NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI




nedjelja, 9. listopada 2011.

Što sam bivao stariji, sve
manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije
sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla.
Naučio sam da biti voljen ne znači
ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo, ono što daje
vrijednost i i ljepotu našem postojanju. Gdje god bi se na zemlji pojavilo ono
što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć
nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Ljepota nije ništa,
vidio sam lijepe muškarce i lijepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj
ljepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako osjeća; bilo je
bolesnika punih volje za životom koji su je njegovali do samog kraja i bilo je
zdravih koji su venuli mučeni strahom od patnje.
Ali sreća je uvek bila tamo
gdje je neko umio da voli i živio za svoja osjećanja; ako ih je njegovao, ako ih
nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Ljepota ne pruža
radost onome ko je posjeduje, već onome ko umije da je voli i da joj se
divi…

A GDJE TI JE OSMIJEH? – Savremena priča za ozbiljne ljude
Visoko negdje u planinama nalazilo se jedno udaljeno gluho selo. Gluho, ne zato što su stanovnici tog sela bili zaista gluhi, već zato što su bili gluhi za ostatak svijeta.
Ljudi u tom selu živjeli su kao jedinstvena porodica. Mladi su poštovali starije, muževi su cijenili supruge.
U njihovom govoru nisu postojale riječi kao: uvreda, vlasništvo, mržnja, tuga, sujeta, bol, pohlepa, zavist, licemjerje…zato što u njihovim životima nije postojalo ništa što bi se moglo nazvati tim riječima. Stanovnici tog sela rađali su se sa osmijehom, i od prvog do posljednjeg dana njihovih života, sa usana im nije silazio taj široki osmijeh.
Muževi su im bili muževni, a žene – ženstvene. Djeca su pomagala odraslima u domaćinstvu, igrali se i zabavljali, verali se visoko po drveću, brali gorke plodove, plivali u planinskom potoku. Odrasli su ih učili jeziku ptica, životinja i biljaka, tako da su djeca naučila jako mnogo od njih. I skoro svi zakoni prirode bili su im poznati.
I stari i mladi, živjeli su u harmoniji sa Prirodom. Naveče bi se svi okupili oko vatre i slali svoje osmijehe zvijezdama. Svako bi izabrao svoju zvijezdu na nebu i pričao sa njom. Od zvijezda su naučili o zakonima Svemira i o životima u drugim svjetovima. I tako je to bilo kod njih od kad su znali za sebe.
Jednog dana u selu se pojavi neki strani čovjek i reče:

- Ja sam učitelj.
Svi se ljudi obradovaše pridošlici. I nemalo zatim, povjeriše mu svoju djecu sa nadom da će im djeca naučiti važnije zakone od onih koje su do tada naučili od Prirode i Svemira.
Učitelj je započeo sa svojim učenjem. No kako je vrijeme teklo, svi su počeli primjećivati kako su se djeca počela polako mijenjati, kao da su bila zamijenjena sa nekom drugom djecom. Postala su u početku razdražljiva, a nakon toga se među njima pojavila i zloba, sve su se češće svađala međusobno i uzimala stvari jedni od drugih. Naučili su se ismijavanju, lažnim i lukavim osmijesima. Sa njihovih lica kao da su bili izbrisani prijašnji osmijesi, na koje su svi u selu bili navikli.
Ljudi nisu znali da li je to dobro, jer sama riječ ‘loše’ nije ni postojala kod njih. Imali su povjerenja u učitelja i iskreno su vjerovali da su to nova znanja i umijeća koja im je učitelj donio iz drugog dijela svijeta.
Prošlo je nekoliko godina. Djeca su narasla, a život u tom dalekom, planinskom selu, sasvim se promijenio. Ljudi su zauzeli zemlju, ogradili je i nazvali je svojim vlasništvom. Postali su nepovjerljivi i predostrožni jedni prema drugima. Zaboravili su za jezik ptica, životinja i biljaka. Svako od njih izgubio je svoju zvijezdu na nebu.
Pored toga u njihovim domovima su se pojavili televizori, kompjuteri, mobilni telefoni, iznikle auto-garaže. Ljudi su izgubili svoje široke osmijehe, ali su zato zadobili cinične kikote.
A učitelj, koji još uvijek nije naučio da se smije, posmatrao je sve to sa ponosom i pomislio: U ZABAČENOM PLANINSKOM SELU NAJZAD SAM USPIO DA PRIKLJUČIM OVE DIVLJAKE MODERNOJ CIVILIZACIJI. 
STRAH.... U jednoj zemlji koja beše u ratu, vladao je
strašan i okrutan kralj.
...
S ratnim zarobljenicima postupao je
ovako:
Zatvorio bi ih u jednu veliku prostoriju u kojoj je na jednoj strani
bila četa strelaca,a na drugoj vrata prekrivena prikazima mrtvih i okrvavljenih
zatvorenika.

