JESMO SE POŽELJELI-DOBRI BOŠNJANI?*

Ima najmanje dvije hiljade godina otkad dobre Bošnjane preko mnogih čistih voda žedne vodaju po svijetu. Prvo smo sa Keltima 'tikve' sadili po brdovitom Balkanu. Kada ih nadurasmo s braćom Ilirima proživjesmo lijepog vakta u zajedničkoj zemlji i oko skupne sofre. Kada na Balkan provališe divlje horde Avara, te se uz njihovu pomoć naseliše plemena Slavena sa Karpata. U početku su dobri Bošnjani bili jaki, hrabri i sposobni da ostanu i opstanu na svojoj zemlji. Vremenom ih došle, Slaveni počeše progoniti, preseljavati i otimati im kuće, avlije, livade, šume, rijeke i žitorodna polja.

To naduravanje i izguravanje potraja više od 1000 godina. Smjenjivali su se gospodari velikih civilizacija a narod dobrih Bošnjana je trpio, povlačio se, pa opet vraćao se, izmicao, selio i preseljavao da bi klicu dobrote Bošnjanske što duže zadržao i čim dalje prenio u budućnost. U tom brižnom čuvanju svega što miriše Bosnom, dobri Bošnjani trpiše zulume od neciviliziranih nasrtaja 'komšija' s druge strane Save, Drine i mora. Trpiše dobri Bošnjani divljačke upade, istrebljenja, bez snage da se jače odupru i jednom zauvijek zaustave genocid, etnocid, kulturocid, urbicid i svaki drugi oblik ugnjetavanja i istrebljavanja. U tom stojičkom istrajavanju dobri Bošnjani više od 1000 godina Boga Dragog mole da bar u jednoj svojoj kući i avliji prežive bar sto godina a da ih 'komšije' što se sa tri ili pet prstiju krste, ne protjeraju sa rodnog praga i ognjišta.

Zbilja su dobri Bošnjani poželjeli lijepog sijela i dobrih ljudi. Poželjeli su Bošnjani dragih teferiča, lijepe sevda(h)linke nam pjesme, da je sa svojim komšijama zapjevaju na ženidbi sina ili na ispraćaju svoje kćeri. Željni su dobri Bošnjani svoga bosanskog zraka, svoje čiste sa bunara i česme ljekovite vode. Željni su dobri Bošnjani šetnje po opjevanim bosanskim šumama, livadama i puteljcima a da na njima nema mina i namjerno kontaminirane zemlje.

Siti su dobri Bošnjani pokvarene i lažne politike njihovih 'komšija', i politike svjetskih hohštaplera o prevaspitavanju, socijalizaciji i evropeizaciji dobrih Bošnjana. Bože dragi, zar dobre Bošnjane zbilja treba učiti suživotu i toleranciji a oni kao većinski narod  u Bosni i Hercegovini više od hiljada godina izgradiše suživot i poštivanje drugog i drugačijeg kojeg Evropa danas pokušava uspostaviti u svojoj 'avliji'. Mi smo zahvaljujući merhametu, ponekad našoj dječijoj Bošnjanskoj naivnosti tu 'voćku' oduvijek gajili u našoj domaji Bosni i Hercegovini.

Upamet!

-         Errahatu meal je'si -

(Malo želja – spokojan život)

 

Mnoge želje – puno glavobolje,

Želje nove – porađaju nove,

Ako hoćeš rahat da proživiš -

Sapni želje, a suzi osnove.

"Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate." (El-Bekare 2:216)

Živimo u vremenu iskrivljenih ogledala. U jednom sahatu možemo osjetiti zadovoljstvo i dunjalučku sreću i razočarenje. Lahko nam se desi da nam se dugo očekivana želja ispuni, ili nas pak iznenada bez daha ostavi blještavilo tv reflektora, škljocanje foto aparata i zujanje kamera. Taman kad nas Dunjaluk uljulja na svojim lovorikama, pa pomislimo da nam sve polazi za rukom i nogom, sreća nam okrene leđa. Sreću na zapadu nazivaju fortunom. Ta fortuna često usrećuje la(h)kovjerne toliko da kada se iznenada okahare avazile  zakukaju i zapomagaju da im je fortuna okrenula leđa.

