NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI

NIKADA NE ZABORAVI GENOCID I HOLOKAUST U BOSNI I SREBRENICI




srijeda, 9. studenoga 2011.

"Tko je izgubio svoju djecu, supruga... njemu nitko ništa ne može nadoknaditi. U životu mu za to nema nadoknade", riječi su Muslimanke Meve Salkić. Kao i tisuće drugih i ona je bila u Srebrenici za vrijeme rata. Prisjeća se kako je unatoč bombama najteže bilo pogledati u dječije oči i u njima vidjeti glad: "Granate su padale sa svih strana. No najteža je bila glad. Najteže je bilo kada dijete dođe i traži komad kruha, a ti mu ne možeš ništa dati."

Kad su u srpnju 1995. srpske snage napale Srebrenicu, tamošnje je stanovništvo bilo bez ikakve zaštite. Nizozemske tzv. "plave kacige", koje su trebale zaštititi to područje, jednostavno nisu imali dovoljno vojnika i oružja. Bez otpora srpski su vojnici pod zapovjedništvom Ratka Mladića zauzeli grad. Kao i mnoge druge žene i Meva je tada ostala bez mnogih članova svoje obitelji: "Izgubila sam brata, nećake, stričeve... Od obitelji skoro nikoga više nemam. Ali ipak je najteže onim ženama koje su izgubile svoju djecu, njima je najgore."


Stanovnici Srebrenice bili su bez zaštite i potpuno izloženi stravičnom masakru snaga bosanskih Srba






Nakon masakra nad muškim stanovnicima Srebrenice, Meva i ostale žene protjerane su iz grada. Godinama je kao izbjeglica živjela u Bosni, prije nego što se odlučila ipak vratiti u svoj rodni grad. Danas živi u Srebrenici, unatoč tome što život tamo nimalo nije lak. Tragovi uništenja svugdje su vidljivi, a teret prošlosti tišti stanovnike. Haaški tribunal popustljiv je prema Karadžiću koji je glavni i odgovorni za ove zločine, ističe Meva: "Na početku rata je govorio kako će svi Muslimani nestati. Znači, kriv je i treba odgovarati za svoja djela."

Mnogi ljudi koji danas žive u Srebrenici nerado javno govore o ovom procesu. Neki o tome, čini se, uopće i ne žele razmišljati : "Ne zanima me to i nemam nikakve veze s time. A što će oni tamo raditi, neka rade svoj posao i ostalo me ne zanima." No kada se i priča o dosadašnjem radu Haškog tribunala, mišljenja između Srba i Bošnjaka uveliko se razlikuju: "Uopće nije trebalo doći do nikakve tužbe. Genocid, kakav genocid?! Bio je to građanski rat", "Treba ga spaliti za ono što je učinio našoj djeci. Majke Srebrenice neka mu sude, treba ga nama prepustiti."









Optuženom Marku Boškiću, državljaninu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, bivšem pripadniku 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, koji je sporazumno priznao krivnju za ratni zločin u Srebrenici, sud BiH je dosudio zatvorsku kaznu od 10 godina zatvora.
Marko Boškić je proglašen krivim za progon bošnjačkog stanovništva i sudjelovanja u ubojstvu više stotina zarobljenih muškaraca Bošnjaka iz enklave Srebrenica. Sud Bosne i Hercegovine je nakon razmatranja i prihvaćanja sporazuma o priznanju krivnje sklopljenog između Tužilaštva Bosne i Hercegovine i optuženog Marka Boškića, izreklo presudu kojom je optuženi Marko Boškić proglašen krivim za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti i dosudio mu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina.

Naime, Boškić je sporazumno priznao odgovornost za sudjelovanje u zločinu genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, objavilo je Tužiteljstvo BiH, koje je Boškića i teretilo za to kazneno djelo. Kako se navodi, sporazumno priznanje krivnje istodobno značilo je i da će Tužiteljstvo BiH sudu predložiti da se Boškiću izrekne kazna u trajanju od pet do deset godina zatvora.