Postavio bi zatvorenike u krug i rekao im:
“Možete
birati: umreti izbodeni strelama mojih ratnika ili proći kroz ova vrata i tamo
ostati zatvoreni zauvek.“

Uvek su svi izabirali umreti od
strela.

Kad je rat završio jedan vojnik koji je dugo služio kralja upita
svog vladara:
Šta je iza ovih strašnih vrata?
“Otvori, i pogledaj!”
odgovorio je kralj.

Vojnik je skupio hrabrost.
Teškom mukom otvorio je
vrata, a tada ga je obasjala zraka Sunca i zabljesnula mu oči.
Kad ih je
uspeo otvoriti posve iznenađen uveri se da su vrata vodila u
SLOBODU!!!
Vojnik, ne verujući, pogleda kralja i reče:
“Uvek ste
zarobljenicima ostavljali mogućnost izbora, ali oni su više voleli umreti nego
rizikovati da otvore ova vrata!”



Koliko puta se bojimo
rizikovati?

Koliko puta umiremo zbog naših briga, od straha da otvorimo
vrata; vrata naših snova i želja, vrata našeg spasenja, vrata koja nas vode u
pravu slobodu?...
Nekad je samo naizgled nedostižan san...
Samo hrabri
otvaraju vrata...i ne zaboravite....ako ne pokušate, nećete ni uspeti....

U islamu su tri značajke našeg prepoznavanja: bismilla, šehadet i selam.
Kako te tri značajke razumjeti savremenim pomagalima života?
Ako bismillu prihvatimo kao temeljnu parolu kojom se izjašnjavamo da sve počinje s imenom Allaha a šehadet kao lozinku našeg zbližavanja i saradnje, onda nam nazivanje selama i odgovor na selam kruniše sve to zajedno i potpuno bezbjedno živimo u muslimanskoj harmoniji i općoj tišini duše.
Namjerno vam želim mir u dušama vašim, jer me Allah Milostivi duži na to. Selam u duši – e to je bogatstvo najveće! To je golemi razlog što jedni drugima nazivamo selam, odnosno u startu susretanja želimo svakome tišinu u duši. Analizirajući smislove i značajke mira (es-selam) u duhu kur'anskih jasnih poruka, može se vrlo lahko zapaziti veličanstveni položaj i široki prostor koji je u našoj svakodnevnici posvećen ovom bjelosvjetskom neriješenom pitanju. Selam znači mir a čovječanstvo permanentno ratuje. Sama ideja selama po kur'anskim odrednicama, u punom njegovom značenju, utkana je u fundamente islamske lijepe vjere i svekoliki smisao čovjekovog života. Selam je plemeniti pristup čovjeku i njegovom okruženju iz dubine ljudskog uma i njegovog duhovnog pounutrašnjenja. Svijet je nemiran. Na sve se strane ljudi svađaju, tuku, ratuju, a mira (selama) neće biti među ljudima sve dotle dok svaki pojedinac ne izgradi sopstveni mir u sebi samome.Selamom se u srcu čovjekovom izlivaju stabilni temelji a potom ide dalja izgradnja čovjekove ličnosti. Samo taj selam ponuđen pojedincu mora da bude totalno iskren, nepatvoren, bez primjesa ljudske površnosti.
Selam je uzajamno povjerenje i samo se njime može graditi most preko koga se može dospjeti do ljudskog srca. Učenjak Tabatabai u svom djelu ''Mizan'' označava selam kao jedan od najuzvišenijih faktora sigurnosti u ljudskoj komunikaciji.
Nazvati van selam, e to znači poželjeti vam tihe i mirne predjele duše vaše. Zato ću  vam samo selam  iscijediti iz sebe, a ne i ponuditi moju bahato skrojenu sreću jer je selam  nešto više i od same sreće. Umjesto toga poželjeću  vam tišinu, jer tišina je mjesto na kojem nastaje sreća. Želio bih da vas vaše vlastite želje dovedu do selama u dubini vaše svijesti. Na tom mjestu ćete pronaći sve što vam je potrebno da budete sretni i zadovoljni.