Musliman ne vjeruje u sreću poput lutrije koju svake hefte pobožno igra nadajući se sreći i dobitku velikog novca. Vjernik nije poput boksera koji bez ikakve taktike maše pesnicom nadajući se momentu kada  će protivnik  naletjeti na njegov aperkat ili kroše. Bivajući svjesni da nema slučajnosti ovoga svijeta, vjernici traže dobro i ljepotu u svakom događaju. Naizgled nepovoljan slučaj, tegoba ili podvala ih ne tišti ili ne zabrinjava. Oni drže svoju staloženost bez obzira da li je iskustvo beznačajno ili je ozbiljno iskušenje. Iskreni muslimani vide dobro i uzvišenu svrhu čak i u gubitku njihovog ukupnog, teško stečenog imetka. Izražavaju zahvalnost Allahu za život koji im je dat. Vjeruju da ih je Allah zaštitio od činjenja loših djela ili od prevelikog vezivanja za njihove imetke.

Shodno tome, vjernici su zahvalni Njemu zato što se nijedan gubitak na ovom svijetu ne može izjednačiti s gubitkom na drugom svijetu. Gubitak na onom svijetu znači vječna i nepodnošljiva kazna (ukoliko Allah ne odluči drugačije). Oni koji su okupirali sebe sjećanjem na onaj svijet vide svaki događaj kao dobro i ljepotu koja vodi do onog svijeta. Zbog olahkog shvatanja i razumijevanja sreće i nesreće današnji ljudi mnogo pate. Sreću i nesreću treba shvatiti kao Božije iskušavanje i davanje svakodnevne zadaće čovjeku od strane Uzvišenog Allaha s.v.t.a.

Oni koji mogu ovo razumjeti,  znaju da ne postoje greške ili nevolje, nego samo pouke, upozorenja i mudrost od Allaha. Naprimjer, musliman/ka, čiji je dućan izgorio, će preispitati sebe i čak postati odaniji/a i iskreniji/a u svom vjerovanju, smatrajući to upozorenjem od Allaha protiv prevelikog zadovoljavanja i vezivanja za ovosvjetska dobra.

Sva iskušenja s kojim se čovjek susretne imaju svoj kraj. Osoba koja se prisjeća neke tegobe će biti zapanjena kad shvati da je to ništa do samo sjećanje u mislima. Na taj način se ljudi prisjećaju scena u filmovima. Shodno tome, doći će i dan kada će i najbolnije iskustvo biti samo sjećanje, više kao odraz scene iz filma. Samo će jedna stvar ostati – stav osobe u periodu tegobe i da li je Allah zadovoljan s njim/njom.

Na kraju možemo se testirati pitanjem, zašto nama se dove ne)primaju kada ih često ili ponekad upućujemo našemu Gospodaru.

Upamet!

EJ, AŠICI******

EJ, AŠICI

Ej ašici, hod'te amo

da čujemo, pogledamo

(2x)kakvo nam je naše stanje

kud idemo, grdne rane?(2x)

Dunjaluk će brzo proći

valja vječnoj kući doći…

(2x)Sutra sunce će izaći,

naske ovdje neće naći.(2x)

Valja saprat grijeha dosta

i dočekat smrtnog gosta!

(2x)A, tvoj Ummet je žalostan:

šta ja činim gdje sam ko sam?(2x)

Ehli-iman imal' koga

osim Boga Jedinoga

(2x)da ga štiti nedužnoga

od fursata dušmanskoga? (2x)

Gdje je vjere naše uže,

pa da nam se srca združe,

(2x)pa da jednom odahnemo

rahat živ'mo i mrijemo.(2x)

-         Iadetul-i'tizari tezkirun lizzenbi -

( Ponavljati ispriku znači obnavljati sjećanje na pogrešku )

 

Kad pogriješiš jednom se ispričaj,

Dosta jednom ispričati grijeh,

Al ponavljanjem na grijeh podsjećaš,

A to poso nije pametnijeh.

Smjenjuje se dan i noć u kojima se dobrano uviđa da od pamtivijeka, mrak odgoni svjetlo a svjetlo istjeruje mrak. Mijeni se i Mjesec kojeg često zakloni Sunce a nije rijetkost da se iza Mjeseca sakrije Sunce. Smjena je zakon Svemogućeg. Jerbo, da nije smjene i mijene gdje bi sve rođeno i stvoreno stalo i bitisalo. Mudrost je u mijenjanju i smjenama.

