NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI




utorak, 11. listopada 2011.

POREMEĆAJ SISTEMA VRIJEDNOSTI***

„Mi covjeka stvaramo u skladu najljepšem,
zatim cemo ga u najnakazniji lik vratiti,

samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela cinili...!“
(Kur'an, sura Et-Tin, 4-6. ajet)
 Allah, dž.š., je stvorio ljude i On najbolje zna njihovu prirodu, njihove potrebe, put kojim trebaju hoditi i ciljeve koje trebaju postici. Zato im je poslao Poslanika, s.a.v.s., da im za svoga života licno pokaže kako treba živjeti na ispravan nacin, te Objavu, koja ce im dok god postoji svijet pokazivati kako mogu biti sretni i zadovoljni i na ovom i na onom svijetu. Ukoliko ljudi budu živjeli u skladu sa tim uputama, bit ce u najljepšem skladu i dosegnut ce neslucene visine, a ukoliko ih zapostave, bit ce najgora stvorenja i srozat ce se do najnižih moralnih nizina, jadni i prezreni.

Primjer moralnog i duhovnog srozavanja covjeka imamo na današnjem Zapadu, gdje je evidentno da se covjek sve više otuduje od svoje prirode, odnosno, sve manje živi kao covjek a sve više se ponaša poput životinje. Naime, Zapad je, bez sumnje, pomogao naucno-tehnološkom napretku i zadužio covjecanstvo. Medutim, taj napredak je ipak jednostran i manjkav, jer svu pažnju usmjerava ka materijalnom a zapostavlja važniju dimenziju covjeka, tj. njegov duh. Kao što ptica ne može letjeti bez oba krila, tako i covjecanstvo ne može istinski ici naprijed bez obracanja pažnje i na duh i na materiju.

Ono što mnogi psiholozi i sociolozi uvidaju jeste da je covjek na Zapadu postigao materijalno blagostanje, ali, nažalost, nije postigao i srecu i duševno zadovoljstvo. Zato ne cude npr. rezultati ankete provedene medu 1000 britanskih žena starosti 20-35 godina, prema kojima je cak 51% njih reklo „da ih hvata dosada i beznadežnost kada razmišljaju o buducnosti”, njih 20% je reklo 'da su posljednji put iskreno bile sretne prije pola godine ili još više”, a svaka peta se lijecila od klinicke depresije. Govoreci o rezultatima poremecenog sistema vrijednosti, Fromm kaže: „Ovo otudenje i automatizacija vode ka stalno pojacanoj nenormalnosti. Život nema smisla, nema radosti, nema vjerovanja, nema realnosti...“

Jedno od najzanacjnijih sredstava koji pomažu otudenju savremenog covjeka od samog sebe jesu mediji, narocito televizija i internet. Ako se uzme u obzir ono što se svakodnevno nudi na televiziji poput nasilja, rušenja svih moralnih vrijednosti i odavanja strastima, te da prema UNESCO-voj studiji '93% školaraca u 23 zemlje 50% svog slobodnog vremena provodi ispred televizije”, onda nam postaje jasnije koliko razorno tv programi djeluju na mlade djecije duše. Zato psiholozi sa Univerziteta Birmingham isticu da bi se 'nehaj spram iznimno nasilnih prizora ili prizora seksualnog karaktera mogao smatrati oblikom emocionalnog maltretiranja djeteta'. Posebno žalosno djeluju podaci o dokazanim slucajevima pedofilije (a zataškanih je vjerovatno još više). Tako npr. „najmanje 898 novih provjerenih optužbi za seksualno zlostavljanje maloljetnika podneseno je tokom 2004. godine protiv 622 svecenika, najnoviji su podaci Konferencije americkih katolickih biskupa (USCCB).“

Koliko je poremecen sistem vrijednosti i koliko ni ljudski život ne predstavlja skoro nikakvu vrijednost govore i podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), prema kojima „svake godine nasilnim putem život izgubi oko 1,6 miliona ljudi širom svijeta, a od tog broja skoro polovina izvrši samoubistvo“. A prema zvanicnim statistickim podacima, u SAD-u je u 2002. godini zabilježena najniža stopa zlocina i kriminala, jer se u toj godini dešavalo „samo cetrdeset ubistava dnevno“!

