nas Dunjaluk uljulja na svojim lovorikama, pa pomislimo da nam sve polazi za rukom i nogom, sreća nam okrene leđa. Sreću na zapadu nazivaju fortunom. Ta fortuna često usrećuje la(h)kovjerne toliko da kada se iznenada okahare avazile  zakukaju i zapomagaju da im je fortuna okrenula leđa.

Musliman ne vjeruje u sreću poput lutrije koju svake hefte pobožno igra nadajući se sreći i dobitku velikog novca. Vjernik nije poput boksera koji bez ikakve taktike maše pesnicom nadajući se momentu kada  će protivnik  naletjeti na njegov aperkat ili kroše. Bivajući svjesni da nema slučajnosti ovoga svijeta, vjernici traže dobro i ljepotu u svakom događaju. Naizgled nepovoljan slučaj, tegoba ili podvala ih ne tišti ili ne zabrinjava. Oni drže svoju staloženost bez obzira da li je iskustvo beznačajno ili je ozbiljno iskušenje. Iskreni muslimani vide dobro i uzvišenu svrhu čak i u gubitku njihovog ukupnog, teško stečenog imetka. Izražavaju zahvalnost Allahu za život koji im je dat. Vjeruju da ih je Allah zaštitio od činjenja loših djela ili od prevelikog vezivanja za njihove imetke.

Shodno tome, vjernici su zahvalni Njemu zato što se nijedan gubitak na ovom svijetu ne može izjednačiti s gubitkom na drugom svijetu. Gubitak na onom svijetu znači vječna i nepodnošljiva kazna (ukoliko Allah ne odluči drugačije). Oni koji su okupirali sebe sjećanjem na onaj svijet vide svaki događaj kao dobro i ljepotu koja vodi do onog svijeta. Zbog olahkog shvatanja i razumijevanja sreće i nesreće današnji ljudi mnogo pate. Sreću i nesreću treba shvatiti kao Božije iskušavanje i davanje svakodnevne zadaće čovjeku od strane Uzvišenog Allaha s.v.t.a.

Oni koji mogu ovo razumjeti,  znaju da ne postoje greške ili nevolje, nego samo pouke, upozorenja i mudrost od Allaha. Naprimjer, musliman/ka, čiji je dućan izgorio, će preispitati sebe i čak postati odaniji/a i iskreniji/a u svom vjerovanju, smatrajući to upozorenjem od Allaha protiv prevelikog zadovoljavanja i vezivanja za ovosvjetska dobra.

Sva iskušenja s kojim se čovjek susretne imaju svoj kraj. Osoba koja se prisjeća neke tegobe će biti zapanjena kad shvati da je to ništa do samo sjećanje u mislima. Na taj način se ljudi prisjećaju scena u filmovima. Shodno tome, doći će i dan kada će i najbolnije iskustvo biti samo sjećanje, više kao odraz scene iz filma. Samo će jedna stvar ostati – stav osobe u periodu tegobe i da li je Allah zadovoljan s njim/njom.

Na kraju možemo se testirati pitanjem, zašto nama se dove ne)primaju kada ih često ili ponekad upućujemo našemu Gospodaru.

Upamet!

EJ, AŠICI******

EJ, AŠICI

Ej ašici, hod'te amo

da čujemo, pogledamo

(2x)kakvo nam je naše stanje

kud idemo, grdne rane?(2x)

Dunjaluk će brzo proći

valja vječnoj kući doći…

(2x)Sutra sunce će izaći,

naske ovdje neće naći.(2x)

Valja saprat grijeha dosta

i dočekat smrtnog gosta!

(2x)A, tvoj Ummet je žalostan:

šta ja činim gdje sam ko sam?(2x)

Ehli-iman imal' koga

osim Boga Jedinoga

(2x)da ga štiti nedužnoga

od fursata dušmanskoga? (2x)

Gdje je vjere naše uže,

pa da nam se srca združe,

(2x)pa da jednom odahnemo

rahat živ'mo i mrijemo.(2x)

-         Iadetul-i'tizari tezkirun lizzenbi -

( Ponavljati ispriku znači obnavljati sjećanje na pogrešku )

 

Kad pogriješiš jednom se ispričaj,

Dosta jednom ispričati grijeh,

Al ponavljanjem na grijeh podsjećaš,

A to poso nije pametnijeh.

Smjenjuje se dan i noć u kojima se dobrano uviđa da od pamtivijeka, mrak odgoni svjetlo a svjetlo istjeruje mrak. Mijeni se i Mjesec kojeg često zakloni Sunce a nije rijetkost da se iza Mjeseca sakrije Sunce. Smjena je zakon Svemogućeg. Jerbo, da nije smjene i mijene gdje bi sve rođeno i stvoreno stalo i bitisalo. Mudrost je u mijenjanju i smjenama.