Sve se oko nas i u nama u trenutku mijenja i smjenjuje. To mijenjanje neki zovu rast, drugi napredak a treći odumiranje i starost. Bez rađanja nema života a bez mijenjanja nema uspona i napretka. Kod nas najinteligentnijih bića u Svemiru (nadam se) ima emocija kada se dolazi i kade se poslije kraćeg ili dužeg bivanja na ovom svijetu, valja vraćati i opraštati. Mislim da smrt ne znači nestanak, smrt je jedna vrsta prelaska preko granične linije koja razgraničava i dijeli prolaznost od vječnosti. Baš zbog toga smjenu treba gledati kao vrstu mijene i smjene generacija u kojoj svi dobijaju. Vjernici to najbolje razumiju.

Helem, ima razmišljanja da je nečiji odlazak koristan za ostajuće po onoj, dok se nekom ne smrkne, drugom ne svane. Ipak, ima i ona druga nikla iz naroda, ničija nije do sabaha dogorela. Zato je bolje razumjeti smjenu kao odmjenu i zamjenu i još jednu mudrost a ne želju i priželjkivanje.

Upamet!

Draga braćo i poštovane sestre!

    Danas se mnogo čitaju novine, časopisi, knjige i elektronski mediji. Tabloidi se brzo prodaju ali još brže završavaju u kanti za smeće. Mnogi pišu, pojedini imaju priliku slušati zanimljiva predavanja dok većina ostalog svijeta gleda i prati putem interneta razne video proizvode. U ovom vaktu je haman svako u mogućnosti nešto reći, putem medija progovoriti, fotografiju postaviti ili kakav video materijal snimiti i time se širokoj gledalačkoj publici predstaviti. Prateći i gledajući sve to zapitamo se gdje je mjera i gdje je u tome vjera. Pitanje dolazi zbog pomiješanih kriterija dozvoljenog i zabranjenog, halala i harama i ako hoćete lijepog ukusa u svim tim igrarijama.

    Jerbo, kada se prikučimo televizoru zapitamo li se za kodeks halala i harama u tom potezu. Televizijska šema je sastavljena iz serija, filmova, emisija, tipa, sve za ljubav, raznih izbora ljepote, najbolje narodno-zabavne pjesme, humanitarnih i socijalnih emisija, do komercijalnih serijala u kojima se gata, odgoneta i proriče. Sve se dakle svodi na iznošenje emocija u javnost. Gledajući sve to uviđam kako se drugi pate da bih shvatio da sam previše prašinu ne dižem jer ima i gore stanje od moga. Helem, najbolje gledane i slušane emisije su one u kojima se iznose tuđe tajne i emocije. Posebno je moderno mjesto tzv. socijalna mreža, gdje se ljudi svih uzrasta registruju, upisuju svoje podatke, dodaju 'prijatelje', ćaskaju uz osjećaj nadmoći i uspjeha. Popunjavaju se razni obrasci.  Pitanja idu od toga kako izgledamo, koliko imamo godina, šta volimo jesti, piti, obući, na čemu volimo spavati, jesmo li oženjeni, udati pa do pitanja koliko djece imamo i šta planiramo. Kad god se prijavimo slijede nešto novo da nas nas (u)pitaju…

    Kad se popune obrasci i formulari slijedi užitak i naslađivanje. Rahat i serbez počnemo objavljivati slike od juče, od danas i sada, ovog trenutka. Taj medij, 'socijalna mreža' je napopularnije mjesto, samo zato što smo znatiželjni, jer  svako voli da zna kako mu izgleda komšija, komšinica, rođak, rodica, je li u životu uspio ili propao.

    Na ovom stepenu razmišljanja i razgovora, se zapitamo, ko je gori, da li onaj što ga sve zanima da vidi, čuje i sazna, ili pak onaj koji bez prisile sam iznosi svoju intimu u javnost.

    Vrijeme je da se zapitamo, šta je danas intima u vremenu dostupnosti medija, potražnje i svekolike ponude privatnosti i informacija?

    U ovom vremenu nije skoro ništa zanimljivo jer je sve viđeno. Malo se ko pokriva i rijetko šta skriva. Sve se je pokazalo osim onoga malo što je ostalo velom tajne prekriveno, nekazano i nerečeno. Između onoga malo što je ostalo od stida a što je ovaj kavm sebi počeo ohalaljivati da o tome javno priča, jesu bračne teme.

    Trebalo bi ipak znati i ne zaboravljati. Radi jačanja bračnih veza i mnogih drugih koristi islam je preporučio supružnicima mnoge stvari, a neke je zabranio. Jedna od zabranjenih stvari je i širenje vijesti o vlastitoj bračnoj intimi.