Vezane vijesti
Morillonu zabranjena počast u Srebrenici (03.09.2010)
Uhićen osumnjičeni za genocid u Srebrenici (25.08.2010)
Mladićevi dnevnici potvrđuju da su ratovi vođeni iz Srbije (11.07.2010)
Obilježava se 15. godišnjica genocida u Srebrenici (11.07.2010)
Obitelji pobijenih tuže nizozemske vojnike (06.07.2010)
još vijesti na temu
Google oglasi
Vrhunsko suho vino
Krš Crni, Blatina
Krš Bijeli, Žilavka
www.blatina.hr
Nakon rata Boškić je emigrirao u SAD, no ondje je uhićen zbog kršenja imigracijskih propisa kada je utvrđeno kako je lagao o ratnoj prošlosti u molbi za useljenje. Boškić je zbog toga i pravomoćno osuđen u SAD-u, gdje je izdržao petogodišnju zatvorsku kaznu, a nakon toga je izručen bosanskohercegovačkom pravosuđu.

Tužiteljstvo BiH pojasnilo je kako je Boškić priznajući krivnju dao i značajne informacije o počinjenom ratnom zločinu i ostalim počiniteljima pa je time omogućio otkrivanje i kazneni progon više drugih osoba odgovornih za strijeljanje zarobljenih Srebreničana.

'On je također dao značajne informacije koje će pomoći u kaznenom progonu ostalih pripadnika 10. diverzantskog odreda kao i drugih osoba uključenih u planiranje, pripremu, naređivanje i provedbu smaknuća zarobljenih Srebreničana kao i uklanjanje tragova zločina', stoji u priopćenju uz objašnjenje o razmjerno blagoj zatvorskoj kazni koja je predložena.

S takvom kaznom navodno su se suglasile i udruge preživjelih Srebreničana s obzirom da informacije koje nudi Boškić mogu pomoći pronalaženju i kažnjavanju niza odgovornih.

Tužiteljstvo BiH je kao olakotnu okolnost za Boškića uzelo činjenicu da on od američkih vlasti nije tražio izručenje Hrvatskoj, čije državljanstvo ima, već je izrazio želju da bude deportiran u BiH, prizna krivnju za kaznena djela za koja se tereti i bude kažnjen za nedjela koja je počinio.

Marka Boškića se teretilo da je u razdoblju od 10. srpnja do 1. studenoga 1995. godine, za vrijeme oružanog sukoba u Republici Bosni i Hercegovini, u okviru kojeg su pripadnici VRS i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) poduzimali široko rasprostranjen i sistematičan napad protiv bošnjačkog civilnog stanovništva iz zaštićene zone UN-a Srebrenica, kao pripadnik 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS-a, sudjelovao u progonu civilnog bošnjačkog stanovništva na političkoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi.

U optužnici se, između ostalog, navodi da je optuženi dana 16. srpnja 1995. godine, u razdoblju od 10 do 15 sati, prethodno znajući da će zarobljeni muškarci Bošnjaci biti strijeljani, na gospodarstvu Branjevo u selu Pilica u općini Zvornik, zajedno s još sedam pripadnika 10. diverzantskog odreda, postupajući po prethodnoj naredbi Pećanac Dragomira i Pelemiš Milorada, sudjelovao u pogubljenju po prijekom postupku, pucajući iz automatske puške s namjerom da liši života više stotina zarobljenih muškaraca Bošnjaka iz enklave Srebrenica, od kojih su neki imali poveze na očima.

Ovi zarobljenici su bili zarobljeni u osnovnoj školi u Pilici, odakle su dovoženi autobusima do mjesta pogubljenja na gospodarstvu Branjevo. Samo su dva zarobljenika preživjela ova pogubljenja.

Nema komentara:

Objavi komentar