Bošnjacima u amanet***

srijeda, 9. studenoga 2011.

Zajko Safet zlatni ljiljan
SJECANJE NA PRVOG I LEGENDARNOG KOMANDANTA 2.VITESKE MOTORIZOVANE BRIGADE- SAFETA ZAJKU
Dobitnika najveceg ratnog priznanja "Zlatni ljiljan" i Ordena heroja oslobodilackog rata.
Poginuo 17.06.1993. godine na Mijatovic kosi na brdu Zuc.
Ti si nas vodio, a mi smo za Tobom isli dalje.
Dana, 17.06.2009. godine sa pocetkom u 10.00 sati, kod spomen-obiljezja na
mjestu pogibije Safeta Zajke na Mijatovic kosi - brdo Zuc, odat cemo pocast
nasem komandantu, svim palim oslobodiocima brda Zuc i braniocima grada
Sarajeva i domovine BiH. Nakon toga obici cemo mezar Safeta Zajke u
mezarju harema Ali-pasine dzamije.
Pozivamo clanove porodica nas{ih sehida, saboraca iz 2. "V" mtbr. i gradjane
da nam se pridruze ovom prilikom.
Udruzenje "DRUGA VITESKA" - Novi Grad, Sarajevo

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)

Povijest Bošnjaka je puna dogadjaja koje treba, koji se moraju pamtiti i iz kojih Bošnjaci moraju izvući pouke kako im se takvii dogadjaji u budućnosti ne bi ponovo dogodili. Najstravičniji, najokrutniji i po zlu najgori dogadjaj u našoj povijesti, a koji Bošnjaci nikad i nipošto ne smiju zaboraviti, jeste onaj koji se desio u mjesecu julu 1995. godine u takozvanoj medjunarodno zaštićenoj zoni Srebrenice.

Nažalost, historija koju svi zovu učiteljicom života nas Bošnjake nije Bog zna čemu puno naučila. Dovoljno je samo izići na ulice, prelistati novine ili pogledati TV i vrlo brzo ćemo vidjeti da Bošnjaci ne nose sa sobom ovu najveću brigu, da još nisu svjesni situacije. Na većem dijelu našeg naroda možemo primjetiti kao da je rat bio veoma davno i kao da se sve to dogodilo tamo nekom drugom, a ne nama, našoj braći, sestrama, našem narodu.

Mi nismo ničiji. Uvijek smo na nekoj međi, uvijek nečiji miraz. Stoljećima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati ko smo. Živimo na razmeđu svjetova, na granici naroda, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije kao na grebenu.
Otrgnuti smo, a neprihvaceni. Ko rukavac sto ga je bujica odvojila od majke pa nema vise ni toka, ni usca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije.
Drugi nam čine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoju nemamo. Mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje, a sve se plaća pa i ova ljubav.
Svako misli da će nadmudriti sve ostale i u tome je naša nesreća. Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni s kim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo. S nejasnim osjećajem stida zbog krivice i otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kad da gledamo unaprijed.
Nesreća je što smo zavoljeli tu svoju mrtvaju, pa nećemo iz nje, a sve se plaća, pa i ta ljubav.
Zar smo mi slucajno tako pretjerano mehki i surovi, raznjezeni i tvrdi?
Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti, zasto?
Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti.
Meša Selimović

************************************************************"Ovo je naša sveta zemlja, Bosna i Hercegovina. To nam je Bog garantirao. Ovdje smo se rodili i ovdje ćemo živjeti i ovdje ćemo umrijeti. I ne samo to. Nego sve one Bošnjake širom Evrope, Australije, Amerike, Kosova, Makedonije, Srbije, Hrvatske, sve ih pozivamo da se vrate: Ovo je vaša sveta zemlja! I vi tamo svako jutro kažite: Vidimo se u Sarajevu, vidimo se u Bosni, jer ovo je naša zemlja! Nas je na Balkanu od 8 do 10 miliona, 4 milona je u Turskoj. Oni su nas raselili, razbacali nas po cijelom Balkanu da nigdje ne možemo biti većina zato što nam ovi iz Zagreba poručuju da nas previše ima. Previše nas je ostalo, pa smo opasnost za Evropu. Kako ih nije stid?"

Bismillahir-rahmanir-rahim.