To je samo djelic velikog broja statistickih podataka koji govore o poremecenim vrijednostima i nenormalnom nacinu života kod ljudi na Zapadu. Medutim, cinjenica je da se takav nacin života i takav sistem vrijednosti sve više prenosi i na našu sredinu. Tako se od zakonodavnih organa BH vlasti insistiralo da usvoji zakon po kojem homoseksualizam nije ništa neprirodno i ne smije se kažnjavati, a ovih dana pokrenuta je velika kampanja za legalizacijom prostitucije, dok je inicijativa za legalizacijom poligamije kod BH predstavnika u vlasti docekana na nož. Šta nakon toga slijedi? Legalizacija istospolnih brakova, te brakova sa životinjama, aparatima i sl? Legalizacija incesta, pedofilije i nemorala od kojeg ikoliko normalnom covjeku pamet staje? Kuda to sve vodi?! Imamo li pameti i hrabrosti da se suprotstavimo takvom trendu?




OBAVENO CITANJE SVAKOM MUSLIMANU

Svi naši uspjesi i neuspjesi, politički kao i moralni, stvarno su samo odraz našeg prihvatanja Islama i njegove primjene u životu. Slabljenje utjecaja Islama u praktičnom životu naroda bilo je uvijek praćeno degradacijom ljudi i društvenih i političkih ustanova.
UZROCI NEMOĆI ISLAMSKOG SVIJETA
...Ove dvije vrste ljudi - konzervativci i modernisti - predstavljaju ključ za razumijevanje današnjeg stanja muslimanskih naroda. Ipak, oni nisu pravi i posljednji uzrok ovog stanja. U daljnjoj analizi, i ono i ovo stanje pokazuju se samo kao izraz i manifestacija jednog dubljeg uzroka: degradacije ill odbacivanja islamske misli.

Povijest Islama nije samo, pa čak ni svojim većim dijelom, povijest progresivne realizacije Islama u stvarnom životu. Ona je isto toliko i pripovijest o nerazumijevanju, zanemarivanju, izigravanju i zloupotrebi ove misli. Stoga je i povijest svakog muslimanskog naroda istovremeno i kronologija blistavih dostignuća i pobjeda, koliko i žalosnih zabluda i poraza.
Svi naši uspjesi i neuspjesi, politički kao i moralni, stvarno su samo odraz našeg prihvatanja Islama i njegove primjene u životu.
Slabljenje utjecaja Islama u praktičnom životu naroda bilo je uvijek praćeno degradacijom ljudi i društvenih i političkih ustanova.
Čitava povijest Islama, od prvih početaka do naših dana, razvijala se pod neumoljivim utjecajem ove koincidencije. U ovom "paralelizmu" nalazi se nešto od neizmjenjive sudbine muslimanskih naroda i jedan od zakona islamske povijesti.
Dva karakteristična trenutka iz povijesti Islama - jedan iz doba uspona, drugi iz doba dekadencije - mogu vrlo jasno ilustrirati djelovanje ovog zakona.

Muhamed a.s. je umro 632. godine, a nepunih sto godina nakon toga duhovna i politička vlast Islama obuhvatala je ogromno područje od Atlanskog oceana do rijeke Inda i Kine, i od Aralskog jezera do donjih slapova Nila. Sirija je osvojena 634., Damask je pao 635, Ktesifon 637., Indija i Egipat bili su dosegnuti 641., Kartagina 647., Samarkand676., Španjolska 710. godine. Pred Carigradom Muslimani su 717., a 720. u južnoj Francuskoj. Počev od 700. u Šantungu već postoje džamije, a oko 830. Islam je dospio na Javu.