Kada vam neko od srca poželi selam, poželite da se on i vaša duša susretne s njim. Bićete sretni ako prepoznate selam koji se nalazi u vama. Sreća se bere selamom, tišinom u grudima vašim. Zato vam od svega srca želim susret sa selamom i unutrašnjom tišinom.. Jer, selam- mir prati tišinu kao sabah izlazeće sunce. I stalno to ide tako..

Moja želja jeste selam svima vama, selam koji vam može dati snagu da svladate sve prepreke i nedaće koje vas strefiti mogu, ali,znajte, da  vam jakost i snagu niko ne može dati do Dragi Bog i ako vi lično ne htjednete tragati za njom. Sva moć i sva snaga je u Allaha Uzvišenog. Ta snaga ulazi u ćovjeka putem selama Ona se nalazi na tihom i prefinjenom mjestu u vašoj duši, na mjestu kojeg počesto izbjegavate.
I zato vam želim da  smjesta  pronađete to plemenito i prefinjeno mjesto. Kad to učinite, bićete kao muslimani i muslimanke nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit će samo jedna nit u tkanju vašeg insanskog i muslimanskog  postignuća.
I ne pada mi na pamet da vam poželim mnogo para, jer pare još nikoga nisu usrećile. Da bi bilo para treba imati umnog dara i selama u grudima vašim. Umjesto para, koje obično stičemo na halal ili haram način, želim vam obilje izoštrenih moždanih vijuga i tišine u dušama vašim, jer ta tišina, taj selam je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Kada pristupam vama nazivajući vam selam, time, ustvari, ja vama objavljujem da ne nosim sa sobom nikakvu opasnost, nikakvo zlo ili neku golemu nesigurnost po vaš časni život, čast i imetak Sve što vam kazujem na ovom (džumuanskom) skupu, to je, rekao bih, naš uzajamni i zajednički amanet i treba ga čuvati kao zjenicu oka.O tome Muhammed, a.s., kaže da su razgovori ljudi koji počinju sa selamom, ustvari, njihov zajednički amanet U vremenima opće huje,tražite radije selam – mir, tišinu, tražite tihi izvor spasa u sebi samima, tražite i proučavajte kako vaša nasijja funkcioniše, a ostalo će vam biti samo nadodano i spontano obezbijeđeno.Biće i mudrosti, i zdravlja, i veselja i radosti. Mudrost se postiže smirajem u duši. Tišina u vašim grudima je vaše korijenje mudrosti.
Sigurno ste zdravlja željni. Kur'an, a.š., je lijek i zdravi korijen za vaše zdravlje uma i duše. Vi ste grane koje stalno trebaju crpiti iz svoga korijena. Uzmite sokove života iz Kur'ana, a.š.,. I ne činite sebi ništa što korijen ne bi činio granama svoga drveta. Neka vaša duša i vaše tijelo kao košulja njena čuje šapat zdravlja. Zdravlje je dar od Boga Uzvišenog a Kur'an, a.š., je efikasni lijek. Čitajte kur'ansko uputstvo – ajete kur'anske za pravilnu primjenu svakog kur'anskog harfa. Budete li ga čitali, smiraj i selam ćete naći, i neće vam u grudima lupati kao šipka po bubnju.
I na kraju, ciljano je ostala najveća od svih želja – želja da u vašem srcu i vašoj muslimanskoj duši živi ljubav. Možda niste uočili, možda sam vas donekle i zbunio, ali upravo to vam hoću prozboriti sve ovo vrijeme. Jer, što je ljubav i pažnja prema drugome ako ne naš najdublji selametski korijen?  Ljubav, i to ona islamska, kur'ansko – sunnetska, seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sav ostali mahlukat ovoga svijeta? Da biste vjernički voljeli, čisto, iskreno i islamski stvarno, morate osigurati selam svog vlastitog srca. Iz njega, iz selama, iz nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća, smiraj, snaga, obilje mudrosti , radost i zdravlje. Treba se potruditi i pronaći adekvatan korijen. Mladica selama treba izrasti i dati nam ljekoviti plod.  Ljubav na kur'anski način je sila koja nas najviše spaja u  selamu srca.

