NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI




četvrtak, 29. rujna 2011.

"...Vasa borba i vase zasluge u odbrani Bosne, ostace upisani zlatnim slovima u njenoj historiji, a nas narod to nikad nece zaboraviti. Vi ste najsvjesniji dio ovog naroda i, boreci se na Bozijem putu, za svoje i nase dobro postali ste nas ponos. Mi to nikada necemo smetnuti sa uma.
12.09.1995. Alija Izetbegovic

Plemenitost nas uci da ne mrzimo, a prošlost da zaboraviti ne bi smjeli…
Heroji u bijelom*

بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِاللَّهُمَّ اجْعَلْ سَعْيِي فِيهِ مَشْكُوراً وَ ذَنْبِي فِيهِمَغْفُوراً وَ عَمَلِي فِيهِ مَقْبُولاً وَ عَيْبِيفِيهِ مَسْتُوراً يَا أَسْمَعَ السَّامِعِينَ
Allahu moj, učini mi ovoga dana trud hvale vrijednim, grijehe oproštenim, djela prihvaćenim, nedostatke pokrivenim, o Ti koji najbolje čuješ od onih koji čuju.Hadis Poslanika Alejhisselam: Ko upućuje na dobro je kao i onaj ko ga čini
Sudnji dan neće nastupiti dok na Zemlji bude neko ko izgovora “Allah”.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Muslim, Tirmizi i Ahmed)
 
Sine moj....

