Vlasenica: Na Rakitama klanjana dženaza za 34 identifikovane žrtve
Najstarija danas ukopana osoba imala je 77 godina, dok je najmlađa imala tek 14 godina 
Dženaza za 34 identifikovane žrtve iz Vlasenice, koje su ubijene u proteklom ratu, klanjana je danas na šehidskom mezarju Rakita u ovom gradu.

Dženazu je predvodio muftija sarajevski Husejn efendija Smajić, saopćilo je Udruženje "Porodice žrtava rata Vlasenica 1992-95".

- Težak je ovo dan, a nažalost nije ni prvi, a ni posljednji za Vlaseničane, Trebinjce, Prijedorčane, Zvorničane, Bijeljince... jer svi gradovi, svi Bošnjaci u BiH su ovim ratom zaista postali ili muhadžiri, ili izbjeglice...ili su izgubili nekog od članova porodice. Bošnjaci danas, 15 godina od rata, nisu prestali da budu omalovažavani, jer nisu pokopali svoje najmilije. Ovo danas govori o tome. Sve ove žrtve i sva prolivena krv i svaki iskopani kabur je garancija čuvanja BiH. I ova zemlja pripada onima koji su za nju prolili krv i dali živote - kazao je Smajić.

- Od 1992. godine pa do 1995. godine, ubijeno je više od 2.600 nedužnih Vlaseničana i samo su tri osobe zbog toga osuđene. Dragan Nikolić Jenki je osuđen u Hagu na 20 godina zatvora, dok su pred Sudom BiH nepravomoćno osuđene dvije osobe na ukupno 40 godina. Naravno, mi nismo zadovoljni ovakvim načinom procesuiranja. Mnoge osobe koje su umiješane u ratne zločine i danas slobodno šetaju. Sudovi i tužilaštva u RS-u do sada ništa nisu uradili, dok Sud i Tužilaštvo BiH rade sa malim kapacitetima na procesuiranju zločinaca - kazao je Dževad Bektašević, predsjednik Udruženja ''Porodice žrtava rata Vlasenica 1992-95''.

Žrtve su identifikovane u proteklim mjesecima, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnim grobnicama Ogradice i Pelemiš, te u nekoliko pojedinačnih grobnica.

Najstarija danas ukopana osoba imala je 77 godina, dok je najmlađa imala tek 14 godina.

Sahranjeni su: Nazif (Huso) Ademović (1938), Šećan (Ohran) Ahmetović (1960), Fikret (Rifet) Arnaut (1961), Arifa (Rasim Gušić) Beširević (1950), Nail (Abid) Bičakčić (1926), Ibran (Ibro) Čamdžić (1965), Muharem (Muhamed) Čamdžić (1961), Adem (Avdo) Dugalić (1953), Mevlida (Velija) Durić (1966), Šukrija (Ibro) Efendić (1951), Emin (Ahmet) Gobeljić (1956), Mehmed (Mujo) Hadžić (1962), Edin (Senahid) Hamidović (1977), Bego (Salko) Handžić (1942) i Eldar (Mensur) Hasanbegović (1974).

Također, ukopani su i Mujo (Meho) Heljo (1956), Fatima (Husein Čamdžić) Hurić (1943), Himzo (Osman) Hurić (1926), Redžo (Aljo) Kuljančić (1915), Naza (Mumin Čelebić) Kuljančić (1942), Kadir (Ibro) Manjić (1975), Minka (Hamdija Ferizović) Mehanović (1951), Sead (Adil) Mehanović (1954), Rizo (Smajo) Mekić (1937), Muhamed (Abdulah) Muminović (1924), Hajrudin (Bajro) Osmanović (1967), Sulejman (Sulejmen) Pezić (1939), Safet (Sejfo) Saračević (1943), Hadžo (Suljo) Smajlović (1937), Muhamed (Salko) Šabić (1952), Sakib (Salko) Šabić (1949), Ruždija (Ramo) Šestović (1941), Huso (Ahmet) Talović (1930) i Sejfo (Rešid) Telalović (1952).