Zbog toga vam iz sveg srca želim upravo to: selam!

“Selam alejk - malo sutra”

Da li smo istinski svjesni značenja riječi našeg islamskog pozdrava Esselamu alejkum? Ili je nazivanje selama postala samo formalnost?
Kada nekome nazovemo selam dajemo mu do znanja da će biti miran od našeg jezika i naših ruku, a praktično to znači sljedeće:
1. NEĆEMO GA OGOVARATI
Zašto je bitno da ne ogovaramo ljude? Zato što ogovaranjem širimo mržnju i zavade među ljudima, i podstičemo šejtana protiv čovjeka, jer šejtan kada vidi da se neko ogovara okuraži se i što više može napadne čovjeka koji se ogovara raznim mislima, sumnjama, itd. Zato se kaže da ako znamo da nas neko ogovora trebamo što više spominjati Allaha, radi zaštite od šejtanskog došaptavanja. Inače, jedan od razloga ogovaranja jeste mržnja prema nekome i želja da mu se nanese šteta, pa ogovaranje tako podsjeća na prizivanje šejtana u pomoć, a ružan je šejtan pomagač! Ako postoji neki problem među nama rješavajmo ga u direktnom odnosu, nasamo, otvoreno i iskreno, sa jedinom željom da postignemo Allahovo zadovoljstvo. Ako nismo spremni nekome iskreno pomoći, onda mu nemojmo ni odmagati tako što ćemo ga ogovarati. Ogovoriti se smije samo u slučaju upozoravanja na neku provjerenu opasnost, kao što je lopovluk, korupcija, nastranost, itd.
Kako možemo očekivati da nekoga pri susretu pogledamo vedra lica ako smo ga prije toga nepravedno ogovorili??? To je nemoguće. Muslimani se danas često selame poluglasnim, jedva razgovijetnim tonom, mrka lica, sa podsmjehom, sa mutnjom i perfidnošću u očima, podcjenjivačkim pogledom od glave do pete, uz “škakiljanje” u grlu, tj. nakašljavanje, pretjeranom bučnošću, itd. A sve to često je posljedica što oko usta imamo “krv i ostatke mesa” čovjeka kojeg smo “jeli” u stanju kada on to nije mogao osjetiti. Upravo tako se ogovaranje opisuje u Kur'anu – kao jedenje mrtvog mesa čovjeka! Ono što je suprotno tom nečistom, odvratnom odnosu jedenja tuđeg mrtvog mesa jeste odnos čistih prsa prema ljudima. Po hadisu, čovjek koji legne na počinak a ne misli ništa loše o drugom muslimanu ima čista prsa. Takvom čovjeku Poslanik, a.s., Allahovim dopuštenjem, obećava džennet!
2. NEĆEMO GA OMALOVAŽITI
Poslanik, a.s., je rekao “Dovoljno je čovjeku zla da omalovaži i podcjeni drugog muslimana”. Omalovažavanje je obično posljedicaistraživanja tuđih mahana, a to je jedna od najgorih stvari po vjeru čovjeka.Trebamo se podsjetiti da naš život jeste TEST, i da se moramo baviti sobom, svojimradom i pripremanjem za najveći ispit našeg života od kojeg zavisi naša vječnost.Student koji sprema ispit posvećen je sebi i svom trudu, a ne gleda kako drugi spremaju ispit, osim onih dobrih studenata od kojih može nešto da nauči. Drugim studentima će se baviti samo ako im treba dati savjet, ako im može pomoći, itd. Svi smo mi studenti na ovom svijetu, pa zapitajmo se šta smo pripremili i šta pripremamo za polaganje računa pred Bogom. Sa čim ćemo doći pred Boga?
3. NEĆEMO GA SUMNJIČITI.