Ova jedinstvena ekspanzija, s kojom se ne može usporediti nijedna ni prije ni poslije nje, stvorila je zatim prostor za razvoj islamske civilizacije s tri kulturna kruga: u Španjolskoj, na Srednjem Istoku i u Indiji, koji u povijesti pokrivaju razdoblje od skoro tisuću godina.

Što Muslimani znače danas u svijetu?
Pitanje bi se moglo postaviti i na drugi način: koliko smo mi Muslimani?
Odgovori na ova pitanja uzajamno su povezani.

Mi smo porobljeni: u jednom trenutku 1919. godine nije postojala ni jedna nezavisna muslimanska zemlja, stanje koje nije zabilježeno nikada ni prije ni poslije toga.
Mi smo neprosviješćeni: ni u jednoj muslimanskoj zemlji pismenost između dva velika svjetska rata nije iznosila više od 50%. Pakistan je dočekao nezavisnost sa 75% nepismenih, Alžir sa 80%, a Nigerija sa svih 90%. (Nasuprot tomu, u islamskoj Španjolskoj X i XI vijeka - prema Dreperu - nije bilo nepismenih).

Mi smo siromašni:nacionalni dohodak po glavi stanovnika iznosi: u Iranu 220 dolara, u Turskoj 240, Maleziji 250, Pakistanu 90, Afganistanu 85, Indoneziji 70, prema 3000 u USA (stanje l966.).
Udio industrijskog sektora u nacionalnom dohotku većine muslimanskih zemalja kreće se između 10 i 20%. Broj kalorija u svakodnevnoj ishrani iznosi u prosjeku 2000 prema 3000-3500 u zemljama zapadne Europe.

Mi smo podijeljena zajednica: umjesto da bude društvo bez bijede i bez raskoši, muslimansko društvo se pretvorilo u svoju suprotnost. Protivno kur'anskoj naredbi"... da ova bogatstva (dobra) ne ostanu u krugu bogatih među vama" (Kur'an 39/7), bogatstva su se postupno akumulirala u rukama malog broja njih. Pred agrarnu reformu u Iraku godine 1958., od 22 milijuna duluma obradive zemlje, oko 18 milijuna duluma ili 82% držali su veleposjednici. Istovremeno je 1,4 milijuna seljaka bilo potpuno bez zemlje.

To je ono stanje koje su neki sa svim razlozima nazvali "noć Islama". Ustvari, ta noć je počela kao suton u našim srcima. Sve ono što nam se dogodilo ili nam se danas događa, samo je odjek i ponavljanje onogu što se prije toga odigralo u nama samima (Kur'an, 13/12).
Jer, mi kao Muslimani ne možemo biti podjarmljeni, neprosvijećeni, zavađeni. Mi to možemo biti samo kao otpadnici od Islama. Svi naši porazi, od onog prvog na Uhudu pa do ovog posljednjeg na Sinaju, podjednako potvrđuju ovaj stav.


islamic_logo_2.jpg
Fenomen napuštanja Islama, najčešće izražen u potiskivanju islamske misli iz sfere djelatnog i budnog života u sferu časovitosti i pasivnosti, može se najjasnije pratiti baš na primjeru Kur'ana, kao centralnog fakta islamske ideologije i prakse.
Treba zapaziti kako je svaki uspon islamskih naroda, svako razdoblje dostojanstva, počinjao afirmacijom Kur'ana. Ekspanzija ranog Islama, čiji smo čudesni tijek ovdje spomenuli i koja je u tijeku dvije generacije dovela Islam do obala Atlanskog oceana na zapadu i na prilaze Kine na istoku, ne predstavlja jedini, nego samo najslavniji primjer. Sva velika gibanja u tijeku islamske povijesti potvrđuju ovaj zakon paralelizma.Kakav je bio položaj Kur'ana u vremenu koje je prethodilo razdoblju stagnacije i povlačenja?