Jedne noći neki čovjek usni san u kojem je vidio sebe kako korača plažom s Gospodinom. A po nebu su prolazili prizori iz njegova života. I primijeti uza svaki prizor tragove dvaju para stopala u pijesku: jedni pripadahu njemu, drugi Gospodinu.Kad mu se prikazao i posljednji prizor, okrene se i pogleda stope u pijesku. Puno puta uza stazu njegova života pojavljivao se samo jedan trag stopala. A bijaše to, opazio je, u najtežim i najtužnijim životnim trenucima.Budući da ga je to uznemirilo, upita Gospodina:"Gospodine, rekao si da ćeš uvijek hoditi sa mnom odlučim li jednom slijediti Te. A primjetio sam da se upravo uz najteže trenutke u mom životu pruža samo jedan trag stopala. I ne razumijem zašto bi me ti ostavio onda kad sam Te najviše trebao."A odgovori Gospodin: "Sine moj, drago moje dijete, volim te i nikad te ne bih napustio. A ono doba, doba tvojih iskušenja i patnji, koje prati samo jedan trag stopala u pijesku, bijaše to onda kad sam te nosio u naručju."
POSLJEDNJA DUNJALUČKA KUĆA
„Zar misle ljudi da će biti ostavljeni ako kažu: „Mi vjerujemo“, i da na kušnju stavljeni neće biti? A Mi smo na kušnju stavili i one prije njih, pa je Allah doista ukazao na one koji zbore istinu, a ukazao je i na lažljivce.“ „Zar misle oni koji zlodjela čine da će Nama umaći? O, loše li prosuđuju oni, a ko se nada susretu s Allahom, pa od Allaha određeno vrijeme će doći. On sve čuje i zna. A onaj ko se bori – pa za sebe bori se. Doista je Allah neovisan od svih svjetova. A onima koji vjeruju i rade dobra djela doista će mo prekriti ružna djela njihova i sigurno ćemo ih najljepšom nagradom nagraditi za ono što su oni činili.“(Kur’an, El-Ankebut, 2-7)Doista, svi smo svjesni da nam valja mrijeti i sve iza sebe ostaviti. No, vrlo malo o tome razmišljamo i slabo se pripremamo za trajni odlazak sa prolaznog dunjaluka. Da li ikada, poštovani prijatelju, staneš za tren i upitaš se: Šta će se sa mnom dogoditi kada me ostave samog u kaburu – posljednjoj dunjalučkoj kući? Šta sam pripremio za smrt? Da li ću, nakon smrti i proživljenja boraviti u Džennetu ili Džehennemu? Da li se često sjećam smrti ili mislim da je ona namjenjena drugima, a ne meni? Razmisli o trenutku kada ti je tijelo okupano, umotano u ćefine i položeno na tabut, spremno da ga spuste u kabur. Bez obzira koliko prostrane i komforne dunjalučke kuće bile, u njima osjećamo duševnu tjeskobu, umnu depresiju i fizičku nelagodu, jer smo opsjednuti nezajažljivim prohtjevima efemernog materijalnog carstva. U težnji da se dođe do neograničenog bogatstva i položaja, ljudi ne biraju sredstva, već postaju neprijatelji jedni drugima, prouzrokuju katastrofu ne samo među narodima, već i u samoj prirodi. Svi poremećaji u svijetu i prirodi su posljedica ustajanja protiv Boga i Njegova Kodeksa. Dobro je rekao filozof Sejjid Husein Nasr: „ Da bi se živjelo u miru sa Zemljom, mora se živjeti u miru sa Nebom.“ Sjetimo se dana kada će nas nepomične i bespomoćne ljude ponijeti na tabutu do našeg kabura – te jednake kuće i za kralja i pastira, za bogataša i siromaha, učenog i neukog, uglednog i poniženog – čije dimenzije su 2×1x0,80 Ta istinska i vrlo tijesna nastamba, zagarantovana je za svakoga. Ostavljaju te samog, u totalnom mraku. Dok jedni žure da te što prije zagrnu, drugi bezbrižno pričaju, smiju se, puše, a samo rijetki tuguju i razmišljaju. O stavljen si sam, tražiš pomoć ali se niko ne odaziva. Niko ti više pomoći ne može. Ni roditelji, ni supruga, ni djeca, ni prijatelji, ni rođaci, ni imetak, ni vlast, ni čast, ni moć, ni ugled. Sam samcat, a prostor tijesan, ni sjesti ne možeš, ni ustati, ni okrenuti se. E, za taj dan i za tu kuću se treba svakodnevno pripremati i opskrbu obezbjediti. To ćemo postići vjerujući u Uzvišenog Stvoritelja, pokoravajući se Njemu i čineći dobro svim ljudima i svim živim bićima. Naravno, mnogi će reći da je smrt kraj, a nije, već je to početak vječnog života. Tada će se i vjernici i nevjernici osvjestiti, uvjeriti i za propuštenim prilikama žaliti. Uzvišeni Allah kaže: „To je Istinit Dan, pa ko hoće utočište kod svoga Gospodara prihvatit će. Mi vas opominjemo patnjom bliskom, na Danu kada čovjek gledat će šta su ruke pripravile njegove, a nevjernik će povikati: „Kamo sreće da sam ja ostao prašina.