Travnik dolazi 13 januara 1993. gdje se javlja u kasarnu. Odlazi u Visoko gdje upoznaje Fikreta Ćuskica, Sakiba Mahmuljina i Envera Hadžihasanovića. Tu stupa u redove 17. krajiske brigade kada ustrojava vojsku i postaje komandant OG ”Bosanska krajina”. Nakon kratkog vremena postaje komandant 3. korpusa Armije BiH. Na toj dužnosti ostaje kratko jer na njegovu incijativu dolazi do formiranja 7. korpusa Armije BiH . Postaje komandant 7. Korpusa ABiH gdje biva unapredjen u čin generala Armije Bosne i Hercegovine.Vodi neprekidno borbe i sa HVO i četnicima i reda uspjeh za uspjehom. Jedna od najpoznatijih pobjeda je oslobodjenje Vlašića za koje su generali evropskih armija govorili da je neosvojiv.. Oslobađajući mnoga sela i gradove u srednjoj Bosni dolazi do Sanskog Mosta, gdje zajedno 5 i 7 Korpus ABiH pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovica i Mehmeda Alagića, ulaze u Sanski Most u noći 9 na 10 oktobar 1995 godine. Poslije rata, na vlastiti zahtjev, biva penzionisan i prihvaća se dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika općine Sanski Most.
Junačko srce ,koje je izdržalo mnoge bitke nije moglo da izdrži nepravdu koju su mu nanijeli pojedinci, njegovi najbliži saradnici kao i međunarodna zajednica, prestaje da kuca u večernjim satima 07.03.2003 u Sanskom Mostu. Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred oko 20 000 ljudi koji su došli iz čitave BiH Ukopan je u mezarju Fajtovacke džamije
Nema komentara:
Objavi komentar