Odanost prema ovoj Knjizi nije prestajala, ali je izgubila aktivni, a zadržala iracionalni, mistični karakter. Kur'an je izgubio autoritet zakona, a dobio "svetost" predmeta. U njegovom istraživanju i tumačenju mudrost je ustupila mjesto cjepidlačenju, bit formi, a velike misli vještini recitacije. Pod stalnim utjecajem teološkog formalizma Kur'an se sve manje čitao a sve više "učio" (recitirao), a naredbe o borbi, ispravnosti i osobnom i materijalnom žrtvovanju, opore i neprijatne našoj inerciji, rastvorile su se i nestale u ugodnom zvuku učenog kur'anskog teksta.
Ovo neprirodno stanje postupno je prihvaćeno kao normalno,
jer je odgovaralo onoj sve brojnijoj skupini Muslimana, koja niti je mogla raskinuti s Kur'anom, niti je imala snage da svoj život preuredi prema njegovim zahtjevima.


U ovoj činjenici treba tražiti psihološko objašnjenje pojave pretjeranog recitiranja Kur'ana. Kur'an recitiraju, tumače pa recitiraju, proučavaju pa opet recitiraju. Ponavljaju po tisuću puta jednu njegovu rečenicu, da ne bi morali ni jedan jedini put da je primijene. Stvorili su opširnu i pedantnu znanost o tome kako se Kur'an izgovara, da bi pobjegli od pitanja kako da ga provedu u život. Na kraju, Kur'an su pretvorili u goli zvuk bez razumljivog smisla i sadržaja.
Čitava stvarnost muslimanskog svijeta sa svojim raskorakom između riječi i djela; sa svojim razvratom, prljavštinom, nepravdom i kukavičlukom; sa svojim monumentalnim ali praznim džamijama; s velikim bijelim čalmama bez ideala i hrabrosti; s licemjernom islamskom frazom i vjerskom pozom; s ovom vjerom bez vjere, samo je vanjski izraz ove temeljne proturječnosti u kojoj se našao Kur'an i u kojoj je gorljiva odanost prema ovoj Knjizi postupno kombinirana s apsolutnim ignoriranjem njenih principa u praksi.

Evo, u ovoj situaciji s Kur'anom nalazi se prvi i najvažniji stvarni uzrok nazadovanja i nemoći muslimanskih naroda.

Drugi takav uzrok, koji ima univerzalan značaj, jest školstvo, odnosno odgojni sistem u najširem smislu. Već vijekovima naši narodi i nemaju školovanih ljudi. Umjesto njih imaju druge dvije kategorije, podjednako nepoželjne: neškolovane i pogrešno školovane. Ni u jednoj muslimanskoj zemlji mi nemamo školstvo koje bi bilo dovoljno razvijeno i koje bi pri tome odgovaralo moralnim shvatanjima Islama i potrebama naroda. Ovu najosjetljiviju instituciju svakog društva naši vlastodršci su ili zanemarili ili su je prepustili strancima. Škole kojima su stranci davali novac i kadar, pa time i program i ideologiju, nisu obrazovale Muslimane, pa čak ni nacionaliste.

