Nije trebalo puno da mi postane posebna osoba u životu..
Nije ovo sada nikakva ljubavna priča... mi smo imali samo tri pogleda, par koraka..i jedan ples.. dovoljno da se smjesti negdje pod kožu.. Ruke su mi bile vezane, jer je to bivši momak moje dobre prijateljice..koja je već u drugoj sretnoj vezi. Džaba.. bježala sam od toga..Ali srce ne pita.. Srce nije mašina..
Noćas mi dođe mala ptica.. kaže, nemoj biti tužna kad čuješ..ali treba da znaš.. tvoj neko se ženi.
Kako? Kada? Zar je važno..sada.
Opet, s nevjericom..Nije to istina.
Mislila sam da mi ptičica nosi neke druge poruke.. jedva sam čekala da čujem, jer sam znala da je neki njegov haber..
Ne znam ..pogodilo me nekako.. Sutra će već biti bolje.. samo da još jednom sanjam..
"... Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice
da mi zora bol ne stvara
idi, pusti me da ga odsanjam"
Moj mirisni cvijete ..."Jesi li ustreptala, sumska grlice,
osjecajuci miris praskozorja?
Zanjihala se grana na kojoj sanjas,
zanjihalo se nebo iznad grane.
Taj je trepet – trepet Svjetlosti koja se
iza obzora sprema da cuje tvoju pjesmu.
Zatrepti, ali se ne boj.
Uzdrhti, ali bez straha.
Kazi mi pjesmom koliko me volis!
Ja sam Sunce,
ali bez tvoje pjesme necu da svanem. "
Nema komentara:
Objavi komentar