Sve se oko nas i u nama u trenutku mijenja i smjenjuje. To mijenjanje neki zovu rast, drugi napredak a treći odumiranje i starost. Bez rađanja nema života a bez mijenjanja nema uspona i napretka. Kod nas najinteligentnijih bića u Svemiru (nadam se) ima emocija kada se dolazi i kade se poslije kraćeg ili dužeg bivanja na ovom svijetu, valja vraćati i opraštati. Mislim da smrt ne znači nestanak, smrt je jedna vrsta prelaska preko granične linije koja razgraničava i dijeli prolaznost od vječnosti. Baš zbog toga smjenu treba gledati kao vrstu mijene i smjene generacija u kojoj svi dobijaju. Vjernici to najbolje razumiju.

Helem, ima razmišljanja da je nečiji odlazak koristan za ostajuće po onoj, dok se nekom ne smrkne, drugom ne svane. Ipak, ima i ona druga nikla iz naroda, ničija nije do sabaha dogorela. Zato je bolje razumjeti smjenu kao odmjenu i zamjenu i još jednu mudrost a ne želju i priželjkivanje.

Upamet!

Draga braćo i poštovane sestre!

    Danas se mnogo čitaju novine, časopisi, knjige i elektronski mediji. Tabloidi se brzo prodaju ali još brže završavaju u kanti za smeće. Mnogi pišu, pojedini imaju priliku slušati zanimljiva predavanja dok većina ostalog svijeta gleda i prati putem interneta razne video proizvode. U ovom vaktu je haman svako u mogućnosti nešto reći, putem medija progovoriti, fotografiju postaviti ili kakav video materijal snimiti i time se širokoj gledalačkoj publici predstaviti. Prateći i gledajući sve to zapitamo se gdje je mjera i gdje je u tome vjera. Pitanje dolazi zbog pomiješanih kriterija dozvoljenog i zabranjenog, halala i harama i ako hoćete lijepog ukusa u svim tim igrarijama.

    Jerbo, kada se prikučimo televizoru zapitamo li se za kodeks halala i harama u tom potezu. Televizijska šema je sastavljena iz serija, filmova, emisija, tipa, sve za ljubav, raznih izbora ljepote, najbolje narodno-zabavne pjesme, humanitarnih i socijalnih emisija, do komercijalnih serijala u kojima se gata, odgoneta i proriče. Sve se dakle svodi na iznošenje emocija u javnost. Gledajući sve to uviđam kako se drugi pate da bih shvatio da sam previše prašinu ne dižem jer ima i gore stanje od moga. Helem, najbolje gledane i slušane emisije su one u kojima se iznose tuđe tajne i emocije. Posebno je moderno mjesto tzv. socijalna mreža, gdje se ljudi svih uzrasta registruju, upisuju svoje podatke, dodaju 'prijatelje', ćaskaju uz osjećaj nadmoći i uspjeha. Popunjavaju se razni obrasci.  Pitanja idu od toga kako izgledamo, koliko imamo godina, šta volimo jesti, piti, obući, na čemu volimo spavati, jesmo li oženjeni, udati pa do pitanja koliko djece imamo i šta planiramo. Kad god se prijavimo slijede nešto novo da nas nas (u)pitaju…

    Kad se popune obrasci i formulari slijedi užitak i naslađivanje. Rahat i serbez počnemo objavljivati slike od juče, od danas i sada, ovog trenutka. Taj medij, 'socijalna mreža' je napopularnije mjesto, samo zato što smo znatiželjni, jer  svako voli da zna kako mu izgleda komšija, komšinica, rođak, rodica, je li u životu uspio ili propao.

    Na ovom stepenu razmišljanja i razgovora, se zapitamo, ko je gori, da li onaj što ga sve zanima da vidi, čuje i sazna, ili pak onaj koji bez prisile sam iznosi svoju intimu u javnost.

    Vrijeme je da se zapitamo, šta je danas intima u vremenu dostupnosti medija, potražnje i svekolike ponude privatnosti i informacija?

    U ovom vremenu nije skoro ništa zanimljivo jer je sve viđeno. Malo se ko pokriva i rijetko šta skriva. Sve se je pokazalo osim onoga malo što je ostalo velom tajne prekriveno, nekazano i nerečeno. Između onoga malo što je ostalo od stida a što je ovaj kavm sebi počeo ohalaljivati da o tome javno priča, jesu bračne teme.

