Ima najmanje dvije hiljade godina otkad dobre Bošnjane preko mnogih čistih voda žedne vodaju po svijetu. Prvo smo sa Keltima 'tikve' sadili po brdovitom Balkanu. Kada ih nadurasmo s braćom Ilirima proživjesmo lijepog vakta u zajedničkoj zemlji i oko skupne sofre. Kada na Balkan provališe divlje horde Avara, te se uz njihovu pomoć naseliše plemena Slavena sa Karpata. U početku su dobri Bošnjani bili jaki, hrabri i sposobni da ostanu i opstanu na svojoj zemlji. Vremenom ih došle, Slaveni počeše progoniti, preseljavati i otimati im kuće, avlije, livade, šume, rijeke i žitorodna polja.
To naduravanje i izguravanje potraja više od 1000 godina. Smjenjivali su se gospodari velikih civilizacija a narod dobrih Bošnjana je trpio, povlačio se, pa opet vraćao se, izmicao, selio i preseljavao da bi klicu dobrote Bošnjanske što duže zadržao i čim dalje prenio u budućnost. U tom brižnom čuvanju svega što miriše Bosnom, dobri Bošnjani trpiše zulume od neciviliziranih nasrtaja 'komšija' s druge strane Save, Drine i mora. Trpiše dobri Bošnjani divljačke upade, istrebljenja, bez snage da se jače odupru i jednom zauvijek zaustave genocid, etnocid, kulturocid, urbicid i svaki drugi oblik ugnjetavanja i istrebljavanja. U tom stojičkom istrajavanju dobri Bošnjani više od 1000 godina Boga Dragog mole da bar u jednoj svojoj kući i avliji prežive bar sto godina a da ih 'komšije' što se sa tri ili pet prstiju krste, ne protjeraju sa rodnog praga i ognjišta.
Zbilja su dobri Bošnjani poželjeli lijepog sijela i dobrih ljudi. Poželjeli su Bošnjani dragih teferiča, lijepe sevda(h)linke nam pjesme, da je sa svojim komšijama zapjevaju na ženidbi sina ili na ispraćaju svoje kćeri. Željni su dobri Bošnjani svoga bosanskog zraka, svoje čiste sa bunara i česme ljekovite vode. Željni su dobri Bošnjani šetnje po opjevanim bosanskim šumama, livadama i puteljcima a da na njima nema mina i namjerno kontaminirane zemlje.
Siti su dobri Bošnjani pokvarene i lažne politike njihovih 'komšija', i politike svjetskih hohštaplera o prevaspitavanju, socijalizaciji i evropeizaciji dobrih Bošnjana. Bože dragi, zar dobre Bošnjane zbilja treba učiti suživotu i toleranciji a oni kao većinski narod u Bosni i Hercegovini više od hiljada godina izgradiše suživot i poštivanje drugog i drugačijeg kojeg Evropa danas pokušava uspostaviti u svojoj 'avliji'. Mi smo zahvaljujući merhametu, ponekad našoj dječijoj Bošnjanskoj naivnosti tu 'voćku' oduvijek gajili u našoj domaji Bosni i Hercegovini.
Upamet!
Nema komentara:
Objavi komentar