Innelleziine edžremuu kaanuu minelleziine aamenuu jadhakuun. Ve izaa merruu bihim jete gaamezuun.ve izen kalebuuu ilaaa ehlihimun kalebuu feki hiin.ve izaa reev hum kaaluu inne haaa ulaaai le daaalluun. Va maaa ursilu alejhim haafiziin. Fel jevmelleziine aamenuu minel kuffaari jadhakuun. Alel eraaaiki jenzuruun. Hel suvvibel kuffaaru maa kaanuu jef'aluun.

"Zaista su griješnici ismijavali one koji vjeruju i kada su pored njih prolazili, jedni drugima su namigivali." /30/ "...a kad su se porodicama svojim vraćali, vraćali su se šale zbijajući. “/31/ " A kad bi ih vidjeli, rekli bi: 'Ovi su, doista, zalutali'", /32/ "a oni nisu poslani da ih čuvaju." /33/ "Danas će oni koji su vjerovali nevjernicima se podsmijavati", /34/ "sa divana će gledati" /35/ "da li su nevjernici nagrađeni za ono što su radili!?" /36/ El - Mutaffifin / Oni koji pri mjerenju zakidaju

Ismijavanje od pamtivijeka

Uzvišeni saopćava i svjedoći o kontunuiranim pritiscima i verbalnim napadima na vjernike kroz povijesni čas: "...kada su pored njih prolazili, jedni drugima su namigivali", tj. kad se vraćaju kući, vraćaju se radosni i nasmijani, tj. obavljena posla, pa umjesto da zahvaljuju na Allahovim blagodatima, oni se zabavljaju ponižavanjem muslimana.

Možda se sjećate  vremena 'ateizma' u kome je priča o vjeri bila tabu tema. O vjernicima se najčešće pričalo sa podsmijehom, a novinski stupci tadašnjih 'novina' su bili puni naručenih afera u cilju diskreditiranja vjerskih radnika i zajednica.  U tom tamnom vaktu su vjernike i njihove predvodnike najčešće nazivali lopovima a poznata krilatica je bila,  'hodže i popovi najveći lopovi'. Jedina vjerska škola za muslimane je bila medresa u Sarajevu. Od završetka medrese smo bili na neki način žigosani. Naša misija je bila raditi u džematima, čuvati vjeru i poučavati vjernike. Nije to bio nimalo lahak zadatak.  Na jednoj strani smo bili onemogućavani i praćeni od tadašnje vlasti a na drugoj strani smo imali ljude iz svoje zajednice koji su na svaki način radili da nas uspore i da nam naškode u napretku.

Znači, kao vjernik sam se nadao i da ću biti onemogućavan od dušmana, od ideoloških protivnika ali je čovjeka najviše boljelo kada je napadan iz vlastitih redova, od tzv. 'vjernika', od ljudi koji su za imamom vežući ruke izgovarali 'iktedejtu bi hazel imami'. U druženju i sijelima je bio običaj da se nađu osobe koji će podrugljivo zapitkivati o poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., ili kazivati izmišljene hadise, u cilju omalovažavanja ili ismijavanja vjernika.  Često je bilo takvih koji su vraćajući se sa džume zbijali šale na račun vjernika kao što to Uzvišeni spominje u Kur'ani kerimu:

"...a kad su se porodicama svojim vraćali, vraćali su se šale zbijajući", tj. prezirući ih.

"A kad bi ih vidjeli, rekli bi: 'Ovi su, doista zalutali'", tj. samo zato što nisu kao oni. Zato Allah Uzvišeni kaže:

"...a oni nisu poslani da ih čuvaju" , tj. griješnici nisu poslani ni zaduženi pratiti i motriti na vjernike.

Modni trend, ismijavanje

Danas su muslimani u boljem materijalnom, kadrovskom i infrastrukturnom položaju. Mada je ekonomska kriza na pomolu, lakše se živi nego što se živjelo u vrijeme naših pradjedova. Džamije su nam prostrane, moderne, a kadrovski smo toliko ojačani da više nije problem prevesti sa arapskog, perzijskog, turskog, engleskog, bilo koje djelo. Što se tiče moralnog aspekta nismo mnogo napredovali. Imamo svega a oči su nam gladne, zdravstvo je dobro a bolesna nam je duša, svoj hljeb jedemo a tuđu brigu vodimo, ulemu pred njima hvalimo a iza leđa ih ogovaramo i hulimo. U svakom džematu postoji 'ekspertni' tim za ismijavanje i huljenje vjernika a prednjači se u ogovaranju i hrdanju imama.

