NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI




petak, 11. studenoga 2011.


Poredjacu razloge zbog kojih te volim ...

U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog!

Znas ono prijatelju,kad osjecas da ti je insan drag. Cak i kad ne umijes opisati zbog cega, onda kazes "ima nesto posebno.Nekako , neobjasnjivo poseban". Slova tupit` necemo zboreci o onima sto do suza vole profesionalne zabavljace svih kalibara,zapostavljajuci sav otrov njihov zarad kaplje meda.

Onog kog u Allahvo ime volim, necu opisati kao "neobjasnjivo posebnog".Posebnog svakako, ali neobjasnjivo, ni u kom slucaju. Onaj sto ga u ime Allaha vole milioni vjernika, je najbolji insan koji je ikad zemljom hodio. Muhammed s.a.w.s.

Kroz nekolika mubarek nivoa, pratimo pojavu "pecata" svih poslanika:

Muhammed s.w.s. je :Kabul dova, zatim radosna vijest, i istinit san.

Dova.Kako dova , reci ces?

Ibrahim a.s. zidase casnu Ka`bu sa sinom Ismailom a.s. i cinase dovu Allahu za potomke njihove koji ce doci: Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!"

Poslanik za kojeg je Ibrahim a.s. molio je niko drugi do Muhammed s.a.w.s.

Radosna vijest - Isa a.s. rece sinovima Israilovim da im je on poslanik Boziji , potvrda prijasnjih poslanika, a osim toga :"...i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku koji ce poslije mene doci , a ime ce mu biti Ahmed"mnogo hvaljeni).

Konacno,san istiniti, svjetlo koje Amina plemenita snijevase dok ga je nosila. Svjetlo koje, kada dodje na ovaj svijet pogasi vjekovne buktinje vatropoklonicke u Persiji dalekoj...

Salawat i selam su ljubav prema njemu, i kako sam veli :"Skrtica je onaj kod koga budem spomenut pa ne donese salawat na mene".

Salawat i selam neka su na tebe, milost i ljubav Onog u cije te ime volimo i slijedimo, o Allahov Poslanice!
 —
Kroz havu dopire..

Odškrinut prozor, lijepa hava akšamska.. čujem ezan sa čaršijske..
Osjećaj tog poziva ne da se opisat´.. 
Uvijek pomislim kako li je Bilal učio, kad je njega Pejgamber odabrao.. 

Bilal ibn Rebbah, prvi mujezin.. 

Pričali su mi da je jedan sarajevski čuveni hafiz, imam i veliki alim, svog mujezina koji je bio slijep, naučio hifzu, -napamet učiti Kur´an. 

Ne prođe ni jedan jedini trenutak na dunjaluku, a da u njemu stotine hiljada mujezina ne uče ezane.



I kad Bilal nad Quddusom pusti svoj glas žalosni, 
ashabima uspomena očne kapke orosi. 

"Nek ti Allah vel'ki dadne, najdraži mujezine, 
da zaučiš kad se Tuba nad Kevserom savine!"
" Dodji, dodji, ko god da si. Dodji, svrati, cak i ako si neznabozac, i klanjas se kipovima ili vatri. Svejedno je sto si stotinu puta pogazio rijec, okusio poraz, pa ti srce ognjem beznadja plamti. Ovo je karavana nade, ona ocaju ne vodi. Dodji, dodji, opet dodji ..."
Rumi