Elhamdu lillahi Rabbi-l-alemin. We salatu we selamu ala sejjidina Muhammedin we ala alihi we sahbihi edžmein. Allahumme ina neseluke ...
Draga braćo i sestre, nemojte se nikoga plašiti osim dragog Allaha! Ovdje u ovoj našoj Bosni i Hercegovini naši djedovi bili su muslimani u najtežim vremenima. Preživjet ćemo mi njih i sada kao što smo preživjeli i one prije. U to ime, neka vas Allah čuva, neka vam da dobro zdravlje i sreću gdje god bili.

Esselamu alejkum!

Vaši preci su vam bili uzor u lijepom odgoju. Uzmite pouku, Allah vam se smilovao! Ne budite sitničavi pa da Allah džellešanuhu bude sitnićav prema vama! Proklestvo Allahovo je na sitnićava čovjeka kao i onoga koji je sitnićav sitnićavu!
Šta je ovo s nama?! Jedan drugog susrećemo i govorimo: "Neka nama i vama Allah džellešanuhu oprosti grijehe i u Džennet nas uvede!" Ali čim dođu u pitanje dinari i dirhemi sve se potpuno izmijeni. Teško vama! Nisu takvi ljudi bili vaši dobri preci. Zašto njih ne uzmete kao uzor kao što vam je i naređeno?!
Ljudi, šta je s nama?! Kada smo u izobilju, jedan drugom bliski smo i dragi, a čim na iskušenja budemo stavljeni, jedan drugog zaboravljamo. Nisu takvi bili drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem. Bože sačuvaj, da mi drugačije postupamo od njih!
Brate, pazi sta ćes govoriti! Zar nije rečeno da je najbolje jezik stalno držati svezan. Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao je: "…a zar će ljudi biti bačeni u Džehennem zbog nećega drugog osim zbog griješna govora?!"
U pametna čovjeka jezik je iza srca, pa kada hoće nešto reći, on najprije dobro razmisli. Ako će to korisno biti, onda kaže; u protivnom, šuti. A u neznalice je srce iza jezika. On govori kad god mu se prohtije uopće ne razmišljajući.
Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, kazao je: "Moji sljedbenici će ući u Džennet Allahovom džellešanuhu milošću, čistotom srca i zbog samilosti koju su osjećali prema svim muslimanima, a neće ući u Džennet samo zbog namaza i posta."
Kazano je da će glasnik, kada bude Sudnji dan, povikati: "Neka sada ustane onaj za koga je Uzvišeni Allah preuzeo obavezu da će ga nagraditi od Sebe! I tada će ustati samo onaj koji je pritekao u pomoc bratu svome kada mu je ona bila potrebna, ili koji je bratu svome oprostio učinjenu nepravdu, ili koji je bratu svome poklonio neku od blagodati kojima ga je Allah džellešanuhu darovao.
Pametan čovjek ne otkupljuje neprijateljstvo jednog čovjeka za ljubav hiljadu drugih ljudi. Ko to uradi, sve će izgubiti i bez ičega će ostati.
Veličina plemenitog je njegov odgoj, a iskrena pobožnost njegovo je porijeklo.
Ko okrivi svoga brata zbog grijeha za koji se on pokajao Allahu džellešanuhu, neće umrijeti sve dok tim istim grijehom ne bude bio stavljen na kušnju.

