Moja avlijska kaldrma ..

Dragi musafiri mi dođoše u moju malu avliju. Tako i toplina oko srca i po ovoj zehmeriji.
Hoću li moći opisati sve momente, sve minute.. kako mi je bilo lijepo s njima.. 
kako mi je malo trebalo da budem sretna i kako sam puno više dobila. 

Nisu to obični musafiri, ni obična avlija. Sve iznikten. 


Duša mi je sresti insane, gdje mogu rahat i da pričam i da ponavljam priče i da šutim i da pjevam i da glumim historičara grada i da sam zajedno s njima na svim mjestima koje volim zijaretiti..
i da ugostim kako najbolje znam..
Samo nek avlijska kaldrma dočekuje ovakve insane.. 
Elhamdulillah! 

Sretosmo se na dunjaluku velikom, i zavoljeli svaku sitnicu koja nas veže i prepoznaje.. a tek smo načeli prvu vreću soli. 


"Meni se dušo od tebe ne rastaje"

.al' pregriz'o jezik ko kaže da nije lijepa..

Prolazim Saračima, gomila misli u slikama i sve što ugledam podsjeća na moj put.. Brz i hitar korak..bez pola muke znam proći kroz gužvu, ali u trenu znam i zastati, sačekati svoj red prvenstva prolaza.. 
Ko dunjaluk. Raznih insana i prepreka svud oko nas.
Ljepota je u čekanju, saburanju..konstantnom..

Postoji mjesto, nadomak čaršijske kalabuke, gdje mir sa tišinom razgovara, gdje miris have i nur svakog izraza lica oslikava Allahovu milost..i Ljepotu.. 
Zagledah se u gomilu tespiha, slušajući učenje Kur´ana, prije namaza u Begovoj.. Pomislih kako smo svi ko djeca skupljali tespihe na jedno mjesto.. i dotrča djevojčica, prelijepih očiju, stavljajući preostale. U momentu zastade, a ja spustih pogled, znak odobravanja da nastavi, istim onim žarom kojim sam i ja skupljala sve tespihe po džamiji, dok je nana pratila mukabele. Nečujno se prikloni uz mene i spusti mi jedan, odabran njenim rukicama.. 

Ya Rabbi..elhamdulillahi..

Valja nam naučiti bol zapisivati u pijesku, a lijepe stvari otiskivati na kamen!