Biće pitanja i kajanja

Da ogovaranje i ismijavanje vjerika nije bezazlena stvar, svjedoči Uzvišeni Allah dž.š. , svjedoči i prijeti riječima:

"Ostanite u njoj prezreni i ništa Mi ne govorite! Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru naš, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj se, jer Ti si najmilostiviji, vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali.' Njih sam Ja danas nagradio za ono što su trpjeli, oni su, doista, postigli ono što su željeli." (23:108-111)

Trpiti nije lahko ali slast dolazi na kraju

Poslije teškog posla na njivi, oranja, ravnjanja, sitnjenja zemlje, sijanja i okopavanja slijedi berba i žetva. Isto je tako sa svim trudbenicima počevši od  škole, preduzeća i svakodnevnog života. Trud se na kraju isplati a teškoće se nagrade i nestanu sa osmijehom nakon primljene nagrade. Fe Inne meal usri jusren, Inne meal usri jusra. "Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je last!" Uzvišeni, dakle, kaže da je s mukom last, a zatim to, ponovno, potvrđuje. Ibn Ebi-Hatim od Aiza ibn Šurejha prenosi da je rekao: "Čuo sam Enesa ibn Malika da je rekao: 'Vjerovjesnik je jednom prilikom sjedio naspram jednog kamena i rekao: 'Kad bi muka došla i ušla u ovaj kamen, za njom bi došla i ušla last da je iz njega istjera.'"

Zato Uzvišeni kaže: "Danas", tj. na Sudnjem danu, "...oni će koji su vjerovali, nevjernicima se podsmijavati", tj. zato što su se ovi njima ismijavali. "...sa divana će gledati", tj. u Allaha, dž.š., iako su nevjernici tvrdili da su ovi zalutali. Naprotiv, oni nisu zalutali, nego su Allahu bliski prijatelji koji će u svoga Gospodara, u kući Njegove plemenitosti, gledati.

Dušmane i one koji ismijavaju i ponižavaju vjernike prepuštamo Allahu dž.š.

"...da li su nevjernici nagrađeni za ono što su radili!?", tj. jesu li nevjernici nagrađeni (kažnjeni) za omalovažavanje vjernika prilikom susreta s njima, ili ne? Jesu, kažnjeni su punom mjerom, kako su i zaslužili!

Uzvišeni Allahu, udruži nas sa čestitim vjernicima  pa da do kraja svoga života tebi istinski robujemo a udalji nas od prelivoda, munafika i lažljivaca. Amin!

Kako koja godina prolazi čovjek voli eglenu i druženje. Volim brete izaći u društvo ali ne mogu dugo sjediti, jer ljudi havljaju svašta u svojoj egleni. Eto juče sam slušala jednog što se voli faliti u stilu da, ko biva niko nejma djece kao što on ih ima. Eto, ko đoja njegov sin na faksu ima sve same 10-tke ili u najmanju ruku 9 sa 9.

U drugom sijelu jedan zajmio priču kako ima napravljene dvije kuće i kupljena tri stana a svaki sin, kćerke i bilesim dvije snahe imaju dabil dobra auta. Opet jedan se raspilavio i divani kako danas niko ne valja, pa sve u priči opleo po komšiluku, pa onda zakvačio po načelniku općine, po džematskom hodži, po muftiji, bilesim mu ni predsjednik države nije po meramu.

Jopet jedan se razgalamio kako se danas puno krade, pa osuo paljbu  po predsjedniku mjesne zajednice, po trgovcima u prodavnicama, po policiji kako je potkupljiva, te po sudijama i korupciji u sudstvu. Eh, samo da vam je vidjeti i čuti jednog koji se kune da nije propustio ni jednog namaskog vakta, a taj bešvakatlija još nije bio na hadžu. Hajde da je to sve, već  povrh svega hodži u brk viče da on od hodže zna više.

Jedan drugi je bome bio na hadžu, a voli brate osovati i slagati, ko da i nije na Ćabu išo'. A drugi jedan na jednom mevludu kazuje efendiji, da bom brte svaki dan čita Kur'an, i pita ga šta piše na 20-toj stranici Kur'ana. Lično sam jednog slušavo da neće halaliti djeci ako ga ne ukopaju u gvozdenom sanduku. Jedan treći je oporučio svojoj djeci da mu sliku povećaju i metnu na spomenik u mezarju. 

Ima njih još, ima i četvrti, peti, šesti i sedmi, ali ćemo o njima neke druge rede.

U školi smo učili o srodnim i različitim elementima. Tako je u prirodi., tako je kod ljudi Vaik je bilo da se nešto privlači a nješto odbija. Društvo se dijeli na kaste, opredjeljenja, uvjerenja, sisteme….

Kod ljudi je nešto haman ha, tako. Srodne duše se nađu pa makar se i u šumi srele. Dobre insani lete i žude za društvom dobrih, a loši se ne smiruju osim u društvu pokvarenih.

Priča se da pokvaren čovjek kada dođe na sijelo neće sjesti nigdje drugo nego do sebi sličnog čovjeka. I nije to sve. Vaktile se više obilazilo a danas pođahkad. Tako zidari idu zidarima, moleri molerima, keramičari keramičarima, a lovci lovcima. Jopet šaldžije sijele sa šaldžijama, lažovi sa lažovima, ulizice sa ulizicama, škrtice sa škrticama, a mu'mini nađu mu'mine.

Pođahkad  se karte i pomišaju, al' to nije uobičajena praksa.

Upamet!