O moj ummete, zar nije vrijeme da razmislimo malo o ovim slojevima ljudi? Da razmislimo kako da pomognemo nasoj braci da se kutarisu belaja u kojeg su upali. Da postanemo uzor tim ljudima kako bi se sto lakse izbavili iz sejtanskih okova?
Zasto i dalje jedan drugoga ganjamo da klanja kako i mi klanjamo, da misli kako i mi mislimo, da zivi kako i mi zivimo, da jede isti smoki i chips kojeg i mi jedemo, da mrzi i voli ono sto i mi mrzimo i volimo, da jede iskljucivo banane, a da ne smije jesti jabuke, jer ih ima i zutih i crvenih.....???
Zasto i dalje nase ucenjake u kaburovima uznemiravamo? Zasto ih svakodnevno prozivamo svakakvim nazivima, svakakve im epitete lijepimo, ponizavamo i omalovazavamo njihova misljenja??? Oni su u njihovom vremenu bili aktivni u drustvu, a mi smo u nasem nula!
Zasto se ne zrtvujemo za Islam da bi ljudi zavoljeli Islam preko nase zrtve?
Zasto nam je prece da vrijeme i vrijeme trosimo u dobacivanju, istrazivanju i pisanju odgovora vezano za neke Islamske sporedne stvari, od pozivanja ljudi u Allahovu vjeru? Zasto nam je draze da ostavimo sate i dane kako bi dokazali svom bratu da se ruke vezu ispod ili iznad pupka, da je sunnet veca ili manja brada, da je Poslanik a.s. vidio Allaha ili nije, da je ......, a ovamo Sead, Edin, Kemal, Amir i Halida truhnu po kaficima, u drogi, u alkoholu i prostituciji.
Dok Sead i Edin zude za Islamom, ali ne nalaze nekoga ko ce im pokazati Islam, ne nalaze sebi uzor u danasnjim muslimanima. Dok se Kemal i Amir prisjecaju lijepih trenutaka mekteba sa flasom u ruci, cekajuci kad ce neko doci i razbiti u njihovim srcima tu flasu alkohola i uliti u njih iman i snagu vjerovanja. Dok Halida, slomljenog srca ceka kad ce joj doci djevojka ili zena muslimanka da joj pruzi utjehu i pokusa da je izvuce iz krize u kojoj se nalazi, umjesto svakodnevnih razglabanja da li je pokrivanje lica farz ili ne, da li je ova mahrama ljepsa od one?! Te da i druge djevojke i zene izbave iz te velike provalije bluda i zavaravanja.
Braco moja i sestre, vi koji ste shvatili da se vasa sreca krije u Islamu, budite svjetiljka vasoj braci i sestrama koji jedva cekaju da se pomolite medju njih i da ih izbavite iz mocvare zla u koju su upali.
Braco i sestre, vi koje je Allah uputio na pravi put, znajte da ste odgovorni pred Allahom za vase vrijeme koje provodite u svadji, beskorisnim diskusijama, bespotrebnim temama... Allah ce vas pitati za svaku minutu koju ste utrosili u tim stvarima, dok se tvoj komsija, prijatelj, rodjak... gusio u moru zla, nereda i tuge.
Zar ti nije uzor Poslanik a.s. koji je od poniznosti sjedio na zemlji, muzao ovce, odazivao se siromasnima i jeo sa njima, slusao ropkinju koja bi ga uzela za ruku i odvela dokle bi zeljela kako bi mu se potuzila i nasla kod njega, sallallahu alejhi we sellem, utjehu oca, brata i najblizeg insana? Zar nasa braca i sestre nisu potrebne nekoga ko ce ih srcem voljeti, i svom snagom pokusati izbaviti iz blata u kojeg su upali?
Nek nam bude uzor shejh Muhammed Gazali r.a., koji na putu u dzamiju na sabah namaz susrece svog pijanog komsiju i selami ga, zatim toplim glasom ga pita: Kada ces se inshaAllah ostaviti tog zla? Pa kada je vidio u shejhu Gazaliju iskrenost i ljubav, iako zna da mrzi ono cime je taj covjek iskusan, ali ga voli kao covjeka, koji izgovara shehadet.... pogledao je pijani covjek u shejha i suznim ocima rekao svome sagovorniku: Uci mi dovu i moli Allaha dz.s. da me kutarise od ovog zla. Tada je shejh Gazali zagrlio tog pijanog covjeka i suznim ocima rekao: Dodji da zajedno zamolimo Allaha da NAM oprosti NASE grijehe, da nas ucvrsti na Pravom putu i da nam podari lahku i hajirli smrt.
Braco i sestre, mi smo takodjer grijesnici. Allah nam je otvorio oci, ali to ne mora znaciti da dignemo glavu i da smatramo one koji su privremeno zalutali slabijim i manjim od nas. Islamski alim shejh Gazali, grli pijanicu i poziva ga da zajedno uce dove, zajedno jedan za drugoga, jer su obadvojica grijesnici. Nakon toga taj covjek ostavlja alkohol i postaje klanjac u prvom saffu.
Zar da zbog naseg uzdizanja zabranimo mnogima da se okoriste od svjetla upute koje sija u nasim ustima i srcima?
Zasto da ne imadnemo srce koje ljudima zeli svako dobro, koje zudi da izbavi muslimane iz mocvare strasti, bolesti i belaja u kojeg su upali? Srce koje prema muslimanima i vjernicima gaji veliku ljubav i postovanje? Srce koje postuje i cijeni cast muslimana, njegovo misljenje i ideju, ma koliko se razilazio sa njim, jer vjeruje i zna da se obadvojica bore za Islam.
Zasto nam ne bude iznad nasih mjesta za skupljanje napisano: "Zdruzimo se oko onoga oko cega smo se slozili. A halalimo jedan drugome u onome oko cega smo se razisli" i zasto ovaj citat ne zakujemo u nasim srcima i umovima?
Da li je vrijeme braco da poduzmemo konkretan korak za ostvarenje ovih ideja koje nam nisu nepoznate? Da li je vrijeme da preuzmemo sudbinu nase brace i sestara u nase ruke i onesposobimo neprijatelja koji ih truje drogom, alkoholom, prostitucijom i svim sto ih udaljuje od njihove ljudskosti i vjere?
Preuzmimo u svoje ruke prije nego bude kasno. A kad dodjemo pred Allaha, biti cemo pitani za sve sto smo uradili i ucinili.
Ne cekajmo, vec od danas zamolimo Allaha da nas ucini od onih koji ce praktikovati ono sto znaju i koji ce pozivati svoju zalutalu bracu i sestre u svjetlo Allahove vjere!
Molim Allaha dz.s. da nam to omoguci i da nas ucvrsti na pravom putu. A nasu zalutalu bracu, hajirli vrati na ispravnu stazu, stazu imana i vjere!