Čovjek nekada pomisli nešto loše o drugom čovjeku, misli da ga je “pročit'o” i sl., i onda zauzme negativan stav prema njemu, međutim, stanje tog čovjeka može biti potpuno drugačije. Možda je on kod Allaha bolji od nas. Možda je uradio neko djelo koje ga je približilo Uzvišenom, a za koje mi neznamo. Svaki čovjek je svijet za sebe. Svako od nas ima prednosti i nedostatke. Pravednost se ogleda u davanju položaja (tj. časti i obaveza) ljudima prema njihovim sposobnostima, bez podcjenjivanja ikoga. Ako je čovjek ubjeđen u svoje sposobnosti,u svoj položaj, on neće imati potrebu da drugog podcjenjuje, da ga omalovažava, jer to obično rade ljudi koji imaju neki kompleks više vrijednosti, pa svoje nedostatke “liječe” na slabima tako što ih ugnjetavaju, ponižavaju, maltretiraju, sve “kako bi im pokazali gdje je njihovo mjesto” i “jer oni ne zaslužuju bolje i ne znaju za drugačije”. Boje se da bi mogli izgubiti nekakav oreol uzvišenosti ako bi bili ljubazni prema podređenima. Naravno, nekada postoje sporna ponašanja od strane nižeg staleža, ali istinski gospodin zna kako da se nosi sa time, a ne da svoje gospodstvo brani drskošću, grubošću, provokacijama, itd. Ako želimo znati ko je zaista jak i pametan, a ko slab podsjetimo se na sljedeći hadis: “Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima, i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha.
4. NEĆEMO PRENOSITI NJEGOVE RIJEČI
Prenošenjem tuđih riječi unosi se smutnja među ljude. Riječi se obično prenose u određenom kontekstu koji nama odgovara i bez prisustva osobe koja ih je izgovorila. Nekada se riječi potpuno pogrešno protumače i ako se kao takve prenesu nastaće šteta, ljudi će zamjeriti jedni drugima, okrenuće se jedni protiv drugih, itd., a to je ono što šejtan želi, da zabavi ljude beskorisnim stvarima i tako ih odvrati od spominjanja Uzvišenog Allaha. Za svaku riječ čovjek će biti odgovoran pred Bogom. Ako je čovjekovo srce vezano za Allaha onda su njegove riječi zdrave i korisne, a ako je čovjekovo srce u nemarnosti prema Bogu, ako prenosi tuđe riječi, ako se bavi besposlicama, kao što je beskorisno gledanje televizije, ispijanje kafe, itd., onda su njegove riječi smrdljive, pokvarene, svadljive, uvrijedljive, itd.
Poslanik, a.s., snažno je upozorio ljude na Sudnji dan i da će tada biti pokrenuti sudski sporovi između ljudi povodom ogovaranja, prenošenja riječi, podkradanja, napada, itd. Čovjek će morati svojim dobrim djelima platiti svu štetu koju je nanio drugima ogovaranjem, prenošenjem riječi, potvorama, udaranjem itd., a ako mu nestane dobrih djela onda će štetu nadoknaditi preuzimanjem loših djela na svoj račun. To je strašna opomena! Zamislimo TAJ DAN i TAJ SUD, to će zaista biti zastrašujuće vrijeme. Molim sve nas da imamo na umu dolazak pred Uzvišenog Allaha, koji je Milostiv ali i strahovito kažnjava. Allah nije zadovoljan da se drugi nepravedno ogovaraju i tuđe riječi prenose.
5. NEĆEMO BITI DRSKI