Djeciji podsjetnik roditeljima
Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da ne mogu imati sve što želim. Ja vas samo iskušavam.
Nemojte se bojati biti strogi. To mi se sviđa. Pokazujte gdje mi je mjesto.
Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava. Radije ću reagirati na uputu.
Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje i tjera me na to da pobjegnem od svake obveze.
Nemojte obećavati. Možda nećete moći održati obećanje; pa ću izgubiti vjeru u vas.
Nemojte vjerovati mojim provokacijama kad govorim i činim stvari samo da vas rastužim. Mogao bih pokušati doći do još koje “pobjede”.
Nemojte se previše žalostiti kad kažem da vas mrzim. Ne mislim ozbiljno, ali bih htio da vam bude žao zbog onog što ste mi učinili.
Nemojte da se osjećam manjim nego što jesam. Zbog toga ću glumiti “velikog lafa”.
Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.
Nemojte da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim.
Nemojte me ispravljati pred drugima. Bit ću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.
Nemojte o mom ponašanju diskutirati za vrijeme svađe. Ne znam zašto onda slabo čujem, a i nisam sklon suradnji. U redu je da se poduzmu potrebne mjere, ali diskusiju odložite za kasnije.
Nemojte da imam osjećaj kako su moje pogreške zapravo grijesi: Moram naučiti griješiti a da se ipak ne osjećam zlim.
Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili morat ću se početi praviti gluh. Nemojte zahtijevati objašnjenja za moje ponašanje. Ponekad zbilja ne znam zašto sam nešto učinio.
Ne precjenjujte moje poštenje. Lako me je zastrašiti pa počnem lagati.
Nemojte zaboraviti da volim eksperimentirati. Ja iz toga učim, pa vas molim da budete strpljivi.
Nemojte me štititi od posljedica. Moram učiti na iskustvu.
Ne obraćajte previše pažnje kad sam lakše bolestan. Mogao bih početi uživati u lošem zdravlju, ako mi to bude donosilo veliku pažnju.
Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da ću prestati ispitivati a informacije tražiti negdje drugdje.
Nemojte odgovarati na smiješna ili besmislena pitanja. Ako me odbijete, vidjet ćete da samo želim da se bavite sa mnom.
Nemojte mi govoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvim je tako teško živjeti. Ne brinite zbog toga što smo malo zajedno. Važno je kako smo zajedno.
Nemojte da moja strahovanja postanu vaša tjeskoba. Tada ću se još više uplašiti. Pokažite da ste hrabri.
Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.
Tretirajte me kao svoje prijatelje, pa ću ja biti vaš.
Upamtite: više učim od primjera nego od kritike.
I pored svega, mnogo vas volim, volite i vi mene…
. Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, sa dalekom nadom da će se naći neko rjesenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam sta će biti zabiljezeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga sto je bivalo u meni pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se daje čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad,... 

Meša Selimović
Onima koji su mi se smijali,hvala... Bez njih ne bih plakala... Onima koji me nisu mogli voljeti,hvala... Bez njih ne bih upoznala pravu ljubav... Onima koji su povrijedili moja osjecanja,hvala... Bez njih ne bih znala da ih imam... Onima koji su me ostavili,hvala... Bez njih ne bih otkrila sebe....Ali onima koji su mislil...i da necu uspjeti-Njima najvise zahvaljujem, jer bez njih ne bih ni pokusala....
Kad se govori o podjeli svih živih bića na tri vrste misli se na sva živa bića a ne samo na ljude.
U prvu vrstu spadaju zla živa bića.
U drugu vrstu spadaju živa bića koja dijele darove.
U treću vrstu spadaju živa bića koja ne dijele darove.
Darove ne dijele jer nemaju ništa što bi mogli podijeliti.
Njihova posebnost je u tome što vrlo jednostavno padaju pod uticaj živih bića prve vrste, zlih živih bića. Zlim se živim bićima priključuju i živa bića iz druge dvije vrste u slučajevima kada na svom životnom putu popuste pod pritiscima okoline u kojoj borave (ne uče se iz grešaka ili su iz bilo kojeg razloga nedovoljno ustrajna).
Sve dok živo biće svojom odlukom ne prihvati poraz, ne može ga niko pobijediti.


"Krajnja slabost nasilja je što je to jedna spirala koja stalno ide prema dolje,radjajući istu onu stvar koju želi unšititi. Umjesto smanjenja zla,ono ga umnožava. Uz pomoć nasilja vi možete ubiti lažova, ali ne mozete ubiti laž, niti uspostaviti istinu. Uz pomoć nasilja vi možete ubiti onoga koji mrzi, ali ne možete ubiti mržnju. U stvari, nasilje samo povećava mržnju...Vraćanje nasilja nasiljem povećava nasilje, donoseći jos crnji mrak noći kojoj nedostaju zvijezde. Mrak ne može otjerati mrak;samo svjetlost može to učiniti. Mržnja ne može otjerati mržnju;samo ljubav može to učiniti."