O Allah!

O Allahu da mi je docekat dan da se Bosnom mojom prostre ovoliki dzemat,
Da u safovima stojimo pred Tobom,i skruseno Ti zahavljujemo.
Da mi je docekati da kad ti na sedzdu padnemo da shvatimo koliko smo Ti bliski.
Boze moj ,da mi je gledat umet Muhammedov kako se voli i kako disu jedni za druge.
Da mi je gledat da nas komsija ne strahuje od nas,vec da u nama prepozna merhametluk.
Da mi je dragi Boze da nam dadnes da jedni drugima budemo oslonac i da ne krivimo druge i drugacije.
Da mi je docekati Gospodaru moj,da nam suze kvase lice padajuci samo u Tvoje ime,jer musliman ne smije plakati i tugovati za stvarima koje su ionako prolazne.
O Allahu da nam je docekat da lice tvoje ugledamo na Sudnjeme danu,i da se divimo ljepoti Tvojoj.
Eh moj Allahu ,da mi je docekati da se dove prolome Seherom ,i da das ,da nasim sebebom i drugi islam zavole.
Ali! Allahu ako mi nismo dosljedni bajraka kojeg nosimo,onda Te molim,da nas sastavis sa onima koji su upute zeljni i sviju nas pravom putu okreni.Amin**

BIO JEDNOM JEDAN
Bio jedan car i bio car i ništa više.
A bila jedna ljepotica, bila lijepa, bila prelijepa i-ništa više.
A bio jedan prosjak, samo prosjak i ništa više.
A bio jedan bogat, samo bogat, i ništa više.
A bio jedan pehlivan, bio samo pehlivan.
A bio jedan darovit da darovitiji ne može biti,darovit i ništa više.
A bio jedan mudrac, bio samo mudar.
A bio jedan sažaljiv.
A bio jedan duševan.
A bio jedan jak, samo jak i ništa više.
A bio jedan za džabe.
A bio jedan onako.
I bio jedan.
**
Onog cara skinulo s prestolja.
Ona ljepotica ostarjela.
Onaj prosjak ostao prosjak.
Onom bogatašu sve bogastvo pusto ostalo.
Onaj pehlivan pao sa žice.
Onaj duhoviti ništa nije napravio.
Onaj mudrac svakog savjetovao samo sebe nije mogao da nasavjetuje.
Onaj sažaljivi plako.
Onaj duševni duševno obolio.
Onom jakom se tobože divili.
Onaj što je bio za džabe i umro je za džabe.
Onaj što je bio onako, mogo je i da ne bude.
Onaj što je bio, bio je, ali nije ostao...
**
A bio jedan pošten, samo bilo mu dosadno.
A bio jedan pokvaren i nije mu bilo dosadno, stalno strahovao da ga ne uhvate.
A bio jedan u zatvoru. Puste ga, a on malo-malo, pa opet u zatvor.
A bio jedan otišao u tuđu zemlju i z anjega se nikad ništa nije čulo. Njegovi misle da je živ.
A bila jedna samo iz bardaka vodu pila,
A bio jedan pa bi šta god kome šta dobra učinio gledao bi da ga makar malo ponizi.
A bio jeda pa učinio nešto što je bolje i ne kazivati, nešto od čega se čovjek prosto skameni.
A bio jedan malo na svoju ruku, ali dobar.
A bila jedna starica, nikli joj treći zubi, samo sitni i oštri.
A bio jedan čija je amti vile viđala.
A bio je u Žepču, prije, Zeleni Čovjek koji je živio u vodi.
A bio jednom jedan čovjek jako bolestan, našao neki korijen u svojoj avliji i sutradan odmah ozdravio. Eno ga i sad hoda.
A bio jedan pametan pa umro.
A bio jedan onako.
I bio još jedan....