Princip Islama je da vjernici budu samilosni jedni prema drugima, a ponositi prema nevjernicima. Međutim, često vidimo muslimane kako se međusobno svađaju, vrijeđaju, psuju, prijete, pa čak i fizički obračunavaju. Sve to dovodi do situacije da se dušmani Islama time naslađuju i podsmjehuju muslimanima, ne uzimajući ih za ozbiljno, i osjećajući se superiorno spram njih. Umjesto toga, muslimani bi trebali svojim ponašanjem druge ljude pozivati u Islam, jer ti drugi ljudi upravo to žele, njihove duše žedne su upute, pa hoćemo li doći pameti i naPravi put nemuslimanima ukazivati, a prestati se međusobno svađati i “prepucavati”? Čovjek koji ne može kontrolisati svoje strasti podlegne porivu agresivnosti, kojaovlada njegovim razumom i onda je u stanju svašta kazati i uraditi. To je stanje bez stida, a u hadisu se kaže da ko nema stida može raditi šta hoće, tj. od bestidnika te ne može ništa iznenaditi, jer on u tom stanju nema granice u ponašanju. Agresivnost donosi kratkotrajan osjećaj moći i olakšanja od određenog pritiska, međutim, dugoročno prouzrokuje poremećaj odnosa među ljudima, stvara mržnju,netrepeljivost, otvara nove sukobe, itd. Niko ne voli drsku i grubu osobu, pa je zato poslanik Muhammed, a.s., bio daleko od takvog ponašanja. U suprotnom, njegova misija ne bi bila ostvarena. To je lekcija za nas. Ako smo zaista iskreni vjernici koji žele da žive Islam i da druge ljude pozovu na Pravi put onda moramo biti čisti od grubosti i drskosti. Ako vjernik pozove nekoga u vjeru a taj neko mu uzvrati neprihvatanjem i još mu napravi neku spletku a onda tom vjerniku “pukne film” jasno se vidi da on nije naučio lekciju strpljivosti i da nije upoznat sa metodom da've (misionarstva) Poslanika, a.s., kojeg su znali grubo odbiti, kamenjem i trnjem ga zasuti, a on bi na to kazao: Možda Allah iz njihove kičme izvede potomstvo koje će Allaha obožavati.
6. NEĆEMO MU ZAVIDITI
Zavist je također jedna od najgorih pojava po vjeru čovjeka. U hadisu se kaže da zavist uništava dobra djela kao što vatra sagorijeva drva.Kada pogledamo zašto ljudi jedni drugima zavide vidjećemo da je to uglavnom zbog materijalnih stvari. I tu se prepoznaje blesavost ljudi koji zavide zbog materije koja je prolazna i za koju će se račun pred Bogom polagati. Kada bi ljudi znali “zavidili” bi onima koji su duhovno bogati, koji lijepo uče Kur'an i postupaju po njemu, koji dijele imetak na Allahovom putu, koji održavaju džamije, itd., uz želju da i oni budu takvi. Za razliku od materijalnog bogatstva, duhovno bogatstvo može steči svaki čovjek ako to želi. Međutim, duhovno bogatstvo nije popularno i privlačno mnogima. Allahova mudrost je da duhovno bogatstvo mogu steči svi koji to žele, ali je i znakovito što ljudima to nije privlačno. Nekako to podsjeća na djelo šejtana koji uljepšava čovjeku ružne stvari, a omrzava dobre stvari. Na primjer, lahko je potrošiti 50 KM na odjevni predmet, a teško je dati isti iznos za održavanje džamije. Ili, lahko je gledati film devedeset minuta, a teško je učiti Kur'an isto toliko vrijeme. Ili, lahko je beskorisno sjediti u kafiću i ispijati kafu, a teško je praktikovati Poslanikov, a.s., jutarnji i večernji zikr. Ili, lahko je izdvojiti novac i otići na more svake godine, a teško je skupiti sredstva i otići na hadž jedanput u životu. Ili, lahko je tražiti mahanu drugome, a teško je analizirati i ispravljati svoje greške. Ili, lahko je vidjeti trn u tuđem oku, a teško je vidjeti balvan u vlastitom. Itd.
