"Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate." (El-Bekare 2:216)

Živimo u vremenu iskrivljenih ogledala. U jednom sahatu možemo osjetiti zadovoljstvo i dunjalučku sreću i razočarenje. Lahko nam se desi da nam se dugo očekivana želja ispuni, ili nas pak iznenada bez daha ostavi blještavilo tv reflektora, škljocanje foto aparata i zujanje kamera. Taman kad nas Dunjaluk uljulja na svojim lovorikama, pa pomislimo da nam sve polazi za rukom i nogom, sreća nam okrene leđa. Sreću na zapadu nazivaju fortunom. Ta fortuna često usrećuje la(h)kovjerne toliko da kada se iznenada okahare avazile  zakukaju i zapomagaju da im je fortuna okrenula leđa.

Musliman ne vjeruje u sreću poput lutrije koju svake hefte pobožno igra nadajući se sreći i dobitku velikog novca. Vjernik nije poput boksera koji bez ikakve taktike maše pesnicom nadajući se momentu kada  će protivnik  naletjeti na njegov aperkat ili kroše. Bivajući svjesni da nema slučajnosti ovoga svijeta, vjernici traže dobro i ljepotu u svakom događaju. Naizgled nepovoljan slučaj, tegoba ili podvala ih ne tišti ili ne zabrinjava. Oni drže svoju staloženost bez obzira da li je iskustvo beznačajno ili je ozbiljno iskušenje. Iskreni muslimani vide dobro i uzvišenu svrhu čak i u gubitku njihovog ukupnog, teško stečenog imetka. Izražavaju zahvalnost Allahu za život koji im je dat. Vjeruju da ih je Allah zaštitio od činjenja loših djela ili od prevelikog vezivanja za njihove imetke.

Shodno tome, vjernici su zahvalni Njemu zato što se nijedan gubitak na ovom svijetu ne može izjednačiti s gubitkom na drugom svijetu. Gubitak na onom svijetu znači vječna i nepodnošljiva kazna (ukoliko Allah ne odluči drugačije). Oni koji su okupirali sebe sjećanjem na onaj svijet vide svaki događaj kao dobro i ljepotu koja vodi do onog svijeta. Zbog olahkog shvatanja i razumijevanja sreće i nesreće današnji ljudi mnogo pate. Sreću i nesreću treba shvatiti kao Božije iskušavanje i davanje svakodnevne zadaće čovjeku od strane Uzvišenog Allaha s.v.t.a.

Oni koji mogu ovo razumjeti,  znaju da ne postoje greške ili nevolje, nego samo pouke, upozorenja i mudrost od Allaha. Naprimjer, musliman/ka, čiji je dućan izgorio, će preispitati sebe i čak postati odaniji/a i iskreniji/a u svom vjerovanju, smatrajući to upozorenjem od Allaha protiv prevelikog zadovoljavanja i vezivanja za ovosvjetska dobra.

Sva iskušenja s kojim se čovjek susretne imaju svoj kraj. Osoba koja se prisjeća neke tegobe će biti zapanjena kad shvati da je to ništa do samo sjećanje u mislima. Na taj način se ljudi prisjećaju scena u filmovima. Shodno tome, doći će i dan kada će i najbolnije iskustvo biti samo sjećanje, više kao odraz scene iz filma. Samo će jedna stvar ostati – stav osobe u periodu tegobe i da li je Allah zadovoljan s njim/njom.

Na kraju možemo se testirati pitanjem, zašto nama se dove ne)primaju kada ih često ili ponekad upućujemo našemu Gospodaru.

Upamet!