Kad bih bila sigurana da me neće čuti i odmah poslušati ona gomila prosječnih i nedarovitih ljudi koji su i inače uvijek spremni da sebe i sve svoje uzdižu i precjenjuju, ja bih mladim i darovitim našim ljudima dala jedan savjet.
Radite, rekla bih im, svoj posao ne gledajući ni lijevo ni desno, ni iza sebe ni preda se, ali svoj cilj postavljajte visoko, i tražite malo od svijeta oko sebe (što manje to bolje!), ali mnogo od sebe i svoga djela. Uvjerena sam da je većina od nas od početka udarila sebi suviše malen i suviše blizu cilj, i da je više i bolje mogla od onoga što je željela da uradi i postigne. Želite mnogo, težite smjelo i daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnogostručavaju snage u nama. Težite smjelo ka savršenstvu velikih djela, a radite predano i strpljivo na ograničenim i mučnim pojedinostima bez sjajnog vidika, jeftinog samozadovoljstva i tašte veličine. Ciljevima svojim živite, a trošite se neštedimice na sivim i nevidljivim poslovima svakog dana i sata. Često pomišljajte da je život jači i svijet bogatiji nego što mi to u svakom pojedinom trenutku možemo da sagledamo, i ne gubite iz vida da u svakom od nas ima nepoznatih mogućnosti, da u hodu stičemo snage. Htjeti daleko i željeti mnogo, kad je riječ o postavljanju nesebičnih ciljeva, nije grijeh, nije opasno. Pogrešno je i opasno udariti sebi suviše blisku metu, jer to znači iznevjeriti i sebe i druge, ostati dužan životu. Budite nepovjerljivi i stvarni, strogi prema sebi pri izvođenju svake pojedinosti, skromni pri njihovoj ocjeni, ali kod postavljanja ciljeva budite hrabri i velikodušni, mislite smjelo i gledajte daleko.*

Bošnjaci se moraju probuditi iz dubokog sna, ako već nisu mrtvi! Zločinci ne spavaju, niti miruju! Oni čak i kada umiru, ostavljaju pokoljenja kojima se ostavlja u amanet borba protiv "balija" i "poturica"! Oni se stoljećima hvale da brane Evropu od islama! Oni su davno skovane planove spremni provesti: bilo kada, bilo gdje i u bilo čijem prisustvu (superviziji)! Oni stoljećima stvaraju mitove o vlastitoj hrabrosti i junaštvu, a pokazali su bezbroj puta da su najveće kukavice, koje znaju napadati samo iza leđa i sa distance.
Ova naša stranica je napravljena s ciljem potpunog nacionalnog i kulturnog osvještenja Bosanskog čovjeka i žene. Bosanski sinovi i kćerke moraju shvatiti da je Bosna najveće blago koje imamo i da će Bosna propasti ukoliko je ne spase oni kojima je to dužnost! Svaka čast velikim carstvima sa Bosfora ali mi imamo svoje koje uvijek treba biti na prvom mjestu! Bosna ima svoj identitet! Bosna nije prazna ploča na kojoj će osvajači upisivati svoja imena!
Bosna je naša kuća sa svojim pravilima i pravima! Bosna je naša majka .
Oduprimo se okupaciji i izdaji! BOSANSKA IMENA ZA BOSANSKU DJECU! VRATIMO PISMO NAŠIH PREDAKA! MOLIMO SE NA NAŠEM JEZIKU! SLAVIMO NAŠE PRETKE! NEKA NAM IZNAD GLAVA BUDU NAŠE ZASTAVE A NE NJIHOVE! MI IMAMO SVOJE - NEĆEMO NJIHOVO!