Jedna je ovca grdila ovna Nesrećo moja neminovna Pa zar ne osećaš nikakve griže Kraj tebe živog drugi me striže Uz malo sreće i malo novca Mogla sam biti gospođa ovca Ovako s tobom dangubo niska Ostaću večito obična dviska A ovan ubra cvet u aleji Pa reče ovci: gospođo, ne bleji.

Kročite smireno kroz buku i strku i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez podčinjavanja, da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno i slušajte što vam ljudi govore, jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe – one uznemiruju dušu!
Uspoređujući sebe s drugima možete postatisujetni i ogorčeni, jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju ma kako skromno bilo, jer to je nešto stvarno što posjedujete u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iskazujte lažnu naklonost niti ne budite cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočarenjima, ljubav uvijek niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima – previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete svemira i jednako kao i stabla i zvijezde i vi imate pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato, budite u miru Božjem, ma što za vas on bio, i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici, sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom istrošenošću i promašenim snovima – ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste – i budite sretni.

Žene počnu da ljube samo onda kad su voljene, ili bar kad misle da su već voljene. Inicijativa ljubavi uvijek dolazi od čovjeka. Žena hoće više da bude voljena, nego da sama voli; i više da je žele, nego da je vole. Ona ne samo da prva ne voli, nego prva i ne bira. Čovjek joj se može naoko i da dopada, ali je rijetko da ga prva zavoli. Žena može da se zanese za bogatašem ili artistom, za vojnikom ili sportistom, za lijepim ili za umnim, ali se najzad dadne, često za cijeli život, sasvim drukčijem čovjeku nego kakvog je zamišljala i željela. Ona uvijek podlegne jačem, a ne ljepšem i umnijem, ni boljem i milijem. Rijetko koja žena visi o ruci čovjeka koji je bio odista čovjek njenog ukusa. Padajući pred jakim a ne pred dobrim i lijepim, žena ne razumije dušu nego volju, ni ljepotu nego namjeru.

"- Čovek nije drvo i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vezujući se za jedno mesto, čovek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvesnošću koja ga čeka. Promena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposesti njegov osvojeni prostor i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovek mlad sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promeni mesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smešiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože menjamo. I opet se vraćamo, smireni, utešljivo prevareni.

- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?

- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi voleo ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigde. A nisi nigde ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš."
Derviš i smrt: Meša Selimović


"Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Ona te proganja zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš je se bojati. Moraš voljeti... 
Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mržnjom. Tvoja mržnja je to što ti nanosi bol i ništa drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne učiniš time...

Deset naćina srećnog življenja
1. Svjesno odluči da ćeš biti srećan/na. Nauči da zadovoljstvo pronalaziš u sitnicama.
2. Iskoristi okolnosti u kojima se nalaziš na najbolji način. Niko nema sve, ali svi imaju lijepe stvari isprepletene s tužnima.Tajna je u tome da naučiš kako smijeh da pobijedi suze.
3. Ne doživljavaj sebe preozbiljno. Nemoj misliti da će baš tebe zaštititi nedaće koje zadese i druge ljude.
4. Ne možeš svima ugoditi. Zato ne dozvoli da te kritike uzbuđuju.
5. Ne dozvoli da ti okolina postavlja standarde. Budi svoj/a!
6. Radi stvari u kojima uživaš, ali se kloni duga.
7. Nemoj biti od onih koji nikad ne prebole teške trenutke.
8. Pošto nas mržnja prlja ne budi sujetan. I kloni se ljudi koji te ne čine srećnim.
9. Uradi ono što možeš za manje srećne ljude od sebe.
10. Zanimaj se s nečim. Zauzeta osoba nema vremena da bude nesrećna.