“(En-Nebe’, 39-40)Ogromna većina vjeruje u Budući svijet, o kojem govori Kur’ani Kerim i Poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao i mnoge knjige islamskih i drugih naučnika. O tome najbolje znaju oni koji su doživjeli kliničku smrt. Iz ovog domena preporučujem knjigu „Life After Life“, koju je napisao dr. Raymond Moody, u kojoj autor istražuje više od stotinu slučajeva ljudi koji su doživjeli kliničku smrt, nakon koje su ponovo vraćeni u život. Dr. Moody je postao najveći svjetski autoritet u sferi iskustava tik do smrti. Ova i slične knjige, poput „Parallel World“, promijenit će način na koji razumijevamo život i smrt. Nismo mi baš tu slučajno, bez smisla, i puno nas interesira šta slijedi poslije života. Svi mi žudimo za spoznajom i razumijevanjem tajanstvene pojave. Mnogo je apstraktnih stvari, koje su za oko nedokučive, a nauka potvrđuje da postoje. Vrlo je nenormalno demantovati ih. Empirijski su dokazive i samo neuki ih mogu negirati. Ista stvar je i sa postojanjem Budućeg svijeta. On sigurno postoji, i mora da postoji. Neprirodno je da neko može ubijati, pljačkati, silovati, protjerivati, predstavljati se u ljudskom liku, u janjećem runu, a u sebi tajiti osobine najkrvoločnije zvijeri, i, povrh toga, na ovome svijetu još uživati sve blagodati i počasti? Bila bi to sramota i poniženje za zdrav um, pravo i pravdu. A svi ljudi su rođeni na isti način i na istovjetan način će i otići sa dunjaluka. Kada su upitali nekog Amerikanca da li vjeruje u život poslije života, on je odgovorio potvrdno, a kada su ga upitali kako može vjerovati u nešto apstraktno, metafizičko, transcendentno, on je rekao: „Vjerujem u budući svijet, jer ovdje nema pravde.“ Dakle, i sa moralne strane, i sa aspekta pravde, budući svijet mora postojati. Otuda ona interesantna Volterova izreka: „Da nema Boga, trebalo bi ga izmisliti.“ Analogno tome, i Onaj svijet bi trebalo izmisliti. No, Boga ne treba izmišljati, jer On postoji, kao što postoji i Budući svijet.Svako će doći na Dan Sudnji da položi račun za ono što je radio. Hvala Bogu da je tako, jer Božijem vidu, sluhu i znanju ništa ne može umaći. Zato neka se ne vesele tirani što su umakli ljudskom zakonu i pravdi, jer dunjaluk je samo kao treptaj oka, a onda valja seliti u vječnost. Da, vječnost, koja nema kraja. O ni koji istinski razmišljaju o kaburu, njegovoj tjeskobi i našoj samoći, sigurno će živjeti u duhu Božijih kodeksa, a za dobro svih bića i sebe na oba svijeta. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam preporučuje da često posjećujemo mezaristane pouke radi: „Često odlazi na mezaristane i razgledaj po mezarima, da izvučeš pouku razmišljajući o proživljenju poslije smrti.“ „Posjećuj grobove umrlih i sjećaj se budućeg svijeta. Gasuli umrle, jer je dodir s mrtvima izrazita pouka i klanjaj im dženazu, možda ćeš se rastužiti i zabrinuti.