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: "Zaista će na najlošijem stupnju kod Allaha na Sudnjem Danu biti čovjek koji ima odnos sa svojom ženom i ona s njim,a zatim oda njene tajne." ( Muslim br.3516, kao Ebu Seidovo predanje)
     Ovaj hadis,iako na prvi pogled ukazuje da se propis odnosi eksplicitno na muškarce, općeg je karaktera. Kao što je zabranjeno muškarcu da širi i iznosi u javnost bračnu intimu, isto tako je i ženi zabranjeno da to čini.
Imam Munavi veli: "S tim u vezi, na ženu se odnosi propis kao i na muškarca: zabranjeno joj je širiti tajne svog muža….(Fejdu'l-kadir,2/538)

Često se dešava da muškarci među sobom, pa i žene, do u detalje pričaju o svom intimnom životu, što je svakako zabranjeno.

     Dova

      Svemogući Allahu, učini da se okoristimo ovim porukama i poukama te da budemo od onih što imamo stida i obraza. Daj da budemo od onih koji se čuvaju harama, da izgrađujemo svoje jedinstvo, slogu i bratstvo na istini, bogobojaznosti i sunnetu Allahovog poslanika s.a.v.s.

      Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju pa da se radujemo petku i džumi namazu u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

Amin!

ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم 

     Od Ibn-'Umera, r.a., prenosi se da je rekao: "Sjedili smo sa Allahovim Poslanikom kada je došao jedan ensarija i nazvao mu selam. Zatim je ensarija krenuo, a Allahov Poslanik mu je rekao: ‘O brate ensarija, kako je moj brat Sa'd' ibn Ubade?' On reče: 'Dobro!' Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ko će ga od vas posjetiti?' Ustao je, i mi smo ustali sa njim, a bilo nas je negdje izmedu deset i dvadeset. Niko nije imao ni nanula, ni papuča, niti kape, niti košulje. Išli smo po toj zemlji, koja se bijelila od soli, dok mu nismo došli.

On je (Sa'd ibn Ubade) rekao onima koji su bili kod njega, da se razmaknu, da bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., i oni koji su sa njim, mogli približiti." (Muslim)

Čovječe, brate po Ademu, čuvaj mi se! Prerovane su njive, zagađeni bunari i čisti izvori. Blatnjavi su i zapušteni nekada puni života, sokaci. Brate moj, nikada carske džade i putevi nisu bili klizaviji i opasniji.

Brato moj, čuvaj porodicu svoju, jer je porodica ponos i društvo u kome znaš da si ono što jesi. Porodica je jedina istinska država ako funkcioniše, ako je zdrava i ti si zdrav.

Brate moj lijepi, ne dozvoli da te uhljupi bace na koljena i gurnu u blato. Bori se brato moj sa vjerom u Boga Dragoga, trijeznom glavom, poštenjem i istinom. Molim te, hodaj uspravno i gledaj svakoga u oči.

Budi jak brate moj, jer je ovo tuhaf vakat. Ako uspiju da te odguraju, izguraju i nogu ti spotaknu, pa uvidiš da moraš pasti, onda  padni onako mehko, dostojanstveno, prefinjeno. Padni onako kako padaju veličine insanske, i ne boj mi se. Znaj da su mnogo veći padali pa su ustajući u visine narasli.

Još jednom te molim po Ademu brate, čuvaj porodicu svoju! Muhabeti s djecom svojom, egleniši sa hanumom jutrom i večerom, danju i noću, svaki dan svoju čeljad postroji, prebroji ih kao što dragulje brojiš da koji ne usfali!

I molim te nemoj pasti!

Upamet!

Na brdovitom Balkanu ništa novo. Bogati se vozikaju u najnovijim limuzinama, helikopterima i avionima. Jede se najbolja hrana a malo su im hoteli u Bosni i Hercegovini pa se sastaju u mondenskim krajevima Švicarske, Siromašni boluju najteže bolešćine i svaki dan se masovno sele na bosanska groblja. Vladajuća oligarhija se jedino slaže u lagodnom životu.

 Kako i ne bi, kada ništa ne rade a svima im  zajednički cilj uništavanje države i pljačka još neopljačkanog. Bolje žive od vlasti u najrazvijenijim zemljama Evrope i Amerike.  More im se hoće im se. Jerbo, to je njima njihova borba dala da su zaposleni u Parlamentu i Vladama od Kantona, Entiteta i Vijeća ministara.

Helem, kiša pada, država propada. Sve je manje nade a bome i prilike da nam država Bosna i Hercegovina stane na noge samo zbog kravatiranih uhljupa u Mostaru, Sarajevu i Banjaluci.

Upamet!