Kad bih bila sigurana da me neće čuti i odmah poslušati ona gomila prosječnih i nedarovitih ljudi koji su i inače uvijek spremni da sebe i sve svoje uzdižu i precjenjuju, ja bih mladim i darovitim našim ljudima dala jedan savjet.
Radite, rekla bih im, svoj posao ne gledajući ni lijevo ni desno, ni iza sebe ni preda se, ali svoj cilj postavljajte visoko, i tražite malo od svijeta oko sebe (što manje to bolje!), ali mnogo od sebe i svoga djela. Uvjerena sam da je većina od nas od početka udarila sebi suviše malen i suviše blizu cilj, i da je više i bolje mogla od onoga što je željela da uradi i postigne. Želite mnogo, težite smjelo i daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnogostručavaju snage u nama. Težite smjelo ka savršenstvu velikih djela, a radite predano i strpljivo na ograničenim i mučnim pojedinostima bez sjajnog vidika, jeftinog samozadovoljstva i tašte veličine. Ciljevima svojim živite, a trošite se neštedimice na sivim i nevidljivim poslovima svakog dana i sata. Često pomišljajte da je život jači i svijet bogatiji nego što mi to u svakom pojedinom trenutku možemo da sagledamo, i ne gubite iz vida da u svakom od nas ima nepoznatih mogućnosti, da u hodu stičemo snage. Htjeti daleko i željeti mnogo, kad je riječ o postavljanju nesebičnih ciljeva, nije grijeh, nije opasno. Pogrešno je i opasno udariti sebi suviše blisku metu, jer to znači iznevjeriti i sebe i druge, ostati dužan životu. Budite nepovjerljivi i stvarni, strogi prema sebi pri izvođenju svake pojedinosti, skromni pri njihovoj ocjeni, ali kod postavljanja ciljeva budite hrabri i velikodušni, mislite smjelo i gledajte daleko.*


O DJECI 
Žena koja je na grudima držala dijete, reče:
"Kazuj nam o djeci."
I On je dakle kazivao:
"Vaša djeca nisu VAŠA djeca.
To su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze po Vama, ali ne OD Vas.
Iako su s Vama, ipak Vam ne pripadaju.
Smijete im davati Svoju ljubav, ali ne Svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Smijete nastavati njihovo tijelo, ali ne njihovu dušu,
jer njihova duša prebiva u kući sutrašnjice
u koje ne smijete ući, čak ni u Svojim snovima.
Vi smijete nastojati biti poput njih,
ali ne tražite da ona budu poput Vas.
Jer život ne ide natraške, niti se zadržava pri
jučerašnjici.
Vi ste lukovi iz kojih se odašilju vaša djeca
kao žive strijele.
Strijelac vidi znak na stazi beskonačnosti,
i napinje Vas svojom snagom,
da njegove strijele lete brzo i daleko.
Neka Vam napinjanje u ruci sirijelca bude na
radost;jer koliko on voli leteću strijelu,
toliko voli luk koji ostaje čvrst.


Ovo je priča o planinaru, koji se želio popeti na najvišu planinu. U tu se je pustolovinu upustio nakon dugih godina pripremanja. Pošto je svu slavu želio samo za sebe, odlučio je, da će se na planinu popeti sam!
Počeo se uspinjati. Vrijeme je prolazilo, spuštao se mrak. Umjesto da potraži utočište gdje bi prespavao, nastavio je s uspinjanjem, sve dok se nije posve smračilo. Neprozirna noć je zagrlila planinske vrhove. Svud oko njega bila je gusta tama. Nebo i mjesec su bili prekriveni teškim crnim oblacima, nije se vidio ni prst pred okom.
Dok se uspinjao, samo nekoliko koraka prije vrha poskliznu se i poče padati strahovitom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne tačke i osjećati silu teže koja ga je neumitno vukla prema dolje. U trenutku očajničkog straha, pred očima mu se počeše odigravati svi lijepi i ružni trenuci njegovog života. Zastade mu dah. Kada je već pomislio da će umrijeti, osjeti iznenada kako ga zaustavlja uže za koje je bio privezan. Njegovo je tijelo visilo u vazduhu. Sve što ga je držalo bilo je uže. U tom je trenutku povikao:
“Bože, pomozi mi!”
Odjednom se s neba začu dubok glas koji mu odgovori:
“Šta želiš da učinim?”
“Spasi me, Bože!”
“Zaista vjeruješ da te mogu spasiti?”
“Naravno da vjerujem!”
“Onda prereži uže za koje si privezan.”
“Molim!“
“PREREŽI UŽE ZA KOJE SI PRIVEZAN.”
Nastala je duga tišina. Čovjek je na kraju ipak odlučio, da će se ipak držati za uže svim svojim snagama.