“ A zabrinuti će na Sudnjem danu biti u Allahovoj zaštiti i uživati svedemo li imali spomenuto na umu, sigurno ćemo se pokajati zbog loših djela učinjenih u životu. Kajat će mo se što nismo klanjali i odmah početi obavljati pet dnevnih namaza. Svi koji se vrate u okrilje islama čine to, pa zašto i mi to ne činimo. Nije dovoljno imati samo lijepo ime, ako i njeg’ imamo. Nećemo slušati ni raditi ono što ne valja i što je beskorisno. Kajat ćemo se zbog nedoličnog ponašanja prema svakome, a naročito prema svojim plemenitim roditeljima. Sestre će se pokajati i neće im smetati pristojna marama i dostojanstveno oblačenje. Naprotiv time će se ponositi. Naročito muallime, te supruge imama i muallima. Kajat ćemo se zbog ignoriranja Božijih zapovjedi i zbog indiferentnog odnosa prema vjeri i namazu u džematu. Kajat će mo se i zbog nepoznavanja svoje divne vjere. Kajat ćemo se i zbog neučenja i ne korištenja svake minute u korisne svrhe.Kajat ćemo se zbog svih loših djela koja smo počinili, zbog nepravde, zavisti, mržnje, dvoličnosti, ogovaranja, tračeva, smutnji, nanesene boli drugome, narušavanja harmonije i zagađivanja prirode.Iskreno ćemo se pokajati i postati ono za što smo i stvoreni – da vjerujemo, mislimo, i radimo samo dobro i korisno. U posljednju dunjalučku kuću svi moramo doći, niko neće umaći. I: „Ljudi će odvojeno nastupiti toga Dana, da bi im se pokazala djela njihova: pa, ko bude učinio koliko trunku dobra – vidjet će ga, a ko bude učinio koliko trunku zla – vidjet će ga.“(Ez-Zilzal, 6-8)U kaburu će sa nama biti samo naša djela. Nema novca, nakita, ničega dunjalučkog, samo naša djela. Od njih će zavisiti hoće li naš mezar biti prostran ili tijesan. Bože, primi našu iskrenu teobu. Duša naša posmatra kako naš kabur zagrću, pune zemljom. Ja Allah vičemo i govorimo svima da ne idu, da ostanu pokraj kabura našega, ali niko nas ne čuje. Ostavljaju nas, odlaze, a mi čujemo topot njihovih koraka. Neko pusti i suzu, ali ipak odlazi. Odlaze svi, ali će i oni sutra doći u istu kuću. Mislio si, dragi brate, dobri prijatelju, da ćeš vječno na dunjaluku živjeti. Stariš, a uporno misliš da si mlad. Smrt se bliži, a misliš da je daleko od tebe. A bliža ti je od žile kucavice. Mislio si da ćeš vječno ostati sa prijateljima i u okrilju porodice, da ćeš vječno uživati i zabavljati se. Obmanjivali smo se. Govorio si da ćeš klanjati kad ostariš, a donesoše te u džamiju bespomoćna, na rukama drugih, tek kad dušu ispusti. Sam si se prevario. Svi te ostaviše samog. Počni se spremati odmah za dan kada ćeš biti ostavljen sam. Odmah posjeti mezaristan u svome mjestu. Mahsuz otiđi, ne čekaj nečiju dženazu. Spremi se i otiđi danas, odmah, ili što prije. Pogledaj lokaciju za svoju posljednju dunjalučku kuću, i provedi ostatak života pripremajući se za selidbu u vječnost. Pogledaj koliko se još živi brinu za svoje umrle, dozvoljavajući da im se nišani često ne vide od trave, mnogi budu upleteni u trnje, a katkad se i smeća nađe. Eto, brate, sestro, prijatelju, to je moja i tvoja buduća kuća, pa pogledajmo šta smo za nju pripremili. Nakon ovoga, nećeš valjda sebi dozvoliti da izneseno ignorišeš. Ja neću, ako Bog da, a vjerujem da nećeš ni ti. Bila bi to velika hrabrost i luksuz.Sjećajmo se ovoga svakog momenta, svakog sata i svakog dana. Kad god naumiš da učiniš neki grijeh, nešto ružno, beskorisno, štetno za sebe i druge, kad god te ljenost odvraća od namaza u džematu, sjeti se razarača užitaka – SMRTI, sjeti se posljednje dunjalučke kuće, života poslije života i polaganja računa za svoja djela.Uvijek se sjećaj. Nauči se da nikada ne zaboraviš. Uvijek budi oprezan, pa nećeš biti iznenađen.

بِسْمِ اللّهِ الرَّحْمـَنِ الرَّحِيمِاللَّهُمَّ افْتَحْ لِي فِيهِ أَبْوَابَ الْجِنَانِ وَ أَغْلِقْعَنِّي فِيهِ أَبْوَابَ النِّيرَانِ وَ وَفِّقْنِي فِيهِلِتِلاَوَةِ الْقُرْآنِ يَا مُنْزِلَ السَّكِينَةِ فِي قُلُوبِ الْمُؤْمِنِينَ
Allahu moj, otvori mi u ovome danu Džennetska vrata, a zaključaj u njemu vrata Džehennema, i pomozi me u njemu u učenju Kur'ana, o Ti Koji spustaš spokoj na srca vjernika.
Hadis Poslanika Alejhisselam: Mrzak je Allahu Dzelle Sanuhu slabi vjernik koji nema vjere. Upitaše ga: “Koji vjernik nema vjere?” Reče: Onaj koji ne sprječava činjenje loših djela