 U njima se našim budućim intelektualcima ubrizgavaju "vrline" poslušnosti, pokoravanja i divljenja prema modi bogatstvu stranaca; u njima strani odgajatelji stvaraju ovu inteligenciju s vazalskim mentalitetom, koja će ih sutra izvanredno dobro zamijeniti, jer će se i osjećati i ponašati kao pravi stranac u svojoj vlastitoj zemlji. Bilo bi vrlo poučno utvrditi koliki je broj škola i koledža koje, direktno ili indirektno, drže stranci, pa se zamisliti nad razlozima ove izvanredne darežljivosti.
Trebalo bi se udubiti u programe ovih institucija, u ono što oni sadrže i još više u ono što oni ne sadrže. Postalo bi jasno da pravo pitanje i nije u tome da li naša inteligencija hoće i želi da nađe put do svoga naroda, do njegovih pravih težnji i interesa, nego da li ona, ovakva kakva jest, uopće može naći taj put. Radi se o skali vrijednosti i ideala, koja joj je nametnuta i o psihološkom jazu koji je stvoren. Ne trebaju više željezni lanci da se naši narodi drže u pokornosti. Istu moć imaju i svilene niti ove tuđinske "prosvijećenosti", koja paralizira volju i svijest obrazovanog dijela jednog naroda.
Dok je ovakvo školstvo, strani vlastodršci i njihovi vazali u muslimanskim zemljama ne trebaju strahovati za svoje pozicije. Umjesto da bude izvor pobune i otpora protiv njih, ovakvo školstvo je njihov najbolji saveznik.
Ovaj tragični jaz izmedu inteligencije i naroda, koji predstavlja jedno od najsumornijih obilježja našeg općeg položaja, produbljava se i s druge strane. Osjećajući tuđinski i neislamski karakter škole koja im se nudi, narod je instiktivno odbija, pa udaljavanje postaje obostrano. Konstruira se apsurdna optužba o nesklonosti muslimanske sredine prema školi i prosvjed. U stvari, jasno je da se ne radi o odbijanju škole kao takve, nego o odbijanju tuđe škole, koja je s Islamom i narodom izgubila svaku duhovnu vezu.


Predsjednik Alija Izetbegović
„Islamska deklaracija“

Vaši preci su vam bili uzor u lijepom odgoju. Uzmite pouku, Allah vam se smilovao! Ne budite sitničavi pa da Allah džellešanuhu bude sitnićav prema vama! Proklestvo Allahovo je na sitnićava čovjeka kao i onoga koji je sitnićav sitnićavu! 
Šta je ovo s nama?! Jedan drugog susrećemo i govorimo: "Neka nama i vama Allah džellešanuhu oprosti grijehe i u Džennet nas uvede!" Ali čim dođu u pitanje dinari i dirhemi sve se potpuno izmijeni. Teško vama! Nisu takvi ljudi bili vaši dobri preci. Zašto njih ne uzmete kao uzor kao što vam je i naređeno?! 
Ljudi, šta je s nama?! Kada smo u izobilju, jedan drugom bliski smo i dragi, a čim na iskušenja budemo stavljeni, jedan drugog zaboravljamo. Nisu takvi bili drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem. Bože sačuvaj, da mi drugačije postupamo od njih! 
Brate, pazi sta ćes govoriti! Zar nije rečeno da je najbolje jezik stalno držati svezan. Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao je: "…a zar će ljudi biti bačeni u Džehennem zbog nećega drugog osim zbog griješna govora?!" 
U pametna čovjeka jezik je iza srca, pa kada hoće nešto reći, on najprije dobro razmisli. Ako će to korisno biti, onda kaže; u protivnom, šuti. A u neznalice je srce iza jezika. On govori kad god mu se prohtije uopće ne razmišljajući. 
Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, kazao je: "Moji sljedbenici će ući u Džennet Allahovom džellešanuhu milošću, čistotom srca i zbog samilosti koju su osjećali prema svim muslimanima, a neće ući u Džennet samo zbog namaza i posta." 
Kazano je da će glasnik, kada bude Sudnji dan, povikati: "Neka sada ustane onaj za koga je Uzvišeni Allah preuzeo obavezu da će ga nagraditi od Sebe! I tada će ustati samo onaj koji je pritekao u pomoc bratu svome kada mu je ona bila potrebna, ili koji je bratu svome oprostio učinjenu nepravdu, ili koji je bratu svome poklonio neku od blagodati kojima ga je Allah džellešanuhu darovao. 
Pametan čovjek ne otkupljuje neprijateljstvo jednog čovjeka za ljubav hiljadu drugih ljudi. Ko to uradi, sve će izgubiti i bez ičega će ostati. 
Veličina plemenitog je njegov odgoj, a iskrena pobožnost njegovo je porijeklo. 
Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koji se on pokajao Allahu džellešanuhu, neće umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stavljen na kušnju.