Spasioci pričaju, kako su sljedećeg dana pronašli planinara mrtvog, smrznutog. Njegovo je tijelo visilo na užetu, za koje se grčevito držao… SAMO TRI METRA OD ZEMLJE.

A vi? Koliko ste vezani za svoje uže?
Da li biste ga prerezali?

* * * *
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna«. Možda i zna,ali nikad se niko nije umorio slušajući voljenu osobu koja joj to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«. 
Stisni ruku osobi koju voliš i reci: »Trebam te! Volim te, volim, volim te...«. 
Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.

Starac i sin radili su na farmi. Imali su samo jednog konja. Jednog dana konj je pobjegao.
- Strašno! - suosjećali su susjedi - Kakva nesreća!
- Sreća? Nesreća? Ah, ko bi znao... - odgovarao bi starac.
Idući mjesec konj se vratio s planine, a s' njim je došlo još pet divljih kobila.
- Kakva sreća! - uzviknuli su susjedi.
- Sreća? Nesreća? ko zna? - odgovarao je starac.
Sljedećeg dana sin je, pokušavajući pripitomiti jednu kobilu pao s' nje i slomio nogu.
- Kakva nesreća! - rekli su susjedi.
- Sreća? Nesreća? - upitao je starac.
Počeo je rat, došla je vojska i odvela sve zdrave mladiće. Starčev sin nije im bio od koristi, pa su ga poštedjeli.
- Sreća? Nesreća?

"Hodati ćemo bez razloga, radovati ćemo se bez razloga, smijati ćemo se bez razloga.. s' jednim jedinim razlogom sto smo živi i sto se volimo. A kud ćes veći razlog!?"
(Meša).

Pošao mladić u svijet da traži Istinu. Tražio je preko sedam gora i sedam mora. Pitao je sunce, pitao je mesec, pitao je vjetrove. Troje je gvozednih cipela iscijepao i najposlije je našao.
Istina bijaše stara i ružna.
Mladić je ostao sa Istinom tri godine. Ona ga je naučila mnogim stvarima. Došlo je vrijeme da se rastanu. Na rastanku, Istina ga upitala:
- Hoćeš li da učiniš nešto za mene?
- Hoću – obećao je mladić.
- Kad se vratiš među ljude i kad te pitaju o meni, reci im da sam mlada i lijepa



Jedan moj ...mozaik

Naša priča je imala jedan vrlo bezazlen početak.. Da nije bilo pogrešne poruke, na pogrešan broj..sve bi bio samo san.. Eh, da nije.. Međutim, to je bila mala inicijalna kapisla, koja je napravila veliku životnu priču, od nekoliko godina.

Od te prve, krenula je druga, treća, četvrta poruka..Uslijedila su dopisivanja, upoznavanje...iskrene riječi i srce ko na dlanu. Zainteresovali smo jedno drugo, istina, istovremeno. Nije bilo kalkulacija, ni bilo kakve smišljene taktike.. Duše su se uhvatile pod ruku, istražujući sve ono neotkriveno, a opet njima poznato..i tako tapkajući razotkrivale jedna drugu. Čudno, ali i ono neizrečeno s jedne strane, istog trenuka je bilo izrečeno sa druge.

Taj period od dva mjeseca je bio najljepši dio ove priče..bez mrvice tuge..bola i suza..
Osluškivala sam svaki njegov haber.. uklapala kockice mozaika u fino izmodeliran okvir, koji je trebao rastopiti vosak na našu sliku i tako je čuvati.
Kako su dani prolazili moje kockice su bile ljepše i ljepše, zavoljeh svaku.. Slika je dobila lijepe konture, odavala dojam prave umjetnine, koja se vrlo rijetko sreće..a i ako se sretne il´ nađe, čuva od svake praške..
Ali ova moja.. ne baš.. 
Pamtiću je po svim uzdasima, koje mi je uzimala..i takva nedovršena.. 
Bolja nije mogla.. 
Sve su kockice bile važne, da im sada ne umanjujem vrijednost...ali meni je trebala još samo jedna...samo jedna..jer je od nje zavisilo sve ostalo. 
Ta jedna je vezala desnu i lijevu stranu, pravila osnovicu simetrije..
Znala sam da bez tog kamička nismo ništa sastavili..
Pokušavala sam spojiti one najbliže dijelove...ali ne, uvijek se još više iskrivi i počinje lomiti. Napravi se veći jaz. Bila sam nemoćna i okaharena kad sam se u to sama uvjerila.. tražila sam onda makar neku sličnu kockicu, ali ni slične nije bilo.. Sva moja velika nadanja, su dimenziono bila manja i mogla stati u taj prazni dio..
Moja želja i borba da uspijem završiti mozaik..postala su samo jedna pjesma..
Nikad nisam pronašla kockicu ...a ako je neko nekad nađe, nek´ je uklopi, meni ionako nije bila suđena. Samo me kušnja pod svoje krilo htjela obaviti

