Aprilska krvava noć u kojoj su nestale cijele porodice*
Preživjeli žitelji Ahmića se prisjećaju zločina koji su u zoru u petak, 16. aprila 1993., isplanirali i izveli bojovnici HVO-a pod nazivom "48 sati pepela i krvi".
Desetine kuća *
U jednom danu nestale su desetine kuća, stotine ljudi. Ahmićani, ali i 14 muhadžira u tom selu, mještani susjednih Tirića, Žume, dvadesetak Nadiočana, ubijeni su, većina njih u snu, u postelji. Njihove kuće potom su zapaljene.
Na više od 120 ubijenih Ahmićana, od kojih pedesetak još čeka DNK analizu, identifikaciju i smiraj u mezaru.
Tog jutra ubijene su tri bebe, rođene te 1993. godine, ali i Fatima Harčević, 81-godišnja nena iz Ahmića. Nestale su cijele porodice Ramići, Puščulji, Ćerimići, Džidići, Salkići. Obje džamije, Gornja i Donja, do temelja su srušene. Trinaest godina poslije gotovo cijelo selo i obje džamije su obnovljene.
Kao i svake godine, osim mještana Ahmića i Viteza, veoma mali broj zvaničnika odaziva se pozivu na sjećanje.
Ali podsjećam vas:
Mjesto Ahmići se nalazi u srednjoj Bosni, par kilometara udaljeno od Viteza. Sama pomisao na Ahmiće asocira nas na rat, stradanje, genocid.
Prvi napad na Ahmiće se desio 20. 10. 1992. godine kada je na ahiret preselio prvi šehid Pezer Halid iz Ahmića. Nakon nepunih 6 mjeseci, tog kobnog petka '93, rano ujutro selo Ahmići sa okolinom je doživjelo nezapamćen zločin. Bez ikakvog povoda, pod šifrom “48 sati pepela i dima” napadnuto je goloruko Muslimansko stanovništvo, sa jasnom namjerom i ciljem - ubijanja i čišćenja Muslimana sa ovog područja, rušenja i paljenja svega što tom narodu pripada. Samo u jednom danu, 16. aprila 1993 godine, ubijeno je ili spaljeno zajedno sa svojom kućom 116 duša, bez obzira na pol i starosnu dob. Ti zlikovci ubiše dijete od 3 mjeseca i osobe starije od 80 godina .Ubijen je svaki peti musliman džemata Ahmići. U Ahmićima su stradali i prognani iz Karaule, Jajca, Višegrada I Foče koji su našli ovdje utočište. Prživjeli su protjerani spašavajući gole živote, ispred zločinačkih hordi. Dakle, zlikovci nisu gledali je li mlado ili staro, jer im je bio cilj da se potpuno uništi i ukloni jedan narod bošnjački sa ovog prostora, koji je trebao biti dio neke Herceg-bosne. Tvorci ove sulude ideje su se hvala Allahu dž.š. prevarili što dokazuje činjenica da su se skoro svi preživjeli vratili svojim domovima i normalnom životu. To dokazuje i veliki broj ljudi koji na 16. april dođu u Ahmiće kako bi učili dove i sječali se naših inšAllah šehida koje nikada nećemo zaboraviti.
Oni koji su činili zločine ili su na bilo koji način sudjelovali u tom zločinu žele da zaborave šta se desilo u Ahmićima. Zato mi šaljemo svima poruku da ne smijemo I nećemo da zaboravimo ko je ubio 116 nevinih ljudi, I da ćemo stalno govoriti šta se desilo u Ahmićima.
GOSPODARA svjetova molim da šehidima Ahmića, Viteza i Bosne podari radosti Dženneta, a porodicama šehida sabur, strpljenje, ustrajnosti i nadu da će pravda stići ubice naših najmilijih, a da nama podari snagu da ustrajemo u očuvanju mira, života i suživota.
Preživjeli žitelji Ahmića se prisjećaju zločina koji su u zoru u petak, 16. aprila 1993., isplanirali i izveli bojovnici HVO-a pod nazivom "48 sati pepela i krvi".
Desetine kuća *
U jednom danu nestale su desetine kuća, stotine ljudi. Ahmićani, ali i 14 muhadžira u tom selu, mještani susjednih Tirića, Žume, dvadesetak Nadiočana, ubijeni su, većina njih u snu, u postelji. Njihove kuće potom su zapaljene.
Na više od 120 ubijenih Ahmićana, od kojih pedesetak još čeka DNK analizu, identifikaciju i smiraj u mezaru.
Tog jutra ubijene su tri bebe, rođene te 1993. godine, ali i Fatima Harčević, 81-godišnja nena iz Ahmića. Nestale su cijele porodice Ramići, Puščulji, Ćerimići, Džidići, Salkići. Obje džamije, Gornja i Donja, do temelja su srušene. Trinaest godina poslije gotovo cijelo selo i obje džamije su obnovljene.
Kao i svake godine, osim mještana Ahmića i Viteza, veoma mali broj zvaničnika odaziva se pozivu na sjećanje.
Ali podsjećam vas:
Mjesto Ahmići se nalazi u srednjoj Bosni, par kilometara udaljeno od Viteza. Sama pomisao na Ahmiće asocira nas na rat, stradanje, genocid.
Prvi napad na Ahmiće se desio 20. 10. 1992. godine kada je na ahiret preselio prvi šehid Pezer Halid iz Ahmića. Nakon nepunih 6 mjeseci, tog kobnog petka '93, rano ujutro selo Ahmići sa okolinom je doživjelo nezapamćen zločin. Bez ikakvog povoda, pod šifrom “48 sati pepela i dima” napadnuto je goloruko Muslimansko stanovništvo, sa jasnom namjerom i ciljem - ubijanja i čišćenja Muslimana sa ovog područja, rušenja i paljenja svega što tom narodu pripada. Samo u jednom danu, 16. aprila 1993 godine, ubijeno je ili spaljeno zajedno sa svojom kućom 116 duša, bez obzira na pol i starosnu dob. Ti zlikovci ubiše dijete od 3 mjeseca i osobe starije od 80 godina .Ubijen je svaki peti musliman džemata Ahmići. U Ahmićima su stradali i prognani iz Karaule, Jajca, Višegrada I Foče koji su našli ovdje utočište. Prživjeli su protjerani spašavajući gole živote, ispred zločinačkih hordi. Dakle, zlikovci nisu gledali je li mlado ili staro, jer im je bio cilj da se potpuno uništi i ukloni jedan narod bošnjački sa ovog prostora, koji je trebao biti dio neke Herceg-bosne. Tvorci ove sulude ideje su se hvala Allahu dž.š. prevarili što dokazuje činjenica da su se skoro svi preživjeli vratili svojim domovima i normalnom životu. To dokazuje i veliki broj ljudi koji na 16. april dođu u Ahmiće kako bi učili dove i sječali se naših inšAllah šehida koje nikada nećemo zaboraviti.
Oni koji su činili zločine ili su na bilo koji način sudjelovali u tom zločinu žele da zaborave šta se desilo u Ahmićima. Zato mi šaljemo svima poruku da ne smijemo I nećemo da zaboravimo ko je ubio 116 nevinih ljudi, I da ćemo stalno govoriti šta se desilo u Ahmićima.
GOSPODARA svjetova molim da šehidima Ahmića, Viteza i Bosne podari radosti Dženneta, a porodicama šehida sabur, strpljenje, ustrajnosti i nadu da će pravda stići ubice naših najmilijih, a da nama podari snagu da ustrajemo u očuvanju mira, života i suživota.
Nema komentara:
Objavi komentar