Braćo i sestre! Ne zaboravimo agresiju i genocid nad Bošnjacima! O tome međusobno razgovarajmo, a posebno sa našim potomcima, kako bi stalno bili na oprezu i spremni da se odbrane! Budimo budni i oprezni! Trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama, rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima, čekamo naše klanje!

Gospodaru, očisti nas od grijeha, učvrsti nas na putu islama, ne dozvoli da pod tegobama pokleknemo, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga imena, sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennet, u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Ostati uspravan****

(„Ostani uspravan
Kako ćeš pognute glave ispod zvijezda
Kojim god putem da kreneš
Na kraju čeka smrt I sve se završava propašću
I ti ćeš umrijeti
I ovaj svijet će umrijeti
Zato ostani uspravan“
„Poruka sebi“ – Alija Izetbegović)

19.10. je godišnjica smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Republike BiH.

Mislila sam napisati nešto ovim povodom, ali sve što bih rekla moglo bi se nekome označiti pristranim i subjektivnim, jer su svi veliki ljudi u povjesti imali i oponente. Zato sam izabrala članak uglednog hrvatskog publicista i kolumniste Duška Čizmića-Marovića, napisan povodom godišnjice smrti Alije Izetbegovića pod naslovom „Hadži Alija Izetbegović“: „Većina ovdašnjih nekrologa prvom bosanskom predsjedniku ne propušta kao glavnu značajku navesti kolebljivost u njegovom procjenjivanju bosanskih zbivanja i perspektiva.

No malo se tko potrudio istaći mentalitet i prilike koje su pogodovale takvoj naravi njegove politike. Trebalo se oduprijeti dvostrukoj agresiji izvana i još, pored toga, unutarnjoj izdajničkoj strani. Lako je bilo davati savjete iz bezbjedne udaljenosti, a nešto sasvim drugo praktično biti u središtu ratnog vihora. Tko je smio preuzeti odgovornost za obranu ? A politički? Za muslimane dobrog scenarija nije bilo. Njihovu ravnopravnost nisu htjeli ni Milošević ni Tuđman ni Europa. U prosječnoj političkoj svijesti balkanske braće u Kristu, „muslimani“ su tek potomci onih koji su krenuli vjerom, suvišan narod što ga je izmislio Josip Broz...

A Europa je Bosnu priznala, ali joj je najprije odbila pomoći da se obrani, da bi je potom stavila u karantenu na neodređeno vrijeme. A i po pravu i po koristi trebalo ju je, prvu od svih bivših jugoslavenskih država, primiti u EU! Riječju, na Aliji nije bila odgovornost za neku državu ili za neku politiku, već za golu egzistenciju čitava jednog naroda! U takvim se olujama mudri prepuštaju valovima, ma gdje da ih odnesu, samo da brod ne potone... A taj je kapetanski posao Izetbegović obavio izvrsno. Izborio se i da zajedničko ime „Bošnjak“ postane ime njegova naroda. Civilizacijski, to je ljepše od vjerske oznake, a pravedno je i politički: Bosnu drugi ionako nisu htjeli... Za Izetbegovića je presudno što je bio vjernik musliman: nisu li narodi s kojima se borio za vlastiti prostor nastali baš po vjeri? ...

Svi muslimanski hodočasnici posjetom Meki stječu titulu „hadži“, ali malo ju je tko zaslužio kao Alija Izetbegović.“

Bošnjo ti moraš !!!