Voljela sam.. ali ne dovoljno.. da bih je gledala takvu.


 nešto.. iz bošnjačke sehare

"Riječi su samo sjena mojih doživljaja, a jezici samo služe da se ljudi ne razumiju njima. Grijeh je svakodnevno prolaziti kroz svjetlost a nemati ništa od njegove topline. Iza nas ostaje samo ono dobro što činimo drugima. Uz sva svoja djela Bog bi bio sâm da ljubav svoju s drugima ne dijeli."

"Moj znak prepoznavanja su ljudi. Još uvijek ne prepoznajem imena. Prepoznajem samo ljude i neljude. Optimista sam utoliko jer vjerujem da se i od neljudi mogu stvarati ljudi, a da bi se to postiglo treba praštati i onima koji znaju što čine, praštati sve dotle dok sami pred sobom ne pognu glavu. Lako je riječima donositi vatru, buditi njima mržnju i zavist – riječima treba donositi mir. Takve su riječi slične svjetlosti."

To nisam ja,
to si ti,
Ta tvoja se vatra
u meni žari.

Naše je,
ljubavi,
samo ono,
što smo drugima dali.


‎"Kad bih znala Gospodaru Svijetova koja dova od nas Ti je najdraža
svakim trenom ja bih Ti je učila, svakim dahom bih Te slavila
Kad bi mogla svijet bih probudila, da Te voli, da Ti se pokorava
Ali i ja griješnica sam velika, Tvom rahmetu život svoj sam predala

Samoj sebi štetu sam nanosila, grijehe griješnim rukama sam grlila
i sad grlim, al´ ne hrlim za njima, jer bezgriješnih od insana nejma." 

...Ilahiju učio hfz.Bugari..

Govorio nam je noćas naš Hafiz o pogledima, gdje i u šta gledamo. 
Naći će se negdje na netu audio snimak predavanja uskoro, ali ja ne mogu iznaći riječi da opišem tu ljepotu i taj osjećaj koji se u meni probudi slušajući Hafiza i koliko žedna upijam svaku njegovu riječ.. 
Predkraj se pojavio dragi mali insan iz Bihaća-jedanaestogodišnji BILAL. 
Sve je oduševio svojim lijepim govorom o Allahu, o spoznaji, o dunjaluku.. subhanAllah, poimanje dječaka od jedanaest godina o vjeri, 
o Hadžu (koji je obavio), o Muhammedu s.a.w.s.. bez imalo dječijeg stida. 
Za kraj nam je poklonio ilahiju.. bilo je suza, čini mi se da se ni jedan drugi ton u tom trenu nije čuo..pustio je svoj lijepi glasić, baš kao mujezin Bilal sa munare..

Kasnije sam ga srela u čaršiji.. prišla mu i poselamili se kao da se znamo oduvijek. Allah duše upoznaje u ezelu, a mi se na dunjaluku samo prepoznajemo. 
Allahova milost, da nam primjer bude, da gledamo kako su njemu prioriteti poredani.. i šta je njegova okupacija.. 

Ya Rabbi, hvala Ti na svim blagodatima.. hvala Ti pa nas ovako lijepo častiš, i okupljaš u Tvoje ime. 
Petak je dan okupljanja mog ženskog džemata. 
Podari Milost i Samilost nad mojim i svakim drugim džematom i sačuvaj ga od šejtanskih spletki..ya Rabbi.. AMIN