Što se tiče bogatstva i materije općenito, pravi vjernik će se truditi da stekne što veće obrazovanje i težiće visokim radnim pozicijama kako bi i u materijalnom smislu bio jak. Međutim, na prvom mjestu biće mu vjera. Njoj će podrediti materiju. To praktično znači da ga posao neće spriječiti da klanja svaki namaz u njegovo prvo vrijeme, da neće poslovati sa kamatom i alkoholom, da neće žuditi za prestižom i ugledom, nego će mu cilj biti da kroz rad doprinese da Allahova riječ bude gornja. U Kur'anu se kaže da su mnogi ljudi radiše samo zato što vole bogatstvo. Prve generacije muslimana su imale bogataše u svojim redovima, ali oni nisu gomilali blago, nego su ga ulagali na Allahovom putu, jer dati novac za Islam ne znači potrošiti ga, nego uložiti u investiciju koja će se mnogorostruko isplatiti i vječno trajati. To je prava trgovina. Muslimani nisu osvajali druge države ne da bi stekli bogatstvo te zemlje i pokorili ljude, nego da bi dostavili Uputu. To je recept za uspjeh i na ovom i na budućemsvijetu.
FORMA SELAMA.
Ono što je također veoma bitno napomenuti jeste da poselamiti nekoga ne znači kazati samo Selam, već najkraće Selam alejk. Samo “selam” kao pozdrav ne znači ništa. Slične nedorečene pozdrave imamo u tzv. međunarodnim pozdravima tipa Dobar dan, koji ne znači ništa, osim konstatacije da je dan dobar, ali ako bi nekome kazali Dobar dan vam želim onda bi to već bio smislen pozdrav. No, Selam alejk ima najpotpunije značenje i smisao budući da je ujedno i dova za čovjeka da bude u okrilju Božijeg mira i na ovom i na budućem svijetu, a ima li nešto bolje što možemo poželjeti?! Esselamu alejkum je najbolji pozdrav i pri susretu i pri odlasku. Nakon njega možemo upotrijebiti i druge pozdrave, kao što je Merhaba, Prijatno, itd. Usput da još napomenem da naš česti pozdrav Allahimanet također nema nikakvo značenje. Umjesto toga pravilno bi bilo kazati Allahu na emanet.
Bio jednom jedan kralj. Čuo je za priču o dvoje ludo zaljubljenih – Lejli i Medžnunu. Saznao je da je Medžnun napustio svoj dotadašnji život u gradu i počeo da živi u pustinji i na poljima. Kralj pozva svoje vezire i vojnike te im naredi da mu dovedu Medžnuna u palatu. Vojnici odoše na polja, pronađoše Medžnuna i dovedoše ga pred kralja. “Zašto si napustio društveni život, ostavio svoj dom a nastanio pećine i pustinje? Kako to da nisi osjetio slast druženja?”, upita kralj. “Ostavio sam svoju rodbinu i prijatelje jer su me krivili zbog ljubavi prema Lejli. Ah, kako bih volio da dođe dan kada će oni vidjeti njenu ljepotu i svi se u nju zaljubiti, i požaliti zbog svih ukora koje mi zbog nje uputiše!”, odgovori Medžnun. Nastavio je pričati i pričati o Lejlinoj ljepoti do te mjere da je i kralj poželio vidjeti Lejlu. Naredio je vojnicima da mu ju dovedu.Vojnici odoše do Lejlinoga plemena, pronađoše je i dovedoše pred kralja. Na kraljevo iznenađenje, Lejla bijaše mršava, crnomanjasta i nimalo lijepa. “Pa ona i nije nešto posebno, sasvim je obična. Moje sluškinje ljepše su od nje. Nema sjaja, niti ljepote”, pomisli kralj. Medžnun, osjetivši kraljeve misli, reče: “Kralju, trebate vidjeti Lejlin sjaj i ljepotu mojim očima. Morate imati Medžnunovo oko kako bi Vam se tajna njene ljepote otkrila.”
Srca su prostorije, a usta brave; jezici su ključevi - stoga neka svaki čovjek čuva ključ svoje tajne.