Bošnjo, ti ućiti i možes i moraš. Bošnjaci u svemu moraju biti medju najboljima. Ti si Bošnjak i moras ići u prvi saf, zadnji leći, a prvi ustati, raditi za dvojicu, ućiti za trojicu, a misliti za desetoricu. Bošnjak ne smije biti polovićan ni prosjećan- neće ga biti. Bošnjak ne smije vrdati i skretati, ne smije kaskati, zaboravljati. Bošnjak mora dobro znati svoju vjeru, rastabiriti sve dunjalućke nauke. Za nas nema osrednjosti, mi moramo biti najbolji, jal nas neće biti. Ti si Bošnjak i dok si na dunjaluku, zasadi drvo, navedi vodu, izrodi evlad i napisi ćitab. Eto, zavri Bošnjo, upri što god više možeš, pa i što ne možeš ali zavri. Vrati nam se i ko gazija i ko ulema. Bosni treba oboje. Nit tebe bez Bosne, nit Bosne bez tebe. Temerut Bosni ne trebaš, njoj trebaju ućevne inadzije. Njoj trebaju Bošnjaci u kunduru, ućkuru i grlu, hafiski i handzarski.
Allahu na amanet Bosnjo...

Ispravi se insanu, podigni glavu, nisi rob, nisi jetim, nisi bilmez, nisi mahnit čovječe. Pa šta i da jesi jetim, pa šta i da jesi rob? Zar te majka slobodna nije rodila, zar nisi ponosno čelom o zemlju bosansku hlupio, kada te mati rodila? Zar nisi iz sveg glasa zadrečao ne bojeći se nikoga? Jeli moguće da se ne sjećaš vesele igre svoje dječije i smijeha dječačkog, i kikotanja do besvijesti.

Bošnjo, insanu, robe Jedinoga Boga, zašto zašuti kada si se već navikao na govor? Zašto se ubehuti, kada se naviče na smijeh? Zašto se osami i zatvori, kada je svima znano tvoje trčkaranje i sloboda? Zašto se skvrči u bantustanu kada si od kalu bela naviknut na širinu i prostranstvo? Zašto se zaustavi u plićaku, kada svi znaju da voliš ronjenje i dubinu? Zašto bolan zašuti kada su svima znane tvoje pjesme, tvoje hojkanje po planinama i pitomim dolinama, tvoj jedinstveni sevdah i udaranje u saz?

Dali te to uplašiše političke zvijeri, te zloćudne nemani, te prodane duše, ti dunjalučari i zlotvori, ti moderni plaćenici i šićardžije? Zar jadan ušuti i ustuknu pred ublehama i pijanim ludama što svoje mahnite nakane pokušavaju ubejaniti i sprovesti, dok mi spavamo dok mi šutimo, dok tiho šapćemo svojoj djeci i nejači govoreći u njedra, i to će valjda proći. Pa zar ćemo našu nadaleko poznatu dreku, viku i vjekovnu slobodu zamijeniti ropstvom i svoju sudbinu prepustiti našim džabahljebovićima i bjelosvjetskim lopužama, što se za šaku dolara i eura motaju po našim hotelima i gradovima, i hoće da ispune nečije sulude želje. Zar ćemo pustiti da završe konačno protjerivanje pitomih, stidljivih, mirnih, čestitih, naivnih i ćutljivih dobrih Bošnjana.

Ljudi moji, ne dajmo im da svoju ludu nakanu sprovedu u djelo! Pišimo, upirimo prstom, vičimo, ismijavajmo na svoj način sve uhljupe koji nam rasturaju jedinu domovinu, pa bilo iz kojeg naroda dolazili u naše Sarajevo, u našu Banja Luku i u naš Mostar. Pomozimo DOMOVINI, svako na svoj način.

Zato!

Neka pjesnici prave stihove, neka književnici pišu knjige, neka blogeri postaju svaki dan po jedan, dva i ako treba tri posta, a pjevači neka iz sveg srca gromoglasno pjevaju i poslije svake pjesme kazuju bar po jednu rečenicu u korist Bosne. Neka poljoprivrednici svaki dan naprave po jedan plastenik, i neka preoru bar jedan dulum bosanske zemlje, neka naši dobri radnici premaše svoju normu.

Dragi moji!

Kazujmo i pokažimo prstom na sve bilmeze, na sve uhljupe i kravataše, što se povazdan i posvunoć keze sa malih ekrana, dokažimo im da smo ih pročitali, njih i sve njihove laže i paralaže. Nije šala kakvi su to sihirbazi da nas 16 godina lažu, da nas 16 godina plaše, i produžuju psihološku agoniju, i misle da su oni gospodari rata i mira. Podignimo glave, ispravimo kičme i dreknimo im u lice i u zadregle face. Doviknimo im već jednom, Bosne je bilo prije ove nakravatirane gamadi, ima je danas, i biće je inšaAllah i ubuduće.

Upamet!