    Trebalo bi ipak znati i ne zaboravljati. Radi jačanja bračnih veza i mnogih drugih koristi islam je preporučio supružnicima mnoge stvari, a neke je zabranio. Jedna od zabranjenih stvari je i širenje vijesti o vlastitoj bračnoj intimi.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Zaista će na najlošijem stupnju kod Allaha na Sudnjem Danu biti čovjek koji ima odnos sa svojom ženom i ona s njim,a zatim oda njene tajne." ( Muslim br.3516, kao Ebu Seidovo predanje)
     Ovaj hadis,iako na prvi pogled ukazuje da se propis odnosi eksplicitno na muškarce, općeg je karaktera. Kao što je zabranjeno muškarcu da širi i iznosi u javnost bračnu intimu, isto tako je i ženi zabranjeno da to čini.
Imam Munavi veli: "S tim u vezi, na ženu se odnosi propis kao i na muškarca: zabranjeno joj je širiti tajne svog muža….(Fejdu'l-kadir,2/538)

Često se dešava da muškarci među sobom, pa i žene, do u detalje pričaju o svom intimnom životu, što je svakako zabranjeno.

     Dova

      Svemogući Allahu, učini da se okoristimo ovim porukama i poukama te da budemo od onih što imamo stida i obraza. Daj da budemo od onih koji se čuvaju harama, da izgrađujemo svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini, bogobojaznosti i sunnetu Allahovog poslanika s.a.v.s.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم 

     Od Ibn-'Umera, r.a., prenosi se da je rekao: "Sjedili smo sa Allahovim Poslanikom kada je došao jedan ensarija i nazvao mu selam. Zatim je ensarija krenuo, a Allahov Poslanik mu je rekao: ‘O brate ensarija, kako je moj brat Sa'd' ibn Ubade?' On reče: 'Dobro!' Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ko će ga od vas posjetiti?' Ustao je, i mi smo ustali sa njim, a bilo nas je negdje izmedu deset i dvadeset. Niko nije imao ni nanula, ni papuča, niti kape, niti košulje. Išli smo po toj zemlji, koja se bijelila od soli, dok mu nismo došli.

On je (Sa'd ibn Ubade) rekao onima koji su bili kod njega, da se razmaknu, da bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., i oni koji su sa njim, mogli približiti." (Muslim)

Čovječe, brate po Ademu, čuvaj mi se! Prerovane su njive, zagađeni bunari i čisti izvori. Blatnjavi su i zapušteni nekada puni života, sokaci. Brate moj, nikada carske džade i putevi nisu bili klizaviji i opasniji.

Brato moj, čuvaj porodicu svoju, jer je porodica ponos i društvo u kome znaš da si ono što jesi. Porodica je jedina istinska država ako funkcioniše, ako je zdrava i ti si zdrav.

Brate moj lijepi, ne dozvoli da te uhljupi bace na koljena i gurnu u blato. Bori se brato moj sa vjerom u Boga Dragoga, trijeznom glavom, poštenjem i istinom. Molim te, hodaj uspravno i gledaj svakoga u oči.

Budi jak brate moj, jer je ovo tuhaf vakat. Ako uspiju da te odguraju, izguraju i nogu ti spotaknu, pa uvidiš da moraš pasti, onda  padni onako mehko, dostojanstveno, prefinjeno. Padni onako kako padaju veličine insanske, i ne boj mi se. Znaj da su mnogo veći padali pa su ustajući u visine narasli.

Još jednom te molim po Ademu brate, čuvaj porodicu svoju! Muhabeti s djecom svojom, egleniši sa hanumom jutrom i večerom, danju i noću, svaki dan svoju čeljad postroji, prebroji ih kao što dragulje brojiš da koji ne usfali!

I molim te nemoj pasti!

Upamet!

Na brdovitom Balkanu ništa novo. Bogati se vozikaju u najnovijim limuzinama, helikopterima i avionima. Jede se najbolja hrana a malo su im hoteli u Bosni i Hercegovini pa se sastaju u mondenskim krajevima Švicarske, Siromašni boluju najteže bolešćine i svaki dan se masovno sele na bosanska groblja. Vladajuća oligarhija se jedino slaže u lagodnom životu.

 Kako i ne bi, kada ništa ne rade a svima im  zajednički cilj uništavanje države i pljačka još neopljačkanog. Bolje žive od vlasti u najrazvijenijim zemljama Evrope i Amerike.  More im se hoće im se. Jerbo, to je njima njihova borba dala da su zaposleni u Parlamentu i Vladama od Kantona, Entiteta i Vijeća ministara.

Helem, kiša pada, država propada. Sve je manje nade a bome i prilike da nam država Bosna i Hercegovina stane na noge samo zbog kravatiranih uhljupa u Mostaru, Sarajevu i Banjaluci.

Upamet!