NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI




srijeda, 26. listopada 2011.


Jednom davno živio je vrlo siromašan, ali vrlo hrabar čovjek po imenu Ali. Radio je za Amara, bogatog starog trgovca. Jedne zimske večeri Amar je rekao:
“Na vrhu planine ovakvu noć niko ne može provesti bez pokrivača ili hrane. Ali, tebi je potreban novac, a ako ti to pođe za rukom, dobićeš veliku nagradu. U suprotnom ćeš trideset dana raditi bez ikakve naknade.”
Ali je odgovorio: “Sutra ću to pokušati ostvariti.”
No, kad je izašao iz prodavnice, opazio je da duva ledeni vjetar, pa se uplašio i odlučio da svog najboljeg prijatelja Avdija upita je li suludo prihvatiti takvu opkladu. Avdi je nekoliko trenutaka razmišljao, a tada je odgovorio:
“Pomoći ću ti. Kad sutra stigneš na vrh planine, pogledaj pred sebe. Ja ću biti na vrhu susjedne planine, gdje ću cijelu noć provesti uz vatru koju ću zapaliti za tebe. Ti gledaj u nju i misli na naše prijateljstvo – to će te grijati. Uspjećeš, a nakon toga ću tražiti nešto zauzvrat.”
Ali je izdržao iskušenje, dobio novac i otišao k prijatelju:
“Rekao si mi da želiš naknadu.”
Avdi ga je uhvatio za ramena:
“Da, ali ne novac. Obećaj mi da ćeš, ako u mom životu ikada zapuše hladan vjetar, za mene zapaliti vatru prijateljstva.”
                                                        1916355533_1.jpg picture in cuccioli

ČOBANI I OVCE




Ovce su bića koja vole pune jasle bilo kakvog sijena. Drago im je od proljeća do jeseni pasti travu na širokim proplancima livada i šuma. Čobani su gospodari sviju ovaca od prve do zadnje. Ovce poput pravih ovaca  slušaju naredbe svojih gospodara koji im strah utjeruju svojim psima čuvarima. Kada im je lijepo one to pokazuju blejanjem a bome i kad su gladne ovce bleje. Pitanje je da li njihov gazda uvijek razumije poruku i značenje ovčijeg blejanja

Uglavnom, ovce su beskrajno zahvalne svome gazdi što imaju svaki dan jesti i piti i što mogu hodati njegovom zemljom, livadama i proplancima. Prema nepisanom pravilu gazda može (po)musti ovce kad mu se prohtije. Isto tako jednom godišnje ih do gola ostriže bez obzira da li je zima ili ljeto. Može im promijeniti adresu bivanja kad hoće, ovce su za to ništa ne pitaju.


Helem ovce su ovce, bile velike ili male, šukave ili rogate moraju biti pokorne i slušati. Mogu biti gladne i žedne, mogu biti danima zatvorene u svom za(tvoru). One moraju biti mirne i saburli. Istina, nađe se i Ovnova predvodnika i buntovnika koji ponekad povedu stado na stranski put izvan svakodnevnog koridora. Ti ovnovi buntovnici, te crne ovce mogu to pokušati i uraditi samo jednom, takvi ubrzo završe na ražnju.


Kako bilo da bilo, ovce vole da su u grupi i da se ne odvajaju od krda. Ovce ostaju ovce zbog toga što ih svaki čoban može jednom malom motkom utjerati u red i ograničiti slobodu. Kako stvari stoje, još dugo će ovce biti samo ovce, a čobani uvijek  čobani. Ništa se na tim relacijama ne da promijeniti!
Upamet!


PRVO ZDRAVLJE PA ONDA KULTURA


Hara gripa, jedi što više bijelog luka.
Zavladala besparica, štedi  i manje troši.
Nema posla za mlade i snažne, budi sretan svakog posla.
Bolesti i ratovi zavladali svijetom, moli Boga da nisi dio toga.
Imaš  osjećaj da sati i dani brzo prolaze, razmišljaj o sebi i za drugi svijet se spremaj.
Helem, današnji lijep dan možda neće biti blizanac sutrašnjem. Zahvaljuj i Uzvišenog veličaj i moli Ga da tvome susjedu krene u životu, da tvoj prijatelj bude zdrav, da bi tebi i tvojim dragim bilo dobro.
I ne reci da ono loše što se događa drugom da se tebi sutra neće desiti. 
Nikada ne reci nikada!

OSJEĆAJ UČENOSTI

 

Pošto je znanje danas na dohvat ruke (internet, mediji, knjižnice, štamparije) ljudi imaju osjećaj da više znaju. Osjećaj naučne sitosti je sindrom velikih jemeka i sohbeta. Ljudi sjede za  bogatom sofrom, gdje gledaju mnoštvo različitih jela pa događa se da se sofradžija najede samo čorbe, hljeba i potkriže i očima se zasiti a da mnogobrojna jela na sofri i ne okusi.

Danas je internet bogat svim vrstama digitalnih knjiga iz različitih sfera znanja.  Svi koji puno posjećuju stranice sa tim knjigama imaju osjećaj da su nešto, naučili,  dokučili i pročitali a ustvari su samo uzeli jedan zalogaj iz te bogate sofre a ništa od tih mnogobrojnih jela  nisu do kraja pojeli.

 Zato imamo 'eksperata', učenjaka iz politike, kulture, književnosti, historije, matematike, fizike, geografije, vjere i ostalih područja koji misle da nešto znaju a ustvari često ne (po)znaju niti neke elementarne stvari.

Mnogi  ni kontinente nabrojati nisu u stanju.


PRIJATELJI STARI GDJE STE?




Ljudi su postali roba. Ako zatreba, prodaju se za šićar  i malehnu korist. Doduše ima nas svakakvih. Bilesi takvih da smo svoje prijatelje u stanju prodati za bagatelu i sitni interes. Bože Mili, koliko je ljudi prošlo kroz naš život otkako smo se uspravili na noge. Nije bilo hefte a da se sa nekim nismo upoznali, zapisali njegovu adresu ili upisali njegov telefonski broj. Bezbeli to smo činili za ono 'može zatrebat', neka se nađe u tefteru. Koliko smo insana izlafinali da ćemo im se javiti čim stignemo kući. Nazvaćemo ih belćim dok dođemo do prvog telefona. Grdna rano, šta vode proteče a mi ni stotom 'prijetelju' da se javimo i da se zahvalimo.

Helem, jedino ostaju debelo podvučeni 'prijatelji' za 'nedajBože'. To je ljekar, hitna pomoć, zubar, advokat, kakav prijeko potrebni službenik da 'pogura' ako đegoderce zapne. Ostali  su slični onim silnim prijateljima na facebooku.

Šta'š, taki je vakat!

Upamet!

Nekada su ljudi živjeli na brdima i planinskim visovima. Vremenom je većina ljudskog roda sišla s brda u ravnice i zaboravila svoje polazište. Svaki  insan u genima ima zabilježenu prošlost i osnovne podatke o sebi i svojima.  U toj kodi piše ko je, od koga je i odakle je došao.

Helem, neki među nama su živi primjerci evolucije. Oni  neodoljivo lete u visine, blude u oblacima, govore s visina da ih je ponekad teško čuti i razumjeti. Takvi dotiču zemlju samo u krugu svoje postelje.

Upamet!